USTAŠE U DOMOVINSKOM RATU

U
USTAŠE
Ustaše u Domovinskom ratu
Godine 1991. pojavili su se vojnici HOS-a u crnim odorama sličnim
ustaškim iz 1941. godine, ali te dvije vojske nemaju ništa
zajedničko osim sličnosti odore.
Ustaše iz 1941. godine su nastavak revolucionarnih ustaša iz 1933.
godine kada partizana nije bilo niotkuda.
Ustaše " iz 1991. godine su dobrovoljačke vojne jedinice
koje brane Hrvatsku državu od Jugoslavenske Narodne
Armije ( JNA ), pobunjenih Srba u Hrvatskoj i četnika iz
Srbije i Hrvatske.
Kako su izgledali " ustaše " iz 1992. godine i 1942. godine pokazuje

1992 Vojnici HOS-a u Domovinskom ratu
1942 Ustaška vojska na Drini
Kome je smetala i smeta ova vojska?
Srbima? Partizanima? Vojsci JNA? Vojnicima srpske TO?
Antifašistima?
Kome smetaju Hrvati u crnim odorama 1991. godine?
3
Hrvatima ne! Kome onda?
Očigledno su smetali i smetaju Srbima, četnicima i generalima JNA i
ljevičarima svih boja!!
Ustaše s Drine svi su poubijani, poubijali su ih srpski komunisti
antifašisti i četnici, a ovi iz domovinskog rata i nisu ustaše kao
politička vojska NDH , već su to dragovoljačke Hrvatske Obrambene
Snage - HOS koje su se integrirale u hrvatsku vojsku!!
Dakle, gdje su tu " ustaše "? Nema ih osim kao fikcije u glavama
senilnih antifašista i njihovih sinova?
Svaki onaj tko vojnike HOS-a označava negativno je neprijatelj
Hrvata i hrvatske, jer HOS je kratica za Hrvatske obrambene
snage.
Evo što piše o HOS-u:
" HOS su činile prve organizirane jedinice koje su djelovale u
Domovinskom ratu, te su uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO)
činile okosnicu hrvatskog otpora srpskim snagama u Bosni i
Hercegovini, a takoñer i u Hrvatskoj.
U Domovinskom ratu, HOS se kasnije integrirao u Hrvatsku
vojsku 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar
Republike Hrvatske.
Neke su jedinice HOS-a nosile crne odore a neki njihovi
pripadnici ustaško znakovlje zbog čega ih je srpska strana
nazivala ustašama.
Neke su jedinice HOS-a nosile imena po ustaškim časnicima
iz drugog svjetskog rata; "Satnija Jure Francetić" i " IX.
bojna Rafael vitez Boban " .
Na grbu HOS-a piše "Za dom spremni " što se tumači kao
ustaški pozdrav iz NDH, a zapravo je to stari hrvatski
pozdrav dok još nije bili ustaša.
Mnogi HOS-ovci su tijekom rata položili živote za obranu
domovine Hrvatske dok su takoñer mnogi ostali teški
invalidi.
Danas u Hrvatskoj postoji udruga dragovoljaca HOS-a sa oko

4000 članova. "
Dakle vojnici HOS-a su hrvatske borbene jedinice koje su se prve
suprotstavile agresiji prema Hrvatskoj.
Zato što su imali crne odore kao što su nosili i ustaše Crne legije, a
poneki i ustaško znakovlje, nitko ih u Hrvatskoj nema pravo
stigmatizira ili po njima pljuvati .
Hrvat koji stigmatizira ili pljuje po vojnicima HOS-a je
neprijatelj Hrvata i Hrvatske!
Radi se o hrabrim ljudima i domoljubima koji se nisu bojali
dati svoj život za Hrvatsku državu, kao što su i mnogi dali.
Tko su ljudi i kome pripadaju oni koji pljuju po tim stvarateljima i
braniteljima Hrvatske države?
Zar nije stid one Hrvate koji stigmatiziraju Hrvate koji su se prvi
suprotstavili neprijateljima Hrvatske države!?
Mladići i djeca koja se tu i tamo na koncertima ili drugim prigodama
pojavljuju u crnim majicama ili odorama sa slovom " U " su i sinovi
i kćeri vojnika HOS-a koji su možda i poginuli za ovu hrvatsku
državu i nitko, pa ni Zurhoff iz Jeruzalema nema pravo tu djecu
nazivati ustašama, sugerirajući pri tome na ustaše iz NDH.
Vonici HOS-a iz 1992. i ustaše iz 1942. godine su samo po
domoljubnoj ulozi slične, ali su to potpuno dvije različite
hrvatske dobrovoljačke vojske s istim ciljem: OBRANA
HRVATSKE DRŽAVE.
Nakon završetka Domovinskog rata nakon " tišine " od nekih 10
godina ponovno se pojavljuju zakrabuljeni antifašisti za zvijezdom
petokrakom koji raznim trikovima ponovno verbalno napadaju
Hrvatsku državu, koristeći i HOS-ovce i djecu HOS-ovaca kao "
ustaše zločince " da bi stigmatizirali Hrvate i hrvatsku državu.
U tome i jest suština stvari i svih laži koje zapljuskuju hrvatski
narod danas kao i 1945. godine i dalje.
Izgleda da su antifašisti ljevičari Jugoslavije sve godine u
svom vlastitom krilu ponovno proizvodili fašiste - ustaše i
četnike koji su eruptirali 1991. godine u meñusobni rat.
5
No sada se dogodila inverzija jer je sada očigledno da su fašisti Srbi
- četnici, dojučerašnji antifašisti s petokrakom zvijezdom, a ne "
ustaše "!
Da bi se to prikrilo pred činjenicama koje naviru sa svih strana od
Blajburga do Ovčare antifašistima ne preostaje drugo nego da u
svojim snovima ponovno kao i 1945. krenu u pohod protiv " ustaša
" na njih ne manje od 130.000, makar bili djeca, koja slušaju i
pjevaju hrvatske domoljubne pjesme.
Tek kada bi se Hrvatima i hrvatskoj javnosti predočili podaci
o žrtvama u balkanskim državama i podaci o žrtvama za
Hrvatsku, koliki su vojni gubici, koliko civilni, koliko je
poginulo Talijana, Nijemaca, Hrvata domobrana, Hrvata
ustaša, Hrvata partizana, koliko je poginulo Srba četnika,
Srba partizana, i konačno koliko je tko kome " grkljana
prerezao " , tek tada bi se vidjelo o kakvom antifašističkom
bratoubilačkom ratu se zapravo radilo, a radi se kao što
vidimo još i danas ", zato zapjevajmo zajedno poznatu
antifašističku pjesmu koja glasi:
Mi četnici Srbije i Like, poklat ćemo sve katolike
USTAŠE MAJKU LI VAM VAŠU, LJUBIĆETE VI KOKARDU NAŠU
Svatko može vidjeti da se ovi antifašistički stihovi nastavljaju u
Vukovaru kad pod antifašističkom zvijezdom petokrakom i
kokardom ulaze " osloboditelji " Vukovara i pjevaju: slobodane,
slobodane..šalji nam salate……biće mesa……. biće
mesa…….klat'ćemo Hrvate......
Koja je sada razlika izmeñu tih antifašista i antifašista u Hrvatskoj
koji su ponovno počeli prati mozak Hrvatima da su " ustaše " iz
Domovinskog rata lopovi, kriminalci, zločinci i t.d?
Imaju li Hrvati snage stati na " prste " tim i takvim antifašistima
kojima su stalno ustaški sotoniziraju i Hrvate i Hrvatsku, pogotovo
mladi naraštaj koji nema ma baš nikakve sveze s ustašama iz 2.
Svjetskog rata ?
Mladići i djevojke sa sitliziranom " ustaškom " kapom na glavi, ili na
majici nisu i ne mogu biti ustaše, jer su ustaše samo oni ljudi
revolucionari s puškom u ruci koji su se pobunili protiv Kraljevine
Jugoslavije i koji su za vrijeme rata bili operativna politička vojska
6
NDH.
Zločini koji su učinjeni, učinjeni su i nitko pametan to ne
osporava, kao što se ne osporavaju ni u Domovinskom ratu,
ali nitko nema pravo temeljem takvih zločina kriminalizirati
sve ustaše, sve Hrvate, a naročito ne HOS-ovce koji su
položili život za hrvatsku domovinu, ili su ostali bogalji.
Zato Hrvati konačno moraju postati svjesni ovakvih antihrvatskih
podvala i trikova i stati na kraj takvim podvalama, recimo
organiziranjem sve nacionalnog hrvatskog koncerta negdje na
nekom " Krbavskopm polju " gdje bi došlo milion dekoriranih
Hrvata koji bi toliko glasno pjevali da bi morali popucati bubnjići
antihrvatskim ljevičarima stigmatorima Hrvata.
Koncert bi svakako trebao početi sa " Šubićem Zrinskim " da bi
se čulo ZA DOM SPREMNI iz davnina, a zatim bi se otpjevalo "
Čavoglave " i " Za dom spremni ", pa neka onda ljevičari kažu
koji " ZA DOM SPREMNI " zabranjuju?
Onaj iz davnina ili ovaj iz Čavoglava?
Takvim koncertom bi se konačno pokazalo, bez referenduma, tko
su Hrvati i kome pripadaju, i ako bi poznati stigmatori nastavili s
fekaliranjem dragovoljaca, branitelja i Hrvata domoljuba, onda bi
Hrvati trebalo prestati pjevati, uozbiljiti se i poraditi više na
dostojanstvu Hrvata i hrvatske države.
Već kao što je pisano, ustaše se dugogodišnjom i sinkronizirano
orkestriranom propagandom Srba, Židova i komunista partizana
svjetskoj javnosti jednostrano prikazivana kao najdemonskija ratna
fašistička pojava, koja je ikada postojala.
Glavna posljedica je minoriziranje komunističkih zločina u Hrvatskoj
i svijetu , kao i idealizacija toga pokreta kojemu su simpatizeri bili, i
još jesu, razni lijevo-liberalni krugovi u Europi i Sjevernoj Americi,
kao danas u Hrvatskoj.
Činjenica da je komunizam bio daleko malignija pojava od fašizma,
te da je kriv za nasilnu smrt bar 7 - 10 puta više ljudi u svijetu, ta
činjenica se ne uzima za vrijednosne procjene obaju pokreta,
ustaškog i komunističkog.
Komunistički pokret se stalno prikazuje pozitivnim dok ustaški
7
negativnim!?
Tako, na primjer, antifašisti kriju " kao zmija noge " da su mnogi
Židovi bili u ustaškom pokretu u dobroj vjeri da su ciljevi plemeniti:
stvaranje Hrvatske države, a dogodilo se da država za koju su se
borili postaje institucija njihova progona i smrti?
Isto se nešto kasnije dogodilo i s Hrvatima!!
Hrvati koji su s dobrom vjerom otišli u partizane, država za koju su
se borili postaje njihova tamnica, institucija progona i smrti. (
Hebrang i ostali. )
Isto se dogodilo dragovoljcima i braniteljima koji su u rat
otišli u dobroj vjeri da konačno brane svoju hrvatsku državu,
postaju institucijom omalovažavanja, progona i kažnjava od
ljevičarskih političkih faktora države za koju su ratovali .
To su sve povijene činjenice i istine, koje se konačno moraju
prepoznati i postati predmet hrvatske javnosti koja više ne bi
smjela dopuštati da se hrvati stigmatiziraju zato što se pjevaju
domoljubne pjesme, ili zato što se tim prigodama oblače odore
HOS-a koji su se borili i dali živote za ovu Hrvatsku državu.
Ovdje se zato posebno naglašava što kaže Simon Wiesenthal,
poznati progonitelj svih fašista, samo ne fašista svog roda:
"The crimes of the fascist Ustashe against the Serbs in the
notorious camp of Jasenovac must be known - crimes that
are the worst ones along with those committed against the
Jews in the Holocaust."
Zločin fašista ustaša protiv Srba u logoru Jasenovac mora
biti poznat - zločini koji su meñu najgorima izmeñu onih koji
su primjenjivani protiv Židova u holokaustu " .
Ovo gledište Wiesenthala dobro se poklapa sa srpskim gledištem
koje kaže:
" Ustaški su zločini često bili okrutniji i barbarskiji od
njemačkih sadistička mučenja, masakri hladnim oružjem,
bacanje u jame. "
A da hrvatski Židovi i Srbi tu dobro surañuju pokazuje ovaj tekst :
8
" Slijedeći primjer nacista od kojih su često primali
instrukcije, ustaše su svojim planovima za ubijanje Srba
dodali i još oštrije mjere protiv Židova.
Sve je to planirano unaprijed i sličilo je njemačkim
planovima jer se sastojalo od tri faze: ekskomunikacije,
koncentracije i eksterminacije. "
Zna se da su hrvatski židovi komunisti koji su bili u partizanima
sinkronizirani sa Srbima u Hrvatskoj kada treba istaći ustaše kao
najveće zločince 2. Svjetskog rata, veće i od nacističkih zločinaca
samo da bi se preko jasenovačkih zločina učinili svi ustaše
zločincima, a preko svih ustaša kojih je u NDH bilo ukupno 40.000,
i cijeli hrvatski narod učinio zločinačkim, t.j.genocidnim.
Kako to oni čine pokazuje ovaj tekst:
" Ustaše su bili opijeni apsolutnom vlašću koju su preko noći
zadobili, pa su mislili da im je sve dopušteno.
Otuda brzina u pljački i surovost u izvršenju genocida.
Ustaše su u Jasenovcu, kako ne bi bilo sumnji, ubijali i
drvenim klincem koji bi kundakom nabili u usta žrtve."
Eto tako se piše o genocidnosti ustaša da bi taj pojam bio što
odbojniji, što gadljiviji i što neprihvatljiviji.
Tu je zanimljiva i činjenica da o ustašama pišu ljudi koji nikada nisu
vidjelu živog ustašu, niti su ikada razgovarali s njima, ili bili u
društvu s njima, već pišu napamet prema vlastitoj fantaziji, ili na
temelju neke zločinačke činjenice koja se interpretira, reciklira i
napuhava do beskraja u režiji " antifašista ".
Tako imamo pojavu da dobro poznati Srbin bez imalo skrupula u
Hrvatskom Saboru dijeli lekcije cijelom hrvatskom narodu, kako se
Hrvati konačno moraju suočiti sa zločinima u Jasenovcu, kao da se
Hrvati s tim ne suočavaju već 65. godina !?
Prvo su se Hrvati morali suočavati sa 1.700.000 žrtava, pa su se
zatim suočavali sa 700.000 žrtava, a sada se suočavaju sa 70.000
žrtava.
Što to poneki Srbi i Židovi još hoće? Kakvo suočavanje hoće?
9
Da svi Hrvati doñu u Jasenovac, da se pred TV kamerama poklone i
samo popljuju pred popisom žrtava ?
Kako je tako što moguće dok nema popisa 300.000 ubijenih Hrvata
koje su ubili ljevičari Hrvati i Srbi za vrijeme rata i posije rata od
1945 - 1948, i zatim od 1990 - 1994?
Kako da se tako što dogodi dok u Jasenovcu nema slike Hrvata
kojem Srbin odsijeca ruku u Gavrilovičevoj klaonici, zato što se
rukovao s predsjednikom Hrvatske države Tuñmanom?
Kako da se tako što dogodi dok nema slike koja pokazuje kako se
Hrvat melje u mesoreznici " Gavrilović " ?
Kako da se to učini ako u Jasenovcu nema slika i spiska žrtava iz
Blajburga, Kočevja, Teznog, križnog puta, Vukovara, Škabrnje,
Dubrovnika…..
Što se samo Hrvati moraju suočavati sa svojim zločinima dok
drugi NE?
Tek kada su u Jasenovcu bude vrtio film iz Vukovara uz audio
pratnju " Klat ćemo Hrvate ", tek tada može početi govor o
ustašama prije rata, za vrijeme NDH, nakon rata, do 1971, godine,
od 1971. do 1990., od 1991. do 1995. godine i od 1995. godine do
danas.
Tek u tavom vremenskom slijedu i s takvim ulogama ustaša
konačno se može i mora stati na kraj stigmatiziranju " ustaša " iz
Domovinskog rata uz afirmiranje HOS-a i HOS-ovaca pa i onih koji
su na odorama imali ustaško znakovlje.
Da nije bilo tih snažnih i odlučnih boraca ne bi bilo ni
današnje Hrvatske, bila bi jugo - miloševićeva reducirana
provincija.
Za Hrvate je moralno apsolutno neprihvatljivo da se stigmatiziraju,
ponižavaju i vrijeñaju oni koji su se borili i dali svoje živote i
dijelove tijela za hrvatsku državu, a da se njihovi neprijatelji
uzdižu, ili u najmanju ruku tretiraju kao zavedeni Srbi, komunisti i
JNA i TO antifašisti.
Moralno je neprihvatljivo da kojekakvi javni radnici i
političari nazivaju 130.000 ljudi ustašama da bih
stigmatizirali, ponizili i vrijeñali Hrvate koji slušaju
10
Thompsona?
Upravo radi tog " akustičkog defekta " " ustaše i ustaštvo " treba
izaći na " Krbavsko polje " i pokazati koliko je " ustaša " u
Hrvatskoj, isti onih koji su nedavno preplavili Beč, Klagenfurt i
medijski svijet.
Stiglo se do apsurda, zapravo do umobolnice, jer se onaj tko na
glavi ima kapu sa oznakom " U " naziva ustašom , a ne onaj tko
ruši Kraljevinu ili komunističku Jugoslaviju???
I zato što se takva glupost politički i mdijski podržava, lako je od
jednog imaginarnog " ustaše " " napraviti " 100.000 ustaša i to ne
bilo kakvih već onih koji kolju i maljevima razbijajui lubanje u
sepskoj verziji, ili ono koji " režu grkljane " po hrvatskoj vetrziji !?
Tako neki čovjek na internetu piše:
" Izgleda da nikada mira s tim hrvatskim " ustašama " dok
se ne sazna tko nam je pobio očeve i majke, braću i sestre,
rodjake i prijatelje.
Dok se ne osude oni koji su to uradili u komunizmu u ime i
za račun hrvtske slobode i hrvatske radničke klase, a u džep
komunističke antifašističke elitističke klase - lopovske I
zločinačke avangarde koju jet predvodio " veseli diktator
Tito. "
Zato je nužno ustrajati na tome da je današnja Hrvatska
obranjena, a time I utemeljena na Domovinskom, a ne
antifašostičkom ratu, jer je to povijesna činjenica - istina,
dok je utemeljenje na antifašizmu podvala i laž, laž zato što
jet antifašistička Jugoslavija I Hrvatska nestala, priopala ,
kao I antifašistički SSSR!
Tko je nakon propasti tih država fašist a tko antifašist tek se
treba utvrditi, ako to uopće ima bilo kakvog smisla, jer su
antifašisti danas utvare kao i fašisti.
Ako se pogledaju govori Kaina lako se može utvrditi da su
njegovi govori fantazija koji se represijama ostvaraju kao I
za vrijeme komunizma I antifašizma.
Svako društvu u povijesti koje jet svoje fikcije I fantazije
pretvarala u stvarnost, ta društva su uvijek imala velikih
11
problema sa samim sobom, a svijet s njima.
Zato Hrvati trebaju dobro otvoriti oči I načuliti uši da bi
vidjeli i čuli što će se sve dogañati u budućnosti.
Hrvatski branitelji borili su se za to da hrvatska definitivno uz velike
žrtve izañe iz komunističke antifašističke Jugosavije, a time i
antifašističke Hrvatske, a sada 18 godona nakon završetka
Domovinskog rata ponovno se nameće antifašiszam i ljevičarenje
kako temelj i rješenje Hrvatske!?
To je dosita toliko gnjusno da čovjeki dolazi zlo kada sluša izjave
nekih hravtskih političara, intelektualaca i javnih osoba koji nastoje
minorizirati dragovoljce i branitelje, a uzdižu antifašiste koji su
nemilice ubijali Hrvate punih 65, godina!?
Kako to nazvati, teškoje reči?
Možda bi to mogao obajsniti neki novi Eric From, kako i zašto
ubice od svojih žrtava traže da ih žrtve štuju?
Jednostavno je nevjerojatno da u Hrvatskoj postoje ljudi koji
nastoje izjednačiti antifašiste i branitelje preko žrtava antifašista
koji su doista bili hrvatski " fašisti " , ali su svi od jugoslavensjkih
antifašista poubijani.
Zato je vrlo zanimljiva uloga Židova u ovoj antihratskoj ustaškoj
stigmatizaciji , koji stalno DEŽURAJU ne bi li pronašli, uhitili i
optižili nekog nacistu, fašistu ili ustašu, iako takvi ljudi više ne
postoje, ili su već straci od 90. godina koji više ne znaju ni kako se
zovu.
Jedan od takvih mlañih Židova je Alen Budaj, direktor Margeleva
instituta iz Zagreba, gdje je direktor sam sebi, koji i dalje lovi
ustaše po hrvatskoj iako zna da više ne postoje.
Zato što u hrvatskoj nema ustaša već 60 godina on pronalazi
zakonsku odredbu za hapšenje i kažnjavanje mladića s fotografije
učinjene na koncertu M.P.Thomposna , kao i osobe koje nose "
ustaške " tetovaže ili prodaju zlatne ukrase s ustaškim simbolima.
Dakle, tom mladom lovcu na " ljudske glave " nije dosta lova na
ustaše iz 2. Svjetskog rata, već sada lovi po Hrvatskoj i Zagrebu
djecu koja nosi stilizirane ustaške kape i koji pjevaju " Čavoglave "
12
!?
Taj Židov kaže da " Hrvatski Zakon kaže da tko na temelju
razlike u rasi, spolu, boji kože, nacionalnosti ili etničkome
podrijetlu krši temeljna ljudska prava i slobode priznate od
meñunarodne zajednice, kaznit će se kaznom zatvora, kao i
onaj tko javno iznosi zamisli o nadmoćnosti jedne rase nad
drugom, ili širi rasnu mržnju - kaže Alen Budaj, dodajući da
se članak 174. KZ-a može primijeniti na sve ono što je
vezano uz Pavelićevu NDH, poput raznih insignija, službenih
pozdrava i glorifikacija ustaških dužnosnika. "
To je Budajeva zločesta i tendenciozna interpretacija Zakona, iako
vjerojatno dobro zna da " insignija " , " pozdrav " i "
glorifikacija " nisu i ne mogu biti kažnjiva jer nisu elementi koji
mogu uzrokovati bilo kakvo zlo drugom čovjeku, zato što su to
apastrakcije, a ne djela.
Osim toga ustaša je, kao što je ovdje objašnjeno čovjek član
radikalne političke organizacije za rušenje Kraljevine Jugoslavije, ili
je branitelj hrvatske države koju napadaju jugoslavenski komunisti
- partizani.
Ustaša nije i ne može biti pjevač, glorifikator ili nositelj isignije.
Ustaše ne mogu biti djeca, a još manje djeca branitelja Hrvatske
države!
Osim toga prema Hrvatskom Ustavu ne postoji zabrana iznošenja
mišljenja, gledišta i interpretacija, pa tako vrijedi " sve što nije
zabranjeno je dozvoljeno " .
To praktički znači da bi u hrvatskom Zakonu moralo biti
jasno i jednoznačno napisano što je zabranjeno, pa da nitko,
pa ni Budaj, ne može niti ima pravo izmišljati kažnjiva djela
prema svom mišljenju ako nisu jednoznačno odreñena u KZu.
Da bi bilo kažnjivo ono o čemu Budaj govori u Zakonu bi
moralo bi pisati.
Zabranjuje se:
- javno nošenje bilo koje odore vojnika iz drugog svjetskog
rata: Njemačke, ustaške, domobranske, četničke ,
13
komunističke i partizanske.
- nošenje na odjeći ili na drugi način isticanje simbole vojski
iz 2. Svjetskog rata što su: musolinijev simbol fašizma,
njemački simbol nacizma kukasti križ, sva nacistička
odlikovanja koja imaju oblik " željeznog križa ", sve
oznake SS jedinica, mrtvačke glave tenkovskih jedinica,
komunistički simbol srpa i čekića, partizanski simbol
petokraka zvijezda , četnička kokarda, četnička mrtvačka
glava, ustaški simbol slova " U " i hrvatska šahovnica s
početnim bijelim poljem .
- pozdravljanje pozdravima vojski i političkih partija iz 2.
Svjetskog rata kao što su: Heil Hitler, Živio Staljin, Živio Tito,
Živio Lenjin, Za rodinju, za dom spremni i Smrt fašizmu -
sloboda narodu.
- pjevanje ratnih i političkih pjesma iz 2. Svjetskog rata,
njemačkih, talijanskih, ruskih, jugoslavenskih, četničkih i
ustaških, time da se taksativno navedu pjesme koje su
zabranjuju.
Ako se Budaj ne založi za ovakvu odredbu Zakona, onda to
trebaju učiniti dragovoljci i branitelji, kako bi se
onemogućilo upravo Budaja i njemu slične da stalno love i
proganja imaginarne ustaše, ili djecu ustaše!
Da se donese takav Zakon ubrzo bi nestali " antifašistički
policajci " isignija, jer bi ostalo samo ono što je
DOZVOLJENO.
Zašto Hrvatski Sabor ne donese ovakav Zakon i svi problemi
s " ustašama " i oko ustaša bili bi riješeni??
Ali, možda bi u tom Zakonu trebala biti i zabrana isticanja
židovskog simbola, poznato kao Davidova zvijezda, jer se taj
židovski simbol lako asocira sa kukastim križem koji se
zabranjuje.
To pokazuju dvije slike koje su izložbeni eksponati u
muzejima u SAD:
14
Prema autorima ovih slika kukasti križ se derivira iz
Davidove zvijezde , što bi Budaju trebalo biti poznato?
Ako se ovi simboli usporede sa ustaškim simbolom " U ",
onda se tek vidi koliko je simbol " U " ništavan i beznačajan
u Budajevoj lovačkoj priči o ustašama, fašistima i
antifašistima u Hrvatskoj.
I sad, štovani čitatelju, isti taj Židov Alen Budaj tvrdi da
mladi koji veličaju ustaštvo imaju dobar uzor u državnoj
upravi na lokalnoj razini, npr. u gradovima kao što su
Slavonski Brod i Pleternica gdje postoje ulice ustaškog
doglavnika i ratnog zločinca Mile Budaka.
Sve ovo govori, kaže Budaj, da je Hrvatskoj potreban zakon
kakav ima Njemačka i trebalo bi ga preslikati da se obustave
neonacizam, neofašizam i neoustaške pojave u hrvatskom
društvu.
Kao što vidimo prema tom Židovu Budaju u hrvatskoj postoji
"neonacizam, neofašizam i neoustaštvo " , što nije drugo neko
poznata antifašistička tvrdnja godinama, t.j. da su Hrvati nacisti,
fašisti - ustaše!?
Prema tome je jasno da Budaj svoj fašizam i nacizam nastoji
prebaciti na Hrvate, jer je u svijetu odavno poznat paralelizam
izmeñu cionizma i nacizma, kako to kazuje ovaj engleski tekst:
The Protocols of the Elders of Zion, the czarist antisemitic
forgery, is circulated in the Arab world, Japan and among far
right groups depicting Jews as a cabal seeking world
domination.
A current Egyptian hit television series, "Horseman Without
15
a Horse" treats the Protocols as historical fact.
The intertwining of the swastika and the Star of David can
only mean one thing in today's hysterical world; the
equivalency between Nazism and Zionism.
Ovaj tekst kaže da svastika i Davidova zvijezda mogu značiti
samo jednu stvar u današnjem histeričnom svijetu,a to je
ekvivalencija izmeñu nacizma i cionizma.
Hipotetičko pitanje: Kako bi izgledalo da države svijeta putem
Ujedinjenih naroda zatraže ZABRANU isticanja Davidove zvijezde
na zastavi Izraela, ili bilo gdje u svijetu, jer je svastika - kukasti
križ derivacija Davidove zvijezde, te da se proglasi kako su nacizam
i cionizam ekvivalentni?
Ovime se samo pokazuje da bi Budaju bilo puno pametnije da se
ode u Izrael i tamo drži lekcije svojim sunarodnjacima što smiju, a
što ne nositi, pjevati, misliti i t.d. a ne da ovdje pljucka i pljuje po
Hrvatima, s kojima ima toliko veze koliko je imao njegov djed
Stjepan Budaj nekadašnji ustaški tabornika, kako kaže neki gopsoin
na intrenetu koji piše i moli Budaja:
" Molim Alena Budaja, potomka ličkih Hrvata od roda
Pavelića i Javora, da objasni za koji bi točno zločin trebao
odgovarati njegov djed Stjepan Budaj, nekadasnji ustaski
tabornik? "
Svaki razuman čovjek može razumjeti odbojnost Židova prema
svemu što na bilo koji način asocira na nacizam i holokaust, pa i
prema ustašama koji su surañivali s Nijemcima na deportiranju i
uništavanju Židova u Hrvatskoj, lli je potpuno , nerazumljivo,
neprihvatljivo i degutantna samo pomisao, da Budaj, i ne samo on,
poistovjećuje vojsku HOS-a sa ustašama iz 2. Svjetskog rata.
Zašto Budaj ne nazove ustašama i fašistima židovske generale i
časnike u NDH vojsci, ili kao šefove u tajnoj Staljinovoj policiji
NKVD koja je likvidirala na milijune ljudi?
Što su Židovi izuzeti odgovornosti za svoje zločine, ko i antifašisti ?
Zašto Budaj ne kaže sebi, Hrvatima i svijetu na kojoj osnovi se
vodio srpsko - hrvatski rat 1941. i 1991. godine ?
Na rasnoj, vjerskoj, teritorijalnoj, antifašističkoj, fašističkoj,
16
ustaškoj, četničkoj, ili anti - ustaškoj osnovi?
Tko je pokretač tog rata, Hrvati ili Srbi, ustaše ili četnici, fašisti li
antifašisti?
Godinama se tvrdilo i još uvijek se tvrdi da je jugoslavenska vojska
oslobodila Hrvatsku od ustaša?
Pa zašto je onda Hrvatska išla u rat sa istom tom jugoslavenskom
vojskom da bi postala slobodna???
Tko sad koga tu obmanjuje i laže?
Zato je došlo vrijem da se Hrvatima konačno meritorno,
argumentima i istinski objasni tko su stvarno bili ustaše?
Sav bunt mladih je u potpunosti opravdan jer su partizani sva svoja
zlodjela prebacili na ustaše.
Autentičnih informacija o ustašama nema, ili su vrlo ograničene.
Ne pokazuju se dokumentarni filmovi, ne tiskaju se izjave i
proglasi, ne tiskaju se faktografske knjige, ne govori se ništa o
napadima na hrvatske gradove i sela, ne govori se ništa o
bombaradiranju Zagreba, Slav. Broda, Zadra i drugih gradova
hrvatske?
Ne govori se o teritoriju NDH, niti o hrvatskoj privredi , znanosti i
kulturi tog vremena ?
Ničega toga nema, sve je to zrakoprazni i prostor koji se samo
popunjava sa antifašističkim, komunističkim tiradama i lažima.
Taj povijesni prostor nitko ne može ignorirati ili zbrisati, što je
prvorazrednih glupi pokušaj nekih Hrvata!?
To je isto kako da bi Njemačka izbrisala svoju nacističku povijest, ili
Rusija svoju komunističku, ili Hrvatska svoju poslijeratnu
komunističku povijest.
Tako što mogu priželjkivati i podržavati i samo budale, ili
neprijatelji vlastitog naroda.
Treba znati i to da su se godinama sustavno uništavali i falcificirali
izvori i dokumenti koji autentično govore o NDH, takvoj kakva je
17
bila?
Da se ti dokumenti objelodane hrvatskoj javnosti jasno bi se vidjelo
da ustaše nisu bili na fašisti ni nacisti, ni zločinci ni kriminalci, već
su bili samo hrvatski nacionalisti na pogrešnoj ratnoj strani.
Kuda mi to idemo s vama gospodine Budaj ?
Ne usmjeravate li Vi židovi ponovno svijet u nova stradanja i patnje
zato što ste tvrdoglavi kao mazge u svom uvjerenju da su svi drugi
krivi za vaša stradanja i patnje, ali ne i Vi?
Isti su i hrvatski antifašisti, svi su krivi amo ne oni, i zato se
vjerojatno tako dobro meñusobno razumijete i podržavate?
Svi su gadovi, lopovi, kriminalci, nacisti, fašisti, ustaše i zločinci
osim Vas?
Eto to je ono što je strašno, a ne što se mladi ljudi označavaju
ustaškim znakovljem, koji će uskoro postati odrasli ljudi?
Što s njima kada odrastu?
Hoće li im se i dalje zabranjivati da budu " ustaše " iz Domovinskog
rata ?
Zar Budaj milsi da su to ustaše zato što on to tako misli?
Eto upravo slušamo i gledamo kako su mladi u Mañarskoj počeli
tetovirati nacističke simbole na svojoj koži.
Kaže se da takvih pojava ima i u Hrvatskoj?
Tko je odgovoran za to?
Vi gospodine Budaj i vama slični koji godinama terorizirate svijet sa
svojim antifašizmom.
Ljudima je dosta toga. Dosta im je laganja, podmetanja i izvrtanja
činjenica.
Dosta im je glorificiranja samo jedne strane, a ponižavanje druge?
Rečeno je već da Hrvatima više ne trebaju nikakvi aktivni ustaše,
jer je Hrvatska država stvorena, ona je tu, ona je ureñena i ureñuje
18
se dalje.
To je bio ustaški cilj i ostvarenjem cilja ostvaritelji se
transformiraju, ili nestaju .
Hrvatskoj ne trebaju fašisti koji su nestali 1943. godine, ali isto
tako hrvatskoj ne trebaju ni antifašisti, ni nacisti ni antinacisti jer su
to osobe i družine iz 2. Svjetskog rata.
Hrvatskoj ne trebaju ni fašisti ni antifašisti ni lovci na ustaške
utvare! Zašto Vi gospodine Budaj ne lovite zločince iz Domovinskog
rata, iz Izraelsko arapskog i palestinskog rata?
Zašto ne lovite zločince koji svakodnevno ubiju na tisuće ljudi?
Umjesto da lovite takve prave zločince koji ubijaju ljude , vi lovite u
Hrvatskoj " ustaše " koji pjevaju????
I onda se čudite od kud pojava tetoviranja nacističkih znakova na
tijelima mladih ljudi!"?
Možda je sve ovo što je ovdje napisano nabolje izrazio na groblju u
Derventi hrvatski reprezentativac Vedran Ćorluka koji je
financirao spomenik palim Hrvatima u Domovinskom ratu.
Pogledajte taj spomenik:
Srbi su taj spomenik označili ustaškim i fašističkim, ali ga nisu
srušili.
Što bi se dogodilo da se isti ili sličan spomenik izgradi na Mirogoju u
19
Zagrebu?
Da li bi to i u hrvatskoj to bio ustaški fašistički spomenik ?
Antifašisti poput Kaina sigurno nikada ne bi došli pokloniti se pred
tim spomenikom iako je podignut ubijenim braniteljima hrvatske
države od koje danas prima plaču i ostvaruju svoju čudovišnu
amoralnu ulogu da pljjuje po žrtvama za koji se spomenik podiže,
pljuje po " ustašama " HOS-ovcima i drugim domoljubima koji
počivaju iz tog spomenika!?
Eto dokle smo stigli s ustašama i ustaškom hrvatskom, da čak ni
zagrobni spomenici ne smiju asocirati na slovi " U " i simbolizam
ustaštva, ali zato na simbolizam komunizma i četništva mogu!?
Zanimljivo je kod ovog spomenika da " iritira grañane " , kao što
Thompson iritira grañane s svojim pjesmama.
Ljevičare antifašiste stalo nešto " iritira ", stalno im nešo " smeta ",
a uopće ih nije briga što oni takoñer iritiraju grañane i stalno
smetaju onima koji nisu niti žele biti antifašisti, niti fašisti, već
samo žele biti moderni otvorni ljudi Hrvati grañani svoje
demokratske države sa svojim svjetonazorima i simbolima u
zajedništvu sa svjetonazorima i simbolima svijeta.
Eto upravo je Europski sud poništio mañarsku zbranu nošenja
petokrake zvijezde s obrazloženjem da je nošenje takvog
simbola elementarno pravo čovjeka, ikao je pod tim sibolom
ubijeno na tuisuće mañara!?
Žalitelj od Europe dobiva pozitivno rešenje iako mu mañarski Zakon
zabranjuje nošenje zvijezde petokrake radi učinjenih komunistički
zločina.
Stoga bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti kakvu presudu bi donio isti
sud u žalbenom postupku o zabrani nošenja slova " U "??
Ako bi presuda bila kao za Mañara, što bi na to rekao Budaj, Kain ili
Lalić?
A ako bi presuda bila potvrda zabrane, bilo bi jasno da Europski sud
dijeli elementarna ljudska prava na fašistička i antifašistička, time
da fašistička zabranjuje, a antifašistička dozvoljava, i time bi bilo
riješeno sve!
20
Znalo bi se da se u Euopi " U " zabranjuje, a zvijezda petokraka
dozvoljava.
Tako dolazimo i do totalnog apurada.
Kad bi recimo Čorluka na spomenik stavio kukasti križ, digla bi se
halabuka do neba i vjerojatno bi spomenik " letio u zrak ", a da
antifašističke bosanci, hrvati i muslimani nemaju pojma da u zrak
dižu spomenik , svojih predaka, jer su na bosanskim stećcima
uklesani kukasti križevi, kako pokazuje slika.
Stećak u Gornjim Močiocima pokazuje da je svastika poznata u
srednjovjekovnoj Bosni.
Možda bi Budaj mogao krenuti put Bosne i tamo naći
srednjevjekovne naciste, fašiste i ustaše koji na zagrobnom
spomeniku imaju nacistički kukasti križ? Mogao bi otputovati na lov
na naciste u Indiju, Tajland i Kinu??
Jedan Hrvat učesnik domovinskog rata na intrenetu piše:
" Ne vidimo nikakvu spornost niti u grbovima na spomeniku,
jer sve su to grbovi, koji su bili na uniformama hrvatskih
postrojbi u Domovinskom ratu, a uostalom grb s početnim
bijelim poljem nipošto nije ustaški.
Jer početno bijelo polje je bilo na izvornom grbu Austro21
Ugarske, a i na crkvi svetog Marka u Zagrebu. "
Eto sve sami ustaše, zar ne gospodine Budaj, gospodine Lalić,

gospoño Sarnavaka i gospodine Kian.

ZABLUDE O USTAŠAMA

BOG I HRVATI!  ZA DOM SPREMNI!

HRVATSKI RATNICI

Prihvaćanjem kršćanske vjere, Hrvati su potpisali 680. proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi; da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti.

O tom ugovoru, bizantski car Konstantin VII. zapisao je sljedeće: "Ovi pokršteni Hrvati ne ratuju rado izvan granica svoje zemlje, jer su dobili neko proročanstvo ili zapovijed od rimskoga pape Agatona, koji je u doba cara Heraklija, cara Romeja, poslao svećenike i pokrstio ih. Nakon što su primili kršćanstvo, Hrvati su dali potpisanu obvezu i neopozivu zakletvu sv. Petru, da nikada neće s oružjem provaliti u tuđu zemlju, nego da će živjeti u miru sa svima koji to žele, primivši za uzvrat od rimskoga pape ovaj blagoslov: 'Ako bi ikada neki drugi narodi navalili i poveli rat na zemlju Hrvata, neka za njih ratuje i zaštiti ih Bog Hrvata, a pobjedu im donese Petar, Kristov učenik'." I doista možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj hrvatskoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje, nego su uvijek bili i ostali "svoj na svome" i "svoj za svoje".

Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi "Nizam ul Alem" ("Uredba svijeta") piše o Hrvatima kao idealnim ratnicima i junacima koji preziru kukavice, te savjetuje svojim Turcima da se od Hrvata nauče ratnom umijeću ukoliko žele pobjeđivati. Turci su pored hrabrosti osobito cijenili i hrvatski viteški duh, koji nikada neće povrijediti nenaoružanog ili zarobljenog neprijatelja, a dano obećanje će uvijek ispuniti.
Hrvatski ratnici su zbog velike hrabrosti i sjajnog ratnog umijeća bili veoma traženi od mnogih europskih vladara, koji su organizirali specijalne jedinice hrvatskih ratnika u sklopu svoje vojske. Tako je u 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) na zahtjev kardinala Richelieua, vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako francusko konjaništvo. Francuski kralj Luj XIII. dao je osnovati gardu "Royal cravatos" koju su činili Hrvati koji su nosili marame oko vrata, po čemu su kasnije kravate i dobile naziv, a početkom 19. st. osnovana ja "Regiments croats". Maršal Marmont zabilježio je izjave vojskovođe i cara Napoleona I. koji je rekao: "Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika" i "Hrvati to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100 000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet". Friedrich Veliki je pak rekao da su Hrvati nenadmašivi majstori ratovanja.

Naša slavna i krvlju ispisana hrvatska povijest nikada neće zaboraviti hrvatske junake, čijoj su se hrabrosti, ratnom umijeću i viteškom duhu divili i čudom čudili svi, pa i sami neprijatelji. Ni dan danas, povjesničari i vojni stručnjaci ne mogu shvatiti a pogotovo objasniti, kako su cesto puta u vrijeme turskih osvajanja, ponekad i preko 100 puta brojčano slabiji Hrvati uspijevali razbiti neprijatelje. Ovdje su navedeni samo neki od najpoznatijih, ali prisjećajući se njih mislimo i na sve ostale, imenima znane i neznane hrvatske junake koji su dali najveće žrtve za Hrvatsku i hrvatski narod, kao i za kršćansku Europu. Najveće priznanje Hrvati su dobili god. 1519. od pape Lava X. (Giovanni Medici), koji je našem narodu dao zasluženi naslov "Predziđe kršćanstva" ("Antemurale Christianitatis").
___________________________________________________________

Senjski kapetan i kliški knez Petar Kružic

Iskusni i hrabri ratnik Kružic, najviše se je proslavio sjajno braneci Klis punih 15 godina. Tako je god. 1524. turski vojvoda Mustafa potpuno opkolio Klis, koji se usprkos nestašici hrane i pitke vode hrabro branio. Srecom, prije opsade kapetan Kružic je otišao u Senj gdje je skupio 1500 pješaka i 60 konjanika, s kojima je ploveci samo nocu došao i iskrcao se 10. travnja kod Solina. Odmah su krenuli prema Klisu, te su iznenadili i potpuno razbili nekoliko tisuca turskih vojnika. Zbog sjajne pobjede kralj Ludovik je darovao kaštel Breznicu kapetanima Petru Kružicu i Grguru Orlovcicu.

Usprkos uspješnim obranama i pobjedama Klis nije imao predaha, a nakon bitke na Mohackom polju god. 1526. i pada Obrovca zapoceli su teški dani za okruženi grad,.

Turci su stalno vrebali i kružili poput strvinara, a 4. lipnja 1532. u vrijeme izbivanja kapetana Kružica koji je otišao po pomoc, velika turska vojska je pod vodstvom Mlecanina Nikole Querinija uspjela preko izdajnika zauzeti Klis. Medutim ubrzo je Kružic sa svojih 2000 ratnika doplovio iz Ancone i s lakocom oslobodio Klis, a 18. rujna uspio je osvojiti i manju tursku utvrdu u Solinu. Kapetan Kružic je savjetovao kralju Ferdinandu da iskoristi tu pobjedu tako da sagradi utvrdu na solinskom polju, ali od toga nije bilo ništa. U to doba su i Mlecani stvarali probleme želeci zauzeti Klis, ali papa Klement VII. i papa Pavao III. su doista lijepo pomagali Kružica, tako da je i sam sultan Sulejman izjavio da je Klis "papinski grad".

Nakon još nekoliko bezuspješnih pokušaja god. 1535. Turci su probali osvojiti Klis izdajom. Tako su podmitili uskoka Matu Tvrdosalica kojih ih je pustio u grad na zadnju noc poklada, ali je o svemu prethodno obavijestio svoje uskoke koji su im tako pripremili "lijepo" i nezaboravno iznenadenje.

Krajem kolovoza god. 1536. skupila se velika turska vojska koja je obnovila utvrdu u Solinu i izgradila još dvije kako bi potpuno ogradila Klis i tako ga prisilila na predaju. Kliška posada se je kao i uvijek hrabro i junacki branila, a kad je u ožujku god. 1537. stigla pomoc s mora, 3000 njemackih vojnika kralja Ferdinanda i 700 talijanskih vojnika koje je poslao papa Pavao III., zajedno su navalili predvodeni kapetanom Kružicem i njegovom vojskom, te su uspjeli razvaliti dvije turske utvrde. Provaljujuci u posljednju utvrdu, iznenada se pojavio Murat-beg sa svojih 2000 vojnika koji su navalili na kršcane divlje urlajuci, pa su talijanski i njemacki vojnici misleci da Turaka ima puno više nego njih stali bježati prema obali. Hrabri Kružic je pokušavao zaustaviti i smiriti redove kršcanske vojske, ali sve je bilo uzalud. Nije bilo druge, pa su on i njegovi ratnici tražili spas povlaceci se prema obali gdje su bile kršcanske lade. Nažalost, Kružic koji je medu zadnjima došao do obale nije se uspio izvuci. Ubrzo su ga opkolili bijesni Turci, a neustrašivi kapetan je junacki poginuo skupo prodajuci svoju glavu.

Kako su Klišani ostali bez izvora vode i svoga kapetana koji je svojim junaštvom pronio glas o Hrvatskoj širom kršcanskog svijeta, nije bilo druge nego prihvatiti ponudu Turaka koji su im obecali slobodu ako im mirno prepuste grad. Tako je Klis 12. ožujka, na blagdan sv. Grgura 1537. došao pod tursku vlast. Gradani grada Klisa su se raselili na sve strane, a mnogi uskoci su otišli u Senj, odakle su nastavili ratovati protiv Turaka.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Petar Berislavic

Kraljev kancelar i vesprimski biskup, Trogiranin Petar Berislavic postaje banom god. 1513., te odmah odlucno ide braniti domovinu. Nakon što je od svog velikog prijatelja pape Lava X. primio novcanu pomoc od 50 000 dukata, ban se vraca u Hrvatsku da organizira hrvatske ratnike za boj. Kako su u to vrijeme nakon kratkog zatišja Turci zapoceli s novim valom navala prodiruci još dublje u ranjenu Hrvatsku, ban je morao na brzinu skupiti vojsku, te krenuti u akciju.

Na Veliku Gospu 15. kolovoza god. 1513. Petar Berislavic izvodi vojne manevre, a Turci kopaju rovove kod Blinje misleci da je banova vojska velika. Medutim nakon što je turska ophodnja otkrila da je kršcanska vojska brojcano mnogo slabija od njihove, oni krecu u navalu. Dana 16. kolovoza odigrala se velika bitka koja je završila velikom pobjedom hrvatskih vojnika kod Dubice na Uni. Turci su doživjeli strašan poraz, mnogo ih je poginulo u boju, a mnogi su se pri bijegu utopili u Savi i Uni. Pretpostavlja se, da je tada izgubilo živote oko 4 000 do 7 000 turskih vojnika. Medu poginulima bilo je i cetvero turskih vojvoda, dok je peti bio zarobljen te je zajedno s ostalim zarobljenicima poslan kao dar kralju Vladislavu.

Sjajne vijesti o velikoj hrvatskoj pobjedi brzo su se procule po svim kršcanskim zemljama. O hrabrom junaku i slavnom ratniku banu Petru Berislavicu mnogo se je pricalo, a na Božic mu je papa Lav X. osobno darovao blagoslovljeni mac i klobuk. Uz duhovnu i moralnu potporu napacenom hrvatskom narodu, papa Lav X. (Giovanni Medici) je jedini koji je obilno pomagao u novcu, hrani, oružju i drugim materijalnim dobrima. Takoder je pisao poslanice svim vladarima tadašnje kršcanske Europe moleci ih da pomognu iscrpljenoj Hrvatskoj i njezinom banu.

Ban Berislavic uspješno je ratovao protiv Turaka sedam godina. Jednu od najvecih pobjeda ostvario je god. 1518. kad je razbio Turke kod grada Jajce kojem je donio opskrbu. Troškove za bansku vojsku podmirivao je uz pomoc hrvatskog sabora, pape Lava X., a cesto **** je i sam prodavao i zalagao svoje posjede i imovinu.

U planini Plješevici, negdje izmedu Korenice i Bihaca na Uni, ban je sa svojih 300 ratnika razbio i natjerao 800 turskih vojnika u bijeg. Prigodom potjere ban je zaostao zajedno sa svojom dvojicom mladih pomocnika zbog nezgode s konjem. Baš kad su riješili problem s konjem, na njih je iznenada navalilo oko 60 Turaka. Ban Petar Berislavic rekao je svojim pomocnicima da bježe, te je sredivši nekoliko Turaka s macem u ruci junacki poginuo. Bilo je to 20. svibnja 1520. a opca žalost za banom kojeg su Hrvati voljeli kao oca zavladala je u Hrvatskoj, te širom Europe. Nekoliko sati nakon banove pogibije, papa Lav X. imenovao je hrabrog Petra Berislavica kardinalom, ne znajuci da je on mrtav.
___________________________________________________________

Diplomat i vrhovni kapetan Nikola Jurišic

Deset dana prije nego što ce postati kralj, Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišica za vrhovnog kapetana i savjetnika, koji ce uspješno i mudro obavljati diplomatske i vojnicke poslove sve do svoje smrti 1545.

Svojim junaštvom Jurišic se je proslavio god. 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140 000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Bec. Turci koji su mogli mirno proci pored malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da ce Kiseg biti lagan plijen.

Nikola Jurišic je sa svojih 28 lako i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati za Bec i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Medutim kad je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlucio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišic sastavio od seljaka i gradana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I. u kojem je napisao: "Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da cu ga spasiti, nego samo da koji casak neprijatelja zabavim i tako kršcanskim vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvecoj smrtnoj pogibelji."
Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gadali Kiseg, a 13. kolovoza zapoceli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. Branitelji nisu gubili prisebnost ni kad su ih Turci nekoliko **** dovodili u "mat poziciju", nego su se hrabro i cudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša 28. kolovoza, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše:" Od naših 700 oružanih zemljaka vec je polovica poginula; od pušcanog praha, što sam ga za 300 forinti kupio, imam još jednu centu. Samo Božja milost cuva nas; budi ona milostiva mojoj duši."

Poslije dvanaestog juriša, turski glasnici su tri **** dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišic im je slao tako drske i cinicke odgovore, da je sultan Sulejman ludovao od bijesa i muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 hrabrih branitelja, a ranjeni Jurišic se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku nove turske navale na gradske zidine, starci, žene i djeca su stali plakati i zapomagati, a umjesto da udu u grad Turci su poceli bježati. Kasnije su pricali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim macem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su tako na smrt prestrašeni Turci govorili da je Jurišic u savezu sa Sotonom, Hrvati su slavili i zahvaljivali sv. Martinu što ih je spasio od sigurne smrti.

Sam Nikola Jurišic napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj pušcani prah bio je vec posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, vec je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti." 30. kolovoza god. 1532. razocarani Sulejman je sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišicu grad Kiseg.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Nikola Šubic Zrinski

Jedan od najvecih i najslavnijih velikana hrvatske povijesti, N. Š. Zrinski ratovao je protiv Turaka još od svoje rane mladosti. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje, a prvi put se je proslavio god. 1542. kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Gradani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreci da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišiceve potpore, kralj Ferdinand ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.

Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitki. God. 1556. N. Š. Zrinski se odrekao banske casti, te je savjetovao kralju Ferdinandu da postavi Petra Erdedija za novog bana. Kralj Ferdinand je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvecoj milosti imenujuci ga pritom meštrom kraljevskih tavernika.

Godine 1566. sultan Sulejman II. krece s preko 100 000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji Bec i potom citavu Europu. Tako Sulejman II. dolazi do grada Sigeta da sredi "stare racune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2 500 ratnika koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obecaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim rijecima: "Ja Nikola knez Zrinski obecavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velicanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada necu ostaviti, nego da cu s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"

Opsada je pocela 5. kolovoza i trajala je punih pet tjedana. Kako se je sigetska posada junacki branila i pri tom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolovic poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obecao da ce mu darovati citavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Medimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, madarskom i njemackom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa ce ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoc, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseci teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman II. je iznenada umro 4. rujna, ali vezir Mehmed Sokolovic vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad Turci su ocekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junacki poginuli "skupo prodajuci" svoje živote.

To junacko djelo Zrinskog ili kneza Mikule kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje citave tadašnje Europe koja ga je nazvala novim "Leonidom". Cetvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a medu njima su bili necak N. Š. Zrinskog Gašpar Alapic, te komornik Franjo Crnko koji je kasnije na hrvatskom, njemackom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili preko 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Bec i Europu.

Nikola Šubic Zrinski, "stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog" zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga osim nas Hrvata i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Toma Erdody

Pocetkom god. 1584. hrvatskim banom imenovan je 26-godišnji grof Toma II. Erdody (Erdedi), sin Petra II. Erdedija hrvatskog bana od god. 1556. do 1567.

Odmah na pocetku svog mandata 26. listopada god. 1584. , ban Erdedi i general hrvatske krajine Josip Jošt Thurn su kod Slunja sa samo 2030 ratnika (1330 konjanika i 700 pješaka) iznenadili i strahovito razbili 9000 Turaka (8 400 konjanika i 600 pješaka). U slavnoj i sjajnoj pobjedi u "dolini Mocila kod Slunja" poginulo je oko 2 000 do 4 000 Turaka i samo nekoliko kršcanskih ratnika. U boju u kojem je oslobodeno nekoliko tisuca zarobljenog naroda i osvojeno mnogo ratnoga plijena, posebno su se proslavili ban Erdedi, grof Thurn i Purgstaller.

Ban Erdedi nastavlja s nizom sjajnih pobjeda, pa je s malim brojem ratnika (500 konjanika i 500 pješaka) 6. prosinca god. 1586. razbio Ali-begovu vojsku (3000 konjanika i 500 pješaka) kod Ivanica. Kad je god. 1587. medu mocvarama kod Kacsorlaka i Juraj Zrinski sa svojim ratnicima teško porazio i na drugi svijet poslao oko 2000 Turaka, prestale su na neko vrijeme turske navale na Hrvatsku. Tom prigodom je Juraj Zrinski zarobio oko 1000 Turaka i ulovio sjajan plijen od oko 1100 konja.

12. kolovoza god. 1591. ban Erdedi je oslobodio grad Moslavinu, a Ali Hasan-paša je ludovao od bijesa jer nikako nije mogao izaci na kraj s hrvatskim banom koji mu je stvarao velike probleme i gubitke. Medutim god. 1592. u bici kod Bresta kršcanska vojska je doživjela težak poraz, a sam ban Toma Erdedi je potamnio svoju slavu neslavnim bijegom. Medutim vec iduce godine u ljeto 1593. ban Erdedi se je iskupio. Naime, Hasan-paša je sa svojih 15 000 vojnika opet navalio na grad Sisak, a Erdedi je odmah skupio 2 400 svojih ratnika. Nakon što su im se pridružili karlovacki general Andrija Auersperg i vojvoda Rupreht Eggenberg s lakim konjaništvom, strijelcima i husarima, kršcanska vojska je imala oko 5 000 vojnika. I dok su se neki casnici dvoumili navaliti na nekoliko **** brojcano jace Turke, Erdedi i Auersperg su odlucno zagovarali navalu govoreci: "Ne gledajmo na broj neprijatelja, Bog ce nam pomoci!".
I doista uz Božju pomoc, kršcanska vojska je predvodena banom Erdedijem strahovito razbila tursku vojsku, koja je što u boju što u rijeci Kupi izgubila oko 10 000 vojnika, a sam Hasan-paša se je s 12 najistaknutijih turskih begova pri bijegu utopio u rijeci Kupi. Velika i sjajna pobjeda god. 1593. kod Siska koja je bila prekretnica u ratu Hrvata s Turcima, oduševila je cjelu kršcansku Europu. Papa Klement VII. pohvalio je pobjednike posebnim pismom, a španjolski kralj Filip II. je odlikovao hrvatskog bana Erdedija imenujuci ga vitezom reda "sv. Spasitelja". 15. svibnja 1595. Erdedi se je povukao s banske dužnosti, te je nastavio uspješno ratovati protiv Turaka sve do svoje smrti god. 1624.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Nikola Zrinski

Hrvatski ban od god. 1647. do 1664. Nikola Zrinski uspješno je ratovao protiv Turaka, te je sudjelovao i u 30-godišnjem ratu. Takoder je bio mudar politicar i intelektualac koji je napisao knjigu lirike i junacko-romanticni ep "ADRIAI TENGERNEK SYRENAIA" u 15 pjevanja o svom pradjedu N.Š. Zrinskom.

Povijest Zrinskih bila je obilježena neprestanim ratovanjima protiv Turaka. Ban Nikola Zrinski je zajedno sa svojim bratom Petrom uspješno ratovao protiv turske vojske, i dok ih je Europa slavila, nesposobni Leopold ih je stalno opominjao da ostave Turke na miru i "poštuju primirje". God. 1660. N. Zrinski je držao u "mat poziciji" tursku utvrdu Kanižu, ali je dobio zapovijed da mora zaustaviti i povuci svoje ratnike. Ljut i razocaran povlaci se u Cakovec, a malo poslije bez dopuštenja beckog dvora daje izgraditi utvrdu Novi Zrin na ušcu Mure.

God. 1663. ban Nikola je odbio tursku navalu na Štajersku, dok je njegov brat Petar pobijedio Turke kod Rakovice i kod Otocca. Na pocetku god. 1664. mudrom i razradenom ratnom strategijom Nikola Zrinski je uništio više turskih uporišta, te je provalio sve do grada Osijeka gdje je spalio 2 km dugi drveni Sulejmanov most kojim su Turci prodirali u Europu. Zbog velikih i sjajnih pobjeda španjolski kralj Filip IV. dao je N. Zrinskom red "viteza zlatnog runa", a francuski kralj Luj XIV. imenovao ga je svojim "pairom" i nagradio s 10 000 talira.
God 1664. carska vojska je strahovito razbila Turke kod sv. Godharda, ali tu pobjedu nije iskoristio Leopold I. nego je sklopio sramotni Vašvarski mir, s uvjetima kao da su Turci bili pobjednici. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor s nevjerojatno lošim uvjetima da Turci mogu zadržati sve što su do pocetka rata osvojili, a kako im je Bec podlom politikom onemogucio da se zakonito izbore za svoja prava, nije bilo druge nego da se hrvatske i ugarske vode udruže, te da ostvare svoja prava pobunom. Kako je tada Luj XIV. bio u sukobu s beckim dvorom zbog europske politike, došlo je i do pregovora o suradnji od koje na kraju nije bilo ništa. 18. studenog 1664. Nikola Zrinski je pod nejasnim okolnostima poginuo u lovu, a njegovom smrcu ubrzo dolazi do potpunog raspada hrvatsko-ugarskog saveza.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Petar Zrinski

Nakon smrti Nikole Zrinskog hrvatskim banom postaje njegov mladi brat Petar, ali službeno tek god. 1668. zbog raznoraznih politickih kalkulacija beckog dvora. Petar Zrinski je takoder bio veliki ratnik koji se je proslavio u mnogim bitkama, a osobito; kad je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovica i njegovih 1 400 vojnika, te kad je sa svojih 2 500 ratnika razbio Ali-pašu Cengica i njegovih 10 000 vojnika. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da je kralj nazvao Petra "štitom kršcanstva i strašilom Turaka".
Petar Zrinski je zajedno sa svojim šurjakom Fran Krstom Frankopanom nastavio borbu za prava Hrvatske koju je zapoceo njegov brat Nikola, pa se je tako povezao s glavnim madarskim vodama. Kad je god. 1666. umro Lippay, a god. 1667. ugarski palatin Franjo Wesseleny, hrvatsko-ugarski savez se potpuno raspada zbog razlicitih ideja i nacina vodenja urote.

Ubrzo je i becki dvor koji je provodio centralizam i apsolutizam, ne mareci za prava hrvatskog naroda i potpisane obveze Pactom Conventom iz god. 1102., sve saznao zahvaljujuci izdajom iz urotnickih redova. Tako su nakon dugotrajne istrage u Beckome Novom Mjestu, 30. travnja 1671. bili osudeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te F. Nadasdy i E. Tatenbach, na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te citave Europe. Nakon toga su becki strvinari potpuno opljackali i uništili dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Tako je i neki mletacki poslanik zapisao: "Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živuceg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj."

God. 1907. "braca hrvatskog zmaja" su pronašli kosti hrvatskih mucenika Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana, a god. 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u zagrebacku katedralu.
___________________________________________________________

fra. Luka Ibrišimovic i svecenik Marko Mesic

God. 1683. na posljednjem pohodu na Hasburšku Monarhiju, veliki vezir Kara Mustafa je sa svojih 200 000 vojnika uspio doci do Beca kojeg je 2 mjeseca opsjedao. Medutim 12. rujna poljski i njemacki vojnici su stigli u pomoc, te su strahovito razbili tursku vojsku. Velika pobjeda ohrabrila je ostale narode i njihove vladare, a na poticaj pape, Hasburška Monarhija, Venecija i Poljska sklopile su savez "sv. Lige" s ciljem konacnog oslobodenja od Turaka.

I dok je carska vojska oslobadala Madarsku, a hrvatska banska vojska Hrvatsku, dizao se narod na oružje da konacno sredi ljute neprijatelje. Tako je ustanak u Slavoniji pokrenuo franjevac Luka Ibrišimovic koji je o situaciji na terenu pisao zagrebackom biskupu Mikulicu, pa u pismu od 24. veljace god. 1688. piše: "Nalazimo se u krajnjoj životnoj opasnosti, jer, neprijatelj se okuplja u Gradiški u sve vecem broju i svim silama radi na tome da odavde protjera carsku vojsku. Ako dode, protjerat ce je doista, jer ta vojska ne radi da sacuva ove krajeve nego da rastjera jadni kršcanski svijet, koji je toliko rastjeran da mu, ostane li ovdje, ne preostaje drugo, nemajuci nikakvih sredstava za život, ili da se Turcima preda ili da skapa od gladi. Inace, to se nije trebalo dogoditi jer je hrane prikupljene od seljaka i zaplijenjene od Turaka ostalo obilno. Zbog nemarnosti vojnika cami u turskom ropstvu do 2 000 bijednih kršcana obaju spola..."
12. ožujka god. 1689. na brdu Sokolovcu kod Požege, fra. Luka je s narodnom vojskom razbio Turke, te je tom prigodom dobio nadimak Sokol. Fra. Luka i njegova narodna vojska odigrali su veliku ulogu u oslobodenju Slavonije. Slavonija je oslobodena god. 1691. a fra. Luka je odmah organizirao naseljavanje opustošenih krajeva i gradnju crkvi.

Kao što je u Slavoniji fra. Luka organizirao i dignuo narod na ustanak za konacno oslobodenje od Turaka, tako je god. 1689. uz pomoc svecenika Marka Mesica, banska i granicarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.
___________________________________________________________

Hrvatski ban Josip Jelacic

Jedan od najvecih i najslavnijih velikana hrvatske povijesti Josip Jelacic, roden je 16. listopada god. 1801. u Petrovaradinu. Zbog svojih kvaliteta i sposobnosti brzo napreduje, pa je tako 1837. dobio cin bojnika, a 1841. cin pukovnika glinske regimente. God. 1848. zbog opasnosti madarske revolucije i njezine ideje o stvaranju jedinstvene nacije s ciljem da se Hrvatska "pomadari", Narodna skupština je izabrala Jelacica za hrvatskog bana i vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske na veliko zadovoljstvo svekolikog hrvatskog naroda.

Ban Jelacic je odmah po svom imenovanju izdao proglas o ukidanju kmetstva na sveopce oduševljenje cijele Hrvatske. Madari i njihove sluge "madaroni" nisu se mogli pomiriti s cinjenicom da je Hrvatska dobila za vodu pravog hrvatskog rodoljuba, pa su se služili svim sredstvima i podvalama da unište i ocrne bana u ocima beckog dvora i hrvatskog naroda. Ban Jelacic se je zalagao da se spor s Madarima riješi mirnim putem, ali kako su svi hrvatski zahtjevi bili odbijeni i kako su iz Pešte dolazile drske i bahate prijetnje poput: "Medu nama samo mac može odluciti!", nije bilo druge nego oružanim putem slomiti i uništiti ratobornu politiku madarskog ekspanzionizma.

Nakon pismene podrške J.J. Strossmayera i pisma od 4. rujna u kojem mu kralj vraca sva dostojanstva i casti, uz ispriku: "Mene je na to svrgnuce navelo podmetanje Vaših neprijatelja...", ban Jelacic skuplja vojsku u Varaždinu, te 7. rujna izdaje proglas u kojem objavljuje rat peštanskoj vladi, a ne madarskom narodu. U proglasu je još objavio: "Mi hocemo jednakost i ravnopravnost svih naroda i narodnosti, što žive pod krunom ugarskom. Pošto dakle ministarstvo madarsko misli, da ne može pristati na te pogodbe zato nam nalaže cast i dužnost, da pokušamo zadnje, pa da se latimo oružja."
Vojskovoda i ban Jelacic s povikom: "Što Bog da i sreca junacka!" krece sa svojom vojskom 11. rujna iz Varaždina. Tako kod Schwechata, nadomak Becu, ban mudrom ratnom strategijom prvo tuce topovima po madarskoj vojsci koju zatim pješaštvo odlucnim jurišima potpuno razbija. Jelacic je tako 1. studenog ušao u Bec kao prvi vojskovoda nakon Napoleona, a kralj Franjo Josip I. koji je 1848. naslijedio Ferdinanda V., imenuje bana namjesnikom Rijeke i Dalmacije. Nakon uspješnog sloma becke revolucije, 13. kolovoza god. 1849. slomljena je i madarska revolucija.

Zbog velikih ratnih zasluga, ban Jelacic je za samo godinu dana bio promaknut cak tri ****: od pukovnika u general-majora, pa zatim u podmaršala, te na kraju u generala topništva (feldzeugmeistera), što nikada nikome nije uspjelo u povijesti austrijskog carstva.
___________________________________________________________

Vojskovoda Josip Filipovic

Jedan od najvecih hrvatskih vojskovoda Josip Filipovic, roden je god. 1819. u Gospicu. Od samog pocetka vojnickog života, Filipovic je sudjelovao u svim ratovima na tadašnjem podrucju hrvatskog i austrijskog teritorija. Tako je kao zamjenik glavara glavnog stožernog odjela hrvatske vojske god. 1848. i 1849. ratovao u bitkama za Bec, kod Schwechata, Parendorfa, Altenburga i Moora. Josip Filipovic se je osobito proslavio u bitki kod Solferina i u austrijsko-pruskom ratu, u kojem je austrijska vojska izgubila, ali su zato hrvatske pukovnije pod njegovim vodstvom razbile talijansku i prusku vojsku na svom dijelu fronte.

Jedno vrijeme Filipovic je bio zapovjednik divizije u carskom Becu, a nedugo zatim promaknut je u generalpukovnika austrijske vojske. God. 1878. kad je na prijedlog Engleske Austro-Ugarska Monarhija dobila medunarodni mandat da riješi "veliku istocnu krizu" tako da za zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, Filipovic je kao jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovoda preuzeo zapovjedništvo, prvo 13. vojnog zbora, a potom i 2. armije s kojom je uspješno ostvario zadatak. U ratnoj operaciji sudjelovale su i sve hrvatske pješacke pukovnije koje su uspješno obavile najteži dio rata. Vojskovoda Filipovic je tako ušao u Bosnu preko Save kod Broda, te je brzom i vještom akcijom zauzeo Sarajevo 19. kolovoza.

PUT HRVATA DO JADRANA

PUT HRVATA DO JADRANA

U svojoj raspravi Podrijetlo i znacenje imena Hrvat (Zbornik Kacic XXV., posebni otisak, Split 1993.) iznio sam pretpostavku, da je ime Hrvat nastalo na Kavkazu. Ovu moju pretpostavku donekle mijenjaju najnovija otkrica o pradomovini Arijaca. O tomu sam govorio na Medunarodnomu kolokviju o ranoiranskomu iskonu predslavenskih Hrvata, održanu u Zagrebu 24. lipnja 1998. Ovo je sažetak toga predavanja.
Pradomovina Hrvata
Najnovija otkrica i arheološki nalazi dokazuju, da je pradomovina prvobitnih Arijaca bila Indija. Ti prvobitni Arijci ili Ranoarijci sebe najprije nazivahu Sarasvati, a zatim Harahvaiti. Ta se imena u vedskim zapisima rabe od godine 3750. do 1800. pr. Kr. Sarasvati su u prapovijesti živjeli u sjevernoj Indiji (danas pustinja Thar), uglavnom uzduž nekadašnje velike rijeke Sarasvati. Na temelju arheoloških nalaza i Rigvede znanstvenici zakljucuju, da su Ranoarijci u svojoj sjevernoindijskoj Arijskoj domovini živjeli i ranije od VII.-V. tisucljeca pr. Kr., pa se danas povijest Indoarijaca može unatrag pratiti punih devet tisuca godina. Kada je rijeka Sarasvati presušila, narod Sarasvati - tada se vec nazivahu Harahvaiti (Hrvati) - zbog suše i gladi sele na podrucje današnjega Afganistana i sjevernoga Irana. Dio njih se odselio u južno Zakavkazje, Kurdistan i gornju Mezopotamiju.
Podrijetlo i nastanak imena Hrvat
Ime Hrvat u svomu temelju ima indoeuropsku sastavnicu ar, koja je i u korijenu rijeci Arye (Arijac). U indoarijskomu sanskrtu arya znaci gospodin, plemeniti (u širem znacenju: imucan, bogat, obilan). Prvobitni oblik imena Hrvat(i) bilo je ranoarijsko ime Sarasvat(i). To se ime u vedskim zapisima rabi od godine 3750. pr. Kr. za stanovnike Ariane Veyah (Arijske domovine) i kao naziv tadašnje glavne indijske rijeke, koja je protjecala kroz podrucje gdje su živjeli Sarasvati. Najkasnije do 2000. pr. Kr. Ime Sarasvati preoblikovano je u ime Harahvaiti, koje je praoblik današnjega imena Hrvat (u cakavskomu Harvat, u kajkavskomu Horvat). Zlatni lanac hrvatskoga imena, koji povezuje ranoarijske Sarasvate s današnjim Hrvatima, izgleda ovako: SaRasVATi (sanskrt), H(A)RahVAiTi - AuRVAT - HARVAT (Zend-avestijski), HuRaVAT (arijsko-huritski), ARaQuUTtu (asirski, izgovaralo se Arvat), ARroMATi - HaRrauMATiš - ARraoVATiš - H(A)RruMATiš (elamski), H(A)RauVATiš - H(A)RauVATaiia - H(A)RahVATiš - H(A)RauVATiya - H(A)RauVATim - ARruVAuTti - H(A)RraoVATiš (staroperzijski), ARUhaATtu i ARrahUTti (akadsko-babilonski, izgovaralo se H(A)RVAT I HRVAT), HRUhATti (aramejski), HoRoHoAD (I.st. izvedeno od HoRohVAT), ARiVATes i ARViATes (latinski preoblici, I. st.), HORoUAThos i HOROAThos (Tanais, II./III. st.), CHROATorum (povelja kralja Trpimira iz 852.), CRUATorum (Šopot, IX. st.), HRoBAToi: citaj HrOVAToi (Konstantin VII. Porfirogenet, X. st.), HARVAT - HORVAT - HRVAT (današnji oblici). U svakomu od ovih imena nalazi se današnje ime HRVAT (u svakomu imenu to je oznaceno velikim slovima - op. p.). Hrvatsko ime sacuvalo se u brojnim mjestnim i zemljopisnim nazivima na podrucju Euroazije: Chorvat (Indija), Horbata i Horvot (sela u Izraelu), Harvat-Sedom i Harava (doline u Izraelu), Horbat i Arwad i Arwata (Sirija), Harw - Arbat - Hirwat - Harawit (Kurdistan), Horbat (Libanon), Harvat el Ghor (podrucje Mrtvoga mora) i dr.
Hrvatske državne tvorbe do VII. st.
Zemlja Sarasvati u sjevernoj Indiji prva je poznata hrvatska državna tvorba u povijesti. Najstarije središte ove države bijaše grad Dwarak na obali Indijskoga oceana, utemeljen oko 3000. godine pr. Kr. Harahvaitija (staroperz. Harauvatija) nalazila se na podrucju današnjega Afganistana i sjevernoga Irana. Glavni grad Harahvaiti bio je izgraden oko pet kilometara od današnjega afganistanskoga grada Kandahara (danas se na tom mjestu nalazi selo Harvacija, u kojemu ima pleternih uresa slicnih onima u Istri i na otoku Krku). U doba perzijskoga kralja kraljeva Darajavauša (Darija) I. Velikoga (522.-486. pr. Kr.) Harahvaitija ulazi u perzijski savez suverenih država. U Darijevu proglasu uklesanu u stijeni brda Bagastana (450 km jugozapadno od Teherana) Harahvaitija je zabilježena na tri jezika: staroperzijskomu, elamskomu i akadsko-babilonskomu, a zapisano je i ime njezina tadašnjega kralja: Harauvat Vivana (530.-490. pr. Kr.); za njega se u proglasu kaže, da je "ban u Perziji, kralj u Harauvatiji". Aleksandar Veliki Macedonski Harahvaitiju je zaposjeo godine 329. pr. Kr. U sklopu kraljevine Parthije Harahvaitija je opstojala kao samostalna država od god. 1.-110. pr. Kr., a tada je osvaja kralj države Kušan Kaniška. Hrvatsko ime s podrucja Harahvaitije sacuvano je u imenu grada Kysyl-Arwat (=Crveni Hrvat) u Turkmeniji (Turkmenistanu). U najstarijim azijskim puckim predajama, legendama i mitovima Hrvatska se naziva Arvatistan, Hirvatistan i Horbatistan. pravni sustav Harahvaitije (Harauvatije) i Harahvaita (Harauvata) utkan je u temelje Perzijskoga Carstva, koje je taj pravni sustav ostavilo u baštinu cijelomu covjecanstvu. Kraljevstvo Huravat - Predvodeni svojim vojnickim plemstvom, koje u onodobnim izvorima nazivaju marjanune i Mariani, Harahvaiti su u Mezopotamiji oko godine 1700. pr. Kr. utemeljili državu Huravat Ehilaku (Hrvatsko kraljevstvo); tu su državu Egipcani nazivali Naharina, Asirci i Babilonci Hanigalbat, a Hetiti i Medijci zemlja Mitani. Od huravatskih kraljeva najpoznatiji je Tušrata (oko god. 1400. pr. Kr.). Država Huravat opstojala je u sjevernoj Siriji i zapadnoj Mezopotamiji od XVI. do XIV. st. prije Krista. Nakon toga je ušla u sklop Hetitskoga Carstva kao savezna država. Dio Huravata je odselio u Armeniju i tamo osnovao novu državu, koja se u staroperzijskim izvorima takoder naziva Kraljevstvo Huravat (u drugim izvorima Urvartu, Uruatru, Urartu, Biaini i Vansko Carstvo, a u Bibliji Ararat). Armensko Kraljevstvo Huravat u VIII. st. pr. Kr. postaje vodeca sila u dijelu Azije (prostirala se tada na podrucju sjeverne Sirije, južnoga Zakavkazja i od jezera Urmija do Crnoga mora). U pocetku VI. st. pr. Kr. ovo kraljevstvo ulazi u sklop iranske Harahvaitije. Bosporsko kraljevstvo - Nalazilo se s obje strane Kerckoga tjesnaca, koji se nalazi izmedu Crnoga i Azovskoga mora. Poznata su dva vladara toga kraljevstva: Tiberije Julije Sauromat (175.-211. po Kr.) i njegov sin Reskuporid (220. po Kr.). Ovo je kraljevstvo osnovano nakon ulaska Parta u Harahvaitiju (godine 1. prije Kr.), kada su brojni Hrvati napustili Iransku visoravan i osnovali ovu državu. U Bosporskom su kraljevstvu, osim brojnih ranoarijskoiranskih i iranosarmatskih Hrvata, živjeli i indoarijski Sindi, Maeoti, Roksolani, Alani i drugi indoarijci. Bosporska je država pala pod udarom germanskih Gota, koji su nakon godine 200. po Kr. na Crno more provalili s podrucja Visle. Ime Sauromat ili Sarmat grcko-rimski je preoblik imena Hrvat, a nastalo je od ranoarijskoga imena Sarasvati. Na podrucju Bosporskoga kraljevstva, na ušcu rijeke Tanais (današnji Don) u Azovsko more, pronadene su dvije mramorne spomen-ploce iz II./III. st. po Kr. s imenima Horosst-os (Horsat, Horvat) i Horoath-os (Horoat, Hrvat). Na vecoj ploci, koja se nalazila na jednoj državnoj zgradi u onodobnomu Tanaisu, uz ime kralja Tiberija Julija Sauromata uklesan je i službeni naziv zagrade na kojoj se ploca nalazila - Synodos Horouathon, što u prijevodu na današnji hrvatski jezik znaci Hrvatski sabor. Na podrucju Bosporskoga kraljevstva takoder je naden i pehar s hrvatskim kockastim grbom (iz II. st., naden je uz ušce rijeke Kuban u Azovsko more). To dokazuje, da su Hrvati vec tada imali svoj državni sabor i grb. Tekst na spomenutoj ploci pocinje zazivom: "Bože Svevišnji, udijeli blagoslov!". To dokazuje, da su tanaiško-bosporski Hrvati bili jednobošci - vjerojatno zaratustrijanci a možda cak i kršcani. Tekst je napisan na starogrckomu (helenskomu) jeziku, koji je tada bio svjetski jezik. On je bosporskim Hrvatima bio diplomatski jezik, kao što ce im latinski biti nakon doselidbe u podunavsko-jadransku domovinu. Crvena Hrvatska - Postojala je od IV. st. na podrucju današnje Ukrajine, pa je Ukrajinci drže ranim pravno-politickim temeljem svoje državnosti. Orosius Presbyter ukrajinske Crvene Hrvate naziva Horiti, a Zacharias Rhetor Hrwts. Vikinški putopisci nazivaju je kraljevstvo Krowataland. Ruski i poljski ljetopisci Crvene Hrvate nazivaju Russiae Carvati, Rothe Krobatthen, Horvaty. Od godine 374. kralj Crvene Hrvatske je Ukromir (sastavnica mir u njegovu imenu u zapadnoiranskim i kurdskim govorima doslovce znaci vladar odnosno kralj - usporedi imena hrvatskih narodnih vladara: Trpimir, Branimir, Muncimir, Krešimir, Zvonimir). Nakon smrti kralja Mezamira (593.-602.) ukrajinska se Crvena Hrvatska konacno ujedinjuje sa zakarpatskom Bijelom Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Od Crvenih Hrvata potjecu današnji ikavski Hrvati. Bijela Hrvatska - Prostirala se na podrucju današnje Ceške, Moravske, Poljske i Slovacke. Politicko središte ove države bio je najprije grad Samobor, a od godine 190. grad Hrvat (današnji Krakov - ime Krakov izvedeno je iz imena Hrvat) na gornjemu toku rijeke Visle. Od godine 869.-894. Bijelom Hrvatskom zavladao je svehrvatski kralj kraljeva Sventopolk-Budimir, koji je tada pod svojom krunom ujedinio vecinu hrvatskih zemalja od Karpata do Dunava i Jadrana. U X. st. Bijelom Hrvatskom vlada domaca hrvatska dinastija Slavnikovica. Na kraju X. st. zaposjedaju je Cesi i Poljaci. Velika Hrvatska - Nastala je ujedinbom istocne (ukrajinske) Crvene Hrvatske i zapadne (karpatske) Bijele Hrvatske. Njezin prijestolni grad bio je Hrvat (današnji Krakov). Vrhunac moci dosegnula je pod carem Samom (623.-658.). Tada je obuhvacala veci dio Karpata, Galiciju i Panoniju. Raspala se pod udarom Avara na tri hrvatske države: Karantaniju, Moravsku i jadransku Bijelu Hrvatsku (obuhvacala je i današnju Bosnu i Hercegovinu). U Velikoj Hrvatskoj vladajuci sloj bijahu arijskoiranski Hrvati, a radni sloj poljodjelci Vendi ili Veneti. Židovski trgovac Ibrahim Ibn-Jaqub u svojim zapisima kaže, da su pripadnici vladajucega sloja u Velikoj Hrvatskoj bili kršcani jakobiti, a ostali bijahu pogani. Hrvati iz Velike Hrvatske u današnju su domovinu došli u dva velika selidbena vala: od 378.-395. i od 626.-640. (hrvatsko-avarski rat). Osim Bijele Hrvatske, u novoj su domovini utemeljili i Crvenu Hrvatsku (Albanija, Raška i Crna Gora). Ljetopisac iz XVI. st. Ivan Tomašic u svomu Kratkomu ljetopisu Hrvatskoga Kraljevstva iznosi, da su kralja Zvonimira ubili "nevirni Slovinci", a branili ga "virna braca Hrvati i Dalmatinci". Ovaj Tomašicev navod dokazuje, da je još u XVI. st. bila živa svijest o neslavenskomu podrijetlu Hrvata.
Hrvatski jezik, pismo i pravjera
Izvori iz kojih se napajao hrvatski jezik jesu arijski prajezik sarasvati (bliz Vedama) i sanskrt. Uglavni kameni-temeljci hrvatske kulture, književnosti i uljudbe (civilizacije) su Vede, sanskrt i Zend-Avesta. Vec u II. tisucljecu prije Krista balticki Hrvati govorili su kajkavski. Ostatci indoarijsko-iranskoga hrvatskoga prajezika sacuvani su do danas u Bednjanskomu govoru (Bednja, Jasenje, Trakošcan i susjedni zaselci) i u Cakajšcini (brdska sela na otoku Krku). Poljski kardinal Hozij (Hosius) nazvao je godine 1558. hrvatski jezik "jezikom majkom" svih slavenskih jezika. Hrvatsko pismo glagoljica i glagoljsko bogoslužje, kako dokazuje dr. Marko Japundžic, nastali su na podrucju Crnoga mora, gdje su nadene mramorne ploce s hrvatskim imenima. Zacetak glagoljice trebamo tražiti u sumerskim klinopisima. Tvorac je hrvatske jednobožacke pravjere prorok i vjerski obnovitelj Zaratustra, koji je roden u iranskoj Harahvaitiji. Hrvati su bez otpora primili kršcanstvo, jer je ono vrlo blizu zaratustrizmu (zoroastrizmu). Dio Hrvata iranske Harahvaitije pokrstio je sv. Toma Apostol na prolasku u Indiju, a dio je kršcanstvo primio u Armeniji, još u apostolska vremena. U današnju domovinu Hrvati su došli kao kršcani arijanci.

Ovaj tekst o podrijetlu Hrvata napisao je Mato Marcinko