Opis HNF-a

10. travnja 2010. godine na dan kada je 1941. god. obnovljena Hrvatska država u Zagrebu je osnovana udruga "Hrvatski nacionalni front ". Zadaća udruge je čuvati i braniti nacionalne interese. Hrvatski narod mi je svetinja i spreman sam dati život za njega i svoju domovinu. Smatram da ponekad radikalni potezi nisu neopravdani, te da unutar granica Republike Hrvatske najveća prava trebaju imati isključivo Hrvati i nitko drugi, a pogotovo ne određene nacionalne manjine koje su mom narodu kroz povijest nanijele neoprostivu štetu. Pitanje Hrvata u BiH bi rješio pripojenjem Hrvatskoj državi i dovođenjem države na njene povijesne granice.Ustaški pokret nije bio ni fašistički ni nacionalsocijalistički, nego izvorno hrvatski i osloboditeljski.Činjenica, da se je bl.Alojzije Stepinac drugačije držao prema Ustaškom pokretu nego prema fašizmu i nacionalsocijalizmu dokazuje da je i sveta katolička crva stala uz hrvatski narod i ustaški pokret.

Posjetioci


counter

Pravaš

Pravaš

HNF

Pretraži ovaj blog

utorak, 23. studenoga 2010.

Hrvatsko domoljublje je temelj iznad svih političkih opcija !!


Imamo premalo kroatofilnih inicijativa pa nas zaskaču kroatofobi
Pobjeda ili spriječavanje domoljublja je biti ili ne biti naše Hrvatske
U Hrvatskoj se zanemaruju preživjeli, oskaćeni i mrtvi branitelji
Poštivajmo žive i poginule Hrvatske branitelje više, nego sami sebe!
Proglasimo junake – Vitezove Domovinskog obranbenog rata!
Zašto sve manje slušamo preko medija hrvatske domoljubne pjesme?
Biti protiv pozdrava Za dom – spremni! je borba protiv domoljublja
Domoljublje je uz ostalo poziv na proizvodni rad i blagostanje iz rada
Ne dozvolimo izjednačavanje srbske agresije s Hrvatskom obranom!
Hrvatskom trebaju vladati mladi pošteni ljudi i Hrvatski branitelji!
Pošaljimo u nezasluženu mirovinu istrošene političare svih stranaka
Ugledajmo se u sebi podjednake države Finsku, Izrael i Švicarsku
Tko ne voli sebe i svoj narod taj ne može voliti ni druge ljude i narode
Hrvatska treba ukinuti Mesićev centralni komitet na Pantovčaku
Hrvatska treba prestati plaćati zločince i suzločince velikosrbske ideje
Umjesto plaćanja zločinaca i Mesića, Hrvatska se treba učlaniti u CERN
Ako smo zemlja znanja, onda budimo u najsnažnijoj instituciji CERN-u
Mesićevu komunističku rezidenciju treba dati Hrvatskim braniteljima
Mesiću treba osigurati zasluženi odmor u Remetinečkom odmaralištu!
O spomenutim i srodnim miscellanea natuknicama slijedi rasprava:
Samokritički o sebi i o nama Hrvatima
Još kao mladog čovjeka, napose u studentsko doba u Zagrebu mučila me je briga zašto mi Hrvati premalo mislimo kroatofilno i obranbeno pa nam se lako nametnu razni kroatofobi, saprofiti i čak paraziti, koji nas muče u vlastitoj domovini Hrvatskoj. Takovi kroatofobi (mriztelji svega hrvatskoga!), koji smatraju Hrvatsku svojinom za iskorištavanje i nametanje Hrvatima svojih norma, a ne svojom domovinom kao stjecištem domoljublja kao zbira uzajamnih darovanja.
Danas se sve više gura u zaborav čak i Domovinsko obranbeni rat
Mislio sam da je potiskivanje hrvatskog domoljublja postojalo samo za vrijeme tuđinskih režima nad Hrvatskom, ali nažalost, sada u suverenoj(?) državi Hrvatskoj je sve kroatofobno u porastu. To su primjerice razni poroci: korupcija, kriminal, krađe svih oblika, mitomanija, klijentelizam, nepotizam, raskoš za lopove i prosjački štap za pošteni i radni Hrvatski narod, nemoral, pokvarenost u svemu, štetne ovisnosti…
Bojim se napisati ovu gorku istinu: U Hrvatskoj se danas sve više gura u zaborav najsvetinjskiji Domovinski obranbeni rat za spas Hrvatskog naroda, obstanak, nezavisnost i razvitak Hrvatske.
Izjednačuje se velikosrbska genocidna okupacija Hrvatske s Domovinsko obranbenim ratom.
Danas se u Hrvatskoj podilazi i poštiva srbske zločince, a zapostavlja se i vrijeđa najzaslužnije ljude, hrvatske branitelje i stradalnike u Domovinsko-obranbenome ratu.
Domovinsko obtanbeni rat se u Den Haagu smatra organiziranim zločinom, a u Hrvatskoj se kažnjava branitelje jer su u borbi počinili poneku kolateralnu žrtvu iz srbskočetničke Teritorijalne obrane.
Predaleko bi me odveo ulazak u raspravu o detaljima jer je to predmet za psihološke knjige, a za psihologiju nisam stručnjak pa ću se zadržati na samo nekoliko najjednostavnijih primjera, koji su jasni i za obične ljude, u kakove i ja osobno spadam:
Hrvatska njeguje kroz Stjepana Mesića komunistički antifašistički kult
Hrvatska je jedina među kulturnim državama, koja nije obračunala s najzločinačkijom komunističkom ideologijom. Ta ideologija gigazla ima svoj centralni komitet u Zagrebu, na Pantovčaku s visoko plaćenim sekretarom Stjepanom Mesićem, koji se bori protiv izmišljenog fašizma poput davnog Cervantes-ovog Don Quijote de la Mancha protiv vjetrenjača.
Udbo-komunjara Stjepan Mesić potvara Hrvatski narod fašističkim, što Hrvatski narod nije i nije nikada niti bio i stvara rat između dvaju zala, postojećeg komunizma i izmišljenog fašizma.
Taj ex-predsjednik komunističke Jugoslavije i dvomandatski ex-predsjednik Hrvatske na “vjetrenjačama” pardon na izmišljenome fašizmu stvara sebi doživotno, skupo plaćeno komunističko prijestolje na Pantovčaku.
To komunističko prijestolje treba službeno ukinuti, a udbo-komunjari Stjepanu Mesiću osigurati odmor i smještaj u Remetincu.
Stjepan Mesić udbaški sin, komunist u genima sada je visoko plaćeni komunistički predsjednik antifašista.
Što to znači: Ako trebamo protuotrove, oni su radi otrova. Ako imamo vjetrobrane, oni su protiv vjetra. Ako imamo antivirisni serum, znači da postoji virus od kojega se branimo. Ako imamo visoko plaćeni komunistički antifašizam Stjepana Mesića, to znači da u Hrvatskoj imamo fašizam.
Za ovakovo Mesićevo potvaranje Hrvata fašistima treba pod hitno poslati Mesića na liječenje u Remetinec. Ujedno bi u Remetincu imao Mesić priliku reći identitet svoga bogatog prijatelja, koji mu je posudio novce za kupnju dva luksusna stana.
Ne samo to, nego Mesić bi u Remetincu moga izbrbljati i mnogo više nego prijaviti bogatog prijatelja. Naime, za 8-godišnjeg predsjednikovanja Stjepana Mesića izvršeni su najveći lopovluci tajkunskom prodajom i pljačkom Hrvatske. Mesić mora znati, tko su junaci korupcije i i bogaćenja iz pljačke jer se druži s bogatim prijateljima.
Mesićevog fašizma u Hrvatskoj nema i nema ga nigdje u Europi. Fašizam izmišlja udbo-komunjara Stjepan Mesić, da bi mogao imati doživotnu komunističku antifašističku prijestolnicu na Pantovčaku i visoku plaću, kojom izrabljuje Hrvatski narod.
Hrvatski branitelji i svi hrvatski domoljubi trebaju istjerati Mesiča s Pantovčaka i te prostorije trebaju preuzeti Hrvatski branitelji ili Hrvatski znanstvenici.
Ovaj domoljubni podhvat protiv komunizma na Pantovčaku je jednako prioritetan kao i brisanje imena gigazločinva maršala Tita s Trga Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Komunizam i velikosrbska ideologija stvaraju kroatofobiju u Hrvatskoj
Poznato mi je iz životnog iskustva, da nijedan narod u Europi, a vjerojatno i u svijetu nema tako ravijenu fobiju prema svojoj povijesti Drugog svjetskog rata kao mi Hrvati.
Usporedimo se s Fincima, koji imaju s nama Hrvatima najsličniju povijest Drugog svjetskog rata. Finci se kroz tu povijest ne mrze međusobno niti dozvole da im tu mržnju nametne netko drugi.
Istina jest, da smo u bespomoćnosti kao mali narod griješili u Drugom svjetskome ratu kroz nametnuto vezanje za obadvije negativne ideologije: za komunizam i za fašizam.
Ali fašizma više nema pa je bolno, da na toj izmišljotini buja komunizam, kojeg se Hrvatska do danas nije odrekla i posve distancirala, nego ga slavi.
Hrvatska glorificira komunističko zločinstvo, koje je porazilo jednako takovo fašističko zločinstvo, a time nije donijelo sreću Hrvatskome narodu nego komunističku diktaturu, ubijstva Hrvata, exodus Hrvata… i unutrašnju mržnju, koja se je okomila na domoljublje.
Tu unutrašnju mržnju ili kroatofobiju su nama Hrvatima, samima protiv sebe nemetnuli komunisti i još više Srbi zatrovani velikosrbskom idejom.
Mi Hrvati smo malne prihvatili nametnutu fobiju, a zastrašena većina, koja nije prihvatila ni komunizam niti kroatofobiju, nego je zadržala domoljublje bila je kritički suđena i etiketirana raznim neprijateljskim nazivima.
Nažalost to komunističko bezumlje i uplitanje velikosrbske ideologije određuje i danas sudbinu Hrvatskog naroda.
Pogledajmo to na samo dva jednostavna primjera i dopunama nakon njih:
1. Odrekli smo se najboljega, najjasnijega, najkraćega najeuropejskijeg i najhrvatskijega Gajevog korienskog pravopisa samo zato jer su ga obnovili za uporabu hrvatski jezikoslovci u vrijeme ratne Nezavisne Države Hrvatske. To je za drugu stranu pameti!
Umjesto svoga hrvatskog pravopisa, rabimo službeno nekakovu srbsko-hrvatsku papazijaniju od Vuka Karadžića, Đure Daničića i takozvanih hrvatskih vukovaca: Broza, Ivekovića i Maretića… “poboljšanu” od današnjih jezikoslovnih kapitulanata.
Tu jezikoslovnu papazijaniju mi odnedavo nazivamo Hrvatskim jezikom jer nemamo dovoljno domoljubne hrabrosti da svome hrvatskom jezikoslovlju, napose pravopisu dademo pravo mjesto i upotrebnu vrijednost.
Osobno se mučim pisanjem ovim “hrvatskim” pravopisom. Ako pak pišem hrvatski, onda me kroatofobni “domoljubi” svrstavaju u ustaše, a taj prastari domoljubni hrvatski naziv su kroatofobi potvorili fašizmom.
2. Najljepši, najsadržajniji i najdomoljubniji, pradavni hrvatski pozdrav Za dom! i odzdrav Spremni! je zabranjen u današnjoj Republici Hrvatskoj, kao što je donedavno u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno pjevati domoljubne hrvatske pjesme!
Domoljublje je temeljnica svih dobrih, poštenih, ustrajnih i naprednih ideja u sprovedbi i službi narodu, iz kojega domoljublje izvire.
Nažalost, ni danas nisu dozvoljene sve hrvatske domoljubne pjesme, ali je dozvoljena njemačka ratna pjesma “Lilli Marleen”.
Nije dozvoljen niti kult zaslužim ljudima iz bliže hrvatske povijesti.
Splitski komunističkoj orjunaš Vicko Krstulović je rušio fontanu u Splitu, Jelačića u Zagrebu i preoravao hrvatska vojnička groblja u eri starog komunizma, a današnji splitski orjunaš Ivo Sanader, u eri neokomunizma ruši nadgrobni križ hrvatskom književniku Mili Budaku i spomen obilježje najuspješnijemu bojovniku protiv srbsko-fašističkih četnika vitezu Juri Francetiću u Slunju.
U čemu je razlika osim u imenima rušilačkih zločinaca i vremenu – komunistički orjunaši na zlodjelu u SRH i neokomunistički orjunaši na zlodjelu u RH.
U Hrvatskoj se stvara “multikuli”, njeguju se nacionalizmi, šovinizmi i separatizmi nacionalnih manjina, a guši se hrvatsko domoljublje. Pritome su u znaku kulta najbrojnije nacionalne manjine, a najmanje brojne nacionalne manjine ostaju zanemarene.
Tko smo to mi Hrvati?!
Među nama ima mrzitelja onih narodnih svetinja, koje bismo trebali najviše voljeti. Ta sebemržnja nam nije prirođena, nego nametnuta, a ima Hrvata koji nekritički prihvaćaju to nametništvo. Poslušajmo samo mladog povjesničara Tvrtka Jakovinu. Taj je nabijen mržnjom protiv ustaša, što znači protiv Hrvata jer je svaki domoljubni Hrvat po potrebi ustaša, a pravi povjesničar ne smije biti mrzitelj, nego pisati dokumentarnu istinu, a sud prepustiti vremenu.
U toj ego-kroatofobiji idemo još i dalje pa dvije spomenute narodne svetinje (pravopis i pozdrav!) proglašavamo ustaškima, a to jezikom mržnje znači fašističkima.
U takvoj atmosferi, koju su Hrvatima nametnuli komunisti i velikosrbska kroatofobna ideologija reći da su ustaše bile najhrabrija hrvatska vojska svih vremena, znači staviti sebe na listu antifašističkog odstrijela.
Ja već jesam na toj listi, ali svejedno tvrdim da ustaše nisu bile ni fašisti niti zločinci, ali je među ustašama bilo profašističkih zanešenjaka, budala svih stupnjeva inteligencije i strašnih zločinaca, kakovih ima u svima vojskama za vrijeme rata.
To još uvijek ne daje nikome pravo da sve domoljubne, najpožrtvovanije i najhrabrije hrvatske vojnike ustaše naziva fašistima i zločincima jer oni to nisu bili. Ustaška vojska je bila hrvatska braniteljska, a ne fašistička vojska, a vrhovima je bilo srodnih protuhrvata kao što su današnji mirnodobski protuhrvati, ovi što raprodavaju Hrvatsku.
Dodat ću matematički dokazivo, da niti najgori ustaški zločinci, koje ja osuđujem puninom svoga bića nisu bili dorasli po zločinstvima na primjer: engleskim vojnicima u Južnoj Africi, koji su osnovali prve koncentracijske logore, srbskim vojnicima na Kosovu od Balkanskih ratova naovamo, američkim vojnicima u Vijetnamu…
Ustaški vojnici su bli srodni današnjim židovskim vojnicima u Židovsko-palestinskome ratu… Njemački, japanski, kineski, kambodžanski… i srodni vojnici po zločinima su izvan spominjanih kriterija.
Razlika kriterija je u tome, što svaka država nastupa kao odvjetnik branitelj svojih zločestih vojnika, a država Hrvatska nastupa kao najstroži odvjetnik tužitelj svojih zločestih i dobrih vojnika.
Takva je Država Hrvatska i prema braniteljima od srbske agresije
Zašto bi se čudili dotaknutom ponašanju države Hrvatske prema regularnoj vojski – ustašama, kad se današnja država Hrvatska isto tako odnosi prema hrvatskim junacima, koji su spasili Hrvatsku od velikosrbskog fašističkog genocida.
Današnja Hrvatska ne sprovodi lustraciju komunističkih zločinaca nego ih slavi, a genocidnim Srbima je država Hrvatska podarila amnestiju i aboliciju.
Ponos hrvatske junake je poslala u Den Haag ili im Hrvatska dosuđuje visoke kazne kroz presude hrvatskih sudova. Tako nešto ne pozna kulturni svijet. Srbske zločince se amnestira i ne sudi im se za inicijativne zločine, a Hrvate u pravednoj obrani – ojađene i izazvane srbskim genocidnim zločinima radi poneke kolateralne srbske žrtve se sudi na visokogodišnje zatvorske kazne.
Poslužit ću se logikom antfašističkog sekretara, ex-predsjednika Jugoslavije i dvomandatskog ex-predsjednika Republike Hrvatske, druga/gospodina Stjepana Mesića:
“Jasenovačke žrtve nisu skrivile Blajburške žrtve, a među Bleiburškim žrtvama bilo je i počinitelja Jasenovačkih žrtava”.
Evo stopostotne analogije iz Gospićke okolice za vrijeme Srbske genocidne agresije na Hrvatsku, u kojoj zločinačkoj i genocidnoj agresiji su bili jako aktivni Srbi iz okolice Gospića, poglavito iz Medka.
U Širokoj Kuli, malne predgrađe Gospića poklali su Srbi iz Gospićkog kraja i Srba iz Medka 40 Hrvatica i Hrvata, među kojima je bilo i djece. Srbi su izvršili taj zločin na Hrvatima u Širokoj Kuli na samome početku srbske Balvan revolucije.
Iz Medka je danomice granatiran Gospić i ginuli su nedužni Hrvati.
Kad su srbski žločini prevršili svaku mjeru, hrabri Mirko Norac je izvršio oružanu akciju protiv Medačkih zločinaca i pritom, što nehotice, što iz osvete platilo je životom nekoliko srbskih civila, koji zasigurno nisu bili posve nevini jer su kao članovi Teritorijalne obrane obavljali infrastrukturne radove za oružane srbske zločince.
Osobno ne odobravam niti tako počinjene žrtve, ali idem na Mesićevu logiku:
“Nijedan Hrvat od 40 poubijanih u Širokoj Kuli nije ni u tragovima odgovoran za srbske žrtve (njih desetak!?) u Medku! ali nitko ne može tvrditi da Srbi iz Medka nisu sudjelovali u genocidu na 40 Hrvata, mučenih i poubijanih u Širokoj Kuli”.
Za poubijane Hrvate nije odgovoran nitko. Nije osuđen nijedan srbski zločinac za Široku Kulu. Ne brine se o Široko-Kulskim hrvatskim žrtvama ni Haaško istražiteljstvo, koje se jako brine za srbske žrtve u Medku. Dakle ni mrtvi Hrvati nisu ravnopravni mrtvim Srbima.
Hrvatskome junaku Mirku Norcu je upropašten život
Hrvatski Junak, najmlađi visoki hrvatski častnik Mirko Norac, pobjednik nad srbskim zločincima u Medku, za počinjene popratne kolateralne žrtve, osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu, čime mu je upropaštena mladost i čitav život.
Istovremeno imamo u svima hrvatskim vlastima dokazive srbske zločince. Gradonačelnik ratnog Vukovara je u Hrvatskom saboru, a a četnički oficir, koji se je u nemoći predao Hrvatskim braniteljima predvodi Srbsku stranku u Hrvatskoj.
Hrvatski branitelji u Den Haag, a srbski zločinci u Hrvatski sabor
Ta pojava i praksa vrijeđa sav Hrvatski narod do dna duše. Ta uvreda je još veća jer nedužne hrvatske žrtve, koje su počinjene genocidnom srbskom inicijativom nisu ravnopravne s kolateralnim srbskim žrtvama.
Ovih dana su jubilarni datumi strašnih srbskih zločina na Hrvatina od 1991. nadalje: U Lovasu su Srbi poubijali oko stotinu Hrvata, u Škabrnji 82, u Širokoj Kuli 40, u Slunju više od 300, u Osijeku oko 1500, u Vukovaru više tisuća, ali ih ne komemorira predsjednik Ivo Josipović niti visoki hrvatski dužnostnici u Vladi i Saboru.
Zanimljivo je pripomenuti, da nijedan od profesionalnih hrvatskih dernekaša na srbskim jubilejima nije došao na komemoraciju hrvatskim žrtvama.
Josipović je potošio za Srbe sve suze pa ne dolazi na hrvatska stratišta
U Varivodama smo vodjeli uz Milorada Pupovca i predsjednika RH Ivu Josipovića. Nitko mu to ne bi zamjerio da drug Ivo Josipović nije sasuo rafalnu paljbu na Hrvate i na Hrvatsku, koju je malne povijesno osudio za 9(?) nedužnih (poslijeratnih) srbskih žrtava.
Taj isti Ivo Josipović nije prolio nijednu suzu za ratne i poratne hrvatske žrtve, nijednu suzu radi stotina hrvatske djece, hrvatskih ljudi, posebice vaditelja mina, koje su ponajviše posijali po Hrvatskoj hrvatski Srbi.
Dogod ima srbskih mina po Hrvatskoj, tako dugo ratuju hrvatski Srbi protiv Hrvata u domovini i državi Hrvatskoj, a Hrvatska svestrano nagrađuje srbske zločince.
Hrvatsko pravosuđe ne traži izručenje gigazločinca Ratka Mladića
Tuđmanovu amnestiju i aboliciju treba ukinuti i osnovati u Hrvatskoj posebni sud za srbske ratne zločince, kao što je bio onaj u Nürnbergu za nacističke ratne zločince.
Zanimljivo je pripomenuti, da Hrvatsko pravosuđe nije ni simbolično zatražilo od Srbije izručenje najvećeg počinitelja zločina u Hrvatskoj – gigazločinca Ratka Mladića.
Republika Hrvatska nagrađuje Srbe za počinjene zločine
“Hrvatski branitelji u Den Haag, a Srbski zločinci u Hrvatski sabor!” je jasan i nedvojben dokaz da smo mi Hrvati ego-kroatofobi. Mi smo svojevrsni mazohisti jer volimo svoje mučitelje i ubojice. Pritom mislim na one Hrvate, koji se tako ponašaju i nagrađuju srbske zločince.
Hrvatski Srbi su nagrađeni radi počinjenih zločinstava s nadpravima, obnovom srbskih hramova, koje su sami Srbi porušili, izgradnjom posebnih srbskih škola…, raznim podporama, koje nemaju Hrvati kao matični narod…
Hrvatska ima uvijek novaca za srbskofašisttičke i komunističke derneke
Ta Hrvatska, daje oko 5 (pet) milijuna kuna za srbskočetnički dernek u Srbu, plaća godišnje srbske novine oko 10 milijuna kuna, koje iz “zahvalnosti” vrijeđaju hrvatske svetinje.
Ta ista Hrvatska daje Srbima iz podpore za nacionalne manjine dobrih 30 milijuna kuna.
Dakle, samo spomenute hrvatske daće Srbima za poklon jer su nas ubijali i razarali Hrvatsku iznosi više nego trogodišnja članarina za CERN.
Hrvatska nije članica najznastvenije europske institucije CERN
Hrvatska nije članica najznanstvenije europske institucije CERN-a jer je godišnja članarina 2 (dva) milijuna Eura (oko 14,5 milijuna kuna), a korist od Cerna je neprocjenjiva.
Ministarstvo znanosti i Ministarstvo kulture nemaju novaca za članarinu CERN-a, koja iznosi godišnje 2 (dva) milijuna Eura. Ali ta ista Hrvatska ima novaca za plaćanje komunističkog šekretara Mesića i ima novaca za plaćanje srbskih fašističkočetničkih derneka, srbskočetničkih spomenika i plaćanje svega, što se Srbima prohtije.
Bože, ako postojiš, rasvijetli pamet Hrvatima!
Nije li točno, što stoji u naslovu: Imamo premalo kroatofilnih inicijativa pa nas zaskaču kroatofobi.
Hvala na razumijevanju i pozdrav: Za dom – Spremni! Za domovinu Hrvatsku – Uvijek!
Mr.sci. Dragan Hazler, domobranski sanitetski častnik HV u pričuvi
Basel, 18. listopada 2010.
u znak komemorativnog štovanja svih hrvatskih žrtava srbskog genocidnog terora.
Slava im! – S nama su !!

PROSVJED U GAJEVOJ HNF i AHSP PROTIV SRPSKIH LAŽI !!

PRVI DIO MOG GOVORA NA PROSVJEDU Hrvatski domoljubi pozdravljam vas u ime Hrvatskog Nacionalnog Fronta .Zovem se Stijepan Penc branitelj kao I večina od vas Nisam ovdje s vama kako bi se dićio sramoti hrvatske već da zajedno zaustavimo tu sramotu.U vrijeme kada smo mi po ratištima gubili prijatelje, braču I sestre politićari su gradili huće i hotele.Dada kada je trebalo za domovinu ginuti kako jedan smo išli ne pitajući hoćemo li sutra umrijeti danas dio preživjelih i žali što je preživo jer je dočekao da se zapita čemu smo gubili prijatelje i silnu mladost.Tada smo ginuli za ideale Demokracke hrvatke hrvatske sa dostojanstvom za svakog.Nismo se borili za mirovine iako nogi ih danas ni to pravo nisu ostvarili, nismo se borili za stanove ili nagrade već az domovinu.Danas je najlakše se riješiti branitelja uskoro će početi dodjeljivati bonuse na plaču snajperistima za svakog ubijenog branitelja jer smanjuju tako trošak.Činjenica stoji da smo trošak državi, da smo joj i sramo ta pa gospoda pokušavaju ulizivanje srbiji i ovim ovdje četnicima ublažiti spomen na veliku pobijedu i spomen na poginule HRVATSKE herojeDanas kada braniteljima skidaju mirovine drastično, danas kada mnogi ni za kruh nemaju a njihova djeca kada se stide što smo bili u obrani zemlje ova drugovi četnici za uređivanje četničke propagande dobivaju desetke milijuna kuna , dali mi želimo da plačamo list koji blati našu časnu borbu naravno da ne želimo zato smo ovdje da kažemo jednom za svagda Možete nas ubijati, ponižavati ali nikad hrvatski duh kojega smo 90 imali neće ubiti u hrvatskom narodu dokle god živi i jedan braitelj dokle god živi spomen na njihova herojska dijela.Sloboda se tečko dobiva a lako gubui, neka nas je ovdje i deset ali da sami sebi obečamo da nećemo odustati od borbe jer odustati znači predati se ,znači zaboraviti krv naših suboraca znači zaboraviti njihvu žrtvu i sve žrtve kroz stolječa za ovo što zovemo danas Hrvatska Srpsku propagandu moramo zaustaviti prije nego što djecu našu zatruju do te mijere da zamrze svoje očeve zbog rata u kojem su sudjelovali. Dobro se zna tko je napado hrvatsku i dobro se zna na čijoj je strani uredništvo ovog lista bilo devedesetik kada su srpski tenkovi razarali naše gradove,kada su četnici klali naše civile.Dosta je bilo šutnje u kojoj HDZ koalira sa SRBIMA a mi šutimo i plješćemo Isti cu i crveni i plavi Nedozvolite da više ikad dirnu u naše jedinstvo nedozvolite da nas zavade.Za hrvatsku sam spreman i to mi nitko nemože zabraniti dali ste i vi spremi da zaustavite ovu tiraniju 
DRUGI DIO MOG GOVORA NA PROSVJEDU ...Danas smo se po drugi put okupili na ovom prosvijedu da dokažemo na nam nije dosta da samo smijene upravu novina a da pod drugim vodstvom dalje nastave iznositi laži.Ovdje smo da pokažemo da jedino što prihvačamo je potpuno gašenje ovog za branitelje sramotnog listaJer dokle god nema novca za branitelje istinske borce za domovinu nesmije da u proračunu bude ni kune za četničku propagandu.Dok su istinski hrvati proljevali krv za hrvatsku isti ovi ljudi što danas pišu za novosti su nas napadali i smijali se hrvatskoj no i kad su izgubili rat nastavili su širiti propagandu velike srbije.Dokle god Pupovac inzistira na radu ovakvog lista,dokle god srba ima u saboru više nego li pravaš hrvatski građani i branitelji nesmiju odustati od borbe da zaustave to zloPrijatelji jednom smo se borili protiv zla kojeg smo vidjeli i koj je pucalo po nama borimo se opet protiv zla koje je zamotano u plave i crvene boje to nisu hrvati i nikada neće biti.HNF je udruga iako zlobnici žele da nas zavade i stave nam predznak stranke kako bi nas se vlastiti članovi bojali.Ustrajati ćemo da se povijest ne zaboravi pitam vas dali bi država odobrila i istom mijerom financirala časopis hrvatskih branitelja nebi jer ne žele da se ta istina spominje oni samo žele da tu istinu zaborave i unište.Prije nekoliko dana svijedočili smo činu saborskih zastupnika kako se međusobno preucavaju ali na kraju dana odlaze punih džepova na ručak a narod i danas treba kruha a ne praznih rijeći i danas mnogi od nas se pitaju kako će doćekati sutra .Dokle mi se borimo za domovinu oni za mirovinu svoju i svoje djeceKada ćemo reći pa dosta je bilo da mojim novcem finacirate četničku propagandu,dosta je da pored gladnog naroda raspipate novce u kriminalne projekte. poslje je pročitana prisega Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime što mi je sveto da ću zapaliti svaki tjednik srpskog lista, zaklinjem se da ću braniti hrvatski narod od njihove laži te da nikada neću dozvoliti da srpski tijednik na miru iznosi laži.Ovu svetu zakletvu podnosim u čast svim braniteljima koji su poginuli braneći zemlju od srpske tiranije.Ako se kada ogriješim od svetu prisegu i izdam svoje suborce ima me stiči zaslužena kazna. Neka mi Bog pomogne u borbi protiv Srpskog Narodnog Vijeća.
Ne znam zašto pojedinci sad pljuju po HNF-u zašto smo zapalili jugoslovensku zastavu a da nisu ni čuli što se na prosvjedu govorilo dok su ljudi prolazili kroz Gajevu ulicu neki bi se i zaustavili ( Hrvati ) sad se opet proziva HNF da smo nečiji sateliti mi smo izašli na prosvjed pokazali smo svoje nezadovoljstvo a svaki ima pravo da misli da li je to bio pametan ili negativan potez pozzz svima Bog i Hrvati ZA DOM SPREMNI !!
Zahvaljujem se svima koji nam daju podršku u borbi za ISTINU predsjednik HNF-a Stjepan Penc 

Statut = Hrvatskog nacionalnog fronta =

Na temelju članka 11. Zakona o udrugama ( „Narodne novine" broj 88/01 ), Osnivačka skupština udruge „Hrvatski nacionalni front", održane 24. travnja 2010., donijela je


STATUT HRVATSKI NACIONALNI FRONT 
I
OSNOVNE ODREDBE
Članak l.
Ovim statutom reguliraju se odredbe o nazivu, sjedištu, o zastupanju; o ciljevima, te djelatnostima kojima se ostvaruju ciljevi; o ostvarivanju javnosti rada Udruge; o članstvu i članarini;pravima i obavezama članova;uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata, te odgovornosti članova; imovini i raspolaganju s mogućom dobiti; načinu stjecanja imovine; prestanku postojanja, te postupku s imovinom u slučaju prestanka postojanja Udruge.
Članak 2.
Naziv Udruge je : Hrvatski nacionalni front. Skraćeni naziv Udruge je HNF.
Sjedište Udruge je : Ilica 31, Zagreb.
Članak 3.
Hrvatski nacionalni front je udruga registrirana pri Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba. Hrvatski nacionalni front je neprofitna pravna osoba.
Članak 4.
Udruga ima pečat. Pečat Udruge je: okruglog oblika promjera 3 cm s upisanim tekstom uz rub koji glasi: Hrvatski nacionalni front - Zagreb
Članak 5.
Udrugu zastupa Predsjednik i Tajnik. Skupština može ovlastiti i druge osobe za zastupanje Udruge.



CILJEVI I DJELATNOSTI UDRUGE
Članak 6.
Udruga je osnovana u cilju, promicanja, očuvanja i obnove nacionalne baštine; zalaganja za podizanje nacionalne svijesti; unaprjeđenju kvalitete života svih građana; promicanje cijeloživotnog obrazovanja; promicanju volonterskog i humanitarnog rada, promicanju razvoja proizvodnog gospodarstva, promicanju ravnomjerskog razvoja države i promicanju tehnološkog razvoja u svim područjima rada sa svrhom modernizacije našeg društva.
Članak 7. Djelatnost Udruge su:
- izrada, predlaganje i provođenje projekata i programa, te predlaganje mjera nadležnim državnim tijelima u svrhu ostvarenja ciljeva Udruge;
- organiziranje edukativnih, kulturnih, volonterskih, humanitarnih aktivnosti i događanja čiji su nositelji članovi Udruge;
- informiranje javnosti o radu Udruge;
- izdavanje knjiga i časopisa, iz područja svoje djelatnosti, sukladno posebnim propisima;
- jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i izvan nje.
Članak 8.
Rad udruge je javan. Javnost rada Udruge ostvaruje se na načine utvrđene Statutom, poimence:
- pravodobnim izvješćivanjem članstva o radu Udruge i značajnim događanjima, pisanim, izvješćima, na posebnim skupovima ili na drugi prikladan način,
- putem medija
ČLANSTVO U UDRUZI
Članak 9.
Članom Udruge može postati svaka fizička osoba i pravna osoba.
Članak 10.
Članom Udruge se postaje upisom u Registar članova koji vodi tajnik Udruge.

Članak 11.
Skupština udruge određuje godišnji iznos članarine.
Članak 12.
Prava i obaveze članova su :
- plaćanje članarine,
- bavljenje aktivnostima Udruge,
- sudjelovanje u upravljanju poslovima Udruge,
- čuvanje i podizanje ugleda Udruge,
- čuvanje materijalnih dobara i izvršenje preuzetih obveza.
Članak 13.
Članstvo u Udruzi prestaje :
- dragovoljnim istupom,
- neplaćanjem članarine,
- isključenjem.
Član se briše iz Registra članova bez posebne odluke ukoliko do kraja godine ne plati članarinu za tekuću godinu. Odluku o isključenju člana iz Udruge donosi Predsjednik. Isključeni član ima pravo u roku od 15 dana, računajući od dana dostave odluke, podnjeti žalbu Skupštini Udruge. Skupština je dužna riješiti žalbu u roku od 30 dana, računajući od dana dostave žalbe. Odluka Skupštine Udruge o isključenju je konačna.
IV
TIJELA UDRUGE
Članak 14.
Tijela Udruge su:
- Skupština
- Predsjednik - Stjepan Penc
- Dopredsjednik - Željko Čolo
- Tajnik - Mario Macan
SKUPŠTINA
Članak 15.
Skupština je najviše tijelo upravljanja Udrugom. Skupštinu sačinjavaju svi poslovno sposobni članovi Udruge, te po jedan predstavnik pravne osobe članice Udruge.


Članak 16.
Skupština može biti redovita, izborna i izvanredna. Skupština redovito zasjeda jednom u tijeku godine, dok se izborna sjednica Skupštine održava svake četiri godine. Sjednice Skupštine saziva Predsjednik Udruge na vlastitu inicijativu. U odluci o sazivanju Skupštine Predsjednik utvrđuje dnevni red sjednice, te dan i mjesto održavanja sjednice. Predsjednik je dužan sazvati sjednicu Skupštine kada to zatraži najmanje 1/3 članova Udruge. U svom zahtjevu za sazivanje Skupštine predlagatelji su obavezni predložiti dnevni red sjednice. Ako predsjednik ne sazove sjednicu Skupštine u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva iz stavka 5. Ovog ; članka, sazvat će je predlagatelj ( odluka treba sadržavati prijedlog dnevnog reda, te mjesto i dan održavanja sjednice).

Članak 17.
Skupštini predsjedava Predsjednik Udruge. U odsutnosti Predsjednika, Skupština će na početku sjednice javnim glasovanjem odrediti osobu koja će predsjedavati sjednicom. O radu sjednice vodi se zapisnik, koji se trajno čuva u arhivi Udruge.

Članak 18.
Skupština odlučuje pravovaljano ako je nazočna natpolovična većina svih članova Skupštine, a odluke donosi većina glasova nazočnih članova, ako Statutom nije određena posebna većina.
Članak 19.
Skupština udruge:
- utvrđuje politiku razvitka Udruge,
- donosi i mijenja Statut Udruge, donosi financijski plan i završni račun,
- donosi druge akte i odluke važne za rad Udruge,
- bira i razrješuje dužnosti Predsjednika, Dopredsjednika i Tajnika Udruge,
- razmatra i usvaja izvješća o radu Udruge,
- daje smjernice za rad udruge,
- odlučuje o žalbama članova na odluke o isključenju iz Udruge,
- odlučuje o prestanku rada Udruge,
- obavlja i druge poslove određene zakonom ili Statutom.
PREDSJEDNIK
Članak 20.

•Izvršne funkcije i druge poslove određene ovim Statutom obavlja Predsjednik Udruge. Predsjednik Udruge bira Skupština Udruge na mandat od četiri godine.
Članak 21.
Predsjednik:
- zastupa Udrugu,
- saziva Skupštinu Udruge,
- rukovodi radom Skupštine Udruge,
- utvrđuje prijedlog programa rada i Statuta koji se podnose Skupštini na razmatranje i prihvaćanje,
- utvrđuje prijedloge programa djelatnosti i planove rada,
- brine o izvršenju usvojenog programa rada i provedbi odluka Skupštine Udruge,
- upravlja imovinom Udruge,
- podnosi izvješća o radu Udruge Skupštini Udruge,
- imenuje komisije i slična tijela prema potrebi, te im određuje zadatke,
- brine se o upoznavanju javnosti s radom Skupštine Udruge,
- nadzire materijalno i financijsko poslovanje Udruge,
- donosi odluke o isključenju člana Udruge,
- obavlja i druge poslove predviđene Statutom i drugim općim aktima Udruge.
Članak 22.
Za svoj rad Predsjednik je odgovoran Skupštini Udruge. Predsjednik podnosi Skupštini Udruge godišnje izvješće o svom radu.
DOPREDSJEDNIK
Članak 23.
U slučaju odsutnosti ili spriječenosti, Predsjednik u svim poslovima zamjenjuje Dopredsjednik. Dopredsjednika Udruge bira Skupština Udruge na mandat od četiri godine.
TAJNIK
Članak 24.
Tajnika Udruge bira i imenuje Skupština na mandat od četiri godine za obavljanje stručno-administrativnih poslova u Udruzi. Tajnik Udruge vodi registar članova.
Članak 25.
Za rad u pojedinim područjima djelovanja Udruge Skupština ili Predsjednik mogu osnovati stalne i povremene komisije ili druga radna tijela. Odlukom o osnivanju komisije ili radnih
tijela utvrđuje se njihov sastav, zadaća, vrijeme za koje se osnivaju i odgovornost za obavljanje poslova.

V
IMOVINA I NAČIN STJECANJA IMOVINE
Članak 26.
Imovina Udruge čine:
- novčana sredstva,
- pokretne stvari,
- nekretnine,
- druga imovinska prava
Članak 27.
Udruga stječe imovinu :
- od članarine,
- od dobrovoljnih priloga i darova,
- od donacija iz proračuna,
- iz drugih izvora u skladu sa zakonom.
Članak 28.
Izvješće o materijalno - financijskom poslovanju Predsjednik Udruge podnosi Skupštini na razmatranje i prihvaćanje.
VI PRESTANAK POSTOJANJA UDRUGE
Članak 29.
Udruga prestaje postojati u slučajevima predviđenim zakonom. U slučaju prestanka postojanja
Udruge preostala imovina će pripasti Crkvi.
U slučaju prestanka postojanja temeljem odluke Skupštine, ista donosi odluku o prestanku
postojanja Udruge dvotrećinskom većinom glasova od ukupnog broja članova Skupštine
Udruge.







VII
PRIJELAZNE l ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 30.
Statut Udruge donosi Skupština većinom glasova ukupnog broja članova Skupštine Udruge nakon provedene rasprave.
Članak 31.
Tumačenje odredaba ovog Statuta daje Skupština Udruge. Tumačenje drugih akata Udruge daje Predsjednik Udruge.
U Zagrebu, 24. 04. 2010.
PREDSJEDNIK UDRUGE Stjepan Penc