Hrvatski prijevod Lisabonskog (ne)sporazuma

http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/images/stories/pdf/Lisabonski_ugovor.pdf

Što je zapravo „poglavlje 23“ na čemu toliko jaši Europa? Pravosuđe i temeljna prava? Ili, prvo izvješće slijedi deset mjerila za zatvaranje Poglavlja 23, a poseban je naglasak na nastavku reforme pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, zaštita manjinskih prava, zbrinjavanje prognanika i izbjeglica, te suđenje za ratne zločine.

SUĐENJE ZA RATNE ZLOČINE

U tom grmu leži zec. U svim izvješćima stoji što je učinjeno na zahtjev EU u pogljavlju 23, osim što je šturo o suđenjima za ratne zločine. U jednom dijelu stoji, da je procesuirano oko 80% srpskih zločina. Pitam se samo koliko je u obzir uzeto slučajeva, ako je primjerice samo 10, onda je kvotu od 80% lako ispuniti. Manje-više o ovoj temi svi dosta znadete, da ne nabrajam zločine sa srpske strane, te s naše, no zabrinjava činjenica da se tu traži pojačano provođenje zadanim mjera. Prvo, ne vidim da se posebno traži ispitivanje zločina počinjenih od srpske strane, već je težište „zločini počinjeni od strane Hrvata nad nehrvatskim narodom“. No mnoge upite, koliko je zatočeno hrvatskih branitelja u Domovini i van nje, nikad odgovora, ne zna se. Ne zna se koliko još predmeta, odnosno koliko broj branitelja treba biti procesuirano da bi Hrvatska mogla „zatvoriti poglavlje 23“. Usko s tim povezano je i traženje edukacije sudstva, što je recimo Srbija učinila, današnja ministrica pravde, Snežana Malović, od 2002. godine, bavi se istraživanjem ratnih zločina na području bivše Juge. Pitanje je s kojom ingerencijom? U sporazumu stoji da se za ratni zločin počinjen u Hrvatskoj može suditi pred našim sudstvom, ali uz strogu prismotru EU, ali i srbijanskih meritornih službi.

Što očekivati od naše Vlade i Predsjednika RH-a? Pa po ranijem iskustvu, dati će na pladnju indicije o počinjenom zločinu s imenima i prezimenima hrvatskih branitelja. Ništa novo, slučaj Gotovina, Markač i ostali hrvatski branitelji koji odslužuju kazne, nepravedno i politički osuđeni, poradi izjednačavanja, ne počinjenih zločina, već teze da je u Hrvatskoj bio građanski rat, odustajanje Hrvatske od traženja ratne štete, tužbe za genocid.

Ulaskom u tvorevinu EU, dali smo mogućnost daljnjem progonu hrvatskih branitelja, no utočište više neće naći u toj Zajednici, znači povijest nam govori o emigraciji u Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku. Ne svi, ali biti će traženja političkog azila, jer smo meta za odstrjel, smetamo za ulazak u EU, a s druge strane lakše će se rješavati eventualni politički rivali.

Još jedna činjenica koja se ne smije zanemariti u Hrvatsko-Srbijanskim odnosima je ta, da kad god mi povukli neki dobar potez, slijedi vađenje predmeta iz ladica Ministarstva pravde Srbije, toliko da poremete nazovi stabilnost hrvatske političke scene.

U ovom dijelu za kraj, ostaje pitanje samo brojke koje je ovih dana DORH, naknadno dostavio na stol EU.

REZIME:

Pod svaku cijenu želi se uči u EU, podosta toga smo i već se primjenjuje prema europskim standardima, no ostaje pitanje naroda, jesmo li mi za to spremni, možemo li to podnijeti i je li cijena za ulazak u EU previsoka. Do nedavno, nije bilo žurbe oko ulaska, osim s naše strane, no okidač zvan „Purda“ te oživljavanje hrvatskog naroda ili kako su nazvali „novog Hrvatskog proljeća“ i sama EU je počela grabiti velikim koracima za ulazak Hrvatske pod svoje okrilje, ali normalno ne kao punopravna članica, jer treba se riješiti hrvatskih branitelja.

LINK: http://www.braniteljski-forum.com/forum/showthread.php?t=8224&p=217676#post217676

ANALIZU SAČINIO:

Dražen Šemovčan - Šeki

A što je dozvoljeno ?? sloboda pojedinca demokracija utopija !!

Što na blogu nije dozvoljeno?

Iako imate veliku slobodu da s vašim blogom činite što želite, neke stvari nisu dozvoljene, a redovito se radi o stvarima koje su zabranjene i zakonima Republike Hrvatske.

Na Bloger se primjenjuju sva pravila koja vrijede za korisnike Index portala.

Primjeri nedozvoljenih sadržaja:

• Veličanje fašizma zabranjeno je zakonom. Blogovi na kojima se veliča fašizam i nacizam mogu biti ugašeni bez upozorenja. Ovo uključuje veličanje fašističkih režima, kako stranih, tako i hrvatskih u vrijeme 2. svjetskog rat, ali i isticanje fašističkih obilježja, poput svastike, slike Hitlera ili obilježja Crne legije i sl. Naravno, ovo ovisi o kontekstu u kojem se fašizam spominje i načinu na koji se obrađuje. Ako se radi isključivo s ciljem veličanja i podupiranja takve ideologije, imajte na umu da je to protuzakonito te će vaš blog biti ugašen. 

PROŠLOST U SADAŠNJOSTI

Predsjednikova nekritička historija Uz prošla obilježavanja "ustanaka" po Hrvatskoj naslušali smo se naučnih izjava. Vrijeme od jedne do druge obljetnice svakako se mora iskoristiti za preispitivanje izjava i polazišta. Ovo je prilog Predsjednikovu objektivnom upoznavanju činjenica Pedeset godina vrijedilo je kao "znanstvena istina" kako je Jugoslavija bila prva zemlja u Europi u kojoj je izbio ustanak protiv fašizma. Prema tom redoslijedu prvi ustanak je izbio u Srbiji 7. VII., u Valjevu je Žikica Jovanović ubio žandara. To je bio početak općeg ustanka i Srbi su bili prvi narod u Europi koje je zapala ta čast. Iza Srba su slijedili ustanci drugih naroda. U Hrvatskoj je ustanak izbio 27. VII., Hrvati su s BiH dijelili 4 i 5 mjesto na historijskoj tablici ustanaka. Ovu "naučnu" istinu o ustanku i redoslijedu ustanaka na poziv KPJ jamčili su svojim "naučnim" autoritetom "naučnici" Jugoslavije i Hrvatske na čelu s JAZU. Predsjednik države je na proslavi u Brezovici izjavio da je 22. VI. 1941. bijeg skupine komunista iz Siska u šumu Brezovicu, bio prvi ustanak u Europi protiv fašizma. On je time višestruko ispravio dotadašnju službenu "naučnu istinu" jugoslavenskih "istoričara": da je prvi ustanak u Europi protiv fašizma počeo 7. VII. 1941. u Valjevu - i da je ustanak u Hrvatskoj na poziv KPJ počeo 27. VII. Prema tome prvi ustanak u Europi protiv fašizma dignuli su Hrvati a ne Srbi i ustanak u Hrvatskoj počeo je 22. VI. u šumi Brezovici, a ne 27. VII. u Srbu. I tako su Hrvati prvi narod u Europi koji je počeo borbu protiv fašizma. I prije poziva na ustanak, ne samo KPJ već i druga Staljina. To "naučno" otkriće otkrili su u Hrvatskoj antifašisti-političari poslije oslobođenja od komunizma i njega je priznala sva znanstvena javnost na čelu s JAZU-HAZU. Dva ustanka?! Josipović je nastavio svoj pohod kroz historiju i 27. VII. sudjelovao na proslavi ustanka u Srbu i obnovi spomenika. Prisustvovali su i delegat vlade i predstavnici oporbe, Milanović i Pusić. Tako je prisutnošću vlade i oporbe službeno priznato da postoje zapravo dva ustanka u Hrvatskoj, ustanak komunista u Brezovici 22. VI. i ustanak Srba u Srbu 27. VII . To je činjenica koju bi trebala registrirati i historiografija ubuduće. Tako je Hrvatska jedina država u Europi koja slavi dva ustanka protiv fašizma, ustanak komunista i ustanak Srba. Ustanka Hrvata nije bilo. Na proslavi je predsjednik izjavio kako „kape partizanke... lijepe kape.... nose poruku mira” i da je obnovljeni spomenik “spomenik ljubavi”. Pod tom „lijepom kapom” pobijene su stotine tisuća ljudi, Ranković izjavio 500.000 „narodnih neprijatelja”. Pod tom „lijepom kapom” pobijeni su u Kočevskom Rogu, Teznom, Hudoj Jami, Jazovki, 600 jama u Sloveniji i nekoliko stotina u Hrvatskoj. Mir koji su te kape „poručivale” bio je mir jama. Pod tim kapama provođena je 50 godina komunistička diktatura. Pod tim kapama stvoren je poredak u kojem su glavni simboli bila dva otoka: Goli otok i Brijuni. Govoreći o ustanku u Srbu, predsjednik je rekao i da se „danas u udžbenicima ne uči puna istina o II. svjetskom ratu.” I u tome je bio potpuno u pravu. Istina je da taj ustanak nije bio protiv fašizma i Talijana, nego protiv NDH. Činjenica je da su Srbi slali delegacije u Rim i tražili da Italija anektira cijelu Dalmaciju. Talijani su na sastanku u Benkovcu 23. VII četničkim vođama, naredili da dignu bunu da bi imali opravdanje za reokupaciju. Obećali su financijsku i materijalnu pomoć. Buna je izbila samo u NDH, ali ne u anektiranom području, iz anektiranog područja su skupine naoružanih Srba odlazile u NDH. U tijeku bune popaljena su sva hrvatska sela i ubijani Hrvati od Gračaca do Drvara. Nakon bune su se talijanske trupe ponovno vratile i bile oduševljeno dočekane od Srba. Sve četničke jedinice prešle su u MVAC (Milizia Volontaria Anticomunisica) pod komandu Talijana. U pobuni nije bilo uopće komunista svega jedan, Četković, u Drvaru. Apsurdna tumačenja U sva tri slučaja predsjednik države ne govori istinu, svjesno ili nesvjesno. Ne radi se samo o znanju historije već se radi o sposobnosti kritičkog suda. I to ne samo predsjednika već i njegovih savjetnika. I tako je dvostruka pogrješka predsjednika u tumačenju historije ali i u izboru savjetnika. Međutim, za taj apsurd nisu jedini krivci političari, pravi krivci su znanstvenici, historičari. Niti jedan akademac, sveuč. profesor, dr. i mr. historije nije se javio i demantirao ove netočne i glupe tvrdnje. Svi šute. Iako je danas znanost slobodna, ne postoji više partijska cenzura niti kaznena odgovornost za znanstveno mišljenje, već 20 godina historičari se ponašaju kao što su se ponašali tijekom 50 godina komunizma. Kao što su 50 godina šutjeli o ustanku „naših naroda 27. VII.” i o „700-1000000 žrtava Jasenovca”, tako ovih 20 godina šute o 22. VI. - „prvom ustanku u Evropi” i o „ 40000 žrtava Jadovna”. Zašto šute? Da bi branili svoju prošlost i svoju karijeru. U svakom slučaju ta šutnja je simptom duboke intelektualne i moralne krize. Izlaz iz te krize leži u logičkoj i etičkoj analizi komunističkih kriterija i vrijednosti, na temelju te analize izvršiti zamjenu kriterija i predodređivanje vrijednosti. Komunističke kriterije: partijnost, revoluciju, diktaturu i jugoslavenstvo zamijeniti s antikomunističkim kriterijima: humanost, demokracija i hrvatstvo. A dijalektiku - logikom. Zapravo vratiti se starim pretkomunističkim kriterijima i vrijednostima. Uspostaviti kontinuitet koji je komunizam prekinuo. Na temelju novih kriterija preispitati i cjelokupnu polustoljetnu komunističku „istoriografiju”. Na temelju logike izvršiti reviziju tvrdnji komunističke „istoriografije” a na temelju novih kriterija revalorizaciju njezinih ocjena. I tako izvršiti lustraciju komunističkih vrijednosti i ideja. Duhovnu lustraciju. Osloboditi se komunističkih prisilnih predodžbi, nametnutih kompleksa, „istorijske krivnje” grijeha prošlosti, među kojima je bio najveći „istočni grijeh” - želja za nacionalnom samostalnosti. Osloboditi se duhovne krize, intelektualne i moralne, naći svoj identitet i ponovno steći sposobnost kritičkog i logičkog mišljenja. I onda će predsjednici države morati prestati ponavljati stare komunističke dogme. Vladimir MRKOCI

U Brezovici su se na ustanak digli partizani, a u Srbu četnici

Evo što stoji, crno na bijelo, zapisano u hrvatskome Ustavu, a Ustav je najviši zakon svake pa i ove, uistinu, jadne države:
«Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja. Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva anti-hitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi».
Dakle, tom odlukom zapisanom u hrvatskome Ustavu stavlja se izvan zakona 27. srpanj kao nekadašnji Dan ustanka u RH; ili: zabranjuje se njegova proslava!!! E, ali nije baš tako kako u Ustavu piše, sumorna realnost je sasvim drukčija. Naime, Hrvatska je valjda jedina nedemokratska država demokratske Europe koja ima dva Dana antifašističke borbe, jedan se sasvim legalno slavi u šumi Brezovica kod Siska a drugi, doduše 'ilegalno' - ali bez ikakve zakonske zapreke, u četnikoidnom Srbu.
To je povprilici jednako apsurdno kao što su u Srbiji priznata dva paralelna antifašistička pokreta, jedan je Titov –partizanski, a onaj drugi je čiča Draže - četnički…, što nimalo ne smeta našim licemjernim 'antifašistima' na čelu s njihovim počasnim predsjednikom, drugom Stipom Mesićem!
Ova proslava četnikoidnog derneka u Srbu je dokinuta nakon našega protu-četničkog Domovinskog rata, a sve zbog povijesne neistine pa je on danas u cijelosti i po hrvatskom Ustavu 'ilegalan'. Ali ni to nimalo ne smeta domaćim balvanašama i njihovim orjunaškim sponzorima, političkim mentorima, da ga i dalje slave kao i prije Domovinskoga rata. Taj 'povijesni' nadnevak postoji samo u glavama zadrtih četnikoida tipa Milorada Pupavca ili Slobodana Uzelca ali i u glavurdama hrvatskih orjunaša/šica tipa europeizirane Vesne Pusić, koja pred olinjalim, 'antifašističkim' četnicima VI. ličke gromoglasno dreči: 'drugovi borci, borba još nije završila' (izjavila to 'naša' orjunašica u Srbu, 27. srpnja 2009. godine)!
Koja to borba nije završila, drugarice Vesna, zar mislite na 'borbu' vašeg strica Grge Anđelinovića i pokolja Hrvata na Jelačić-placu prosinca 1918. godine!? Ustvari, licemjerna hrvatska Vlada Jadranke Kosor tolerira ovo notorno kršenje Ustava zbog čisto pragmatičnih razloga kako bi očuvala poziciju vlasti u koaliciji s Uzelčevim četnikoidima ili, kako to narod lijepo kaže, s jednom stražnjicom sjedi na dvije stolice. Uzelac, naime, otvoreno ucjenjuje: ili spomenik četnicima ili izlazimo iz (nakaradne!, nap.a.) koalicije!
A da je tomu tako, pa, pročitajmo i slijedeću, sasvim frišku odluku 'hrvatske' Vlade; preneseno s t-portala:
Dan četničkog ustanka u Srbu
„Datum objave: 13. 5. 2010. 21:08 Autor: V. P. P./Hina“
«Vlada je na današnjem zatvorenom dijelu sjednice (skrivećki od javnosti, poput pravih lopova, nap.a.) odobrila iz proračunskih zaliha 2.163.267 kuna za obnovu spomenika u Srbu! Protiv obnove, tj. izdavanja proračunskih sredstava za nju nekoliko su se puta pobunili zavičajni klubovi Hrvata iz Like.
Naime, spomenik u Srbu podignut je u spomen na ustanak od 27. srpnja 1941, kada se (srpski, nap.a.) narod Like, prema službenoj povijesti(?), pobunio protiv fašističke okupacije (u to vrijeme je i mjesto Srb bilo pod talijanskom, dakle, fašističkom 'ingerencijom'… a domaći četnici Đoke Jovanića i talijanski fašisti bili su braća po oružju!, nap.a.).
No kritičari, potkrepljujući stavove povijesnim izvorima tvrde kako su pod krinkom antifašizma, pripadnici četničkog pokreta toga dana započeli genocid protjerivanjem i ubojstvima katoličkog i muslimanskog stanovništva Like. Pritom je posebno stradalo jedino mjesto s većinski hrvatskim stanovništvom, Boričevac».
A to je živa, povijesna istina!
Međutim, četnički pokret nije bio samo u Lici, uz talijansku-fašističku asistenciju i podršku domaće Orjune on je bio jak i u srednjoj Dalmaciji posebno do rujna 1943., sve do sloma talijanskog fašizma.
Navest ću samo jedan primjer!
O nadnevku 1. listopada 2002.:
Crkva sv. Ciprijana, selo Gata ponad Omiša, okupio se narod uz veličanstveni memento popu glagoljašu, koji uzdignutom rukom upozorava da povijest ovoga, hrvatskog naroda nije od jučer!
Skromni kameni sarkofag, vječni počinak nevinih muževa, žena, djece, staraca, mučki i okrutno ubijenih!
Suncem okupana sela pod Mosorom, škrta zemlja, vinogradi, bajami, smokve, gatski krumpir i gatski soparnik, pršut i vino! Mnoštvo naroda u crkvi, pred njom, slušaju s pomnjom, i pokojom suzom, imena i prezimena očeva i majki, djedova i baka, rodbine nestale u divljanju mračnih sila neljudskih spodoba!
Ali nije tako idilično bilo i prije 60 godina!

Dana 30. rujna 1942. u pet kamiona u organizaciji splitske Orjune stiglo je iz Splita 150 četnika. Zaustaviše se u krčmi u Dugom Ratu, za okrjepu, nališe se crnjaka, pade i pesma... sprem’te se, sprem’te četnici, silna će borba da bude...! Iz Omiša, pod talijanskom okupacijom, te večeri 'hrabri bersaglieri' ispališe tridesetak minobacačkih projektila u pravcu Gata, najavljujući krvavi pir!
Ujutro 1. listopada uputi se banda vuka s Dinare, popa Đujića, pod zapovjedništvom četničkog vojvode, Mane Rokvića, u Gata!Kod Gatskih vodenica sretoše 9 mljekarica na putu za Omiš, poklaše ih na pravdi Boga! A kasnije, od 1. listopada u 7.30 do sutradan u podne više od stotinu mještana pitomih sela, više od 160 kuća popaljenih, a četničke zvijeri proliše i devet vagona mladog vina, koje nisu stigli polokati!
Ubijali su nožem, a pucali u one koji su pokušali bježati! A preživjeli ostadoše rijetki, djeca, skrivena pod toplim tijelom tek ubijene matere, danas djedovi i bake!
Pop Đujić je, kažu svjedoci, u to vrijeme pio na miru kavu usred Omiša, na Fošalu! Kasnije je otišao u Italiju, postao i državljanin Amerike, umro 'čiste savesti' kao 92-godišnjak! New York Times mu je u počast i odu napisao, pop-ubojica s krstom na prsima i nožem u zubima! Zaključak i prijedlog: Pa, gospodo drugovi s Pantovčaka i Markova trga, promijenite Ustavni zakon o državnim blagdanima kako bi reanimirali četništvo, proglasite istovjetnost četničkog pokreta i partizanštine jednako kao što je to i Srbija napravila a ispred Titove vile na Pantovčaku naćulite jedan spomenik Draži Mihailoviću kako bi hrvatski narod bio na čistu što ga čeka i kud ga vodite!




Damir Kalafatić, Omiš

SVEČANA proslava 65. obljetnice antifašističkog ustanka u Hrvatskoj i Dana antifašističke borbe održana je danas u šumi Brezovici kod Siska, a na dosad najvećoj proslavi ustroja prve organizirane i oružane antifašističke postrojbe u tada porobljenoj Europi bilo je više stotina sudionika, među kojima i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.
U Brezovici je na današnji dan 1941. osnovan Prvi partizanski odred u kojem su većinom bili sisački Hrvati, antifašisti i komunisti.
Predsjednik Mesić na proslavi je istaknuo da je osnutak tog odreda bio prekretnica u povijesti kojom su udareni temelji na kojima počiva današnja Hrvatska.
Rekao je da je antifašistička borba spasila čast hrvatskog naroda kada se među Hrvatima našlo i onih koji su bili spremni provoditi politiku okupatora i stati na stranu terora.
Istaknuo je da je ustanak koji je počeo u Brezovici najuspješniji bio u Hrvatskoj, gdje je privukao najviše pristaša i rezultirao "najvećim oslobođenim teritorijem u okupiranoj Europi". Bio je to ustanak kojemu je na čelu stajao Hrvat Josip Broz, a povijest će ga upamtiti pod imenom Tito, dodao je.
"U proteklih 15 godina bili smo, nažalost, svjedoci pokušaja, čak i vrlo agresivnih, da se ponovno piše povijest 2. svjetskog rata, i to na ovim prostorima", rekao je ističući kako to nećemo nikada dopustiti zbog povijesne istine i zbog naše budućnosti.
"Istina je - na čelu antifašističkog pokreta stajali su komunisti, ali većina antifašista nisu bili komunisti. Istina je - u borbi za oslobođenje Hrvatske u velikom broju sudjelovali su i Srbi iz Hrvatske, ali to nije bila ni borba koju su vodili samo Srbi, niti je to bila borba protiv Hrvatske. Nacionalni sastav Sisačkog odreda to najbolje i pokazuje", rekao je, dodajući da je to bila borba protiv okupatora i njegovih slugu, nacizma i fašizma, antihitlerovska borba.
Napomenuo je da su u toj borbi sudjelovali i Nijemci i Talijani i Česi i druge manjine, čak i pripadnici neprijateljskih postrojba koji su prešli na stranu narodnooslobodilačke vojske, i da se tom borbom "nije dirigiralo iz savezničkih prijestolnica".
"Bilo je i na pobjedničkoj strani stvari koje se nisu smjele dozvoliti. Bilo je i zločina, i to nije dobro, ali, za razliku od nacizma i fašizma, koji su zločin imali u ideji i njenoj realizaciji, antifašizam je u svojoj ideji čist. Antifašizma se nitko ne treba sramiti, mada se mora priznati da je i u njegovim redovima tu i tamo bilo nedozvoljenih radnji", izjavio je predsjednik Mesić.
Rekao je kako sve ima povijesni kontekst, dodajući da ga ima i Jasenovac, gdje se sustavno ubijalo ljude samo zato što su bili Srbi, Židovi, Romi ili pak Hvati koji su se usudili misliti drukčije od kvinsliške vlasti.
"Svoj povijesni kontekst ima i Bleiburg, gdje su saveznici predali partizanskim snagama veliku i šaroliku skupinu vojnika i civila, i Hrvata, i Srba, i Crnogoraca, i Slovenaca, ustaša, domobrana, četnika i belogardijaca, koja se povlačila odbijajući predaju punih tjedan dana nakon što je rat završio. Mada je među njima bilo dosta onih koji su zaslužili kaznu, ono što se događalo poslije Bleiburga ne može se nikako odobriti, ali ne smije se niti falsificirati", istaknuo je Mesić.
"Treba raščistiti s pričom da se poslije Bleiburga smišljeno i sustavno likvidiralo Hrvate, da se likvidiralo po nacionalnom ključu", rekao je, ustvrdivši kako to nije istina.
"Svaka likvidacija bez suda je apsolutno neprihvatljiva, likvidiralo se neprijatelja bez obzira na njegovu nacionalnost, i Hrvate, i Srbe, i Crnogorce, i Slovence, i ustaše, i četnike i belogardijce. Bila je to osveta pobjednika nad neprijateljem koji nije htio prihvatiti poraz i predaju, koji je, da bi olakšao svoj bijeg, povukao u povlačenje i veliki broj civila. Ono što treba osuditi i odbaciti mi osuđujemo i odbacujemo, ali falsifikate ne prihvaćamo. Povijesna laž ne smije dobiti pravo građanstva u našoj zemlji", rekao je predsjednik Mesić.
Proslavu, održanu pod pokroviteljstvom predsjednika Mesića, organizirali su Sisačko-moslavačka županija i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Nazočilo je više stotina antifašista iz svih krajeva Hrvatske te državna izaslanstava, predstavnici političkih stranaka, veleposlanstava te partizana iz Italije i antifašističkih udruga iz Slovenije i BiH.
Kod spomenika u Brezovici počast poginulima odali su, uz ostale, predsjednik Mesić, izaslanstva Sabora i Vlade, na čelu s potpredsjednicom Vesnom Pusić i ministrom obrane Berislavom Rončevićem, te izaslanstva SABH, Koordinacije židovskih općina Hrvatske, srpske nacionalne manjine, lokalnih vlasti i političkih stranaka.
Foto: FAH