BLEIBURG

Krunoslav Dijanić Hnf, 27. studeni 2010 u 17:17

Masovni pokolj Hrvata, koje su počinili  jugoslavenski komunisti  partizani, a podpomognuti sa britanskim udjelom u zločinu, sačinjavaju učinak ratnih zloćina u skladu sa svim poznatim definicijama uzevši u obzir da su oni pokolji , bez ispitivanja i prethodnog suđenja zahvatili osim razoružanih vojnika, također i masu  građanskog pučanstva , onda se zaista radi o očevidnim zločinima protiv čovječanstva.

Pokolj i mučenja s namjerom uništenja, sačinjava zločin međunarodnog prava u smislu konvencije Ujedinjenih naroda. koja je kasnije izišla o zločinu genocidija, a na koju je Velika britanija i komunistička jugoslavija dala svoj potpis.

Pokolj razoružanih časnika, dočasnika i vojnika sačinjava  povredu ženevske konvencije  od 27 srpnja 1929 godine, o postupku sa ranjenim vojnicima i ratnim zarobljenicima.

Jugoslavenska komunistička vlada, koja se poziva na zakoniti kontinuitet monarhijske jugoslavije imala je formalnu dužnost  poštivati odredbe ženevske konvencije kojoj se je priključila jugoslavija 20 svibnja 1931. Nezavisna Država Hrvatska kao priznata država od većine zemalja ondašnje evrope  i svijeta, također je pristupila toj konvenciji  29 siječnja 1943. a o tome je federalni švicarski savjet informirao  13 ožujka iste godine  sve države koje su konvenciju prihvatile

Večina zarobljenih vojnika, časnika i dočasnika bila je pobijena  bez ispitivanja i bez suđenja  i to nakon težih poniženja mučenja i pljačke. Oni koji nisu bili masakrirani u tom trenutku, morali su pješačiti kroz Sloveniju i Hrvatsku  izloženi svim mogučim mjerama mučenja, oduzimanja svega i strašnog ponižavanja, vezani žicom u četveroredu takozvanih "marševa smrti" . Večina ih je izginula u tim teškim  zamornim marševima , mučeni i iscrpljeni bili su streljani na mjestu.

U svom preziru jugokomunisti su  sranjivali i preoravali  razna groblja. Bacali su poklane zarobljenike u bunare, rijeke, jarke i protutenkovske jame. Ima stotina tisuća nepoznatih grobova. Ova okrutnost s mrtvim protivnikom sačinjava najtežu povredu međunarodnih propisa.

Jugoslavenske komunističke vođe nisu ni pokušali prebaciti odgovornost za povrede  ratnih propisa , nego su činili sve da ih sakriju.

Tko su bile žrtve na Bleiburgu?  To su bili ljudi koji su osnovali i borili se  za Neovisnu Državu Hrvatsku. Časnici i vojnici, civili i građani, žene i djeca , Hrvati građani NDH koji su se povlačili pred komunističkim nasiljem i ubijanjem, s namjerom da se predaju saveznicima računajući na ženevsku konvenciju.

Pokolj u Bleiburgu je počinjen nakon završetgka rata, na razoružanim ljudima koji nisu predstavljali nikakav odpor i nikakvu opasnost. Ta smrt je vojnički bila nepotrebna i nema nikakvo opravdanje ni vojničko ni pravno a još manje moralno. Radi se o najbrutalnijem ratnom zločinu dvadesetog stolječa. Koje opravdanje može imati ovaj genocid?  Čemu je bilo potrebno ubiti toliko ljudi, a osobito staraca i djece? Postoji samo jedan razlog a kojeg je iznio milovan đilas, Hrvati su morali umrijeti da se učvrsti jugoslavija.