Hrvatsko domoljublje je temelj iznad svih političkih opcija !!

Imamo premalo kroatofilnih inicijativa pa nas zaskaču kroatofobi

Pobjeda ili spriječavanje domoljublja je biti ili ne biti naše Hrvatske

U Hrvatskoj se zanemaruju preživjeli, oskaćeni i mrtvi branitelji

Poštivajmo žive i poginule Hrvatske branitelje više, nego sami sebe!

Proglasimo junake – Vitezove Domovinskog obranbenog rata!

Zašto sve manje slušamo preko medija hrvatske domoljubne pjesme?

Biti protiv pozdrava Za dom – spremni! je borba protiv domoljublja

Domoljublje je uz ostalo poziv na proizvodni rad i blagostanje iz rada

Ne dozvolimo izjednačavanje srbske agresije s Hrvatskom obranom!

Hrvatskom trebaju vladati mladi pošteni ljudi i Hrvatski branitelji!

Pošaljimo u nezasluženu mirovinu istrošene političare svih stranaka

Ugledajmo se u sebi podjednake države Finsku, Izrael i Švicarsku

Tko ne voli sebe i svoj narod taj ne može voliti ni druge ljude i narode

Hrvatska treba ukinuti Mesićev centralni komitet na Pantovčaku

Hrvatska treba prestati plaćati zločince i suzločince velikosrbske ideje

Umjesto plaćanja zločinaca i Mesića, Hrvatska se treba učlaniti u CERN

Ako smo zemlja znanja, onda budimo u najsnažnijoj instituciji CERN-u

Mesićevu komunističku rezidenciju treba dati Hrvatskim braniteljima

Mesiću treba osigurati zasluženi odmor u Remetinečkom odmaralištu!

O spomenutim i srodnim miscellanea natuknicama slijedi rasprava:

Samokritički o sebi i o nama Hrvatima

Još kao mladog čovjeka, napose u studentsko doba u Zagrebu mučila me je briga zašto mi Hrvati premalo mislimo kroatofilno i obranbeno pa nam se lako nametnu razni kroatofobi, saprofiti i čak paraziti, koji nas muče u vlastitoj domovini Hrvatskoj. Takovi kroatofobi (mriztelji svega hrvatskoga!), koji smatraju Hrvatsku svojinom za iskorištavanje i nametanje Hrvatima svojih norma, a ne svojom domovinom kao stjecištem domoljublja kao zbira uzajamnih darovanja.

Danas se sve više gura u zaborav čak i Domovinsko obranbeni rat

Mislio sam da je potiskivanje hrvatskog domoljublja postojalo samo za vrijeme tuđinskih režima nad Hrvatskom, ali nažalost, sada u suverenoj(?) državi Hrvatskoj je sve kroatofobno u porastu. To su primjerice razni poroci: korupcija, kriminal, krađe svih oblika, mitomanija, klijentelizam, nepotizam, raskoš za lopove i prosjački štap za pošteni i radni Hrvatski narod, nemoral, pokvarenost u svemu, štetne ovisnosti…

Bojim se napisati ovu gorku istinu: U Hrvatskoj se danas sve više gura u zaborav najsvetinjskiji Domovinski obranbeni rat za spas Hrvatskog naroda, obstanak, nezavisnost i razvitak Hrvatske.

Izjednačuje se velikosrbska genocidna okupacija Hrvatske s Domovinsko obranbenim ratom.

Danas se u Hrvatskoj podilazi i poštiva srbske zločince, a zapostavlja se i vrijeđa najzaslužnije ljude, hrvatske branitelje i stradalnike u Domovinsko-obranbenome ratu.

Domovinsko obtanbeni rat se u Den Haagu smatra organiziranim zločinom, a u Hrvatskoj se kažnjava branitelje jer su u borbi počinili poneku kolateralnu žrtvu iz srbskočetničke Teritorijalne obrane.

Predaleko bi me odveo ulazak u raspravu o detaljima jer je to predmet za psihološke knjige, a za psihologiju nisam stručnjak pa ću se zadržati na samo nekoliko najjednostavnijih primjera, koji su jasni i za obične ljude, u kakove i ja osobno spadam:

Hrvatska njeguje kroz Stjepana Mesića komunistički antifašistički kult

Hrvatska je jedina među kulturnim državama, koja nije obračunala s najzločinačkijom komunističkom ideologijom. Ta ideologija gigazla ima svoj centralni komitet u Zagrebu, na Pantovčaku s visoko plaćenim sekretarom Stjepanom Mesićem, koji se bori protiv izmišljenog fašizma poput davnog Cervantes-ovog Don Quijote de la Mancha protiv vjetrenjača.

Udbo-komunjara Stjepan Mesić potvara Hrvatski narod fašističkim, što Hrvatski narod nije i nije nikada niti bio i stvara rat između dvaju zala, postojećeg komunizma i izmišljenog fašizma.

Taj ex-predsjednik komunističke Jugoslavije i dvomandatski ex-predsjednik Hrvatske na “vjetrenjačama” pardon na izmišljenome fašizmu stvara sebi doživotno, skupo plaćeno komunističko prijestolje na Pantovčaku.

To komunističko prijestolje treba službeno ukinuti, a udbo-komunjari Stjepanu Mesiću osigurati odmor i smještaj u Remetincu.

Stjepan Mesić udbaški sin, komunist u genima sada je visoko plaćeni komunistički predsjednik antifašista.

Što to znači: Ako trebamo protuotrove, oni su radi otrova. Ako imamo vjetrobrane, oni su protiv vjetra. Ako imamo antivirisni serum, znači da postoji virus od kojega se branimo. Ako imamo visoko plaćeni komunistički antifašizam Stjepana Mesića, to znači da u Hrvatskoj imamo fašizam.

Za ovakovo Mesićevo potvaranje Hrvata fašistima treba pod hitno poslati Mesića na liječenje u Remetinec. Ujedno bi u Remetincu imao Mesić priliku reći identitet svoga bogatog prijatelja, koji mu je posudio novce za kupnju dva luksusna stana.

Ne samo to, nego Mesić bi u Remetincu moga izbrbljati i mnogo više nego prijaviti bogatog prijatelja. Naime, za 8-godišnjeg predsjednikovanja Stjepana Mesića izvršeni su najveći lopovluci tajkunskom prodajom i pljačkom Hrvatske. Mesić mora znati, tko su junaci korupcije i i bogaćenja iz pljačke jer se druži s bogatim prijateljima.

Mesićevog fašizma u Hrvatskoj nema i nema ga nigdje u Europi. Fašizam izmišlja udbo-komunjara Stjepan Mesić, da bi mogao imati doživotnu komunističku antifašističku prijestolnicu na Pantovčaku i visoku plaću, kojom izrabljuje Hrvatski narod.

Hrvatski branitelji i svi hrvatski domoljubi trebaju istjerati Mesiča s Pantovčaka i te prostorije trebaju preuzeti Hrvatski branitelji ili Hrvatski znanstvenici.

Ovaj domoljubni podhvat protiv komunizma na Pantovčaku je jednako prioritetan kao i brisanje imena gigazločinva maršala Tita s Trga Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Komunizam i velikosrbska ideologija stvaraju kroatofobiju u Hrvatskoj

Poznato mi je iz životnog iskustva, da nijedan narod u Europi, a vjerojatno i u svijetu nema tako ravijenu fobiju prema svojoj povijesti Drugog svjetskog rata kao mi Hrvati.

Usporedimo se s Fincima, koji imaju s nama Hrvatima najsličniju povijest Drugog svjetskog rata. Finci se kroz tu povijest ne mrze međusobno niti dozvole da im tu mržnju nametne netko drugi.

Istina jest, da smo u bespomoćnosti kao mali narod griješili u Drugom svjetskome ratu kroz nametnuto vezanje za obadvije negativne ideologije: za komunizam i za fašizam.

Ali fašizma više nema pa je bolno, da na toj izmišljotini buja komunizam, kojeg se Hrvatska do danas nije odrekla i posve distancirala, nego ga slavi.

Hrvatska glorificira komunističko zločinstvo, koje je porazilo jednako takovo fašističko zločinstvo, a time nije donijelo sreću Hrvatskome narodu nego komunističku diktaturu, ubijstva Hrvata, exodus Hrvata… i unutrašnju mržnju, koja se je okomila na domoljublje.

Tu unutrašnju mržnju ili kroatofobiju su nama Hrvatima, samima protiv sebe nemetnuli komunisti i još više Srbi zatrovani velikosrbskom idejom.

Mi Hrvati smo malne prihvatili nametnutu fobiju, a zastrašena većina, koja nije prihvatila ni komunizam niti kroatofobiju, nego je zadržala domoljublje bila je kritički suđena i etiketirana raznim neprijateljskim nazivima.

Nažalost to komunističko bezumlje i uplitanje velikosrbske ideologije određuje i danas sudbinu Hrvatskog naroda.

Pogledajmo to na samo dva jednostavna primjera i dopunama nakon njih:

1. Odrekli smo se najboljega, najjasnijega, najkraćega najeuropejskijeg i najhrvatskijega Gajevog korienskog pravopisa samo zato jer su ga obnovili za uporabu hrvatski jezikoslovci u vrijeme ratne Nezavisne Države Hrvatske. To je za drugu stranu pameti!

Umjesto svoga hrvatskog pravopisa, rabimo službeno nekakovu srbsko-hrvatsku papazijaniju od Vuka Karadžića, Đure Daničića i takozvanih hrvatskih vukovaca: Broza, Ivekovića i Maretića… “poboljšanu” od današnjih jezikoslovnih kapitulanata.

Tu jezikoslovnu papazijaniju mi odnedavo nazivamo Hrvatskim jezikom jer nemamo dovoljno domoljubne hrabrosti da svome hrvatskom jezikoslovlju, napose pravopisu dademo pravo mjesto i upotrebnu vrijednost.

Osobno se mučim pisanjem ovim “hrvatskim” pravopisom. Ako pak pišem hrvatski, onda me kroatofobni “domoljubi” svrstavaju u ustaše, a taj prastari domoljubni hrvatski naziv su kroatofobi potvorili fašizmom.

2. Najljepši, najsadržajniji i najdomoljubniji, pradavni hrvatski pozdrav Za dom! i odzdrav Spremni! je zabranjen u današnjoj Republici Hrvatskoj, kao što je donedavno u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno pjevati domoljubne hrvatske pjesme!

Domoljublje je temeljnica svih dobrih, poštenih, ustrajnih i naprednih ideja u sprovedbi i službi narodu, iz kojega domoljublje izvire.

Nažalost, ni danas nisu dozvoljene sve hrvatske domoljubne pjesme, ali je dozvoljena njemačka ratna pjesma “Lilli Marleen”.

Nije dozvoljen niti kult zaslužim ljudima iz bliže hrvatske povijesti.

Splitski komunističkoj orjunaš Vicko Krstulović je rušio fontanu u Splitu, Jelačića u Zagrebu i preoravao hrvatska vojnička groblja u eri starog komunizma, a današnji splitski orjunaš Ivo Sanader, u eri neokomunizma ruši nadgrobni križ hrvatskom književniku Mili Budaku i spomen obilježje najuspješnijemu bojovniku protiv srbsko-fašističkih četnika vitezu Juri Francetiću u Slunju.

U čemu je razlika osim u imenima rušilačkih zločinaca i vremenu – komunistički orjunaši na zlodjelu u SRH i neokomunistički orjunaši na zlodjelu u RH.

U Hrvatskoj se stvara “multikuli”, njeguju se nacionalizmi, šovinizmi i separatizmi nacionalnih manjina, a guši se hrvatsko domoljublje. Pritome su u znaku kulta najbrojnije nacionalne manjine, a najmanje brojne nacionalne manjine ostaju zanemarene.

Tko smo to mi Hrvati?!

Među nama ima mrzitelja onih narodnih svetinja, koje bismo trebali najviše voljeti. Ta sebemržnja nam nije prirođena, nego nametnuta, a ima Hrvata koji nekritički prihvaćaju to nametništvo. Poslušajmo samo mladog povjesničara Tvrtka Jakovinu. Taj je nabijen mržnjom protiv ustaša, što znači protiv Hrvata jer je svaki domoljubni Hrvat po potrebi ustaša, a pravi povjesničar ne smije biti mrzitelj, nego pisati dokumentarnu istinu, a sud prepustiti vremenu.

U toj ego-kroatofobiji idemo još i dalje pa dvije spomenute narodne svetinje (pravopis i pozdrav!) proglašavamo ustaškima, a to jezikom mržnje znači fašističkima.

U takvoj atmosferi, koju su Hrvatima nametnuli komunisti i velikosrbska kroatofobna ideologija reći da su ustaše bile najhrabrija hrvatska vojska svih vremena, znači staviti sebe na listu antifašističkog odstrijela.

Ja već jesam na toj listi, ali svejedno tvrdim da ustaše nisu bile ni fašisti niti zločinci, ali je među ustašama bilo profašističkih zanešenjaka, budala svih stupnjeva inteligencije i strašnih zločinaca, kakovih ima u svima vojskama za vrijeme rata.

To još uvijek ne daje nikome pravo da sve domoljubne, najpožrtvovanije i najhrabrije hrvatske vojnike ustaše naziva fašistima i zločincima jer oni to nisu bili. Ustaška vojska je bila hrvatska braniteljska, a ne fašistička vojska, a vrhovima je bilo srodnih protuhrvata kao što su današnji mirnodobski protuhrvati, ovi što raprodavaju Hrvatsku.

Dodat ću matematički dokazivo, da niti najgori ustaški zločinci, koje ja osuđujem puninom svoga bića nisu bili dorasli po zločinstvima na primjer: engleskim vojnicima u Južnoj Africi, koji su osnovali prve koncentracijske logore, srbskim vojnicima na Kosovu od Balkanskih ratova naovamo, američkim vojnicima u Vijetnamu…

Ustaški vojnici su bli srodni današnjim židovskim vojnicima u Židovsko-palestinskome ratu… Njemački, japanski, kineski, kambodžanski… i srodni vojnici po zločinima su izvan spominjanih kriterija.

Razlika kriterija je u tome, što svaka država nastupa kao odvjetnik branitelj svojih zločestih vojnika, a država Hrvatska nastupa kao najstroži odvjetnik tužitelj svojih zločestih i dobrih vojnika.

Takva je Država Hrvatska i prema braniteljima od srbske agresije

Zašto bi se čudili dotaknutom ponašanju države Hrvatske prema regularnoj vojski – ustašama, kad se današnja država Hrvatska isto tako odnosi prema hrvatskim junacima, koji su spasili Hrvatsku od velikosrbskog fašističkog genocida.

Današnja Hrvatska ne sprovodi lustraciju komunističkih zločinaca nego ih slavi, a genocidnim Srbima je država Hrvatska podarila amnestiju i aboliciju.

Ponos hrvatske junake je poslala u Den Haag ili im Hrvatska dosuđuje visoke kazne kroz presude hrvatskih sudova. Tako nešto ne pozna kulturni svijet. Srbske zločince se amnestira i ne sudi im se za inicijativne zločine, a Hrvate u pravednoj obrani – ojađene i izazvane srbskim genocidnim zločinima radi poneke kolateralne srbske žrtve se sudi na visokogodišnje zatvorske kazne.

Poslužit ću se logikom antfašističkog sekretara, ex-predsjednika Jugoslavije i dvomandatskog ex-predsjednika Republike Hrvatske, druga/gospodina Stjepana Mesića:

“Jasenovačke žrtve nisu skrivile Blajburške žrtve, a među Bleiburškim žrtvama bilo je i počinitelja Jasenovačkih žrtava”.

Evo stopostotne analogije iz Gospićke okolice za vrijeme Srbske genocidne agresije na Hrvatsku, u kojoj zločinačkoj i genocidnoj agresiji su bili jako aktivni Srbi iz okolice Gospića, poglavito iz Medka.

U Širokoj Kuli, malne predgrađe Gospića poklali su Srbi iz Gospićkog kraja i Srba iz Medka 40 Hrvatica i Hrvata, među kojima je bilo i djece. Srbi su izvršili taj zločin na Hrvatima u Širokoj Kuli na samome početku srbske Balvan revolucije.

Iz Medka je danomice granatiran Gospić i ginuli su nedužni Hrvati.

Kad su srbski žločini prevršili svaku mjeru, hrabri Mirko Norac je izvršio oružanu akciju protiv Medačkih zločinaca i pritom, što nehotice, što iz osvete platilo je životom nekoliko srbskih civila, koji zasigurno nisu bili posve nevini jer su kao članovi Teritorijalne obrane obavljali infrastrukturne radove za oružane srbske zločince.

Osobno ne odobravam niti tako počinjene žrtve, ali idem na Mesićevu logiku:

“Nijedan Hrvat od 40 poubijanih u Širokoj Kuli nije ni u tragovima odgovoran za srbske žrtve (njih desetak!?) u Medku! ali nitko ne može tvrditi da Srbi iz Medka nisu sudjelovali u genocidu na 40 Hrvata, mučenih i poubijanih u Širokoj Kuli”.

Za poubijane Hrvate nije odgovoran nitko. Nije osuđen nijedan srbski zločinac za Široku Kulu. Ne brine se o Široko-Kulskim hrvatskim žrtvama ni Haaško istražiteljstvo, koje se jako brine za srbske žrtve u Medku. Dakle ni mrtvi Hrvati nisu ravnopravni mrtvim Srbima.

Hrvatskome junaku Mirku Norcu je upropašten život

Hrvatski Junak, najmlađi visoki hrvatski častnik Mirko Norac, pobjednik nad srbskim zločincima u Medku, za počinjene popratne kolateralne žrtve, osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu, čime mu je upropaštena mladost i čitav život.

Istovremeno imamo u svima hrvatskim vlastima dokazive srbske zločince. Gradonačelnik ratnog Vukovara je u Hrvatskom saboru, a a četnički oficir, koji se je u nemoći predao Hrvatskim braniteljima predvodi Srbsku stranku u Hrvatskoj.

Hrvatski branitelji u Den Haag, a srbski zločinci u Hrvatski sabor

Ta pojava i praksa vrijeđa sav Hrvatski narod do dna duše. Ta uvreda je još veća jer nedužne hrvatske žrtve, koje su počinjene genocidnom srbskom inicijativom nisu ravnopravne s kolateralnim srbskim žrtvama.

Ovih dana su jubilarni datumi strašnih srbskih zločina na Hrvatina od 1991. nadalje: U Lovasu su Srbi poubijali oko stotinu Hrvata, u Škabrnji 82, u Širokoj Kuli 40, u Slunju više od 300, u Osijeku oko 1500, u Vukovaru više tisuća, ali ih ne komemorira predsjednik Ivo Josipović niti visoki hrvatski dužnostnici u Vladi i Saboru.

Zanimljivo je pripomenuti, da nijedan od profesionalnih hrvatskih dernekaša na srbskim jubilejima nije došao na komemoraciju hrvatskim žrtvama.

Josipović je potošio za Srbe sve suze pa ne dolazi na hrvatska stratišta

U Varivodama smo vodjeli uz Milorada Pupovca i predsjednika RH Ivu Josipovića. Nitko mu to ne bi zamjerio da drug Ivo Josipović nije sasuo rafalnu paljbu na Hrvate i na Hrvatsku, koju je malne povijesno osudio za 9(?) nedužnih (poslijeratnih) srbskih žrtava.

Taj isti Ivo Josipović nije prolio nijednu suzu za ratne i poratne hrvatske žrtve, nijednu suzu radi stotina hrvatske djece, hrvatskih ljudi, posebice vaditelja mina, koje su ponajviše posijali po Hrvatskoj hrvatski Srbi.

Dogod ima srbskih mina po Hrvatskoj, tako dugo ratuju hrvatski Srbi protiv Hrvata u domovini i državi Hrvatskoj, a Hrvatska svestrano nagrađuje srbske zločince.

Hrvatsko pravosuđe ne traži izručenje gigazločinca Ratka Mladića

Tuđmanovu amnestiju i aboliciju treba ukinuti i osnovati u Hrvatskoj posebni sud za srbske ratne zločince, kao što je bio onaj u Nürnbergu za nacističke ratne zločince.

Zanimljivo je pripomenuti, da Hrvatsko pravosuđe nije ni simbolično zatražilo od Srbije izručenje najvećeg počinitelja zločina u Hrvatskoj – gigazločinca Ratka Mladića.

Republika Hrvatska nagrađuje Srbe za počinjene zločine

“Hrvatski branitelji u Den Haag, a Srbski zločinci u Hrvatski sabor!” je jasan i nedvojben dokaz da smo mi Hrvati ego-kroatofobi. Mi smo svojevrsni mazohisti jer volimo svoje mučitelje i ubojice. Pritom mislim na one Hrvate, koji se tako ponašaju i nagrađuju srbske zločince.

Hrvatski Srbi su nagrađeni radi počinjenih zločinstava s nadpravima, obnovom srbskih hramova, koje su sami Srbi porušili, izgradnjom posebnih srbskih škola…, raznim podporama, koje nemaju Hrvati kao matični narod…

Hrvatska ima uvijek novaca za srbskofašisttičke i komunističke derneke

Ta Hrvatska, daje oko 5 (pet) milijuna kuna za srbskočetnički dernek u Srbu, plaća godišnje srbske novine oko 10 milijuna kuna, koje iz “zahvalnosti” vrijeđaju hrvatske svetinje.

Ta ista Hrvatska daje Srbima iz podpore za nacionalne manjine dobrih 30 milijuna kuna.

Dakle, samo spomenute hrvatske daće Srbima za poklon jer su nas ubijali i razarali Hrvatsku iznosi više nego trogodišnja članarina za CERN.

Hrvatska nije članica najznastvenije europske institucije CERN

Hrvatska nije članica najznanstvenije europske institucije CERN-a jer je godišnja članarina 2 (dva) milijuna Eura (oko 14,5 milijuna kuna), a korist od Cerna je neprocjenjiva.

Ministarstvo znanosti i Ministarstvo kulture nemaju novaca za članarinu CERN-a, koja iznosi godišnje 2 (dva) milijuna Eura. Ali ta ista Hrvatska ima novaca za plaćanje komunističkog šekretara Mesića i ima novaca za plaćanje srbskih fašističkočetničkih derneka, srbskočetničkih spomenika i plaćanje svega, što se Srbima prohtije.

Bože, ako postojiš, rasvijetli pamet Hrvatima!

Nije li točno, što stoji u naslovu: Imamo premalo kroatofilnih inicijativa pa nas zaskaču kroatofobi.

Hvala na razumijevanju i pozdrav: Za dom – Spremni! Za domovinu Hrvatsku – Uvijek!

Mr.sci. Dragan Hazler, domobranski sanitetski častnik HV u pričuvi

Basel, 18. listopada 2010.

u znak komemorativnog štovanja svih hrvatskih žrtava srbskog genocidnog terora.

Slava im! – S nama su !!