Stjepan Radić (1918.): ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Stjepan Radić bio je vrlo cijenjeni političar čije je početke političkog djelovanja obilježila čuvena borba protiv mađarizacije. Godine 1895. određena grupa studenata među kojima se našao i sam Radić, najjasnije su pokazali izraz svog nezadovoljstva kada su na Trgu bana Josipa Jelačića spalili mađarsku zastavu.

Samo sat vremena počela su uhićenja, izbačeni su sa sveučilišta, a na nagovor Stjepana Radića nastavili su studirati u Pragu i Beču. Svoje je dane školovanja provodio putujući po Europi gdje u Parizu završava Višu političku školu. Neko je vrijeme živio u Pragu, a kada ga policija tjera odlazi u Zemun gdje uspostavlja veze sa srpskim političarima. Od 1902. počinje živjeti u Zagrebu i formirati svoj put kao političara, koji ubrzo osniva HPSS (Hrvatsku pučku seljačku stranku) koja na izborima zauzima devet mandata. Godine 1920. mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka) koja se odlučila oštro odupirati režimu.

Stjepan Radić rodio se u Trebarjevu Desno, 11. lipnja 1871. u obitelji kolara Imbre Radića gdje je bilo 11 djece, a Stjepan je bio deveto dijete. Za Stjepana je poznato da je imao jako hrabru majku za koju možemo slobodno reći da je bila osoba koja se rodila prije svog vremena. Naime suprostavivši se seoskom starješini završila je u zatvoru, a nakon izlaska uputila se banu Mažuraniću koji ju je primio i saslušao te razriješio seoskog starješinu dužnosti. Vidimo na koga je bio Stjepan. Svoje školovanje započeo je u susjednom selu, a kasnije nakon silnog nagovaranja roditelja prešao je u Zagreb kako bi nastavio sa akademskim obavezama.

Njegovo pohađanje gimnazije obilježeno je brojnim putovanjima kad je Stjepan proputovao skoro cijelu Hrvatsku i pritom vodio dnevnik o zanimljivostima koje su mu se događale na tom čudesnom putovanju. Na zagrebački Pravni fakultet upisuje se 1891. s kojeg je izbačen s grupom istomišljenika kad su se odlučili suprostaviti mađarizaciji i cjelokupnom tadašnjem režimu.

Nažalost svoj je život završio burno kako ga je i započeo, hicima iz pištolja kad je izvršen atentat na Radića i hrvatske zastupnike u Skupštini. Dogodilo se kad su srpski političari shvatili da im Radić postaje postaje opasan politički protivnik. Umro je 8. kolovoza 1928. godine u Zagrebu.

Na današnji dan 1918. na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi, a bez ikakvih utanačenja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu te je Radić na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.

Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu.

“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju”, kazao je Radić.

“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu”, rekao je Stjepan Radić u svom poznatom govoru.

“Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata”, upozorava Radić.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu.Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”, završio je Radić svoj govor u Skupštini.

Bio je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja ali glavna skupština HPSS-a, koja je održana 25. studenoga 1918., zaključila je kako on neće ići u Beograd. Komentirajući tu odluku rekao je: “Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina.”

Sutradan, 26. studenoga 1918., Središnji odbor Narodnog vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS, iz Vijeća “zbog njegovih napadaja i kleveta” na toj glavnoj skupštini stranke gdje je on “našu gospodu” koja vode politiku nazvao “zanešenjaci”, “tašti”, “siloviti”, “sebičnjaci”, a potkraj studenoga otputovao je u Prag gdje ostaje do 10. prosinca 1918.

Krajem 1918. godine već je otvoreno isticao svoj republikanizam a 1919. saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a s koje su upućene javne optužbe režimu te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku i odlučuje se taj zahtjev uputiti američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.