Počeo proces suđenja ZLOČINCU Titu za genocid nad hrvatskim narodom

Prošlost će nas progoniti sve dok se ne utvrdi istina. Istina o Titu i osuda Tita nije negiranje hrvatskog antifašizma, nego njegova rehabilitacija. Hrvatska ljevica nema perspektive dok se ne odrekne Tita kao mita, dok ne prihvati istinu o Titu.

Ovog proljeća, više nego ikada, svjedoci smo – usprkos cenzuri i medijskoj blokadi – sustavnog evociranja uspomena na krvavo hrvatsko proljeće 1945. godine.

Hrvatska javnost imala je prilike vidjeti dva izvrsna dokumentarna filma. Film Višnje Starešine “Neprijatelj naroda” i film Nade Prkačin “Magnum crimen 1945.”, u kojima se na potresan način evocira krvavo hrvatsko proljeće 1945. godine. Imali smo prilike, i imat ćemo ponovno prilike vidjeti film o Hudoj jami, jednom od najvećih i najokrutnijih zločina u povijesti čovječanstva, kada je više od dvije tisuće ljudi živo zakopano u rudnik i prepušteno strašnim mukama polaganog umiranja.

Imali smo prilike vidjeti velike političke borbe vezano za komemoraciju u Jasenovcu i Bleiburgu. Konačno su na portalima, i u nekim tjednicima, postali dostupni podaci o genocidu nad hrvatskim narodom koji je izvršen nakon završetka II. svjetskog rata. Svjedočili smo i početku procesa dugo očekivane detitoizacije hrvatskog društva i utvrđivanju istine o Josipu Brozu Titu kao jednom od najvećih zločinaca u 20. stoljeću.

Maknut s Pantovčaka, a sada i iz Šibenika

Svjedočili smo i izmještanju Titovog poprsja s Pantovčaka, i konačno svjedočili smo odluci Gradskog vijeća Šibenika da se ukine naziv Poljana maršala Tita i vrati se stari naslov Poljana.

Svjedočili smo, nažalost, i nevjerojatnoj ofenzivi titoista koji svake one koji govore istinu o Titovim zločinima proglašavaju zločincima i ustašama, a traženje utvrđivanja istine o komunističkim zločinima proglašavaju negiranjem antifašističke borbe hrvatskog naroda.

Titoisti se ne predaju, na Dan mladosti u Kumrovcu ih se okupilo nekoliko tisuća. Bio je to vremeplov koji nas je vratio u poslijeratno razdoblje, u kojem su se pjevale pjesme o Titu, slavila se crvena zvijezda petokraka i pozivalo se u revolucionarnu borbu protiv narodnih neprijatelja. I oko obilježavanja 70. godišnjice pobjede nad fašizmom i nacizmom vodile su se velike ideološke i političke borbe. U takvoj atmosferi i potpunoj podijeljenosti Hrvatske u ocjeni naše prošlosti konačno je ipak načinjen potreban važan korak. Hrvatsko nacionalno sudište održalo je javnu sjednicu na kojoj je izložilo dokaze za donošenje moralne etičke osude protiv Josipa Broza Tita za učinjeni genocid nad hrvatskim narodom.

Bezbroj je činjenica i neopovrgljivih podataka da je na kraju II. svjetskog rata proveden pravi genocid nad hrvatskim narodom kada je bez suda ubijeno stotine tisuća Hrvata, koji su zatrpani u masovnim grobištima i stotinama jama u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Bezbroj je podataka koji dokazuju da je osobno Josip Broz Tito odgovoran za te zločine, odnosno da su se zločini događali više mjeseci vrlo organizirano, na industrijski način.

Također je utvrđeno da je genocid nad Hrvatima učinjen 90- ih godina nastavak i posljedica počinjenog genocida nad Hrvatima 1945. godine.

Svjetlost dana za protivnike u novoj komunističkoj državi!

Odgovornost komunista i komunističkog vrha nedvojbeno je dokazana upravo izjavama Tita i njegovih najbližih suradnika. Dakle, ne radi se o izmišljanju i lažnim optužbama, nego je riječ o činjenicama na temelju izvora iz službenih dokumenata i izjava Tita i ostalih. Činjenica je da je Tito ne samo rekao: “U novoj komunističkoj državi svjetlost dana protivnici će gledati samo do najbliže jame”, nego je to i proveo!

Činjenica je da je Tito po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ce-tungu. To nisu lažne optužbe i izmišljotine, nego se radi o priznanju Tita i Rankovića i Đilasa. Tito je ′45. u Ljubljani rekao: “Likvidirali smo 200 tisuća bandita, a još toliko ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.”

Tito i njegovi najbliži suradnici ponosili su se svojim zločinima i efikasnošću u ubijanjima i hvalili su se svojim “remek djelom”. Aleksandar Ranković pohvalio se u Skupštini Jugoslavije 1951. da su likvidirali 650 tisuća neprijatelja, a da je kroz logore prošlo 3 milijuna i 300 tisuća ljudi.

Dakle, nije se radilo o pojedinačnim zločinima iz osvete, zločinima koji su posljedica poratnog kaosa i nereda, nego se radilo o pravom remek djelu organizacije. Dobro planiranom i precizno izvedenom. Ubijanje je trajalo mjesecima širom Jugoslavije, a formirane su i posebne jedinice za likvidaciju. Znači, nova revolucionarna vlast startala je kao zločinačka država.

Vukovar i Srebrenica – nastavak pokolja iz ’45. i provedba Titove oporuke!

Na temelju svih tih istina i spoznaja Hrvatsko nacionalno etičko sudište u utorak, 27. svibnja, održalo je javnu sjednicu na kojoj je odlučilo pokrenuti izradu moralne osude Josipa Broza Tita za učinjeni genocid protiv hrvatskog naroda.

Taj genocid priznaje i jedan od bliskih suradnika, Milovan Đilas, koji je rekao: “Pokolj kakav je proveden nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji”.

Utvrđene su i činjenice da je Tito izdao naredbu “pobiti” sve zarobljenike, uključujući i žene i djecu i civile. Utvrđeno je da je to izvršeno vrlo organizirano, okrutno i bez samilosti.

Titova odgovornost ne završava samo genocidom poslije II. svjetskog rata. Tito je odgovoran iako više nije bio živ i za genocid u Vukovaru, Srebrenici i drugim mjestima gdje se ustvari nastavio genocid iz 1945. godine na isti način jednako okrutno i organizirano, kao i tada.

Dakle, i u genocidu u velikosrpskoj agresiji, u kojoj je Titova JNA bio udarna pesnica, ustvari je izvršavana Titova politička oporuka i njegova naredba koju je izdao vrhu JNA prije svoje smrti 1980. godine. U tom razgovoru Tito se odrekao i samoupravljanja i socijalizma s ljudskim likom, odrekao se Edvarda Kardelja i Ustava iz ’74. godine, rekavši da ga je Kardelj prevario, da je taj Ustav uzrok krize i da on dovodi do sloma bratstva i jedinstva i Jugoslavije. Tito je vrlo otvoreno zatražio i naredio vrhu JNA da mora sačuvati Jugoslaviju, da mora sačuvati bratstvo i jedinstvo, da se mora obračunati s narodnim neprijateljima i svima onima koji žele srušiti Jugoslaviju i socijalizam. JNA se dugo pripremao za provedbu Titove naredbe. Tako da intervencija JNA 1991. nije bila slučajna, nego je bila ostvarivanje plana precizno razrađenog, kao što je genocid nad hrvatskim narodom 1945. bio planiran i vrlo sustavno izvršavan mjesecima na “industrijski način”, kao veliki projekt u kojem je sudjelovalo mnogo krvnika, ali su sudjelovale i mnoge institucije i organizacije.

Lav od papira i “najbolje što su Hrvati imali”!

Genocid nad hrvatskim narodom izvršen 1945. godine je jedinstven genocid u povijesti, jer se nije dogodio u vrijeme rata, ratnih borbi i kaosa, kada nema stabilne vlasti, nego se dogodio nakon završetka rata. Zbog toga je odgovornost Tita i Komunističke partije još veća i ne može se opravdavati nikakvim razlozima niti se relativizirati, a najmanje negirati. Međutim, u Hrvatskoj je specifična situacija jer postoji trio fantastico (Mesić, Josipović, Milanović) koji složno pjeva iste pjesme, koji tvrdi da je Tito najbolje što su Hrvati imali. Koji svakog onog koji govori istinu o Titu proglašava lašcem i zločincem.

Zoran Milanović, lav od papira, koji prijeti stisnutom pesnicom, koji izmišlja ustaše i koji svakog onog tko odaje počast žrtvama na Bleiburgu pretvara u ljubitelja NDH i ustaša, stalno ponavlja rečenicu da je Tito nešto najbolje što su Hrvati imali u određenom povijesnom razdoblju. S obzirom da Milanović nije slijep, da je upoznat s istinom o zločinu, mora mu se postaviti pitanje zbog kojih razloga takvom izjavom ne samo što negira istinu nego i vrijeđa hrvatski narod, jer kakav smo mi to narod u kojem je jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća “najbolje što smo imali”. Dakle, on posredno optužuje hrvatsko narod kao zločinački narod, jer samo zločinački narod se može ponositi svojim velikim zločincima.

I Mesić i Josipović žive od istog idola

A što reći o Stjepanu Mesiću, dvostrukom bivšem predsjedniku Hrvatske, počasnom predsjedniku antifašista Hrvatske i doživotnom predsjedniku u sjeni, najvećem lašcu u hrvatskoj politici, koji u Kumrovcu optužuje sve one koji govore istinu o Titu, da su zločinci i ustaše. On, kao i Milanović, ne želi čuti ni vidjeti istinu. On govorenje istine pretvara u laž, a svoju laž o Titu kao hrvatskom velikanu pokušava pretvoriti u istinu. Zašto kažem da je Mesić najveći lažac u hrvatsko politici? Ima bezbroj dokaza, navest ću samo neke. Na Haaškom sudu lažno je svjedočio i lažno optužio Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske i naše branitelje. Toliko je lagao da su ga i suci pitali: “Gospodine Mesić, objasnite nam kako Vi o istim događajima vrlo različito govorite u različitim prilikama?” Stjepan Mesić, hrvatski Műnchausen, odgovori je: “Samo moja supruga misli da ja uvijek govorim istinu.” To je toliko šokiralo suce da tu izjavu nisu komentirali. Stipe Mesić je lažno tvrdio da Crna Gora nije ratovala s Hrvatskom, čime je negirao činjenicu da su Crnogorci razorili Dubrovačko primorje. Lažno je tvrdio da su Tuđman i Milošević podijelili Bosnu i Hercegovinu. U Australiji je pjevao ustaške pjesme na početku rata i veličao 10. travnja i NDH. Tvrdio je da su Hrvati dvaput pobijedili, 10. travnja kada je stvorena NDH i 9. svibnja kada je pobijedio Tito i komunisti. Da bi danas svako izražavanje domoljublja i govorenje istine sotonizirao kao ustašluk, kao zločin protiv hrvatskoga naroda.

I treći član trio fantasticusa ne želi zaostati u negiranju istine i očuvanju Titovog kulta. Ivo Josipović ponovno govori o ustaškim gujama i izmišlja opasnost od obnove ustaštva. Ivo Josipović, bivši crveni predsjednik, ne miri se s gubitkom vlasti i upravo ovih dana osniva svoju stranku u želji da se vrati na vlast. I njemu i Milanoviću i Mesiću je jasno da moraju sačuvati kult Tita i da utvrđivanje istine o Titu i rušenje kulta Tita znači njihov politički poraz.

Zgroženi šibenski SDP-ovi i – “suđenje Titu”

Zbog svih tih razloga ovih dana otpočeo je proces sotonizacije Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje je najavilo osudu Josipa Broza Tita, koju će donijeti najesen, za učinjeni genocid protiv hrvatskog naroda. Na prvoj sjednici, javnoj, ovih dana izneseni su neopovrgljivi argumenti, dokazi i činjenice, koji potvrđuju odgovornost Tita za učinjeni genocid protiv hrvatskog naroda ali i posrednu odgovornost Tita za novi genocid u Domovinskom ratu i agresiji Srbije na Hrvatsku i Bosni i Hercegovinu koji se dogodio u Srebrenici i Vukovaru.

Činjenica da se netko usudi moralno suditi Tita za učinjene zločine i učinjeni genocid šokira titoiste, koji jednostavno ne mogu shvatiti da je to moguće. Zato reagiraju vrlo grubo na svaki pokušaj detitoizacije Hrvatske i na svaki pokušaj rušenja Titova kulta.

Zanimljivo je reagiranje na odluku Gradskog vijeća Šibenika da Poljani maršala Tita vrate staro ime Poljana. SDP-ovci su napustili sjednicu i dali vrlo oštre izjave, zgražali su se i govorili to je “suđenje Titu”. Tvrdili su da je to suđenje i hrvatskim antifašistima i uvreda, kako su rekli, 1300 Šibenčana koji su poginuli u antifašističkoj borbi. Kao što osuda Staljina, kao zločinca, nije osuda ruskog naroda u antifašističkoj borbi protiv Hitlera i doprinosa ruskog naroda pobjedi nad nacizmom i fašizmom, tako i osuda Tita zbog zločina, za koje je odgovoran, nije osuda brojnih Hrvata i domoljuba koji su poginuli ili koji su se borili u antifašističkoj borbi protiv nacizma i fašizma. Međutim, povijesna je činjenica da je Tito ′45. s vrhom Partije nametnuo staljinističku diktaturu, da je masovnim zločinima i genocidom izdao sve one istinske antifašiste koji su se borili za slobodu, jer je umjesto slobode nametnuo diktaturu, logore, progone i masovna ubojstva. Upravo radi čistoće antifašističke borbe i brojnih Hrvata domoljuba koji su se borili ne samo protiv fašizma i nacizma i ustaša, nego i za slobodnu demokratsku Hrvatsku, mora se utvrditi istina o Titu i njegova odgovornost za genocid koji je proveden u Hrvatskoj. Ta odgovornost proteže se i za nove genocide utvrđene u Domovinskom ratu – jer je i te genocide napravila vojska maršala Tita! Dakle, hrvatskom narodu tek predstoji suočavanje s istinom. Nisu u pravu oni koji kažu – nemojmo se baviti prošlošću, bavimo se budućnošću, ne bavimo se ideološkim sukobima iz prošlosti.

Zašto nisu u pravu? Zato što će nas progoniti prošlost sve dok se ne utvrdi istina. Samo na istini je moguće riješiti se prokletstva prošlosti.

Zbog svih tih razloga mi u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu čvrsto smo uvjereni da radimo u interesu hrvatskog naroda, u interesu pravde i hrvatske sloge i zajedništva, odnosno da osudom Josipa Broza Tita, kao glavnog krivca za učinjeni genocid nad hrvatskim narodom, pomažemo da se na istini konačno stvore pretpostavke za istinsku pomirbu hrvatskog naroda i za izgrađivanje Hrvatske kao moderne demokratske države na vrednotama Domovinskog rata.

Tito je prevario i izdao hrvatske antifašiste koji su se borili ne samo protiv fašizma i nacizma, nego i za demokratsku Hrvatsku i nacionalnu slobodu. Nametanjem staljinističkog boljševizma, provođenjem masovnih zločina i represije, kompromitiran je i antifašizam, jer su Tito i komunisti i to gurali pod antifašizam. Zbog toga istina o Titu i osuda Tita nije negiranje hrvatskog antifašizma, nego njegova rehabilitacija. Hrvatska ljevica nema perspektive dok se ne odrekne Tita kao mita, dok ne prihvati istinu o Titu.

Autor: Zdravko Tomac / 7Dnevno