
Udruga Hrvatski nacionalni front je izvanstranačka, nezavisna udruga hrvatskih domoljuba, koja se u svom djelovanju u potpunosti odriče i distancira od totalitarnih ideologija.HNF je osnovao Mate Prpić 1967.godine. Zajedno sa Ivanom Matičevićem Hrvatski nacionalni front je ponovo aktiviran 10. travnja 2010. godine u Zagrebu, te kako bi postao legalna organizacija registrirao se i postao legalna udruga pri Republici Hrvatskoj. Zadaća udruge je čuvati i braniti nacionalne interese.
Opis HNF-a
O meni
Pravaš
HNF
Pretraži ovaj blog
četvrtak, 25. rujna 2014.
Kandidiraj se Paraga da se ujedini desnica.

MARKOV TRG Dr. Milan Kujundžić potvdio kandidaturu: U drugom krugu sigurno pobjeđujem
Gostujući u utorak u emisiji ‘Markov trg’ na Z1 televiziji Milan Kujundžić je najavio kako će u listopadu objaviti svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske te je kasnije dodao ako u finalu, u drugom krugu, bude s Ivom Josipovićem ili Kolindom Grabar Kitarović ni jedno od njih dvoje s njim se neće moći nositi.
Komentirajući skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru Kujundžić smatra da je cijela priča oko dvojezičnosti izmišljena kako bi se preusmjerila pozornost javnosti sa stvarnih problema u kojima se Hrvatska nalazi. Smatra da je pitanje dvojezičnosti zapravo problem političke korupcije kada je HDZ trgovao sa srpskom manjinom, a sada je to SDP iskoristio. Jedni i drugi za svoje ciljeve koriste srpski narod i stradanje Vukovara.
Branitelji stradavaju zbog politikantskih igara
Branitelj Darko Pajčić koji je nakon nasrtaja policajca Saše Sabadoša ostao teški invalid bez polovine lubanje nepotrebno je dva puta stradao zbog tih političkih igara. To je tragedija da netko tko se borio za ovu zemlju strada od ruke svojeg policajca. Jednog dana kada rane u Vukovaru zacijele, kada Srbija plati ratnu odštetu moći će se razgovarati o ovome, ali sada, igrati se sa postocima kao ove dvije stranke to je nedopustivo.
Referendum za promjenu Izbornog zakona treba podržati jer je ovakav Zakon najveće zlo, glavni uzrok ovakve situacije i bez promjene tog Zakona nema demokratizacije Hrvatske. Protivljenje vodećih stranaka je zapravo strah vodstva tih stranaka da će izgubiti mogućnost manipuliranja i postavljanja poslušnika, jednako zastupnika kao i stranaka u Sabor koji niti govore u saboru ili ih uopće tamo nema. Ovakav sastav današnjeg Sabora je najveća hrvatska sramota, smatra Kujundžić.
Peđa Grbin radi protiv volje naroda
Najave Peđe Grbina kako će na kraju ipak Ustavni sud odlučivati o sudbini referendumskog pitanja smatra prevarantskom igrom i procedurom kojom se pokušava zaustaviti želja naroda. Objašnjenje šefa HDZ-a kako referendum ne rješava pitanje nerazmjerne zastupljenosti Hrvata u dijaspori Kujundžić smatra jeftinim izgovorom te da je Karamarko to mogao i malo vještije sročiti. Na pitanje o položaju zamjeniku predsjednika HDZ-a Dragi Prgometu, kaže da je takav položaj u stranci njegov izbor, ali da on ne bi trpio sve to što Prgomet trpi.
Uskratit ću novac antihrvatskim udrugama
Za udruge koje se zalažu za raskid ugovora s Vatikanom kaže neka se okane Katoličke crkve i neka se mole svojem bogu kojega nemaju. U novoj Hrvatskoj za njih neće biti novaca iz proračuna, a ako se te udruge i dalje budu htjele igrati svojih igrica onda neka izvade svoj novac i sami to financiraju. Na stanje u medijskoj sceni smatra da ima potkupljivih novinara te da ima dokaze za jednog novinara, odnosno snimku gdje se vidi da je taj novinar primio mito.
Mesić i Josipović učinili su mnogo šteta Hrvatima
O bivšem i sadašnjem predsjedniku Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću smatra da su učinili puno štete za Hrvatsku. Demagogija i efekti medijskog zavaravanja su tri puta prevarili hrvatski narod, ali sada je vrijeme da hrvatski narod prepozna prevaru i ne dozvoli da i četvrti puta bude izabran predsjednik koji radi protiv njegovih interesa. Treba sada o svemu razmišljati, a ne kasnije ići po gostionicama, pričati kako je loše. Neka izađu na izbore i ne dozvole da o njima odlučuje manjina što se dogodilo zadnjih petnaest godina. Problem kadrovskog sastava u Uredu predsjednika RH jest što ljudi koji tamo sjede nisu domoljubi. Stoga smatra da je potrebna lustracija svih dužnosnika sa ispostavljanjem računa za ono što su radili.
I Josipovića treba ispitati o dilanju dokumenata
Komentirajući napise u knjizi ‘Zagreb Indoors’ bivšega veleposlanika Srbije u Hrvatskoj Radivoja Cvetičanina gdje opisuje sastanke s Ivom Josipoviće 2007. godine u restoranu Vinodolu gdje mu je Josipović donosio mnoštvo dokumentacije sa suđenja za ratne zločine Kujundžić smatra ako je istina da je to Josipović radio onda je to za osudu i zahtjeva sankciju. Svakako smatra da bi predsjednik Josipović morao izaći pred hrvatsku javnost i objasniti te kompromitirajuće navode bivšega srpskog veleposlanik u Hrvatskoj.
Ma Maxportalu smo već pisali o dr. Kujundžiću, “dobrom čovjeku iz Ivanbegovine”, a kad pogledate video jasno je da dr. Kujundžić otvoreno odgovara na pitanja, o svim temama ima vrlo jasan stav, ne zamuckuje niti izbjegava odgovore. Kome se sviđa nek’ izvoli.
(Maxportal , Markov trg, Z1 televizija))
Pristupanje punopravnom članstvu HNF-a
.Uskoro će se organizirati i 5 sabor HNF-a gdje čete biti pozvani svi članovi pa ćemo se sresti i u živo.Gdje ćete dobiti iskaznice i dati prisegu.Toliko za sada subota je zadjni dan do kad se još možete prijaviti da se možete smatrati jednim od temelja HNF-a nećemo doozvoliti da nam drugi pišu povijest pisat ćemo je sami.
Budite spremni !
Povijest
HNF (1967-1974)
HNF je osnovao Mate Prpić 1967. godine. Zajedno sa Ivanom Matičevićem je u ljeto 1972. godine ušao u Jugoslaviju gdje su širili propagandni materijal. Prema službenim jugoslavenskim izvorima ubili su zapovjednika policijske postaje u Karlobagu i vratili se u Njemačku. U drugoj polovici 1974. godine ponovno su ušli u Jugoslaviju, ali im je UDBA uz pomoć agenata postavila zasjedu. Obojica su ubijeni. Uz njih je poginuo i jedan policajac, a više ih je ranjeno. Njihovom pogibijom HNF je prestao postojati.
Hrvatski Nacionalni Front (HNF) možemo kraće definirati na nekoliko načina. U prvom redu, HNF je domoljubna, humanitarna i braniteljska organizacija. Ideologija organizacije (udruge) odnosi se na borbu hrvatskih domoljuba protiv izdajnika i neprijatelja hrvatskog naroda. Organizacija je također zamišljena kao udruženje koje želi okupiti sve istinske i čestite hrvatske domoljube pod svoje okrilje. Pripadnici HNF-a teže afirmaciji nacionalne i domoljubne svijesti što većeg broja pripadnika hrvatskog naroda katoličke, pravoslavne i islamske vjeroispovjesti.
Počeci današnje udruge (organizacije)
Prve ideje o osnivanju udruge odnosno organizacije koja će okupljati sve hrvatske domoljube počele su krajem rujna 2009. godine. Osnivačka skupština udruge Hrvatski Nacionalni Front održana je 10. travnja 2010. godine u Zagrebu, te je ujedno donesen statut udruge na temelju članka 11 Zakona o udrugama. Hrvatski Nacionalni Front službeno je registriran u srpnju 2010. godine kao Udruga. Udruga počinje sa širenjem podružnica diljem Hrvatske i inozemstva. HNF čvrsto stoji pri svom nepokoljebivom stajalištu da se nikada nećemo odreći Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Pristupnica za HNF (Hrvatski nacionalni front)
https://www.facebook.com/ l.php?u=https%3A%2F%2Fdocs. google.com%2Fforms%2Fd%2F1 KdpXRnF4S18CQeyKb5Btg8_UiB dl9y8FjgSxW2oe088%2Fviewfo rm&h=PAQEQkV05
Kad nepravda postane zakon otpor postaje dužnost.
https://www.facebook.com/
Kad nepravda postane zakon otpor postaje dužnost.
Budite spremni !
Povijest
HNF (1967-1974)
HNF je osnovao Mate Prpić 1967. godine. Zajedno sa Ivanom Matičevićem je u ljeto 1972. godine ušao u Jugoslaviju gdje su širili propagandni materijal. Prema službenim jugoslavenskim izvorima ubili su zapovjednika policijske postaje u Karlobagu i vratili se u Njemačku. U drugoj polovici 1974. godine ponovno su ušli u Jugoslaviju, ali im je UDBA uz pomoć agenata postavila zasjedu. Obojica su ubijeni. Uz njih je poginuo i jedan policajac, a više ih je ranjeno. Njihovom pogibijom HNF je prestao postojati.
Hrvatski Nacionalni Front (HNF) možemo kraće definirati na nekoliko načina. U prvom redu, HNF je domoljubna, humanitarna i braniteljska organizacija. Ideologija organizacije (udruge) odnosi se na borbu hrvatskih domoljuba protiv izdajnika i neprijatelja hrvatskog naroda. Organizacija je također zamišljena kao udruženje koje želi okupiti sve istinske i čestite hrvatske domoljube pod svoje okrilje. Pripadnici HNF-a teže afirmaciji nacionalne i domoljubne svijesti što većeg broja pripadnika hrvatskog naroda katoličke, pravoslavne i islamske vjeroispovjesti.
Počeci današnje udruge (organizacije)
Prve ideje o osnivanju udruge odnosno organizacije koja će okupljati sve hrvatske domoljube počele su krajem rujna 2009. godine. Osnivačka skupština udruge Hrvatski Nacionalni Front održana je 10. travnja 2010. godine u Zagrebu, te je ujedno donesen statut udruge na temelju članka 11 Zakona o udrugama. Hrvatski Nacionalni Front službeno je registriran u srpnju 2010. godine kao Udruga. Udruga počinje sa širenjem podružnica diljem Hrvatske i inozemstva. HNF čvrsto stoji pri svom nepokoljebivom stajalištu da se nikada nećemo odreći Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
....
Temeljna načela organizacije
1. Postoje vrednote zbog kojih pripadnici Udruge žive, za koje se zalažu, koje su im Svetinje:
Vjera (vjerovanje u Boga, te privrženost i odanost Njemu kao svevišnjoj osobi)
Obitelj (tradicionalna hrvatska obitelj - otac, majka, sinovi i kćeri)
Domovina
2. Hrvatska, Boka kotorska, istočni Srijem, Bačka, Banat te Bosna i Hercegovina čine geoprometnu i kulturno-povijesnu cjelinu koja se od 7. stoljeća naziva Hrvatska Domovina, stoga nju kao takvu nitko nema pravo dijeliti.
3. Hrvati Bosne i Hercegovine su nedjeljiv dio jedne cjeline zvane Hrvatska država, što je prije svega povijesna činjenica i nasljeđe. Bosna i Hercegovina je Sveta Hrvatska Domovina.
4. Ljude koji su svoj život položili za naše Svetinje ne smije se i neće nikada zaboraviti te smo im dužni osigurati dostojna grobišta i komemoracije.
5. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat. Ne pripada niti jednoj etničkoj skupini, pa tako ni skupini Slavena, sa kojima ih se poistovječuje zbog sličnosti u jezicima, no dobro se znade da je hrvatski narod zasebna etnička skupina.
6. Temelj svake vrijednost jest rad, a temelj svakog prava je dužnost. Stoga u Hrvatskoj Državi rad i odgovornost označuju stupanj vrijednosti svakog pojedinca i visinu njegovog doprinosa u dobrosmjernom razvoju Domovine.
7. Vršenje svih javnih dužnosti nosi sa sobom zasebnu odgovornost. Svatko tko u ime naroda i Države vrši javne poslove bilo kakve vrste (osobito međunarodne poslove), odgovara sa svojim dobrom i životom za sva djela i propuste. Narodni izdajice trebaju biti sankcionirani oduzimanjem imovine i doživotnom deportacijom u zatvor, na prisilni društveno-korisni rad.
8. Bilo kakvo udruživanje sa asocijacijama država poput Jugoslavije i Europske Unije, niti nekog drugog oblika ujedinjenja i spajanja je za hrvatski narod nedopustivo. Naša Domovina treba biti zasebna cjelina, potpuno neovisna o drugima, čiji bi kapaciteti trebali osigurati egzistenciju vlastitog naroda.
Na ovim načelima Hrvatski Nacionalni Front temelji svoje inicijative: red, rad, stega, upornost, odlučnost, nepokornost i borba za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske koju nužno imaju pravo voditi samo istinski hrvatski domoljubi, koji vlast preuzimaju samo zbog Ljubavi prema Bogu, Obitelji i Domovini.
Aktivnosti članova
Prve aktivnosti Udruge započele su punim mahom već nakon same registracije u registar Udruga.
27. srpnja 2010. članovi HNF-a preko društvene mreže Facebook zajedno sa A-HSP-om organizira prosvjed u Srbu protiv podizanja tzv. „antifašističkog spomenika“, koji je u biti četnički spomenik koji slavi genocid nad hrvatskim narodom u Drugom svjetskom ratu.
30. listopada 2010. HNF opet u suradnji sa A-HSP-om organizira prosvjed protiv srpske bahatosti koja se očitovala u redakciji „Novosti“, na kojem je bila zapaljena jugoslavenska zastava, ali prosvjed nije imao odjeka u medijima zbog provođenja cenzure nad HNF-om.
U užujku 2011. HNF u suradnji sa pripadnicima pokreta "Braniteljska akcija" (prvi put) i samostalno (drugi put) organiziraju antivladine prosvjede u Karlovcu.
Članovi HNF-a su masovno sudjelovali u prosvjedima zajedno sa pripadnicima pokreta „Stop progonu hrvatskih branitelja“ u Karlovcu, Zagrebu, Zadru, Puli,Rijeci,Srbu,Gvozdu i Vukovaru pokazavši tako da su uvijek uz svoje branitelje.
Temeljna načela organizacije
1. Postoje vrednote zbog kojih pripadnici Udruge žive, za koje se zalažu, koje su im Svetinje:
Vjera (vjerovanje u Boga, te privrženost i odanost Njemu kao svevišnjoj osobi)
Obitelj (tradicionalna hrvatska obitelj - otac, majka, sinovi i kćeri)
Domovina
2. Hrvatska, Boka kotorska, istočni Srijem, Bačka, Banat te Bosna i Hercegovina čine geoprometnu i kulturno-povijesnu cjelinu koja se od 7. stoljeća naziva Hrvatska Domovina, stoga nju kao takvu nitko nema pravo dijeliti.
3. Hrvati Bosne i Hercegovine su nedjeljiv dio jedne cjeline zvane Hrvatska država, što je prije svega povijesna činjenica i nasljeđe. Bosna i Hercegovina je Sveta Hrvatska Domovina.
4. Ljude koji su svoj život položili za naše Svetinje ne smije se i neće nikada zaboraviti te smo im dužni osigurati dostojna grobišta i komemoracije.
5. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat. Ne pripada niti jednoj etničkoj skupini, pa tako ni skupini Slavena, sa kojima ih se poistovječuje zbog sličnosti u jezicima, no dobro se znade da je hrvatski narod zasebna etnička skupina.
6. Temelj svake vrijednost jest rad, a temelj svakog prava je dužnost. Stoga u Hrvatskoj Državi rad i odgovornost označuju stupanj vrijednosti svakog pojedinca i visinu njegovog doprinosa u dobrosmjernom razvoju Domovine.
7. Vršenje svih javnih dužnosti nosi sa sobom zasebnu odgovornost. Svatko tko u ime naroda i Države vrši javne poslove bilo kakve vrste (osobito međunarodne poslove), odgovara sa svojim dobrom i životom za sva djela i propuste. Narodni izdajice trebaju biti sankcionirani oduzimanjem imovine i doživotnom deportacijom u zatvor, na prisilni društveno-korisni rad.
8. Bilo kakvo udruživanje sa asocijacijama država poput Jugoslavije i Europske Unije, niti nekog drugog oblika ujedinjenja i spajanja je za hrvatski narod nedopustivo. Naša Domovina treba biti zasebna cjelina, potpuno neovisna o drugima, čiji bi kapaciteti trebali osigurati egzistenciju vlastitog naroda.
Na ovim načelima Hrvatski Nacionalni Front temelji svoje inicijative: red, rad, stega, upornost, odlučnost, nepokornost i borba za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske koju nužno imaju pravo voditi samo istinski hrvatski domoljubi, koji vlast preuzimaju samo zbog Ljubavi prema Bogu, Obitelji i Domovini.
Aktivnosti članova
Prve aktivnosti Udruge započele su punim mahom već nakon same registracije u registar Udruga.
27. srpnja 2010. članovi HNF-a preko društvene mreže Facebook zajedno sa A-HSP-om organizira prosvjed u Srbu protiv podizanja tzv. „antifašističkog spomenika“, koji je u biti četnički spomenik koji slavi genocid nad hrvatskim narodom u Drugom svjetskom ratu.
30. listopada 2010. HNF opet u suradnji sa A-HSP-om organizira prosvjed protiv srpske bahatosti koja se očitovala u redakciji „Novosti“, na kojem je bila zapaljena jugoslavenska zastava, ali prosvjed nije imao odjeka u medijima zbog provođenja cenzure nad HNF-om.
U užujku 2011. HNF u suradnji sa pripadnicima pokreta "Braniteljska akcija" (prvi put) i samostalno (drugi put) organiziraju antivladine prosvjede u Karlovcu.
Članovi HNF-a su masovno sudjelovali u prosvjedima zajedno sa pripadnicima pokreta „Stop progonu hrvatskih branitelja“ u Karlovcu, Zagrebu, Zadru, Puli,Rijeci,Srbu,Gvozdu i Vukovaru pokazavši tako da su uvijek uz svoje branitelje.
Policija osiguravala susret Kupa između Vuteksa i Osijeka
Utakmica je igrana na stadionu Vuteks Sloge, koji u Vukovaru slovi za klub srpske nacionalne manjine iako u njemu igraju igrači i drugih nacionalnosti.
Foto: Branimir Bradarić
Pobjedom nad momčadi vukovarske Vuteks Sloge osječki prvoligaš plasirao se u 1/8 finala Kupa RH. Igrači NK Osijeka su u Vukovaru, golovima Šorše (46 i 65 minut) te Jonjića (75) bili bolji od Vukovaraca koji se natječu u Regionalnoj ligi.
Pitanje pobjednika niti u jednom trenutku nije bilo upitno iako su se igrači Tomislava Rukavine morali dobro oznojiti kako bi ostvarili zacrtani cilj. Naime, unatoč terenskoj premoći prvo poluvrijeme završilo je bez golova pa čak i bez ijedne izglednije prilike za gol sa obje strane.
Stvari u drugom poluvremenu ubrzo dolaze na svoje mjesto pa Osijek bez većih problema utakmicu privodi kraju. Imali su osječani još nekoliko izglednih prilika u drugom poluvremenu ali ih nisu iskoristili.

Niti domaći, koji su se 90 minuta branili, nisu bili bezopasni pa su u dva navrata, prekoGorana Šekuljice, za malo izjednačili. Prvo je istrčao sam pred vratara Lončarića ali se spetljao pa mu je on oduzeo loptu bez većih problema da bi kraju utakmice iz slobodnog udarca, 20-ak metara iskosa, pogodio vratnicu. Ipak, iako se vjerojatni pobjednik znao i prije početka utakmice vukovarska utakmica bila je jedna od onih visokog rizika.
Utakmica je igrana na stadionu Vuteks Sloge, koji u Vukovaru slovi za klub srpske nacionalne manjine iako u njemu igraju igrači i drugih nacionalnosti. Na stadionu se okupilo 700-ak gledatelja među kojima je bilo i 200-ak pripadnika Kohorte odvojenih na posebnoj strani. Sve je osiguravalo više desetaka zaštitara, policajaca kao i pripadnika interventne policije.
Navijanje je najvećim dijelom prošlo mirno i bez problema. Kohorta je uzvikivala Osijek, Vukovar, Blago Zadro te pjevala i druge navijačke pjesme. U nekoliko navrata u oba poluvremenu na kratko su uzvikivali Za dom spremni i pjevali Jure i Boban. Isto tako u oba poluvremena čulo se na kratko i Ubi Srbina na što im je suprotna tribina uzvratila ironičnim pljeskom.
>> Hajduk neuvjerljiv u Istri, ispali Zagreb i prvi osvajač Kupa
Napeto u Vukovaru: Kohorta uzvikivala 'Za dom spremni' i 'ubij Srbina' pa dobila ironičan pljesak
- Autor: I.Knežević
Hrvatski prvoligaš Osijek jučer je gostovao u Vukovaru kod momčadi Vuteks Sloge u 1/16 finala hrvatskog Kupa. Riječ je o momčadi srpske nacionalne manjine u Vukovaru za koju igraju i igrači drugih nacionalnosti osim srpske.
Osijek je slavio 3-0 golovima u drugom poluvremenu te se plasirao u osminu finala.
Na stadionu se okupilo 700-ak gledatelja među kojima je bilo i 200-ak pripadnika Kohorte odvojenih na posebnoj tribini. Zbog utakmice visokog rizika bio je povećani broj zaštitara i policije. Kako piše Večernji, navijanje je najvećim dijelom prošlo mirno i bez problema. Kohorta je uzvikivala Osijek, Vukovar, Blago Zadro te pjevala i druge navijačke pjesme.
U nekoliko navrata u oba poluvremenu na kratko su uzvikivali Za dom spremni i pjevali Jure i Boban, piše Večernji koji navodi da se u par navrata na kratko moglo čuti i "ubij Srbina" na što im je suprotna tribina uzvratila ironičnim pljeskom.
MJESTO: Nezavisna Država Hrvatska
VRIJEME: 25.Rujna 2014, 20:00 sati
HRVATSKI NACIONALNI KRUGOVAL U S T A N I C I
Emisija: SPREMNOST
1. TEMA: STANJE HRVATSKE NACIJE
Intervju večeras u 21:00 sat sa predsjednikom HNV Srbije dr. Slavenom Bačićem
" Intervju sa Dr. Pavelićem o Rimskim ugovorima "
" Srušimo Partijski sustav u Hrvatskoj referendumom"
VRIJEME: 25.Rujna 2014, 20:00 sati
HRVATSKI NACIONALNI KRUGOVAL U S T A N I C I
Emisija: SPREMNOST
1. TEMA: STANJE HRVATSKE NACIJE
Intervju večeras u 21:00 sat sa predsjednikom HNV Srbije dr. Slavenom Bačićem
" Intervju sa Dr. Pavelićem o Rimskim ugovorima "
" Srušimo Partijski sustav u Hrvatskoj referendumom"
2. TEMA. HRVATSKI VELIKANI "Lavoslav Ružička"
Uređuje i Vodi: Mario Maks Slaviček.... Podijelite post !! Hvala.
Link ZA SLUŠANJE.
1. http://www.ustanici.org/player2.html
2. http://www.ustanici.org/player1.html
3. http://www.ustanici.org/stranica/wp-content/plugins/station-pro/player.php
"U Mislima Domoivna, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga "
ZA DOM SPREMNI !
Uređuje i Vodi: Mario Maks Slaviček.... Podijelite post !! Hvala.
Link ZA SLUŠANJE.
1. http://www.ustanici.org/player2.html
2. http://www.ustanici.org/player1.html
3. http://www.ustanici.org/stranica/wp-content/plugins/station-pro/player.php
"U Mislima Domoivna, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga "
ZA DOM SPREMNI !
Zašto sam napustio prvo HČSP onda i politiku A-HSP-a
Moja stranka je Hrvatska a moj cilj NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA !!
Ne pripadam niti jednoj stranci član sam dragovoljaca kod UHDDR-a i predsjednik udruge HNF-a dio sam Pokreta Ustanici zajedno sa udrugom i niti više ni jedna stranka ne dolazi u obzir dok se sve pravaške stranke ne skupe u jedan HSP.
Zašto sam napustio HČSP evo vam pa čitajte da mi se ne šire laži po inboxu istina je da sam raspustio podružnicu u Vodnjanu i prešao pod HP-HPP vjerujući u jedinstvo pravaša i okupljanje istih.
HČSP Vodnjan prešli u HP-HPP 02. lipnja 2009.
HČSP-a Vodnjan na čelu sa predsjednikom Stjepanom Pencom odlučilo pristupiti Hrvatskim pravašima - Hrvatskom pravaškom pokretu. Sa svojom odlukom danas su upoznali predsjednika Dražena Keleminca koji pozdravlja njihov dolazak.Danas nisam član ni A-HSP.a jer sam se razišao sa politikom predsjednika stranke Dražena Keleminca iako sam sudjelovao u stvaranju A-HSP-a i bio član glavnog stožera
HČSP-a Vodnjan na čelu sa predsjednikom Stjepanom Pencom odlučilo pristupiti Hrvatskim pravašima - Hrvatskom pravaškom pokretu. Sa svojom odlukom danas su upoznali predsjednika Dražena Keleminca koji pozdravlja njihov dolazak.Danas nisam član ni A-HSP.a jer sam se razišao sa politikom predsjednika stranke Dražena Keleminca iako sam sudjelovao u stvaranju A-HSP-a i bio član glavnog stožera
....
| Pravaši na braniku domovine | ||
02. ožujka 2009. Glas IstreMoramo znati da naša pojava i djelovanje neće naići na odobravanje naših neistomišljenika, da će nas prozivati da smo fašisti i nacisti te se stoga ograđujemo od bilo kakvog povezivanja s njima, rekao je Stjepan Penc. VODNJAN - Na osnivačkoj skupštini Hrvatske čiste stranke prava za predsjednika vodnjanske podružnice izabran je Stjepan Penc, dopredsjednik je Goran Rajnović, tajnik Mario Štrk, a rizničarka Ines Rajnović. Osnovana je na dan 113. obljetnice smrti »oca domovine« i jednog od osnivača Stranke prava, dr. Ante Starčevića. - Moramo znati da naša pojava i djelovanje neće naići na odobravanje naših neistomišljenika, da će nas prozivati da smo fašisti i nacisti te se stoga ograđujemo od bilo kakvog povezivanja s njima. Znali smo se boriti i izboriti za svoju državu u ratu te stoga mislimo da možemo i moramo dati svoj doprinos kao pravaši koji su uvijek stajali na braniku naše nesretne domovine koju su tuđini svojatali. Mi Hrvati iz Istre ne damo ni pedlja hrvatskog teritorija tuđincima ma kako se oni zvali, rekao je Penc. Napomenuo je da je HČSP stranka za malog čovjeka, za običnog radnika i seljaka te da im ne trebaju veliki Hrvati koji su, prema njegovim riječima, odavno pristupili strankama kojima su spremni služiti radi svoje dobiti i probitka na štetu domovine. Čestitke je pismom uputio predsjednik stranke Josip Miljak, a prisutnima se obratio i Tomislav Benčik, predsjednik pulske podružnice. - Smatram da će nam biti teško, ali nastojat ćemo zastupati interese Vodnjanštine. Nećemo ni zaboraviti ono svoje, a to je da smo Hrvati, rekao je dopredsjednik Rajnović. S. P. Penc: »Za dom spremni« nije fašistički pozdrav Predsjednik Stjepan Penc, na upit novinara, komentirao je zašto je na pozivnici za osnivačku skupštinu ispisan poklič »Za dom spremni«, a poznato je da je i premijer Ivo Sanader, raspravljajući o novom Zakonu o sprečavanjima nereda na sportskim natjecanjima, istaknuo da to nije domoljubni poklič. - Ne bih se složio s time. Pod istim smo pokličem mi pripadnici HOS-a branili domovinu. Možda su ga neki koristili u druge svrhe, ali to nije fašistički pozdrav. Dokle god postoji stranka, mi ćemo ga koristiti, odgovorio je Penc. STJEPAN PENC ISKLJUČEN IZ HČSP-a VODNJANZagreb, 1. travnja 2009. Stjepan Penc je odlukom Glavnog stana isključen iz članstva HČSP-a podružnice Vodnjan. Isključenje je uslijedilo nakon što je g. Penc bez pisanoga obrazloženja napustio stranku nakon nepunih mjesec dana od izbora za predsjednika podružnice. Uskoro će u Vodnjanu biti imenovan povjerenik stranke. Bog i Hrvati! Za Dom Spremni! Odgovor gospodinu Miljaku i HČSP nije Stjepan Penc iz toga razloga isključen nego zato što se usprotivio sklapanju koalicije HČSP-a i HDZ-a u Istri raspuštanjem podružnice u Vodnjanu HČSP je izgubio puno 30 iskrenih domoljuba u Istri nije je gosp Miljak ni osnovao nego Stjepan Penc tako da ju je on i raspustio iz razloga u telefonskom razgovoru sa predsjednikom HČSP-a gdje on kaže MORAMO BITI MUDRI I MISLITI POLITIČKI e pa gospodine Miljak ja sam mudar čim sam napustio stranku koja je zbog fotelje spremna napustiti načela i ideju Oca Domovine Ante Starčevića NITI BEČ NITI PEŠTA NITI BRISEL a najmanje beograd neće određivati sudbinu hrvatskog naroda ( ako smatrate da ne govorim istinu spreman sam u svakom trenutku i na bilo kojem mjestu suočiti se sa vama predsjednikom HČSP-a ) ...
![]() ![]()
Autohtona - Hrvatska stranka prava
U Koprivnici dana 20. lipnja 2009. godine održan je izvanredan sabor Hrvatskih pravaša – Hrvatskog pravaškog pokreta. Na saboru su nazočili i gosti: Marijan Ivančan predsjednik Županijske organizacije koprivničko– križevačke županije iz Hrvatske demokršćanske stranke, Damir Felak predsjednik Županijske skupštine koprivničko-križevačke županije iz Hrvatske demokratske zajednice, Josip Rožmarić predsjednik Podravske stranke i Mate Kovačević iz Splita, član Glavnog stana HSP-a, koji se ne slaže sa politikom i metodama Ante Ðapića.
Na početku izvanrednog sabora izabrano je radno predsjedništvo u sastavu Damir Ćosić– Roda, predsjednik, za članove Maja Topolovski, Marija Žnidar, Petar Vuletić i Erika Čilog, za zapisničara izabran je prof. Petar Krstić, a ovjeritelje zapisnika Barica Franje i Krešimir Šikić.
Na dnevnom redu izvanrednog sabora bila je točka, promjena imena stranke u Autohtona – Hrvatska stranka prava. Nakon obrazloženja predsjednika Dražena Keleminca otvorena je rasprava u kojoj su sudjelovali Petar Vuletić iz Župe Dubrovačke, Davor Vuić iz Siska, Marijan Vidović iz Garešnice, Erika Čilog iz Čačinaca, Luka Bitunjac iz Sinja i Josip Grmača iz Zagreba. Nakon rasprave predsjednik radnog predsjedništva Damir Ćosić – Roda dao je prijedlog na glasovanje i članovi izvanrednog sabora donjeli su jednoglasno bez i jednog glasa protiv promjenu naziva stranke uAutohtona – Hrvatska stranka prava.
Izvanredan sabor raspustio je dosadašnja tijela stranke i izabrao vodstvo Autohtone – Hrvatske stranke prava.
Članovi predsjedništva :
Dražen Keleminec, predsjednik – Koprivnica, Damir Ćosoć – Roda, dopredsjednik – Split, prof. Andrija Škribulja, dopredsjednik – Rijeka, inž. Miroslav Jurić, dopredsjednik - Hrvatska Kostajnica pok, Luka Bitunjac, dopredsjednik – Sinj, Marijan Vidović, dopredsjednik – Garešnica, Rudolf Forko, tajnik – Zlatar, Josip Grmaća, rizničar – Zagreb, Marijan Mamić, član – Zagreb, prof. Petar Krstić, član – Zagreb, Krešimir Šikić, član – Zagreb, dr. Josip Petrović, član – Zagreb, Mladen Šepić, član – Vrbovsko, Davor Vuić, član – Sisak, Ivica Vladava – Ðovani, član - Split
Članovi Glavnog stožera:
Erika Čilog – Čačinci, Ivan Bušljeta – Čačinci, Ivo Bilobrk – Sinj, David Jambrak – Stuttgart, Damir Ðuran – Solin, Vlado Mađer – Bjelovar, Nikola Tomljenović – Rijeka, Paško Jurin – Primošten, Šime Tolić – Stuttgart, Željko Dabić – Županja, Žarko Marić – Zagreb, ,Stjepan Penc – Vodnjan Ante Ivišić– Trilj, Mladen Kaloczi – Sisak, Marko Vuletić – Dubrovnik, Petar Vuletić – Župa Dubrovačka Tomislav Gvozdenica – Dubrovačko primorje, Damir Stapić – Split, Ivo Sedlar – Split, Damir Martinčić – Koprivnica, Milan Bingula – Virje, Maja Topolovski – Koprivnica, Snježana Živko – Koprivnica, Ranko Bokan-Boban – Koprivnica, Alen Belošić – Sveti Ivan Zelina, Bratislav Klarica – Zadar, Anton Komazec – Zadar, Ivica Šimić – Koprivnički Bregi, Barica Franje – Zagreb, Josip Štorek – Zagreb, Zdravko Vrhovski – Zagreb, Ivan Škunca – Zagreb, Danijela Žunić– Zagreb, Ivan Dujnić– Zagreb, Ivan Piria – Garešnica, Ante Vranjković – Solin, Juraj Matić – Veliko Trojstvo
Nadzorni odbor : Ivan Pavusa – Varaždin, Vladimir Despotović – Bjelovar, Marijan Golubić – Karlovac, Ljiljana Kokeza – Klis, Nediljko Bešlić – Sinj
Stegovni sud : Toma Štedul – Karlovac, Ivica Husnjak – Koprivnica, Dejan Lecić– Zagreb, Siniša Božić – Vrbovec, Vitomir Damjanov – Vinkovci, Nada Lazarević – Zagreb, Mirko Tokić– Trilj
Autohtona - Hrvatska stranka prava protivnik je politike Ante Ðapića koji otvoreno izjavljuje da će HSP očistiti od neistomišljenika, riješiti se korova i da neće imati milosti ni prema kome.
U Hrvatskoj postoji još jedna pravaška stranka HČSP i Luka Podrug, koja je javno i tajno povezana sa razbijačem Antom Ðapićem.
Stoga pozivamo sve časne i poštene pravaše da dođu u redove Autohtone - Hrvatske stranke prava i time zajednički sačuvamo ideju dr. Ante Starčevića u Hrvatskoj.
I ![]()
Foto: Osobni album D. Šešelja
A-HSP predstavio je danas u Splitu svoju listu za EU parlament. Lista broj 3 privlači glasače kao "Najbolja za svakog Hrvata" uz slogan "Kontra mraku (SDP), kontra sili (HDZ). Smatraju da je došlo vrijeme da se dokine dvopartijsko jednoumlje i "sprega udbaša, titoista i bivših komunista sa udbaškim pravašima koja služi vladavini ex-komunista u Hrvatskoj te produljenju agonije zemlje koja je ostala bez gospodarskog suvereniteta, dok se nacionalni suverenitet ukinuo ulaskom u EU".
"Europa želi da je konzervativna desnica povede u bolji život"
"Mislimo svojom glavom, ne kao Đapić, koji danas organizira tiskovnu konferenciju u isto vrijeme kad i mi. U Europi konzervativna desnica bilježi veliki porast, kao u Mađarskoj i Francuskoj i očito postoji želja da upravo ona povede u bolji život. Kod nas je sramotno u kakvoj se situaciji nalazi pravaški pokret. Poltronstvo, kukavičluk, prodaju ideje za koju su mnogi pravaši dali život. Da su pravi, stvorili bi pravašku koaliciju, ali to se nikako ne događa. Ali se zato koalira s HDZ-om", kazao je Damir Jakeljić iz Šibenika.
Jakeljić protiv Srbije
Ako uđe u EU parlament, suprotstavit će se ulasku Srbije u EU dok se ne riješe prijeporna pitanja oko nestalih, granica i slično. Problem Jakeljić vidi i u srpskom premijeru.
"Vrište na Jobbik, na Le Pena, a u Srbiji, Vučić, poznati četnik i nitko ne postavlja pitanje", istaknuo je Jakeljić.
Lozo protiv BiH
Na listi A-HSP-a ima i onih iz drugih pravaških stranaka. Ivan Lozo došao je iz HČSP-a. Lani je bio na njihovoj listi za EU parlament. Dao je, međutim ostavku na funkciju međunarodnog tajnika zbog koalicije s HDZ-om. Ako će se Jakeljić založiti za stopiranje ulaska Srbije u EU, Lozo će isto napraviti za BiH, i to zbog Daytonskog sporazuma.
"Pravaštvo ne trpi prodaju za Judine škude. Branit ćemo Hrvatsku i u Bruxellesu. Nećemo se priključiti Pučkoj stranci, nego Pokretu za Europu slobode i demokracije. Mi smo jedina pravaška lista i lista suverenista", kazao je Lozo, zaključivši predstavljanje uz pozdrave "Bog i Hrvati" te "za dom spremni".
Polić protiv sotonističke tvorevine
Ivanka Polić napravila je donekle otklon od uobičajene pravaške retorike. Svojedobno je u govoru prekinula bivšu premijeru Jadranku Kosor tražeći da se zaustavi pridruživanje Hrvatske u EU, nazvavši to veleizdajom. Ipak, evo je na listi za EU parlament.
"Mi smo i desnica i ljevica. Jesmo za suverena narodna prava kojih se HDZ odrekao, ali smo i socijalno osjetljivi jer svi vidimo kako su HDZ i Kukuriku koalicija izdali radništvo i seljaštvo. Mi smo na koljena ugmizali u EU, sotonističku tvorevinu. Ja ću se za Hrvatsku boriti do zadnje kapi krvi", bila je borbeno nastrojena profesorica Polić.
Šešelj: Zastupnici u EU parlamentu krpelji su naroda
Denis Šešelj s ušća Neretve, kao i obično, bio je bez dlake na jeziku. Kandidira se za europski parlament, ali o eventualno budućim kolegama nema dobro mišljenje.
"Zastupnici u EU parlamentu su uhljebi, krpelji naroda koji ničemu ne služe nego su tu umirovljeni po nalogu lidera svojih stranaka", drži Šešelj.
"Predsjednik Josipović mi je rekao: "Denis, ti si jedan od rijetkih koji razumije kakvo je točno stanje u Hrvatskoj. Desničari ljube najmlađeg Titovog generala, vas nitko ozbiljno ne doživljava." Ja sam od rane mladosti shvatio da nešto nije u redu po pitanju desnice u Hrvatskoj. Nažalost, ima 82 godine sve se vrti u krug. Potvrdu dobivam u inbox na Facebook profilu gdje mi razni agenti šalju poruke da sam u pravu i da bez obzira tko dobije na izborima, uvijek će oni ostati na vlasti", kazao je Šešelj, koji se kao maloljetnik pridružio postrojbama HOS-a.
maca_papucarica je objavio 10.5.2014 00:12
odlaze se boriti za domoljubne interese, uz tisuće eura plaće iz džepa homoliberalne Europe.
Pederoliberali će im hraniti djecu, možda im uđe u gene
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog fronta Stjepan Penc |
Klapi Sveti Juraj zabranjeno izvesti državnu himnu? SRAMOTNO

Izgred na Kašjunima - Splitski gradski vijećnik i predsjednik Gradskog kotara Sućidar, Damir Ćosić Roda, neugodno je iznenađen događajem koji se zbio na splitskim Kašjunima, za vrijeme obilježavanja 23. obljetnice pogibije Josipa Vranića. Naime, klapa HRM-a Sveti Juraj nije zapjevala državnu himnu jer je je zabrana nastupa klape stigla iz Kabineta ministra obrane.
Priopćenje Damira Ćosića Rode povodom ovog događaja prenosimo u cijelosti:
Kao dragovoljac i jedan od utemeljitelja HRM neugodno sam iznenađen današnjim događajem na obilježavanju 23. Obljetnice pogibje Josipa Vranića, prve žrtve u gradu Splitu.
Na spomen obilježju na Kašjunima izgledalo mi je nevjerovatno kad je svećenik okupljenima u svom obraćanju objavio da je službenica MORH-a zabranila klapi HRM – Sv. Juraj da otpjeva himnu u čast Josipa Vranića. Šokiran tom viješću, nakon završetka ceremonije zajedno sa članovima udruge HRM-a nazvali smo g. Bralića, predstavnika klape, koji se ispričao potvrdivši da su u posljednji trenutak, pripremajući se da se zajedno sa svećenikom upute na Kašjune dobili fax gdje im se ne dopušta nastup. U potpisu je bila izvjesna bojnica Stela Maršić pročelnica kabineta Ministra Obrane.
Pitam se tko i zbog čega i za čiji račun zabranjuje klapi HRM koja i postoji da između ostaloga i obilježi ovakve trenutke tuge i ponosa. Bio sam šokiran i u nevjerici gledao lica roditelja poginulih koji su nakon objave vijesti skrušeno spustili glave.
Tko je ta gospođa da iz Zagreba zabranjuje da klapa HRM oda počast svom mladom suborcu koji je pao za svoju domovinu pokošen rafalom neprijatelja.
SRAMOTNO i TUŽNO !!!
Dramatično stanje kršćana na sjeveru Iraka uznemirujuće slike-ISIL kršćanima: „Nemamo vam što dati osim mača“
Pala je Bakhdida, najveći kršćanski grad u Iraku! Niste čuli za ovu vijest. Ništa čudno - makar se tragični događaj koji obuhvaća bježanje 100.000 kršćana iz Ninivske ravnice u obližnji glavni grad kurdske samouprave Irbil – dogodio još 7. kolovoza 2014. godine. Ta je katastrofa u velikoj mjeri posljedica štetne politike zapadnih sila na Bliskom istoku.
"Dezinformiranje javnosti"
Doduše nas je HRT nas je 21. srpnja 2014. godine obavijestio da je paravojska ekstremnoislamističkog ISIS-a zauzela drevni samostan Mar Behnam na sjeveru Iraka i otjerali odande redovnike. Redovnici su morali otpješačiti i nisu smjeli sa sobom uzeti baš ništa: valjda je dobra vijest da ISIS-ovci nisu po svojem običaju nekome odsjekli glavu. Monasi iz su se sklonili u obližnjem gradu Bakhdida (još ga nazivaju „Bagdheeda“, te „Qaragosh“) sa 35.000 stanovnika – od kojih 96% katolika.
O padu samog tog grada koji se nalazi nekako na pola puta između centra naftne industrije Mosula (oko 1,8 milijuna stanovnika, 30 km cestom) i glavnog grada Autonomne Regije Kurdistana Irbila (1,5 milijuna stanovnika, 80 km cestom) na HRT-u ne možemo naći ništa: nije se učinilo vanjskopolitičarskim novinarima specijaliziranima za Bliski istok da je Bakhdida nešto osobito važno.
Ti novinari sa "specijaliziranim znanjem", kako možemo vidjeti, specijalno znaju kako da narod – ne informiraju o bitnome: a bitno je da je posrijedi genocid kršćana u Iraku i Siriji, i specijalno genocid nad etničkim Asircima.
Informiranje
Dakle, Bahkdida je najveći kršćanski grad u Iraku, ondje se pored domaćeg kršćanskog stanovništva – redom vjernika Sirske Katoličke Crkve, koja nasljeduje liturgiju koja se pripisuje prvom jeruzalemskom biskupu sv. Jakovu („Brat Gospodnji“, naime je on Isusu bio najbliži rođak) našlo još oko 15.000 kršćana iz okolnih područja, koje su se od ISIL-ovih ubijanja i masovnih silovanja bili ondje sklonili. Ta je populacija iz Bakhdide to dio većeg zbjega od čak 100.000 kršćana iz okolne Ninivske ravnice – događaja koji prijeti da prekine kršćansku nazočnost na tom području (kršćani u sjevernom Iraku se mahom etnički izjašnjavaju kao Asirci), koja opstoji od samih početaka kršćanstva.
ISIL-ovci su ušli u crkve na osvojenom području i srušili križeve sa njih. Ako im koja kršćanka dođe u ruke, slijedi silovanje: prema njihovom tumačenju, to ulazi u opis junačnog držanja naoružanog borca.
Položaj kršćana u Iraku postao je pred očima čitavog svijeta očigledno dramatičnim 31. listopada 2010. godine: tada su sunitski ekstremisti povezani sa Al Qaedom zauzeli katedralu Naše Gospe od Spasenja u Bagdaju, u kojoj se nalazilo 100 vjernika. Ubili su njih 58, među njima svećenika koji je upravo držao misu i drugoga koji je ispovijedao vjernike.
Nije to puno dirnulo svijet – tako ni nas u Hrvatskoj. Od tada, sve gore: u prvoj polovini 2013. godine bilježi se da je iz Iraka otišlo 70% pripadnika naše vjere. Ne sjećamo se baš da su šefovi SAD-a, Velike Britanije i drugih velikih zapadnih zemalja (ni malih, eto je i Hrvatska svojim malim vojnim kontingentom sudjelovala u toj vojnoj misiji) koje su u toj okupaciji sudjelovali ikad prozborili makar i jednu riječ o tom problemu.
Kako je spomenuti grad Bakhdida nastanjen Asircima – etničkom grupom iz kojih dolazi pretežni dio iračkih kršćana – recimo još da su Asirci kršćanski narod koji govori aramejski, te uglavnom pripada Kaldejskoj Katoličkoj Crkvi, potom Asirskoj Katoličkoj Crkvi (obje u uniji sa Rimom); oko četvrtina Asiraca pripada kršćanskim zajednicama koje nisu u jedinstvu sa Svetom Stolicom. Asirci čine više od polovine svih kršćana u Iraku, kojih je 2003. godine (tj. prije nesretne savezničke okupacije, u kojoj je jedan minijaturni doprinos bila dala i Hrvatska) bilo oko milijun i pol. Procjenjuje se da je od 2003. do 2009. godine broj Asiraca u Iraku pao sa 800.000 na oko 400.000; od toga je samo 200.000 ostala živjeti u istim mjestima gdje su živjeli prije početka okupacije. Do 2013. godine – tj. prije ovog najnovijeg zbjega – spustio na njihov broj na oko 300.000. Danas u Iraku samo vrlo malo kršćana živi u mjestima koje su odabrali: Aisirci su narod prognanika i izbjeglica. Da kurdska samouprava ne pokazuje stanovitu želju da ih zaštiti, Asirci bi bili svedeni na dijasporu. Do već spomenutog genocida iz 1915. godina puno je Asiraca živjelo i na području današnje Turske; puno više nego što ih je bilo u Iraku. Zahvaljujući upornoj antikršćanskoj politici mladoturaka (turskih sekularista koji se do danas kunu u tekovine Kemal-paše Ataturka, i koji su uz podršku Zapada vladali Turskom sve do pred desetak godina), u toj zemlji asiraca je iz desetljeća u desetljeće bilo sve manje; danas ih u Turskoj praktično i nema.
Ovakvi procesi se ponavljaju Siriji: ondje je kršćana znatno više, pa je problem još grozniji.
Katastrofalna politika zapadnih sila
Moramo međutim konstatirati da je nerazumna politika u kojoj zapadne demokracije ruše polusocijalističku vlast u Damasku pomoću islamističkih gerilaca čije su veze sa Al Quaedom posve jasne – polučila potpuni debakl. Nije velika hrabrost koristiti ovdje riječi „nerazumnost“ i „debakl“: to je otprilike ono što danas govori sam predsjednik SAD-a Obama, kada govori o ISIL-u i neviđenom geopolitičkom problemu kojega je svojim lošim odlukama sam pomogao zakuhati. Veze između ISIL-ovog "oslobađanja" Sirije od vlasti u Damasku i potpore Zapada su, naime, posve bjelodane. Sada isti taj ISIL zauzima Irak: Zapadu se više ne sviđa govoriti o ISIL-ovoj paradržavi kao o oslobađenom teritoriju.
Primijetimo uz to da gospodin Obama i drugi zapadni državnici problem kršćana u Iraku i Siriji očigledno izbjegavaju spominjati: to izbjegavanje je uporno, pa moramo zaključiti da ljudi misle da je o tom pitanju bolje šutjeti. Ne trude se narodu niti natuknuti, kakvi su razlozi takvoj njihovoj prosudbi.
Ne moramo u čitavoj ovoj stvari ništa uljepšavati ni poružnjivati: naprosto imamo situaciji gdje (bivše) kršćanske zemlje stvaraju okolo po svijetu pomutnju, umjesto da pomažu da se problemi riješe na neki iole razuman način. I eto: nakon skoro 14 stoljeća islamske vladavine na području Iraka i Sirije – kršćana tamo naočigled nestaje, „zahvaljujući“ u velikoj mjeri insuficijentnom radu vrhunskih stručnjaka iz diplomatskih, obavještajnih i vojnih struktura zapadnih zemalja.
Recimo su zapadni diplomati i državnici toliko „uvježbani“ u diplomaciji, da uopće i ne govore o položaju kršćana u tim zemljama. Zauzimati se posebno za kršćane bi, kažu neki, moglo uvrijediti muslimane iz tih područja, i države čiji su ti kršćani građani. Da te države – svaka pojedina od njih! – nisu organizirane kao građanske države, nego su islamska vjerska zajednica i država u njima neodvojivo povezane diplomati, izgleda, ne razumiju. Ili ne žele razumjeti: valjda je gospodi iz "postkršćanskih" zemalja posve neshvatljiv koncept međunarodne politike u kojem vjerska pitanja imaju bilo kakav značaj.
"Specijalni status" za kršćane – bliskoistočna tradicija
Međutim, recimo onda mi posve otvoreno: nametati većinskim muslimanima da tretiraju kršćane kao dio svojeg „političkog naroda“ predstavlja za te muslimane neviđenu uvredu. Naime Islam upravo zahtijeva, da vjerska zajednica i država budu – jedno te isto tijelo.
I ovo se ne odnosi tek na ekstremne islamiste: naprosto je stanje takvo. U Islamu se uopće ne govori o „uniji Crkve i države“ kakvu danas još uvijek imamo npr. u Danskoj, Grčkoj ili na Malti: bogoštovlje je u tim zemljama samo funkcionalno odijeljeno od države, slično kao što su u današnjoj Hrvatskoj npr. državne škole i državne bolnice funkcionalno odijeljene od prestalih državnih funkcija poput vatrogastva ili vojske.
Ne sviđa vam se? Vaš problem: pokušajte nagovoriti milijardu muslimana da radikalno promijene svoju vjersku doktrinu.
Također ne razumijemo mi u ovom kršćanskom dijelu svijeta da pripadnici vjerskih manjina u tim zemljama stoljećima uživaju (koliku – toliku) vjersku toleranciju na sasvim drugim osnovama od ovih koje su doprinos političke misli i prakse SAD-a u 19. stoljeću: oni naprosto nisu „građani kao svi drugi“, nego pripadnici jednog kolektiviteta („milet“ se zvalo to u Turskoj) koji ima drugačiji društveni status od muslimanskog stanovništva, i koji često uživa zaštitu neke strane države.
Na Zapadu je sličan izdvojeni status dugo vremena uživala (ili „uživala“) židovska zajednica. Sjetimo se da ni Židovi u Njemačkoj ili Francuskoj nisu lako izašli iz svojih geta. Ni brzo.
Međutim se sekularne („bivšekršćanske“) zemlje nerado zalažu za sigurnost raznoraznih geta, one bi rado da ljudi iz geta izađu … Sličnu pomutnju su (antiislamski, te nadahnuti sekularističkim idejama nastalima u Francuskoj) „mladoturci“ izazvali 1915. godine kada su – radi stvaranja jedinstvene turske nacije proveli genocid nad Armencima i nad Asircima.
Da, mladoturci su bili sekularisti, zabranjivali su nošenje feredže, čak su svojem narodu nametnuli latinsko pismo umjesto arapskog (valjda su iskreno vjerovali će narod kulturno i tehnološki odmah dostići Francusku, čim bude počeo koristiti jednaka slova i nositi jednaka odijela). Ovi ISIL-ovci nameću nošenje feredže … Međutim im je zajedničko da i jedni i drugi progone kršćane: i to zato što i jedni i drugi nisu bili skloni poštivati tradicionalna vjerska naučavanja Islama[1] – naime da se ne smije nikoga siliti na obraćenje, da se ne smije dići ruku na inovjerca koji se protiv islama ne bori oružjem i da inovjerci imaju pravo na stanovitu socijalnu autonomiju. Da stari kalifi nisu tolerirali kršćane, naposlijetku, ne bi Asiraca do danas niti bilo u Ninivskoj ravnici.
Ništa od ovoga suvremeni Zapad ne razumije, i ništa ne želi shvatiti. U međuvremenu, većina kršćana koji su ostali u Iraku sklonili su se u sjedište kurdske samouprave Irbil: izgleda da će tamo moći opstati, ako Kurdi (još jedan muslimanski narod) uspiju očuvati svoju nacionalnu slobodu – i mjesto za kršćansku manjinu, u toj slobodi.[2]
Tako, mogli bismo mi još mnogo pričati, i ništa ne promijeniti. Međutim je dobro da nam problem bude koliko – toliko pred očima i koliko – toliko jasan.
U međuvremenu, ostaje nam moliti se Bogu, našem Stvoritelju, našem Sucu i Branitelju da ima pred očima kršćane u arapskim zemljama.
Slika: "Chaldean"
[1] Nakon objave ovoga članka, izašao je u "Obzoru" "Večernjeg lista od 30.08.2014. god. veliki intervju Aziza ef. Hasanovića, muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj. Glavna tema intervjua je upravo tzv. "Islamska država", tj. samozvani al-Baghdadijev kalifat ("halefiet"), te ovaj islamski velikodostojnih izrijekom naziva ISIL-ovce "nasilnici" ("zalimi", koji provode "zulum"): "Ovo što radi vojska koja se naziva Alahovom, suprotno je Alahu i svim izvorima islamskog prava i nema veze s islamskom državim i hilafetom te je sramota za čitav islamski svijet … zar treba nekoga protjerivati iz njegova doma samo zato što pripada drugoj vjeri! …Ovi ljudi, što rade navodno u ime islama, čine zulum prema čovjeku, a time i prema vlastitoj vjeri kojoj pripadaju, ako joj pripadaju…. uporaba naziva 'hilafet' u konkretnom slučaju u suštini razlikuje (se) od pojma koji mi poznajemo u instituciji … hilafeta u povijesti islama. Zapravo, uporaba pojma hilafet u kontekstu današnjih zbivanja pokušaj je njegova obezvrjeđivanja ili, još gore, sotoniziranja… Osjećam potrebu osuditi ovakvo ponašanje i zagovorništvo nasilja i ubijanja za koje smo smatrali da je oblik divljaštva koji smo civilizacijski davno ostavili iza sebe… U Medini su u Poslanikovo vrijeme živjeli sasvim slobodno, a njega su primili kršćani u Medinu. I kad netko dolazi promovirati hilafet, koristeći tu univerzalnu vrijednost, u svoje fanatične svrhe, čini štetu čitavom čovječanstvu. Razočaran sam kao vjernik, da ne govorim kao muftija, takvim nastupima koji štete islamu… Njihov sigurno čeka teška Božja kazna za ovo što čine, jer tko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijeli svijet, a tko spasi jednog, kao da je spasio cijeli svijet. Koliko nevinih žena i djece su poubijali, koliki su ostali bez kuća i imanja? Toliko nasilje ne može proći nekažnjeno ni na ovom ni na budućem svijetu." Aziz ef. Hasanović nalazi riječ kritike za dezorijentiranu politiku zapadnih sila: "Nemoguće je nametnuti nekome demokraciju silom, niti je to moguće učiniti naprečac, pogotovo ne zemljama kao što su Irak, Egipat, Libija ili Sirija, upravo imajući na umu rigidnost režima koji su prethodno vladali. Budući da nema više ni dovoljno čvrste ruke, a ni razvijenih demokratskih kapaciteta koji bi držali situaciju pod kontrolom, danas imamo potencijalnu opasnost razvoja dugogodišnjih sukoba na cijelom području."
[2] „Catholic and Orthodox patriarchs visit Irbil to support displaced Iraqis“, „Catholic Herald“ prema CNS, 21.8.2014.
Pala je Bakhdida, najveći kršćanski grad u Iraku! Niste čuli za ovu vijest. Ništa čudno - makar se tragični događaj koji obuhvaća bježanje 100.000 kršćana iz Ninivske ravnice u obližnji glavni grad kurdske samouprave Irbil – dogodio još 7. kolovoza 2014. godine. Ta je katastrofa u velikoj mjeri posljedica štetne politike zapadnih sila na Bliskom istoku.
"Dezinformiranje javnosti"
Doduše nas je HRT nas je 21. srpnja 2014. godine obavijestio da je paravojska ekstremnoislamističkog ISIS-a zauzela drevni samostan Mar Behnam na sjeveru Iraka i otjerali odande redovnike. Redovnici su morali otpješačiti i nisu smjeli sa sobom uzeti baš ništa: valjda je dobra vijest da ISIS-ovci nisu po svojem običaju nekome odsjekli glavu. Monasi iz su se sklonili u obližnjem gradu Bakhdida (još ga nazivaju „Bagdheeda“, te „Qaragosh“) sa 35.000 stanovnika – od kojih 96% katolika.
O padu samog tog grada koji se nalazi nekako na pola puta između centra naftne industrije Mosula (oko 1,8 milijuna stanovnika, 30 km cestom) i glavnog grada Autonomne Regije Kurdistana Irbila (1,5 milijuna stanovnika, 80 km cestom) na HRT-u ne možemo naći ništa: nije se učinilo vanjskopolitičarskim novinarima specijaliziranima za Bliski istok da je Bakhdida nešto osobito važno.
Ti novinari sa "specijaliziranim znanjem", kako možemo vidjeti, specijalno znaju kako da narod – ne informiraju o bitnome: a bitno je da je posrijedi genocid kršćana u Iraku i Siriji, i specijalno genocid nad etničkim Asircima.
Informiranje
Dakle, Bahkdida je najveći kršćanski grad u Iraku, ondje se pored domaćeg kršćanskog stanovništva – redom vjernika Sirske Katoličke Crkve, koja nasljeduje liturgiju koja se pripisuje prvom jeruzalemskom biskupu sv. Jakovu („Brat Gospodnji“, naime je on Isusu bio najbliži rođak) našlo još oko 15.000 kršćana iz okolnih područja, koje su se od ISIL-ovih ubijanja i masovnih silovanja bili ondje sklonili. Ta je populacija iz Bakhdide to dio većeg zbjega od čak 100.000 kršćana iz okolne Ninivske ravnice – događaja koji prijeti da prekine kršćansku nazočnost na tom području (kršćani u sjevernom Iraku se mahom etnički izjašnjavaju kao Asirci), koja opstoji od samih početaka kršćanstva.
ISIL-ovci su ušli u crkve na osvojenom području i srušili križeve sa njih. Ako im koja kršćanka dođe u ruke, slijedi silovanje: prema njihovom tumačenju, to ulazi u opis junačnog držanja naoružanog borca.
Položaj kršćana u Iraku postao je pred očima čitavog svijeta očigledno dramatičnim 31. listopada 2010. godine: tada su sunitski ekstremisti povezani sa Al Qaedom zauzeli katedralu Naše Gospe od Spasenja u Bagdaju, u kojoj se nalazilo 100 vjernika. Ubili su njih 58, među njima svećenika koji je upravo držao misu i drugoga koji je ispovijedao vjernike.
Nije to puno dirnulo svijet – tako ni nas u Hrvatskoj. Od tada, sve gore: u prvoj polovini 2013. godine bilježi se da je iz Iraka otišlo 70% pripadnika naše vjere. Ne sjećamo se baš da su šefovi SAD-a, Velike Britanije i drugih velikih zapadnih zemalja (ni malih, eto je i Hrvatska svojim malim vojnim kontingentom sudjelovala u toj vojnoj misiji) koje su u toj okupaciji sudjelovali ikad prozborili makar i jednu riječ o tom problemu.
Kako je spomenuti grad Bakhdida nastanjen Asircima – etničkom grupom iz kojih dolazi pretežni dio iračkih kršćana – recimo još da su Asirci kršćanski narod koji govori aramejski, te uglavnom pripada Kaldejskoj Katoličkoj Crkvi, potom Asirskoj Katoličkoj Crkvi (obje u uniji sa Rimom); oko četvrtina Asiraca pripada kršćanskim zajednicama koje nisu u jedinstvu sa Svetom Stolicom. Asirci čine više od polovine svih kršćana u Iraku, kojih je 2003. godine (tj. prije nesretne savezničke okupacije, u kojoj je jedan minijaturni doprinos bila dala i Hrvatska) bilo oko milijun i pol. Procjenjuje se da je od 2003. do 2009. godine broj Asiraca u Iraku pao sa 800.000 na oko 400.000; od toga je samo 200.000 ostala živjeti u istim mjestima gdje su živjeli prije početka okupacije. Do 2013. godine – tj. prije ovog najnovijeg zbjega – spustio na njihov broj na oko 300.000. Danas u Iraku samo vrlo malo kršćana živi u mjestima koje su odabrali: Aisirci su narod prognanika i izbjeglica. Da kurdska samouprava ne pokazuje stanovitu želju da ih zaštiti, Asirci bi bili svedeni na dijasporu. Do već spomenutog genocida iz 1915. godina puno je Asiraca živjelo i na području današnje Turske; puno više nego što ih je bilo u Iraku. Zahvaljujući upornoj antikršćanskoj politici mladoturaka (turskih sekularista koji se do danas kunu u tekovine Kemal-paše Ataturka, i koji su uz podršku Zapada vladali Turskom sve do pred desetak godina), u toj zemlji asiraca je iz desetljeća u desetljeće bilo sve manje; danas ih u Turskoj praktično i nema.
Ovakvi procesi se ponavljaju Siriji: ondje je kršćana znatno više, pa je problem još grozniji.
Katastrofalna politika zapadnih sila
Moramo međutim konstatirati da je nerazumna politika u kojoj zapadne demokracije ruše polusocijalističku vlast u Damasku pomoću islamističkih gerilaca čije su veze sa Al Quaedom posve jasne – polučila potpuni debakl. Nije velika hrabrost koristiti ovdje riječi „nerazumnost“ i „debakl“: to je otprilike ono što danas govori sam predsjednik SAD-a Obama, kada govori o ISIL-u i neviđenom geopolitičkom problemu kojega je svojim lošim odlukama sam pomogao zakuhati. Veze između ISIL-ovog "oslobađanja" Sirije od vlasti u Damasku i potpore Zapada su, naime, posve bjelodane. Sada isti taj ISIL zauzima Irak: Zapadu se više ne sviđa govoriti o ISIL-ovoj paradržavi kao o oslobađenom teritoriju.
Primijetimo uz to da gospodin Obama i drugi zapadni državnici problem kršćana u Iraku i Siriji očigledno izbjegavaju spominjati: to izbjegavanje je uporno, pa moramo zaključiti da ljudi misle da je o tom pitanju bolje šutjeti. Ne trude se narodu niti natuknuti, kakvi su razlozi takvoj njihovoj prosudbi.
Ne moramo u čitavoj ovoj stvari ništa uljepšavati ni poružnjivati: naprosto imamo situaciji gdje (bivše) kršćanske zemlje stvaraju okolo po svijetu pomutnju, umjesto da pomažu da se problemi riješe na neki iole razuman način. I eto: nakon skoro 14 stoljeća islamske vladavine na području Iraka i Sirije – kršćana tamo naočigled nestaje, „zahvaljujući“ u velikoj mjeri insuficijentnom radu vrhunskih stručnjaka iz diplomatskih, obavještajnih i vojnih struktura zapadnih zemalja.
Recimo su zapadni diplomati i državnici toliko „uvježbani“ u diplomaciji, da uopće i ne govore o položaju kršćana u tim zemljama. Zauzimati se posebno za kršćane bi, kažu neki, moglo uvrijediti muslimane iz tih područja, i države čiji su ti kršćani građani. Da te države – svaka pojedina od njih! – nisu organizirane kao građanske države, nego su islamska vjerska zajednica i država u njima neodvojivo povezane diplomati, izgleda, ne razumiju. Ili ne žele razumjeti: valjda je gospodi iz "postkršćanskih" zemalja posve neshvatljiv koncept međunarodne politike u kojem vjerska pitanja imaju bilo kakav značaj.
"Specijalni status" za kršćane – bliskoistočna tradicija
Međutim, recimo onda mi posve otvoreno: nametati većinskim muslimanima da tretiraju kršćane kao dio svojeg „političkog naroda“ predstavlja za te muslimane neviđenu uvredu. Naime Islam upravo zahtijeva, da vjerska zajednica i država budu – jedno te isto tijelo.
I ovo se ne odnosi tek na ekstremne islamiste: naprosto je stanje takvo. U Islamu se uopće ne govori o „uniji Crkve i države“ kakvu danas još uvijek imamo npr. u Danskoj, Grčkoj ili na Malti: bogoštovlje je u tim zemljama samo funkcionalno odijeljeno od države, slično kao što su u današnjoj Hrvatskoj npr. državne škole i državne bolnice funkcionalno odijeljene od prestalih državnih funkcija poput vatrogastva ili vojske.
Ne sviđa vam se? Vaš problem: pokušajte nagovoriti milijardu muslimana da radikalno promijene svoju vjersku doktrinu.
Također ne razumijemo mi u ovom kršćanskom dijelu svijeta da pripadnici vjerskih manjina u tim zemljama stoljećima uživaju (koliku – toliku) vjersku toleranciju na sasvim drugim osnovama od ovih koje su doprinos političke misli i prakse SAD-a u 19. stoljeću: oni naprosto nisu „građani kao svi drugi“, nego pripadnici jednog kolektiviteta („milet“ se zvalo to u Turskoj) koji ima drugačiji društveni status od muslimanskog stanovništva, i koji često uživa zaštitu neke strane države.
Na Zapadu je sličan izdvojeni status dugo vremena uživala (ili „uživala“) židovska zajednica. Sjetimo se da ni Židovi u Njemačkoj ili Francuskoj nisu lako izašli iz svojih geta. Ni brzo.
Međutim se sekularne („bivšekršćanske“) zemlje nerado zalažu za sigurnost raznoraznih geta, one bi rado da ljudi iz geta izađu … Sličnu pomutnju su (antiislamski, te nadahnuti sekularističkim idejama nastalima u Francuskoj) „mladoturci“ izazvali 1915. godine kada su – radi stvaranja jedinstvene turske nacije proveli genocid nad Armencima i nad Asircima.
Da, mladoturci su bili sekularisti, zabranjivali su nošenje feredže, čak su svojem narodu nametnuli latinsko pismo umjesto arapskog (valjda su iskreno vjerovali će narod kulturno i tehnološki odmah dostići Francusku, čim bude počeo koristiti jednaka slova i nositi jednaka odijela). Ovi ISIL-ovci nameću nošenje feredže … Međutim im je zajedničko da i jedni i drugi progone kršćane: i to zato što i jedni i drugi nisu bili skloni poštivati tradicionalna vjerska naučavanja Islama[1] – naime da se ne smije nikoga siliti na obraćenje, da se ne smije dići ruku na inovjerca koji se protiv islama ne bori oružjem i da inovjerci imaju pravo na stanovitu socijalnu autonomiju. Da stari kalifi nisu tolerirali kršćane, naposlijetku, ne bi Asiraca do danas niti bilo u Ninivskoj ravnici.
Ništa od ovoga suvremeni Zapad ne razumije, i ništa ne želi shvatiti. U međuvremenu, većina kršćana koji su ostali u Iraku sklonili su se u sjedište kurdske samouprave Irbil: izgleda da će tamo moći opstati, ako Kurdi (još jedan muslimanski narod) uspiju očuvati svoju nacionalnu slobodu – i mjesto za kršćansku manjinu, u toj slobodi.[2]
Tako, mogli bismo mi još mnogo pričati, i ništa ne promijeniti. Međutim je dobro da nam problem bude koliko – toliko pred očima i koliko – toliko jasan.
U međuvremenu, ostaje nam moliti se Bogu, našem Stvoritelju, našem Sucu i Branitelju da ima pred očima kršćane u arapskim zemljama.
Slika: "Chaldean"
[1] Nakon objave ovoga članka, izašao je u "Obzoru" "Večernjeg lista od 30.08.2014. god. veliki intervju Aziza ef. Hasanovića, muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj. Glavna tema intervjua je upravo tzv. "Islamska država", tj. samozvani al-Baghdadijev kalifat ("halefiet"), te ovaj islamski velikodostojnih izrijekom naziva ISIL-ovce "nasilnici" ("zalimi", koji provode "zulum"): "Ovo što radi vojska koja se naziva Alahovom, suprotno je Alahu i svim izvorima islamskog prava i nema veze s islamskom državim i hilafetom te je sramota za čitav islamski svijet … zar treba nekoga protjerivati iz njegova doma samo zato što pripada drugoj vjeri! …Ovi ljudi, što rade navodno u ime islama, čine zulum prema čovjeku, a time i prema vlastitoj vjeri kojoj pripadaju, ako joj pripadaju…. uporaba naziva 'hilafet' u konkretnom slučaju u suštini razlikuje (se) od pojma koji mi poznajemo u instituciji … hilafeta u povijesti islama. Zapravo, uporaba pojma hilafet u kontekstu današnjih zbivanja pokušaj je njegova obezvrjeđivanja ili, još gore, sotoniziranja… Osjećam potrebu osuditi ovakvo ponašanje i zagovorništvo nasilja i ubijanja za koje smo smatrali da je oblik divljaštva koji smo civilizacijski davno ostavili iza sebe… U Medini su u Poslanikovo vrijeme živjeli sasvim slobodno, a njega su primili kršćani u Medinu. I kad netko dolazi promovirati hilafet, koristeći tu univerzalnu vrijednost, u svoje fanatične svrhe, čini štetu čitavom čovječanstvu. Razočaran sam kao vjernik, da ne govorim kao muftija, takvim nastupima koji štete islamu… Njihov sigurno čeka teška Božja kazna za ovo što čine, jer tko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijeli svijet, a tko spasi jednog, kao da je spasio cijeli svijet. Koliko nevinih žena i djece su poubijali, koliki su ostali bez kuća i imanja? Toliko nasilje ne može proći nekažnjeno ni na ovom ni na budućem svijetu." Aziz ef. Hasanović nalazi riječ kritike za dezorijentiranu politiku zapadnih sila: "Nemoguće je nametnuti nekome demokraciju silom, niti je to moguće učiniti naprečac, pogotovo ne zemljama kao što su Irak, Egipat, Libija ili Sirija, upravo imajući na umu rigidnost režima koji su prethodno vladali. Budući da nema više ni dovoljno čvrste ruke, a ni razvijenih demokratskih kapaciteta koji bi držali situaciju pod kontrolom, danas imamo potencijalnu opasnost razvoja dugogodišnjih sukoba na cijelom području."
[2] „Catholic and Orthodox patriarchs visit Irbil to support displaced Iraqis“, „Catholic Herald“ prema CNS, 21.8.2014.
ISIL provodi zločine za koje se odavno mislilo da su dio povijesti, irački premijer osudio progon kršćana

Irački premijer Nouri al-Maliki osudio je progon kršćana od strane ISIL-a iz iračke provincije Niniva. "Ovo pokazuje kriminalnu i terorističku narav ove skupine", rekao je Maliki, prenosi Advance.hr. Prenosimo dalje s istog portalatekst koji izvještava o zločinima ove islamističke organizacije. Sva događanja na Bliskom istoku možete pratiti na Advance.hr.
Protjeravši suparničke militante iz Al Nusra Fronta ISIL je početkom ovog mjeseca zauzeo naftno polje Al-Omar u Siriji, na samoj sirijsko-iračkoj granici. Zauzimanje naftnog polja Al-Omar je svakako ojačalo ISIL, a kontrola nad njim je važna zbog financiranja daljnjih operacija i opstanka samoproglašenog "kalifata" na teritoriju istočne Sirije i zapadnog Iraka, kojim upravlja zapovjednik ISIL-a, Abu Bakr Al-Baghdadi. U zauzimanju polja Al-Omar su islamistički militanti došli i naprosto potjerali borce skupine još uvijek formalno vezane za Al Qaedu, koji su se od straha razbježali, kako se hvali ISIL, "kao štakori". Prije tri dana je sirijski dio samoproglašenog "kalifata" odlučio ojačali dotok novca i zauzeti plinsko polje u provinciji Homs, koje je pod nadzorom držala nekolicina sirijskih vojnika i pripadnika jedinica Nacionalnih obrambenih snaga koje su osnovane 2013. i sačinjene uglavnom od lokalnog stanovništva, koje je naoružano da bi na relativno sigurnom području u slučaju iznenadnog napada terorističkih skupina branilo svoje domove.
Zahvaljujući ofenzivi u Iraku i novom oružju, ISIL je brzo oduzimao područja od suparničkih militantnih skupina, da bi u četvrtak ujutro napao plinsko polje Shaar istočno od Homsa. Prema prvim izvješćima je poginulo 23 ljudi koji su neuspješno branili polje od napada iz više pravaca, prenosi Al Alam.
"Sirijski opservatorij za ljudska prava" (SOHR), odnosno Rami Abdel Rahman koji iz vile u predgrađu Londona nasilje u Siriji prati putem izvješća svojih prikrivenih aktivista na terenu, navodi kako se iz "pouzdanih izvora" zna da je zarobljeno 340 pripadnika snaga sigurnosti, radnika i civila koji su radili na plinskom polju Shaar. Njegove navode nije bilo moguće odmah potvrditi, budući da sirijski mediji nisu govorili ništa o napadu.
"Nakon što je ISIL zauzeo plinsko polje Shaar, tridesetak ljudi je uspjelo pobjeći do obližnjeg polja Hajjar", navodi SOHR.
Nažalost, sve što je SOHR pisao je istina i Abdel Rahmanovi aktivisti koje ima u Siriji ovog puta nisu navodili netočne podatke, niti sudjelovali u informacijskom ratu kojeg protiv vlade u Damasku vode već više od tri godine.
Već jučer su na internetu počele kolati informacije kako su militanti ISIL-a brutalno likvidirali 270 pripadnika snaga sigurnosti, lokalnih jedinica Nacionalnih obrambenih snaga i radnika na zauzetom plinskom polju.
SOHR piše da su militanti iz takozvane Islamske Države Iraka i Levanta (ISIL), sada borci samoproglašenog Al-Baghdadievog "kalifata", masakrirali 270 zarobljenih Sirijaca s plinskog polja istočno od Homsa.
Jučer je objavljena snimka koja dokumentira "smrt 270 osoba ubijenih u borbama ili pogubljenih nakon zarobljavanja u Shaaru".
"Većina ljudi je pogubljena nakon što su pali u zarobljeništvo. Jedanaest mrtvih su bili civilni zaposlenici, a ostali su bili zaštitari i pripadnici Nacionalnih obrambenih snaga. Jučer su sirijske snage pokrenule veliku akciju oslobađanja područja Shaara, a borbe se vode i oko plinskog polja", dan nakon uspješne akcije ISIL-a piše Rami Abdel Rahman.
U prvom valu protunapada sirijske vojske je ubijeno najmanje 40 militanata ISIL-a.
Prema ranijim podacima koje je objavio SOHR, sudbina oko 100 radnika je još uvijek nepoznata.
Na žalost, ISIL je jučer na You Tube postavio snimke koji potvrđuju sve navode o njihovom krvavom pohodu, kao i da pripadnici sirijske Nacionalne obrane i radnici s plinskog polja nisu imali sreću kao militanti Al Nusra Fronta i da im se pruži mogućnost bijega.
Na jezivim snimkama snimljenim od strane ISIL-a na području plinskog polja Shaar vide se deseci tijela razbacanih po pustinji, od kojih su neka osakaćena.
Jedan video pokazuje militante ISIL-a kako poziraju pored leševa, dok jedan od njih govori njemačkim jezikom, mjestimice koristeći vjerske termine na arapskom, te se čini kako slavi ovaj brutalni masakr.
SOHR također potvrđuje da su na amaterskom videu mrtva tijela za koja njegovi aktivisti kažu da su pogubljeni od strane militanata Islamske Države Iraka i Levanta.
RT piše kako je ISIL pokrenuo val napada u Iraku i Siriji, te da je zauzimanje plinskog polja uspješna akcija ove džihadističke skupine u smislu osiguranja novčanih sredstava", na što je Moskva uvijek upozoravala i tražila sankcioniranje svih onih za koje se utvrdi da posredno ili neposredno kupuju naftu od terorista.
Trideset sirijskih boraca i radnika koji su uspjeli doći do susjednog polja prebačeno je u bolnicu u Homs.
SOHR bez obzira na agresivnu i neumornu kampanju protiv Bashara Al-Assada navodi "kako je riječ o ratnom zločinu i da su, bez obzira radilo se o civilima ili borcima, oni ipak ratni zarobljenici i ne smiju se ubijati". Međutim, govoriti ISIL-u o međunarodnom, humanitarnom i ratnom pravu je više nego neprimjereno, štoviše, zvuči kao uvreda zdravom razumu. RT citira najnovija izvješća UN-a koja govore kako je ova militantna skupina do sada odgovorna za likvidaciju preko 1 500 iračkih civila, među kojima je bilo mnogo žena i djece.
Islamska Država, ili samoproglašeni "kalifat", na područjima koja pod nadzorom drži u Siriji i Iraku je uvela najteži oblik šerijata, za kojeg je teško reći da ima dodirnih točaka s istinskim islamskim vjerskim zakonom, a kako to izgleda kada se provodi u praksi dovoljno govori podatak da su dvije žene u sirijskom gradu Raqqi u petak i subotu kamenovane zbog "preljuba".
Libanonski The Daily Star piše "kako je u sjevernoj sirijskoj pokrajini Raqqa u petak ISIL optužio jednu ženu za preljub i kamenovao je do smrti". To je bio prvo "izvršenje" ove vrste kazne od kada je ISIL prošle godine došao u Siriju i uspostavio islamski "kalifat". Druga žena je kamenovana u Tabaqi, pod istom optužbom, za SOHR je potvrdio aktivist iz Raqqe Abu Ibrahim, najvjerojatnije govoreći pod pseudonimom.
Drugi aktivist iz Raqqe, Hadi Salameh, rekao je kako je žena bila u tridesetim godinama, te da je ubijena nakon izricanja presude od strane vjerskog suda ISIL-a.
"Situacija je nepodnošljiva. Kamenovanje je najgora kazna koju povijest poznaje. Brza smrt je ovdje pravo milosrđe. Ženina obitelj još nije znala sve do trenutka izvršenja kakva će kazna biti. Stanovnici Raqqe su prestravljeni, ali od straha zbog mogućih posljedica nitko ne reagira na ove oštre metode", za Agence France Presse je putem interneta rekao Salameh, naravno, koristeći se i on pseudonimom iz sigurnosnih razloga.

Situacija u području pod nadzorom ISIL-a je nepodnošljiva, a svjedoci izjavljuju "kako je brza smrt pravo milosrđe" (Foto: ISIL likvidira zarobljene Iračane)
Jučer su Ujedinjeni narodi optužili sve strane sponzore ISIL-a zbog pomoći u ratnim zločinima u Iraku i Siriji, gdje se ubijaju vjerske i druge vođe, nastavnici i zdravstveni radnici, prisilno regrutiraju djeca i siluju se žene.
"Svaki dan primamo izvješća o strašnim kršenjima ljudskih prava u Iraku koje ISIL čini protiv iračke djece, žena i muškaraca, koji su lišeni sigurnosti, života i domova, obrazovanja, zdravstva i drugih osnovnih usluga", rekla je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, Navi Pillay.
"Namjerno ili nekritično ubijanje civila, korištenje civila kao živi štit, te zabrana dostave humanitarnoj pomoći su zločini protiv čovječnosti", dodala je Pillay.
Najmanje 5 576 iračkih civila ubijeno je ove godine u nasilju, koje je kulminiralo ofenzivom takfirističkih skupina prošlog mjeseca. Novo izvješće govori da je od lipnja u eskalaciji nasilja i tijekom ofenzive ISIL-a 1 500 ljudi poginulo, a više od 600 000 ih je raseljeno.
Prema izvješću, najveći zločini su počinjeni nad šiitima u Mosulu, gdje je ubijeno njih 480, a riječ je bilo o zatvorenicima zatvora Badush. Scene zločina su bile strašne i neki od zatvorenika šiita su se, da bi preživjeli, skrivali ispod tijela drugih zatočenika i pravili se da su mrtvi".

UN - ISIL na područjima nad kojima ima nadzor provodi novačenje djece koja ih prate u sukobima
"ISIL i njima pridružene oružane skupine nastavljaju s ciljanim atentatima na istaknute članove zajednice, političke i vjerske vođe, državne službenike, obrazovne stručnjake, zdravstvene radnike. Seksualno zlostavljaju, siluju i vrše druge oblike seksualnog nasilja nad ženama i djevojkama, a prisilno novače djecu, vrše otmice, pogubljenja i pljačke. Meta atentata su i prodavaonice, restorani, trgovine, kafići, igrališta, škole, džamije i crkve, te drugi javni prostori na kojima su civili okupljaju u velikom broju. Teroristi bezobzirno razaraju i kradu vjerske objekte od kulturnog ili povijesnog značaja. Sigurnosna situacija se pogoršava i nije moguće nadzirati i utvrditi sve incidente", stoji u izvješću UN-a.
Prije dva dana su svi kršćani u Mosulu dobili ultimatum da napuste grad, a ostati mogu samo oni koji se obrate na islam. Ovu je vijest za AFP potvrdio lokalni patrijarh Louis Sako, koji kaže "kako je ovo prvi put u povijesti da u Mosulu neće više biti kršćana".
Jedino što preostaje je vojno uništiti ISIL na područjima koja drže pod nadzorom, budući da sada već drže 35% teritorija Sirije, ali treba reći da je od toga 95% pustinja, ostalo su sela duž rijeke Eufrat i gradovi Raqqa i Deir Ez-Zor u kojem su sa sjeverne strane rijeke i zauzeli četvrti koja je do sada držala tzv. "Slobodna sirijska vojska".
PressTV javlja da je sirijska vojska u kontranapadu uspjela vratiti nadzor nad dijelovima plinskog polja Shaar kojeg je ISIL zauzeo u četvrtak, a vijest potvrđuje i SOHR.
"Oni (za SOHR režimske snage Bashara Al-Assada op.a.) napreduju u Shaaru i uspjeli su vratiti velike dijelove polja, te pokušavaju kontrolirati okolna područja", rekao je Rami Abdel Rahman i dodao "kako su sirijske snage pokrenule i zračne napade kojima pružaju podršku svojim trupama na terenu".
Cjelokupna međunarodna zajednica, Ujedinjeni narodi, Arapska liga, muslimani i kršćani, Sirijci i Iračani, Libanonci i Iranci, kao i velike svjetske sile, svi su svjesni problema i da se on ne može riješiti pozivajući lidere ISIL-a da poštuju odredbe iz ratnog prava i međunarodne konvencije. Jedina mogućnost je, kao što je tražio ruski predstavnik u Vijeću sigurnosti Vitalij Čurkin, da se kazne svi oni koji kupuju naftu od ISIL-a, te da se prekine dotok novca kojim zaljevski šeici financiraju ovu najokrutniju terorističku skupinu u povijesti, koja je po okrutnosti nadmašila čak i nigerijski Boko Haram. Naravno, ove aktivnosti bi trebala pratiti i odlučna vojna kampanja, ali izgleda da za nju u ovom trenutku snage i hrabrosti ima jedino sirijska vojska i vlada u Damasku.
Upozorenje, uznemirujuće slike-ISIL kršćanima: „Nemamo vam što dati osim mača“

„Islamska Država“ je upozorila Kršćane, vjerojatno po posljednji put, govoreći „Nemamo im što dati osim mača“. Diljem Sjevernog Iraka, kršćani su nagomilani u kampovima za izbjeglice , zarobljeni u pustinji, zarobljeni u svojim domovima, čekaju smrt.
Iako su kršćani u Sjevernom Iraku živjeli gotovo dvije tisuće godina, i gotovo šesto godina prije Islama, danas se suočavaju sa istrebljenjem diljem regije.
„Naš narod nestaje,“ Kanon Andrew White, poglavar Anglikanske crkve u Iraku „Izgleda da bi kraj mogao biti jako blizu,“ rekao je za BBC.
Prekinite borbe, zaustavite bjedu. Djelujte sada.
Prije tjedan dana, Kršćani su upozoreni da napuste grad Mosul i druga područja pod kontrolom Islamske Države, ili će biti primorani platiti porez ili biti ubijeni. Danas nitko nije čuo ni riječ od tih kršćana i nitko ne zna što im se događa.
Da li su u tišini „stavljeni pod mač“ kao što Islamski militanti traže.

Djevojčica kršćanka obezglavljena od strane terrorista iz ISIS-a. Nema sumnje da se suočavamo sa genocidom.
Human Rights Watch je izjavio 14. srpnja da se domovi u Mosulu boje crveni slovima, kako bi označli domove Kršćana. I domovi Šiitskih Musliana su također ukrašavani.
Kršćani koji su pobjegli kažu kako su uskraćeni za sve svoje osobne stvari osim odjeće. Nakit, novac, automobili, pa čak i hrana i voda su im oduzeti na rubovima grada, jer su bili prisiljeni proći kroz kontrolne točke Islamske Države.
Međutim, znamo da je veliki broj Kršćana ostao, iz mnogih razloga. Neki su bili u prevelikoj oskudici da bi putovali ili su imali nemoćne osobe u obitelji pa nisu mogli putovati kroz pustinju do sigurnosti.
Oni koji su izbjegli su upozoreni „nemojte ni sanjati o povratku.“
Za one koji su ostali, oni gotovo sigurno mogu očekivati oštriji tretman od onoga koji su teroristi ISIS-a odredili svojoj braći Muslimanima.
Procjene govore da u regiji živi 200,000 Kršćana, međutim zna se za samo mali broj. Gdje su svi nestali Kršćani? Da li su već pod mačem? To je više nego moguće.

Glava sirijca, čije je obezglavljivanje izvedeno loše, međutim, gnjusna priroda ubijanja služi da se uplaše drugi
Islam je prilično jasan kod ovakvih stvari, dogovor je jako jednostavan. Za one koji žive pod vladavinom fundamentalističke Islamske države, mogućnosti su jasne. Imaju izbor, da bježe, obrate se na Islam, plate kaznu ili budu ubijeni. Suživot ne postoji. Iako su Kršćani, Muslimani i Židovi živjeli zajedno u ovoj regiji svijeta stoljećima, soj Islama koji sada dominira područjem predstavlja egzistencijalnu prijetnju Kršćanima i Židovima.
Desetljećima prije svijet je promatrao kako se Židove, i mnoge druge, uključujući veliki broj Katolika okuplja i progoni od strane Nacista. Nitko izvan Europskog kontinenta nije vjerovao da se te ljude ubija sistematski i na industriskoj razini.
Da ubijani su. Vidjeli smo strašne slike i video. Nasmješeni nacističko časnici stoje pokraj svojih žrtava dok ih strijeljaju ili ubijaju plinom. Danas teroristi Islamske Države poziraju sa svojim žrtvama, prave video zapise, i čak tweetaju okrutne šale o svome pokolju.

Alawiti žrtve ISIS-a, obezglavljeni i raspoređeni kao igrokaz za medije i javnost
Veličaju i slave svoje ubijanje i iskreno vjeruju da rade Allahov posao.
Svijet je jednom svečano obećao da neće dozvoliti da se dogodi još jedan holokaust. Ali ipak, mi svjedočimo kako se epizode etničkog čišćenja i genocida ponavljaju kroz povijest. I opet iznova, svijet šuti dok se cijele populacije i plemena istrebljivaju, premještaju ili dovode do bijede i siromaštva.
Danas, nitko ne želi pomoći Kršćanima. Ovi ljudi su ostavljeni da svise sami o sebi i nemaju ništa. Preko 400 obitelji se prijavilo u izbjegličke kampove u djelovima sjevernog Iraka koje kontroliraju Kurdi. Još stotine obitelji luta po pustinji i progon se nastavlja.
Milijarde ljudi će stajati i neće učiniti ništa pred licem zla, ali mi nećemo ovo prihvatiti. Da, moliti ćemo za mir i osuditi ćemo ovo zlo.
glasbrotnja.net
Smatraju se pripadnicima religije mira. Zovu se “Islamska država u Iraku i Siriji”.
Osim što su pripadnici islamske zajednice koju civilizirani islamski svijet ne podržava, oni su prije svega nasilnici koji žele preuzeti svijet.
Na ovim fotografijama klerik ISIS-a ubija bebu koja pripada kršćanskoj obitelji, a koja se odbila obratiti na islam, donosi samopismo.com. Nasilnici Islamske države se i dalje šire i vrše teror diljem Bliskog istoka te prijete stanovnicima zapadnog svijeta, uglavnom kršćanima, da će im napraviti isto.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)


















02. ožujka 2009. Glas Istre







