BIROKRACIJA U LIJEPOJ NAŠOJ ....

1. Predugi redovi na šalterima

Jedan šalter - najviše dva - služi za sve. Neki se čovjek raspričao, 35 minuta otišlo je na temu prolaznosti života. Službenica na šalteru sluša i kima glavom. Povremeno replicira. Žena u redu glasno negoduje: “Neka o životu filozofiraju na kavi”. Službenica se na to namršti te pozove izbacivača s pištoljem. Žena uzrujano traži šeficu poslovnice koja, pak, sliježe ramenima.

- Ugodno potrošite svoju plaću koju ste i ugodno zaradili - bijesna je žena dok je izbacivač drži za nadlakticu.

- Ja sam kozmetičarka, prodajem uslugu i za mušterije se moram dobro truditi. A u javnoj službi ne dobijem uslugu, iako je redovito plaćam. Jer, ako ne platim, idu mi kamate, nitko ništa ne oprašta.

Hoćete li vi meni platiti kamate što sam više od pola sata u redu? Ah, kakva korist! Ako i zaobiđem vašu poslovnicu, nema koristi jer vaši ljudi ne rade na normu - zaključila je ogorčeno.

Ova priča, dakako, nije pravilo, nego izdvojen slučaj. Varijacije na temu, međutim, česte su - šalteri izluđuju građane!

2. Organizacija pogreba kada netko umre u bolnici

Otac je u zagrebačkoj bolnici umro u petak ujutro. Pogreb je u Rijeci u nedjelju, tako je dogovorila obitelj. U bolnicu su, dakako, stigli u petak ujutro s namjerom da organiziraju prijevoz pokojnika.

- Može, gospođo. Bolnica radi s jednim pogrebnim poduzećem. Ukupni troškovi, dakle kovčeg, sprovodnica i sam prijevoz, stoje 9000 kuna - kaže bolnica.

- To nam je poveći iznos, sami ćemo organizirati za dvostruko manje novca - na to će ožalošćena supruga. - Onda sami trebate ići u sanitarni inspektorijat da vam izdaju sprovodnicu - kaže bolnica.

Ondje je stigla oko 13 sati.

- Sprovodnicu možete dobiti idući tjedan - suho će djelatnica.

- Ali pogreb je u nedjelju. Sad je 13 sati. Tu su sve potvrde iz bolnice.

- Ne možemo.

- A ako uzmem ovog ovlaštenog pogrebnika za 9000 kuna?

- Onda možemo.

- Znači, njemu u roku od tri sata možete izdati jedan papir?

- Tako je.

- A meni ne?!

- Tako je.

- Kakav reket! Pokojnik je cijeli život bio osiguranik HZZO-a, zašto vi ne osigurate prijevoz - uzalud je bjesnila žena. Morala je prihvatiti ponudu bolnice, “tešku” 9000 kuna.

3. Javni bilježnici imaju previše posla

Svaku fotokopiju dokumenta mora ovjeriti javni bilježnik. Primjerice, nakon godinu dana rada u službi zaposlenik polaže državni ispit i za to mora dostaviti svoju fakultetsku diplomu.

Ali, original ne vrijedi! Samo kopija ovjerena kod javnog bilježnika. Koji nema nikakav stroj-detektor da utvrdi je li original ispravan.

Čovjek pritom u najboljem slučaju izgubi pola sata i 50 kuna po svakom pečatu.

Ako čovjek polaže državni ispit nakon godinu dana rada u nekoj službi, zašto traže diplomu kao dokaz kad ju je već dostavio godinu dana ranije, pri zapošljavanju?

4. Rodni list ima rok trajanja

Zašto rodni list ne smije biti stariji od šest mjeseci? Jedan od odgovora koji ćemo dobiti obilazeći urede jest zato što u njega upisujemo promjenu prezimena kod vjenčanja. Zašto, međutim, to upisujemo u rodni list? Zašto to ne učinimo samo u vjenčanom listu kao praktični zapadnjaci?

5. Traže fotografije, a nemaju automat

Službe koje traže fotografiju za dokumente nemaju svoj automat za fotografiranje, za razliku od Amerikanaca ili američkog veleposlanstva u Zagrebu. Ako građane tražimo da nešto donesu, onda ih ne možemo vozati uokolo, smatra ta moćna država koja cijeni učinkovit radni dan.

6. Gruntovnica je bahato neorganizirana

Čovjek kupuje stan na kredit. Prva nekretnina. Da bi bio oslobođen poreza, treba iz gruntovnice donijeti potvrdu da nema niti jednu nekretninu prepisanu na svoje ime. Čeka u redu. Zatim ide na policiju - uzima potvrdu koja jamči da je dosad imao prebivalište kod nekoga drugog (najčešće roditelja). Za spomenuti kredit od pukih 20.000 eura roditeljska kuća ide pod hipoteku. No, prije nego što ga banka odobri, traži potvrdu iz gruntovnice da je čestica zemlje zaista u vlasništvu spomenutih roditelja. Valja opet na gruntovnicu.

- Knjigovodstvo se od 1978., kada je kuća sagrađena, mijenjalo sto puta i zato gubite dva dana po našim uredima - protumačila je čovjeku službenica u katastru.

7. HZZO maltretira bolesne pacijente

Radnik se razboli, liječnički su nalazi nakon 42 dana u redu, ali on se i dalje loše osjeća. Trebaju mu još dva tjedna. Zna to i liječnik specijalist, sve mu je jasno, ali nema se, kaže, za što uhvatiti i napisati još dva tjedna bolovanja. Pacijenta šalje na prvostupanjsku liječničku komisiju. Liječnica u komisiji dijeli mišljenje sa specijalistom.

- Vidi se da ste iscrpljeni i da patite od posljedica radnog mobbinga. Dobro bi vam došla još dva tjedna za oporavak, ali nemam šifru za bolovanje. Moram vas vratiti na posao, a vi svakako HZZO-u dostavite pismenu žalbu - kaže liječnica.

Čovjek to učini i nazove Pravnu službu HZZO-a.

- Vaša će žalba biti obrađena u roku od 72 dana - obavijesti ga pravnik.

- Ali, ja na poslu moram biti prekosutra, a ne mogu se pomaknuti - zavapi čovjek.

- Imamo puno predmeta i zakonska 72 dana za obradu žalbi - ponovi pravnik.

- A ja se u međuvremenu moram pojaviti na poslu?

- Tako je.

- A što će biti ako vi 69. dan, dakle nakon više od dva mjeseca, odlučite da uvažavate moju žalbu, a ja sam to vrijeme debelo radio? Što ću dobiti, retroaktivno bolovanje koje sam trebao iskoristiti prije dva i pol mjeseca?

- Nažalost...

8. HEP ignorira činjenicu da je dužan vama

Čovjeku su obračunali da je struju 2009. godine preplatio 250 kuna. U prvoj polovici 2010., međutim, javljaju da je 300 kuna manje platio. Nameće se najjednostavniji i najlogičniji zaključak: neka HEP to jednostavno prebije. Ali ne, unatoč prošlogodišnjoj preplati, HEP prvenstveno zanima dug od 300 kuna i na kućna vrata dolazi službenik za ovrhu. Isključit će struju.

- Prebijte taj iznos - traži čovjek.

- Morate na šalter - tumači hepovac.

Hopa-cupa do šaltera. Ali, ne može se tih 300 kuna platiti u HEP-u. Valja ići u poštu, ondje platiti i natrag odnijeti uplatnicu kao dokaz. Opet red. U međuvremenu su čovjeku iskopčali struju. Ponovno uključenje stoji 50 kuna.

9. Škrtarenje s potvrdama o nekažnjavanju

Čovjek završi studij dva strana jezika. Ili geografiju, psihologiju, pedagogiju. Traži posao, primjerice, u školi i javi se na 20 natječaja. Jedan od papirnatih preduvjeta jest potvrda da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, tzv. potvrda o nekažnjavanju.

Ona se mora izvaditi na sudu u mjestu prebivališta. I, dakako, ne smije biti starija od tri mjeseca. Neki čak traže mjesec dana. Sud po jednom dolasku izdaje samo dva originala. Zašto? To znači da osoba, ako posao traži u Zagrebu i javi se na 20 natječaja, deset puta mora ići na sud u Osijek, Šibenik ili Dubrovnik.

10. Policija, parkiranje i sud

Građaninu je pauk dignuo automobil. Uložio je žalbu, pa ga je pozvao Prekršajni sud kojemu je iznio svoju obranu (“stupići su bili tamo, ja sam parkirao amo”…).

- U redu, vidjet ćemo - kaže sutkinja.

- Trebam papir iz gruntovnice, iduće je ročište za mjesec dana.

- U redu - reče čovjek.

Policija mu, međutim, ipak pošalje svoj dio kazne za nepropisno parkiranje, dakle 300 kuna.

- Ali, ne možete mi naplatiti kad još ni sud nije odlučio jesam li kriv - objašnjava građanin.

- Otkud bi MUP mogao znati da ste vi na sudu - glasi odgovor.

- Zašto vam gradski parking ne javi? Da, onaj isti parking koji nas gnjavi da žalba mora biti u dva primjerka - procijedio je čovjek.

11. Hrvatska pošta drži novac tri dana

Čovjek je ratu kredita uplatio u pošti dan prije isteka dospijeća plaćanja, dakle na vrijeme. Banka uplaćeni iznos ipak nije dobila u traženom roku i na kućnu je adresu poslala opomenu u iznosu od 17 eura, odnosno 124 kune.

Zašto pošti trebaju tri dana da prebaci uplaćeni novac? I zašto uopće naplaćuje naknadu ako joj toliko treba za jednu transakciju?! I zašto se, zaboga, u jednom redu čeka za plaćanje, a u drugom se redu kupuju uplatnica ili kuverta? Čemu sto redova?

12. Dokumentacija

se ne smije faksirati niti slati mailom.

Potvrdu o nekažnjavanju, kao i ostale dokumente za posao u javnom ili državnom sektoru, osoba ne može faksirati, niti poslati mailom, kao što bi učinila da se javlja na natječaj u neku multinacionalnu kompaniju. Svi se originali moraju poslati poštom ili osobno donijeti jer jedan ured javne uprave nema pojma što radi onaj drugi.

13. HZZO šikanira bolesne majke na porodiljnom

Beba je imala tri mjeseca kad je majka završila na hitnoj operaciji žuči. Otac radi, majka na operacijskom stolu, nema tko biti s bebom. Otac se stoga, s bebom u naručju, obraća kadrovskoj službi svoje tvrtke i liječnici s namjerom da on otvori porodiljni i bude s bebom dok žena ne ozdravi.

- Prema zakonu, vi ne možete na porodiljni jer je supruga na porodiljnom - kažu ocu.

- Ona je sad u bolnici - odgovara on.

- Da, ali ona mora otići u HZZO, zatvoriti svoj porodiljni i otvoriti bolovanje. Tek tada otac može otvoriti porodiljni i biti s bebom. Prema pravilima, ako je jedan roditelj na porodiljnom, drugi ne može dobiti ništa za njegu djeteta - objašnjava služba.

14. Svatko traži potvrdu o prebivalištu

Podiže se u MUP-u u mjestu prebivališta. Potrebna je za sve i svaka je služba traži. Je li onda potvrda o prebivalištu jedini dokaz o prebivalištu neke osobe? Netočno! Naime, prema odredbi članka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, upravo je osobna iskaznica javna isprava kojom državljanin RH, među ostalim, dokazuje prebivalište i adresu stanovanja. Dakle, osobna iskaznica je osnovni dokaz o prebivalištu. Nije jasno, međutim, kako to javne službe ne znaju te u skladu s tim prestanu maltretirati građane potvrdom o prebivalištu po koju neki moraju ići na drugi kraj zemlje. Umjesto da samo fotokopiraju osobnu iskaznicu.

15. Porezna uprava svake godine traži iste dokumente

Zašto se kod obavezne prijave poreza svake godine nanovo trebaju dostaviti isti papiri o stambenom kreditu? Porezna uprava, dakle, svake godine utvrđuje isto gradivo s istim kupoprodajnim ugovorom i ugovorom o kreditu, i u deset godina naslaže deset istih snopova papira. Zašto jednostavno službenici Porezne uprave ne ustanu iz fotelje i prošeću se do svog arhiva?

16. Osobna iskaznica nije uvijek dovoljna

Čovjek s austrijskom adresom upisivao je kćer u matičnu knjigu rođenih u Hrvatskoj. Službenica je zatražila potvrdu boravišta u Republici Hrvatskoj. Čovjek je predao osobnu iskaznicu.

- Ne, gospodine, mora biti potvrda iz MUP-a, osobna na vrijedi - ustvrdi službenica.

- Zar osobna nije dokument koji dokazuje tko sam, što sam i odakle sam - odvrati čovjek i uputi se u MUP. Ondje kaže službenici što treba. Ona odvrati:

- Gospodine, imate li osobnu iskaznicu kod sebe da ja sada ne rujem po dokumentaciji?

Čovjek joj preda osobnu, ona napiše potvrdu, on se vrati u matični ured i preda je tamošnjoj službenici.

- To je to, valjda - kimne ona zadovoljno glavom.

17. Porezna uprava je spora kad nama duguje

Povrat poreza po godišnjoj prijavi dobijemo otprilike nakon godinu dana. Prođe, dakle, skoro cijela godina otkad smo taj iznos uplatili (preplatili) u državni proračun. Ako je razlika u korist države, doplatiti se mora u roku osam dana, inače...

18. Centri za socijalnu skrb su nepovezani

Osam tisuća parova u Hrvatskoj želi posvojiti djecu. Molbu i tzv. obradu (brdo potrebnih papira) predali su svom Centru za socijalnu skrb, na primjer u Zlatar Bistrici. Dotični par zatim dobiva informacije jedino od svog Centra od kojega će doznati samo ima li u toj županiji djece za posvajanje. Ako se, primjerice, dijete za posvajanje pojavi u Dubrovniku, supružnici iz Zlatar Bistrice to neće doznati. Jer, njihov im Centar to neće javiti. Jer, jedan ne zna što radi drugi. Ne postoji registar posvajatelja. Stoga parovima koji žarko žele posvojiti dijete preostaje samo jedno: svaki tjedan okrenuti brojeve 80 i nešto centara. Naravno, tijekom radnog vremena jer centri ne rade poslijepodne

19. Carina ignorira važeće potvrde

Građanin je naslijedio automobil koji je iz inozemstva trebalo uvesti u Hrvatsku. Prema važećem pravilniku Carinske uprave, u slučaju nasljeđivanja vozila osoba je automatski oslobođena od postupka homologacije vozila (dokaz da su dijelovi vozila ispitani u skladu s europskim i domaćim pravilnicima). Unatoč tome što čovjek ima pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i što carinici znaju za pravilnik, poslali su ga u Državni ured za mjeriteljstvo da iz njega donese potvrdu da je oslobođen homologacije. Nepotrebno je i besmisleno što na Carini traže papir kao da njime dokazuju nešto što već nisu znali. Potvrda se, pritom, ne može ishoditi u jednom danu.

20. Državne službe pokvarile su i privatne banke

Iako su banke privatni sektor, u sprezi s javnom službom također znaju zagorčati život. Žena je imala račun u banci koji godinama nije koristila. Nakupilo se 700 kuna duga, otišla je u banku vratiti dug i zatvoriti račun. Međutim, budući da se u međuvremenu udala, prezime na osobnoj iskaznici i prezime u računalu banke nije bilo isto.

- Ovo je račun Sanje Jurić.

- To sam ja, samo što sam se udala pa sam sada Sanja Jurić Novak.

- Da biste zatvorili račun, treba nam vaš vjenčani list - kaže služba.

- Ali, zar vam nije logično da sam to ja? Koja bi to Sanja Jurić za tamo neku drugu Sanju plaćala 700 kuna, tko je još toliko altruističan - tumači žena.

1. Nije bilo druge nego tijekom radnog dana otići po vjenčani list u mjesto vjenčanja, dakle u drugi grad, i zatim ga osobno donijeti.Glomazna birokracija. Spora, skupa, nelogična. Jede ljude, vrijeme, strpljenje i novčanike. Tiskanice, formulari, obrasci u Narodnim novinama. Svih boja i naziva. Zna za njih svaki čovjek u ovoj državi. Svatko se barem jednom očešao o državnu i javnu upravu koja kao da još uvijek živi u socijalizmu. Naime, sustav javne i državne uprave još ne percipira da je on uslužna djelatnost namijenjena istim onim građanima koji ga plaćaju iz vlastita džepa. Da su državni činovnici tu radi nas, a ne mi radi njih. I da nema opravdanja za neljubaznost i manjak bontona u njihovu ophođenju s građanima.