Marko Perković Thompson: Zašto sam odlučio preseliti proslavu u Knin

Na svojem Facebook profilu najpopularniji hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson objavio je intervju za Večernji list u kojem objašnjava zbog čega će sudjelovati na proslavi Dana domovinske zahvalnosti u Kninu, kao i neke od zabluda koje su se vezale uz njegovo ime u proteklom razdoblju.

Kada se rodila ideja te kako ste i kada donijeli odluku o preseljenju narodne proslave Oluje iz Čavoglava u Knin?

Među nama, članovima Odbora za proslavu Dana pobjede u Čavoglavama, ideja se rodila prije nekoliko mjeseci. Dugo smo promišljali tu ideju, razgovarali smo s mnogim ljudima i onda svi zajedno donijeli odluku da ove godine na okruglu dvadesetu obljetnicu proslave Oluje, iznimno proslavu iz Čavoglava preselimo u Knin, simbol hrvatske veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu.

Koji je bio presudan motiv da donesete takvu odluku?

Time smo željeli pokazati veliko hrvatsko zajedništvo. Na ovaj način željeli smo dati obol da proslava u Kninu bude još veća te da u njoj sudjeluju one brojne desetine tisuća ljudi koji su prošlih godina dolazili u Čavoglave.

Kako su na tu vašu odluku reagirali sumještani iz Čavoglava?

Većina mještana bila je upoznata s našom idejom. Prvo smo njima pokušali objasniti što znači ta naša odluka. Većina njih je to prihvatila, ali jedan manji dio sumještana to je preemotivno shvatio i bilo im je žao što ove godine proslave Oluje neće biti u Čavoglavama. Međutim, kako vrijeme odmiče i ti sumještani kojima je bilo žao, polako shvaćaju značaj te naše odluke.

Sudeći po komentarima na društvenim mrežama i svi oni koji su godinama dolazili u Čavoglave pozitivno su reagirali na tu odluku. Je li vas to iznenadilo?

Moram priznati da me to nije iznenadilo. Ja sam takvu reakciju i očekivao. Znamo zbog čega su Čavoglave nastale prije dvanaest godina. Nastale su zbog višeg interesa, a sada se zbog višeg interesa Čavoglave preseljavaju u Knin. Mi u Čavoglavama, kada je u pitanju proslava Oluje, ne razmišljamo lokalpatriotski. Zato nam je bilo lako donijeti odluku za koju smo bili sigurni da će pozdraviti svi oni kojima je proslava u Čavoglavama prirasla za srce. Narod je prepoznao zbog čega mi to činimo i zbog toga me nije iznenadila pozitivna reakcija ljudi.

Tko vam se prvi javio i pozdravio tu vašu odluku?

Odmah su se javili ljudi iz Generalskog zbora, Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, branitelji koji prosvjeduju u Savskoj, umirovljeni pripadnici 4. gardijske brigade i mnogi drugi istaknuti pojedinci, profesori i akademici koji su godinama dolazili na proslavu u Čavoglave. Tako brzu i od srca iskrenu reakciju nisam očekivao. Nakon što je bila objavljena vijest o preseljenju Čavoglava u Knin, u Splitu, gdje sada živim, zaustavio me jedan stariji čovjek i znate što mi je rekao: “Marko, svaka ti čast. Napravio si državnički potez!” Čovjek je prepoznao da to činimo zbog potrebnog nam zajedništva. Ljudi koji dolaze na moje koncerte ne dolaze radi mene i neke moje interpretacije, nego zbog toga što osjećaju da kroz svoje pjesme nastojim njegovati ono na čemu smo opstali i ono na čemu kao narod trebamo živjeti. Taj svjetonazor nastojim promovirati kroz svoju glazbu i kroz svoj život. Uvijek nastojim prepoznati trenutak kada mogu najviše doprinijeti da to zajedništvo istinski živi. A mislim da je ovo taj trenutak.

Kako su reagirali u Kninu kada ste im rekli da Čavoglave selite u njihov grad?

Oduševili su se. Odmah su nam ponudili da budemo suorganizatori tog dijela proslave u Kninu i da svojim iskustvom i znanjem, koji smo kroz proteklih dvanaest godina stekli u Čavoglavama, preslikao u Kninu. Mi ćemo u Kninu biti suorganizatori tog večernjeg dijela programa. Na raspolaganje su nam stavili svu moguću gradsku infrastrukturu. Uz njihovu pomoć proslavu u Kninu ove godine napravit ćemo puno svečanije i ljepše nego u Čavoglavama.

Zna li se gdje će se u Kninu održati taj večernji dio proslave koji se do sada odvijao u Čavoglavama?

Na stadionu i oko stadiona. Odgovorni ljudi u Kninu su nam stavili sve na raspolaganje, a mi kao suorganizatori večernjeg programa  potrudit ćemo se da u produkcijskom smislu to napravimo još bolje i svečanije. Ljudi iz Knina se istinski raduju što će u svom gradu na dan hrvatske najveće pobjede moći osjetiti tu atmosferu i emociju iz Čavoglava

Naziru li se konture tog dijela proslave u Kninu za koju ćete biti zaduženi vi iz Čavoglava?

Još smo u fazi priprema. Međutim, središnji dio večernjeg programa bit će, kao i godinama prije u Čavoglavama, veliki koncert na kojemu ću nastupiti ja i mnogi drugi izvođači koji su godinama dolazili pjevati u Čavoglave. Produkcijski i scenografski to će biti spektakl kakav Knin do sada nije vidio i kakav on zaslužuje na dvadesetu obljetnicu Oluje. U produkcijskom smislu želja mi je pokušati dostići  produkciju koja je bila viđena na mojim najvećim koncertima poput Maksimira, Poljuda.  Već sam aktivirao sve ljude koju tome mogu doprinijeti. Sve ono što Hrvatska ima najbolje bit će u Kninu.

Hoće li Čavoglave ove godine slaviti Dan pobjede?

Taj dan ujedno je i službeni dan naše Crkve hrvatskih mučenika. Ujutro će biti misa, poslije nje će se družiti mještani i oni koji navrate u Čavoglave prije odlaska u Knin. Naše selo bit će mjesto okupljanja bajkera koji će u četiri sata poslijepodne u defileu  krenuti u Knin. Dosadašnjih godina taj defile kretao je iz Drniša i stizao u Čavoglave, a ove će godine krenuti iz Čavoglava i svečano ući u Knin.

Nisu svi oduševljeno primili vijest da se Čavoglave sele u Knin. Jedan dio hrvatske javnosti u tome vidi politiku i smatra da na taj način vi šaljete političku poruku?

Svih ovih proteklih 12 godina mi u Čavoglavama nismo dopuštali da se politika i političari miješaju u našu proslavu Oluje. Nijedna politička stranka, a ni pojedinac nije tamo govorio. Svi su bili pozvani da dođu i s narodom kao obični ljudi slave Dan pobjede. Ali na vaše pitanje ću vam odgovoriti izravno, da  ovo je politička poruka i svi oni kojima je upućena će je razumjeti.

Ipak, ima i onih koji tvrde da je politika utjecala na vašu odluku o preseljenju Čavoglava u Knin?

Može se reći samo indirektno. Pobjedom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj se promijenila i politička klima. Ona je uvela jedno novo ozračje, ozračje zajedništva i poštivanja domoljublja.

Pa jeste li s njom razgovarali o tome?

Nije me zvala, a niti sam s njom na bilo kakav način o tome razgovarao. Međutim, mogu još jednom ponoviti da je njezina pobjeda na predsjedničkim izborima promijenila političko ozračje u Hrvatskoj i svi koji to vidimo i osjećamo moramo na svoj način doprinijeti da zajedništvo, koje ona zagovara, počnemo ostvarivati na djelu. Ovo je naš doprinos tome.

Podržavate li mimohod Hrvatske vojske u Zagrebu dan prije obljetnice Oluje?

Držim da mimohod nije suvišan. Dapače, neka Hrvatska vojska slavi, posebice kada se to radi povodom dvadesete obljetnice Oluje. To je dobra stvar. Samo bi volio da se on održava u Kninu. Po meni bi to bilo jedino ispravno. Ovo je dvadeseta obljetnica i po meni svi trebaju napraviti iznimku i doprinijeti da na taj dan Knin bude glavni grad svih Hrvata i najveće i najvažnije središte Hrvatske.

Kako su nastala proslava Oluje u Čavoglavama prije trinaest godina?

Čavoglave su nastale iz nezadovoljstva ili još točnije kazano – iz bunta! Do tada sam ja svake godine bio na proslavi u Kninu. Meni su tamo osporavali izvoditi neke moje pjesme, posebice Čavoglave. Nakon što se to počelo ponavljati, zapitao sam se: “Kako je slaviti Dan pobjede, a ne pjevati tu pjesmu koja je bila simbol otpora srpskom agresoru.” Odlučio sam otići u svoje selo i sa prijateljima slaviti taj veliki dan onako kako ja hoću. To su prepoznali moji prijatelji, a od njih njihovi i tako se dogodilo to što se dogodilo – Čavoglave su iz godine u godinu postajale sve veće i brojnije okupljalište naroda za Dan pobjede. Ne želim da ovo izgleda prepotentno, ali držim da smo mi u Čavoglavama održali spomen na Oluju. To će vam reći svi koji su kroz ove godine dolazili u Čavoglave. Jednostvno rečeno, učinili smo sve da se proslava Oluje očuva. Samo da znate kakvi su bili pritisci političkih struktura koje su nastojale “razvodniti” proslavu u Kninu i onemogućiti Čavoglave. Mi smo učinili sve da se proslava Oluje očuva i da taj dan u narodu ostane ono što on zapravo i predstavlja.

 Jeste li tada kada ste odlučili Oluju slaviti u rodnim Čavoglavama mogli zamisliti da će vaše mjesto postati to što predstavlja danas?

Ne! To nitko nije mogao ni zamisliti. Sve se dogodilo spontano. Narod je to prepoznao. Ljudi su prepoznali tu našu želju da se Dan domovinske zahvalnosti slavi onako kako to narod želi. U Kninu se tada nažalost nije mogao tako slaviti taj dan, ali zato jeste u Čavoglavama. I zato su one postale to što jesu.

Jesu li ljudi u Čavoglave počeli dolaziti zbog vas?

Ljudi iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva nisu u Čavoglave dolazili zbog mene. Mene su mogli vidjeti širom Hrvatske i vani na mojim brojnim koncertima i čuti moje pjesme na stotinu drugih mjesta. Oni su u Čavoglave počeli dolaziti zbog tog zajedništva koje se tamo osjećalo, zbog domoljublja koje se tamo vidjelo i zbog simbolike koji je Knin nosio. Mi u Čavoglavama uvijek smo govorili da smo dio kninske proslave. Uvijek smo Knin stavljali kao središnje mjesto proslave Oluje. Ljudi su u Čavoglave počeli dolaziti zbog te emocije koju na taj dan nisu mogli osjetiti nigdje, pa ni u Kninu, kao u našemu selu koje je bilo Hrvatska u malom.

 Znači, nikada niste prekinuli veze s Kninom?

Svake godine na Dan pobjede mi iz Čavoglava odlazili smo u Knin na misu za Domovinu, druženje s prijateljima i suborcima, a potom na Šuškovu kavu – odnosno ono što je ona simbolizirala. Nakon toga vraćali smo se u Čavoglave i pripremali za veliku proslavu.

Godinama su izvještaji medija iz Čavoglava nalikovali na statistički izvještaj o broju ustaškog znakovlja koje se moglo vidjeti na nekim pojedincima. Kako to komentirate?

Bilo je raznih pokušaja kompromitiranja naše proslave koja je mnogima u Hrvatskoj bila trn u oku. Prozivali su nas da smo “paralelna proslava”, da smo “kradljivci proslave Oluje” itd. Proslavu Oluje u Čavoglavama htjelo se iskompromitirati, nastojalo se na razne je načine ugasiti. Ali, hvala Bogu da smo je očuvali. Sada je pred nama vrijeme u kojemu opet moramo pokazati to zajedništvo koje nas je krasilo prije četvrt stoljeća.

Mislite li da je danas hrvatski narod razjedninjeniji nego ikada do sada?

Jeste! To vidi svatko. Mislim da to netko namjerno i uporno pokušava postići.

Podržavate li branitelje koji već mjesecima prosvjeduju u Savskoj?

Podržavam. Od prvoga dana prosvjeda imaju moju potporu. Nažalost, ima onih koji žele iskriviti njihovu ulogu i opravdani prosvjed. Vjerujem da branitelji koji prosvjeduju imaju snage i da će ustrajati na svojim zahtjevima. Oni ne prosvjeduju zbog nekih osobnih interesa ili materijalnih prava koja nisu ostvarili. Oni su osjetili da se ljuljaju temelji države koju su stvorili. Zato se na sve načine nastoje zamagliti njihovi jasni zahjtevi.

Kada smo već kod politike, je li vas iznenadila vijest da Peđa Grbin rado pjeva vaše hitove?

Moram priznati da me je iznenadilo.

Pa, kada smo već kod vaših pjesama, pripremaš li novi album i kakve imaš planove na glazbenom polju?

Do kraja godine imam još dosta nastupa. Paralelno s time radim nove pjesme. Slažem ih pomalo. Imam jedan veliki kredit kod ljudi. Vidim, čujem i osjećam da su ljudi znatiželjni i jedva čekaju što ću sada napraviti.

U kojemu smjeru to ide?

To je nastavak onog svega što sam do sada radio. Radim jednu novu stranicu u svom glazbenom opusu. Vjerujem da će moja publika biti zadovoljan. Ja sam već sada slažući te pjesme, zadovoljan s onim što stvaram.

Kada možemo očekivati novi album?

Po gruboj procjeni, vjerojatno, za Uskrs iduće godine. Vidjet ću možda s nekim singlom iziđem malo prije.

Možemo li makar malo zaviriti u vašu novu glazbenu šrkinju i ljudima otkriti neki djelić iz njezina sadržaja?

Pa, evo sada upravo slažem pjesmu o Bleiburgu. To je tema kojom sam zaokupiran i pokušat ću kroz jedan glazbeni broj obraditi priču o stradanju hrvatskog naroda. Slušajući biskupa Bogovića koji je zaokupljenom temom Krbavskom polja, pokušat ću jednim glazbenim brojem obraditi i tu temu. To su teme kojima sam i ja zaokupiran.

Jesi li u mladosti ikada razmišljao o tome da postaneš pjevač?

Imao sam svoje tihe snove kao i svaki drugi mladac. Volio sam glazbu, ona je živjela u meni, skupljao sam ploče, svaki instrument koji mi je došao pod ruku brzo sam naučio. Imao sam male snove o kojima nikome nisam pričao jer sam smatrao da je to meni nedostižno.

Ipak, nakon prve pjesme ona je postala tvoj poziv?

U početku nisam doživljavao da će glazba biti moj posao. Pa čak ni nakon “Čavoglava”. Puno godina kasnije, kada sam napisao pjesmu “Vjetar s Dinare”, započeo je moj glazbeni uzlet. Nakon toga uslijedile su i druge pjesme “Prijatelji”, “Lijepa li si” i druge. Tek tada kada sam vidio da ljudi prepoznaju moju glazbu, ona je postala pravi moj poziv.

Pivaj brat di god hočeš uvjek si medju svojim Hrvatima.