Rafael Boban-23. prosinca 1907. Nadimak, Ranko. Titule, vitez Mjesto smrti, Nepoznato. Nacionalnost, Hrvat.

FOTO: Zapovjednik “Crne legije” Jure Francetić, zapovjednik I. stajaće djelatne bojne Rafael Boban (desno) i zapovjednik IV. bojkra Julije Fritz u istočnoj Bosni početkom 1942. godine (iz knjige “Ustaška vojnica 1″).

Rafael Boban rođen je u Bobanovoj Dragi kraj Gruda 1907. godine, bio je djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ljeto 1932. osvanuo je u ustaškom logoru Bovegno u Italiji te je u toj zemlji, s prekidima, bio do povratka ustaša u Hrvatsku u travnju 1941. godine.

Pripadao je krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika. Boban je u studenome 1941. promaknut u čin ustaškog satnika. S Jurom Francetićem osnovao je Crnu legiju. Početkom 1944. postavljen je za zapovjednika Petog ustaškog zdruga u Koprivnici, a kraj rata dočekao je u činu ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga (HOS-a).

U svibnju 1945. povlačio se sa svojom postrojbom prema Austriji, te se, prema sjećanjima i tvrdnjama svjedoka, kod Bleiburga probio i nije pao u partizansko zarobljeništvo. Prigodom rekonstrukcije izbjegličke vlade NDH 1951. godine Pavelić ga je imenovao ministrom oružanih snaga. Ostala je, međutim, dvojba je li to imenovanje bilo samo fiktivno ili je Boban zaista bio blizu Pavelića u emigraciji. Vjerojatnije je ono prvo.

O njegovoj sudbini postoji, zapravo, više priča. Neki govore da je poginuo 1945. u Podravini ili 1947. u Hercegovini kao križar. Po drugima, uspio je emigrirati u Argentinu i preko nje u SAD, te da je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u korejskom ratu 1950.-1953. godine.

Bobana su komunističke vlasti teretile za mnoge ratne zločine, a ovaj se dokument odnosi na zbivanja u Podravini:

Ivo Rojnica, bivši dubrovački visoki ustaški dužnosnik i kasniji emigrant, iznio je u svojim sjećanjima zanimljive pojedinosti:

“Šimić (general Frane Šimić, na. Z. D.) mi je posebno opisao katastrofu Crne legije, koja je bila pod zapovjedništvom ustaškog dopukovnika Rafaela Bobana. Od cijele ove slavom ovjenčane legije uspjelo se je spasiti i stići u Imotski oko 900 ljudi (nakon operacija u Bosni, na. Z. D.). Prema pričanju bivšeg poručnika Zvonka Buljana (koji živi u Buenos Airesu), koji je bio u stožeru Crne legije, ova je prije napadaja brojila oko 2500 momaka. Prema tome, poginulo je 1600 momaka, propala čitava ratna oprema, moral se srozao i još k tome nadošle i druge nedaće, kao posljedica neposlušnosti i neodgovornosti Rafaela Bobana. Prema svim vojničkim normama, za ovakvu katastrofu je morao biti pozvan na odgovornost. I taj netko je trebao biti dopukovnik Rafael Boban. Umjesto toga, Bobana se prebacuje s ostacima Crne legije u Podravinu, da u nepoznatim krajevima popuni izgubljeno ljudstvo, jer na području Bosne, gdje je Boban djelovao, nitko živ nije htio u sastav odreda pod njegovim zapovjedništvom. Bio je imenovan pukovnikom, zatim generalom, a da bude još veći paradoks, postao je i vitez”.

Rojnica optužuje Bobana da je kriv “pred hrvatskim narodom i pred poviješću kao sudionik u dovođenju na vlast Tita i pri uspostavi komunističke tiranije i druge Jugoslavije”, te za ubojstvo generala F. Šimića 9. kolovoza 1944. u Mostaru. Šimićeva je smrt, međutim, vrlo dvojbena. Postoje, naime, neki dokumenti iz kojih se može zaključiti da su ga ubili komunisti, a prema drugima četnici.

Boban je imao Pavelićevo neograničeno povjerenje, te je bio jedan od rasova. Ras je, naime, isprva bio naziv za petoricu utjecajnih ustaša povratnika: Eugena Kvaternika, Ante Moškova, Vilka Pećnikara, Ivu Herenčića i Eriha Lisaka. Nakon smjenjivanja E. Kvaternika 1942. godine tim su nazivom označavani i Vjekoslav Luburić, Vjekoslav Servatzy, te Boban.

Ustaška djelatnost

Isprva djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaški logor Bovegno u Italiji došao je u ljeto 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u rujnu 1932.), te opet preko Zadra potražio boravište u Italiji. U svibnju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom vodnikom. Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Talijani prebacuju u Kalabriju. Početkom prosinca 1937. uhićen je s grupom ustaša zbog navodnog pripremanja atentata na Milana Stojadinovića, ali je ubrzo pušten. Pripadao je krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika

Karijera u NDH

Nakon proglašenja NDH vratio se u domovinu i djelovao u Ustaškoj vojnici. U studenom 1941. promaknut je u čin ustaškog satnika. Kada je napadom Hitlera na SSSR došlo do sukoba među dostadašnjim saveznicima nacistima ikomunistima, došlo je i do posljedičnog izbijanja partizanskog ustanka protiv vlasti NDH, vođenog od KPJ. Boban tada postaje zamjenik zapovjednika elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije, Jure Francetića, koja se do tada borila isključivo protiv četnika. U srpnju 1942. zapovjedao je jednom bojnom Crne legije koja je dva dana i dvije noćibranila grad Kupres od partizanskih napada. Nedugo prije pogibije Jure Francetića (potkraj 1942.) Crna legija postaje I. stajaći djelatni zdrug, a njezina 3. bojna služi kao osnova za formiranje V. stajaćeg djelatnog zdruga, kojem zapovjednik postaje Boban. Prema tvrdnjama poručnika Zvonimira Buljana, za Bobanova zapovijedanja V. zdrug je od 2500 ljudi izgubio 1600 i svu vojnu opremu što je dovelo do pada morala te je postrojba morala biti popunjena uPodravini. U veljači 1944., nakon preuzimanja Koprivnice iz partizanskih ruku, Boban je iz odmazde dao strijeljati deset civila a u lipnju još četvoricu. Poslije rata ga je ustaški dužnosnik Ivo Rojnica optužio za ubojstvo generalaFranje Šimića. Pod Bobanovim zapovjedništvom V. stajaći zdrug operira u Podravini, a 13. listopada 1944. odbijanapad partizanskog 6. i 10. korpusa te 7. banijske divizije na Koprivnicu. U istom mjesecu Boban čuva zatočene bivše ministre, Mladena Lorkovića i Antu Vokića u Koprivnici. Ujedinjenjem Ustaške vojnice i domobranstva Boban u studenom 1944. Boban postaje zapovjednik 5. hrvatske divizije. Na kraju rata imao je čin ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga. U svibnju 1945. povlači se u Austriju, te se kod Bleiburga uspijeva probiti na sigurno.

Teorije o sudbini

Postoji više verzija o Bobanovoj životnoj sudbini nakon 1945. Prema jednoj je poginuo 1946. u Podravini u borbi s partizanima, a prema drugoj 1947. kao križar uHercegovini. (Postoje i priče da se prebacio u Argentinu, potom u SAD, gdje je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u Korejskom ratu. Ondje je navodno izgubio ruku te je umirovljen i vraćen u SAD, nakon čega se preselio u Austriju i ondje umro.) Poznato je samo da je prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu 1951.Ante Pavelić imenovao Bobana ministrom Oružanih snaga, iako on nije bio prisutan.

Poznati hrvatski povjesničar dr. Zdravko Dizdar je prema vlastitom navodu raspolagao Bobanovim pismom koje je poslao svojoj supruzi, u kojem stoji da je kao anti-komunistički borac sudjelovao u redovima Američke vojske u Korejskom ratu, te je nakon umirovljenja kao časnik američke vojske živio u Irskoj do smrti.

Zanimljivosti

Ulica viteza Ranka Bobana, grad Grude

• Po Rafaelu Bobanu, IX. bojna Hrvatskih obrambenih snaga je 1991. prozvana IX. bojna "Rafael vitez Boban". I. bojna HOS-a iz Livna je također nosila ime "Rafael vitez Boban" ali je ono kasnije promjenjeno u "Ivan vitez Brdar". Također je i jedna jedinica Hrvatskog vijeća obrane dobila ime po Rafaelu Bobanu, 6. brigada "Vitez Ranko Boban" iz Gruda, koja je kasnije preustrojena u 40. domobransku pukovniju "Ranko Boban".
• Rafael Boban je dalji rođak Mate Bobana, prvog predsjednika HR Herceg-Bosne.
• "Ulica Viteza Ranka Bobana" naziv je ulice u Grudama koja nosi njegovo ime.
• U naselju Šćenica Bobani u općini Ravno nalazi se Bobanova slika u lokalnoj katoličkoj crkvi.^[5]
• U filmu Četverored iz 1999. Bobana je glumio hrvatski glumac Ljubo Zečević.