Opis HNF-a

10. travnja 2010. godine na dan kada je 1941. god. obnovljena Hrvatska država u Zagrebu je osnovana udruga "Hrvatski nacionalni front ". Zadaća udruge je čuvati i braniti nacionalne interese. Hrvatski narod mi je svetinja i spreman sam dati život za njega i svoju domovinu. Smatram da ponekad radikalni potezi nisu neopravdani, te da unutar granica Republike Hrvatske najveća prava trebaju imati isključivo Hrvati i nitko drugi, a pogotovo ne određene nacionalne manjine koje su mom narodu kroz povijest nanijele neoprostivu štetu. Pitanje Hrvata u BiH bi rješio pripojenjem Hrvatskoj državi i dovođenjem države na njene povijesne granice.Ustaški pokret nije bio ni fašistički ni nacionalsocijalistički, nego izvorno hrvatski i osloboditeljski.Činjenica, da se je bl.Alojzije Stepinac drugačije držao prema Ustaškom pokretu nego prema fašizmu i nacionalsocijalizmu dokazuje da je i sveta katolička crva stala uz hrvatski narod i ustaški pokret.

Posjetioci


counter

Pravaš

Pravaš

HNF

Pretraži ovaj blog

srijeda, 3. lipnja 2015.

Laži o genocidnosti HRVATA


3. lipanj 2015 u 9:52

Laži o genocidnosti HRVATA


I površnom poznavatelju novije hrvatske povijesti poznato je, da nam se povijest ponavlja. Uzroci i posljedice isti su, samo su sudionici drugi. Hrvatskoj naivnosti nikada kraja!

Neću povući usporednice između Engelsa, Marxa i Ive Goldsteina, poglavnika Ante Pavelića, NDH, te predsjednika Franje Tuđmana i Republike Hrvatske. No ukazat ću na neke poveznice među njima.

Josip Frank, vođa Hrvatske čiste stranke prava bio je židovskog podrijetla

Fridrich Engels i Karl Marx, lagodno su živjeli u Velikoj Britaniji, a u isto vrijeme sijali sjeme zla na kontinentu Europe, iz kojeg se iznjedrio zločinački komunistički sustav, koji se proširio svijetom odnijevši milijune ljudskih života i nanio neizmjernu patnju i razaranja brojnim narodima. Iz komunističkog zločinačkog sjemena niknula su druga dva zla – fašizam i nacizam. Nažalost to komunističko ludilo i danas traje.

Tvorci toga zla, Engels i Marx, ustvrdili su za nas Hrvate, da smo otpad naroda i da nas treba istrijebiti. Takva zločinačka, suluda misao mogla se roditi u glavama ludih ljudi, zločinaca, ili pak nemoralnih stvorenja, koji obavljaju prljave poslove za tuđe interese. U knjizi Mladena Ivezića ''PROFITERNA'' opisan je njihov zločinački karakter, te razlozi radi kojih su izvozili revoluciju u na kontinent Europe i po čijem nalogu.

Ivo Korsky, jedan od ideologa ustaškog pokreta bio je židovskog porijekla

Na tragu te Marxove ocjene je Ivo Goldstein, povjesničar i profesor na fakultetu, koji je na Znanstveno-stručnom skupu na temu ''Bleiburg i križni put 1945. godine'' izjavio ''da su uzroci ratnog zločina ono što je Pavelić radio 1941.'', te da je riječ ''o osveti koja nije bezrazložna'' i da je ''za obračun s neprijateljem postojao zakonski okvir.''

Pokolj Hrvata na Bleiburgu i križopućima za njega je bila pravedna osveta. Ubijati nedužne starce, žene, djecu i zarobljene vojnike pravedna je osveta! Za njega su opravdani zločini i bestijalna nasilja nad političkim uznicima u poraću u zatvorima: Jasenovac, Lepoglava, Stara Gradiška, Slavonska Požega, Goli Otok. Kakvo bezdušje, koliko nagomilane mržnje u tome čovjeku. Po kojem je to zakonu odobreno ubijati civile i zarobljene vojnike, do li po Engelsovom i Marxovom pozivu na pokolj Hrvata. Komunistička partija Jugoslavije i Hrvatske, napajajući se Marxovom ideologijom, od samog početka rata protiv NDH planirala je, a potom izvršila te užasne zločine. Njihovo zlodjelo opisano je i dokumentirano u knjigama mlađih hrvatskih znanstvenika dr. sc. Josipa Jurčevića ''Bleiburg'', i skupine autora ''Komunistički zločini i represija u Hrvatskoj 1944-1946''.

Profesoru Ivi Goldsteinu to je poznato, kao što mu je zasigurno poznato zašto je po nalogu KP uništeno 98% arhivske građe, koja svjedoči o zločinima izvršenim nad Hrvatima. I ovo samo 2% sačuvane povijesne građe dovoljno svjedoči o smišljenom, planiranom i provedenom genocidu nad Hrvatima.

Milan Miesler, general u vojsci NDH, porijeklom Židov

Židovski narod cijenjen je i poštovan u Hrvatskoj danas i u prošlosti. Svojim postupcima Ivo Goldstein unosi nemir, netrpeljivost i prijepor na štetu oba naroda! Povjesničar treba služiti istini! To se za Ivu Goldsteina ne može reći. U kojoj bi se to zemlji mogao ovako ponašati, do li u zemlji ''genocidnih'' Hrvata. Zašto to radi, koji ga motivi pokreću, samo je njemu znano.

NDH je nastala i nestala u ratu. Plod je težnje Hrvata za svojom neovisnom slobodnom državom. Od samog proglašenja NDH, vršene su diverzije i oružani napadi na nju. Danas se to zove terorizam. Protiv NDH bili su komunisti i velikosrbi sa svojim saveznicima Velikom Britanijom i Francuskom.

NDH je bila država ograničenog političkog, gospodarskog i vojnog suvereniteta, što je posljedica okolnosti pod kojima je nastala. To potvrđuju službeni javni i tajni ugovori s Njemačkom i Italijom, saveznicima koje nije birala, koje su joj nametnule povijesne okolnosti. Svi drugi redom su je odbijali! Ta ''uljuđena'' Europa za čiju sigurnost smo mi Hrvati stoljećima krvarili braneći je od osvajačkog islama, nikad ni u jednom povijesnom razdoblju nije imala sluha za hrvatska stradanja, patnje i težnje za vlastitom slobodom. Kroz našu krvavu i tešku povijest brojni hrvatski političari hodočastili su Europom moleći pomoć. Redovno su bili odbijani, a često i prokazivani! Zar nam Europa to i danas ne čini?

Milan Praunsperger, general u vojsci NDH, porijeklom Židov

NDH nije bila rasistička i antisemitska, kako se to lukavo podmeće. Ustaški pokret nije bio fašistički ni nacistički, već oslobodilački, što potvrđuje temeljni dokument- Načela ustaškog pokreta. Zločinima izvršenima u NDH nijedan se normalni Hrvat ne ponosi. Ti zločini su posljedica složenih ratnih zbivanja! Državno vodstvo trudilo se u takvim uvjetima stvoriti pravnu državu. Kažnjavani su vrlo strogo izvršitelji zločina. U Političkom zatvoreniku već sam objavio da su u Gospiću obješena dvojica ustaša Frković i Pavletić radi grabežnog umorstva dviju starica, sestara Lemaić, Srpkinja iz Žabičke ulice. U Zagrebu je strijeljan Zvonko Devčić djelatnik UNS-e radi umorstva iz koristoljublja židovskog bračnog para, zbog njihova stana, u koji se nakon ubojstva uselio. Njegovi ujaci, sudionici Velebitskog ustanka, ustaše vitez Kruno Devčić i bojnik Ivan Devčić Pivac nisu ga htjeli radi njegovog nečasnog čina ni posjetiti u zatvoru, a kamoli spasiti od pogubljenja. S druge strane, kršeći zakon nasilno nametnut od Nijemaca, dogradonačelnik Zagreba Tomo Biljan spasio je od uhićenja na desetke židovskih i srpskih obitelji i državi nelojalnih pojedinaca, te komunističke djelatnike i partizanske zapovjednike. Ovaj humani posao u ovom obimu sigurno nije radio bez znanja najvišeg vrha vlasti. Radi ovog djelovanja bio je i sam kratko vrijeme zatvoren, vjerojatno da ga se zaštiti od Nijemaca.

Oskar Kirchbaum, general u vojsci NDH, porijeklom Židov

Poznat je, premda do kraja još neistražen i objavljen, humani rad blaženika kardinala Alojzija Stepinca. Spasio je od progona na stotine Židova i ostalih nehrvata.

Također je poznato da je znatan broj visokih državnih dužnosnika bio oženjen Židovkama, a Židovi su obnašali visoke dužnosti u vlasti, vojsci i policiji. Žena Ante Pavelića i vojskovođe Slavka Kvaternika židovskog su podrijetla. Sudsku vlast među inima obnašao je i hrvatski političar židovskog podrijetla Korsky, a u HOS-u bilo je 28 generala Židova. Znamo da je predsjednik Čiste stranke prava, iz koje je nastao ustaški pokret bio Židov, Josip Frank. Kako se onda može tvrditi da je NDH bila fašistička i antisemitska država. Kakav je to antisemitizam?

Za zločine izvršene u vrijeme NDH opravdanja nema ni za koga. No, ne mogu se sotonizirati ustaše i NDH, a veličati komunisti i jugoslavenski partizani, kao tobožnji antifašisti, koji su bili u službi velikosrpske politike, koji su zločinima otpočeli rat protiv NDH i završili ga u zločinima. Valjda se zna što je bilo prije, a što kasnije, što su uzroci, a što posljedice. Da su Kraljevina Jugoslavija, a posebice Titova Jugoslavija bile uljuđene demokratske tvorevine ne bi nastale i nestale u krvi i zločinu.

Ferdinand Halke, general u vojsci NDH, porijeklom Židov

Narodni predvodnici nemaju pravo na pogrješku. U ovim okvirima treba tražiti krivnju i odgovornost poglavnika Ante Pavelića i državnog i vojnog vodstva NDH.

Prošlo je vrijeme kada su nam komunistički umnici, ''znalci'' za povijest i hrvatski jezik krivotvorili povijest i rastakali hrvatski jezik. Okićeni magistarskim i doktorskim titulama, dobivenima u vrijeme komunizma, imali su isključivo pravo na istinu - ''svoju istinu'', krojenu po narudžbi vlastodržaca. Posebice neoprostiv zločin napravili su u posrbljivanju hrvatskog jezika, a danas u globalizacijskom ludilu u njegovoj anglikanizaciji.

Muke kroz koje je prolazila NDH prošla je i još uvijek prolazi Republika Hrvatska. Predsjednika Franju Tuđmana, kao prije poglavnika Antu Pavelića, proglasili su zločincem i antisemitom. Zašto? Zločincem, jer je bio predvodnik svom narodu u veličanstvenom trenutku kada je izborena sloboda i proglašena Republika Hrvatska, a antisemit valjda zato što je za njegova predsjednikovanja u vladi bilo više ministara židovskog podrijetla.

Josip Šulc, general u vojsci NDH, bio je židovskog porijekla

Istina, u jednom govoru nespretno je rekao da zahvaljuje Bogu što mu žena nije Židovka ni Srpkinja. Radi te rečenice razapinjali su ga, a Hrvatsku izolirali. Kada je to izrekao sigurno nije mislio na Židove i Srbe već na Antu Pavelića, koji je bio oženjen Židovkom i Josipa Broza Tita, koji je bio oženjen Srpkinjom-ličkom Vlahinjom, najavljujući da njihove političke pogrješke neće ponoviti.

Izjava Ive Goldsteina potaknula me da nešto saznam o ustaškom pokretu. Pročitao sam Načela ustaškog pokreta, i članak NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA POVIJEST HOS-a 1941. - 1945. nepotpuni pripremni podaci objavljeni u listu NOVA HRVATSKA od 25.-31.kolovoza 1998. i knjigu SREDNJA BOSNA ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941. - 1945. / 1991. - 95. autora Vjenceslava Topalovića tiskanu u Zagrebu 2001.

U Generalskom zboru Nezavisne Države Hrvatske bilo je devedeset generala rimokatoličke, trojica muslimanske, dvadeset osam židovske i deset pravoslavne vjeroispovijedi. Gospodin Kazimir Katalinić upozorio me da je malen broj generala muslimanske vjere u Generalskom zboru u odnosu na generale pravoslavne vjere radi toga što u jugovojsci nije bilo generala muslimanske vjeroispovijedi. Muslimani u Kraljevini Jugoslaviji posebno su bili obespravljeni. Koliko je njemu poznato u Kraljevini Jugoslaviji bila su samo dvojica generala katolika.

Mihajlo Lukić, general u vojsci NDH, pravoslavne vjere

Generalski zbor NDH 1941. imenovan je od generala iz doba Austro-Ugarske, koje su zvali ''naftalinci'', jer su bili odavno u mirovini, a 1941. su ponovno reaktivirani, te brzim promaknućem viših časnika bivše jugovojske, među kojima nije bilo muslimana.

Odnos između Hrvata katolika i muslimana bio je uljuđen, skladan, pun poštovanja i međusobnog uvažavanja. Tako se primjerice junak Frane Sudar toliko zbližio sa svojim vojnicima muslimanske vjeroispovijedi da je prešao na islam.

Popis generala vrlo je zanimljiv pa ga prepisujem kako je to u izvornicima napisano. Svaki komentar je suvišan. Čitatelju je prepušteno da sam donese prosudbu.

Fedor Dragojlov, general u vojsci NDH, pravoslavne vjere

GENERALSKI ZBOR
HOS-a

Popis generala

1. Jusuf Ajanović
2. Ing. Hinko Alabanda
3. Ladislav vitez Aleman
4. Salko vitez Alikadić
5. Edgar Angeli
6. Kosta Bader
7. Mihovil Bajd
8. Emanuel Balley
9. Vilko vitez Begić
10. Zdenko Begić
11. Pavao Begović
12. Petar Blašković
13. Rafael vitez Boban
14. Dragutin Brkić
15. Ivan Brozović
16. Eduard markiz vitez Bona-Bunić
17. Slaviša Cesarić
18. Nikola Crisomali
19. Matija vitez Čanić
20. Maksimilijan Čičerić pl. Baćani
21. Milan Ćudina
22. Oton Čuš
23. Ćiril Danda
24. Milan pl. Desović
25. Franjo Dolački
26. Stjepan Doležil
27. Roman Domanik
28. Gjuro Dragičević
29. Fedor vitez Dragojlov
30. Stipe vitez Duić
31. Jure vitez Francetić
32. Julije Fritz
33. Josip Gamberger
34. Stjepan Gaščić
35. Mirko Gregorić
36. Stjepan Grlić
37. Gjuro Grujić
38. Anto Grum
39. Artur vitez Gustović
40. Ferdinand pl. Halla
41. Dragutin Helbich
42. Dr. Rudolf Herceg
43. Ivo Herenčić
44. Ante Hočevar
45. Muhamed beg Hromić
46. Gjuro Isser
47. Jovan Iskrić
48. Gjuro pl. Jakčin
49. Oskar Kirchbaum
50. Dragutin Klaić
51. Josip Kopačin
52. Krešimir Košak
53. Rudolf Kraus-Tudić
54. Vladimir vitez Kren
55. Rikard Kubin
56. Petar Kvaternik
57. Slavko vitez Kvaternik
58. Vladimir vitez pl. Laxa
59. Josip pl. Lemešić
60. Vjekoslav vitez Luburić
61. Rudolf pl. Lukanc
62. Franjo vitez Lukac
63. Mihajlo Lukić
64. Bogdan Majetić
65. August Marić
66. Ivan vitez Markulj
67. Ivan Matačić
68. Ivan vitez Matanović
69. Ante pl. Matasić
70. Vladimir Metikoš
71. Josip vitez Metzger
72. Milan Miesler
73. Stjepan Mifek
74. Lavoslav Milić
75. Ante Moškov
76. Matija Murković
77. Ante Nardeli
78. Miroslav (Fridrich) Navratil
79. Franjo pl. Nikolić
80. FranjoNikolić
81. Vikor Novak
82. Bogumil Novaković pl. Đurabojski
83. Miroslav (Fridrich) Opačić
84. Franjo Pacak
85. Dušan Palčić
86. Martin Parac
87. Marko (Markan) Pavlović
88. Vilko Pečnikar
89. Ivan vitez pl. Perčević
90. Krunoslav Stjepan Vitez Perčić
91. Aleksandar pl. Perković
92. Dr. prof. Maksimilijan Petanjek
93. Vjekoslav pl. Petković
94. Dr. Milan pl. Praunsperger
95. Viktor Ivan Prebeg
96. Antun Prohaska
97. Ivan Prpić
98. Emil Radl
99. Julio Resch
100. Tomislav Rolf
101. Dragutin vitez Rubčić
102. Dragutin Rumler
103. Adolf vitez Sabljak
104. Julio Sach
105. Đuro Sertić
106. Dr. Mile Sertić
107. Tomislav Sertić
108. Vjekoslav Servatzy
109. Julije Simonović
110. Slavko Skoliber
111. Nikola vitez Steinfel
112. Zvonimir Stimaković
113. Frane Sudar
114. Ivan Šarnbek
115. Franjo vitez Šimić
116. Rudolf Šimić
117. Ivo vitez Šnur
118. Josip Šolc
119. Miroslav Šoštarić
120. Slavko vitez Štancer
121. Kvintijan Tartaglia
122. Ivan Tomašević
123. Milan Uzelac
124. Ante Vokić
125. Mato Vrkljan
126. Don. Stjepan pl. Vučetić
127. Mirko Vučković
128. Rudolf Wanner
129. Mirko vitez Zgaga
130. Mario Zlobec
131. Božidar Zorn

Njih 26 s pravom naslova vitez

Prema vjeroispovijesti:
Hebrejske (židovske)

2. Ing. Hinko Alabanda
3. Ladislav vitez Aleman
5. Edger Angeli
8. Emanuel Balley
22. Oton Čuš
32. Julijo Fritz
33. Josip Gramberger
36. Ferdinand pl. Halla
41. Dragutin Helbich
46. Gjuro Isser
48. Oskar Kirchbaum
53. Rudolf Kraus-Tudić
55. Rikard Kubin
71. Josip vitez Metzger
72. Milan Miesler
94. Dr. Milan pl. Praunsperger
99. Julio Resch
102. Dragutin Rumler
104. Julio Sach
109. Julio Simonović
111. Nikola vitez Steinfel
114. Ivan Šarnbek
117. Ivo vitez Šnur
118. Josip Šolc (Scholtz)
121. Kvintijan Tartaglia
128. Rudolf Wanner
129. Mirko vitez Zgaga
131. Božidar Zorn

Po broju njih 28-mero. U postotku 21,4%

Pravoslavne vjere

24. Milan pl. Desović
28. Gjuro Dragičević
29. Fedor vitez Dragojlov
37. Gjuro Grujić
47. Jovan Iskrić
63. Mihajlo Lukić
74. Lavoslav Milić
85. Dušan Palčić
112. Zvonimir Stimaković
123. Milan Uzelac

Po broju njih 10-tero. U postotku 7,6%

Njih 93 bili su rimokatoličke i muslimanske vjeroispovijedi. U postotku 70,9%. Njih svih 131, prema krsnim listovima i domovnici bili su rođeni u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a imali su hrvatsku Domovnicu.

Primljeni izravno u čin generala u prvim danima ustrojstva HOS-a

9. Vilko Begić, general, glavno stožerni 15. IV. 1941.
20. Maksimilijan Čičerić, gen. administrativni 15. V. 1941.
37. Đuro Grujić, general glavno stožerni 15. V. 1941.
42. Rudolf Herceg, general 15. V. 1941.
44. Ante Hočevar, general 1. VI. 1941.
46. Đuro Isser, general topnički 1. V. 1941.
48. Đuro pl. Jakčin, admiral mornarica 15. IV. 1941.
58. Vladimir pl. Laxa, general pješački 10. IV. 1941.
63. Mihajlo Lukić, general pješački 19. IV. 1941.
65. August Marić, general glavno stožerni 10. IV. 1941.
69. Ante pl. Matasić, general pješački 10. IV. 1941.
74. Lavoslav Milić, general obskrbni 15. V. 1941.
72. Milan Miesler, general oružnički 11. IV. 1941.
79. Franjo pl. Nikolić, general glavnostožerni 10. IV. 1941.
82. Bogumil Novaković, general pješački 1. V. 1941.
83. Fridrih Opačić, general obskrbni 10. VI. 1941.
89. Ivan pl. Perčević, general glavno stožerni 29. IV. 1941.
93. Vjekoslav pl. Petković, general glavno stožerni 10. IV. 1941.
97. Ivan Prpić, general pješački 1. V. 1941.
99. Dragutin Rumler, general pješački 17. IV. 1941.
106. Dr. Mile Sertić, general zdravstveni 10. IV. 1941.
109. Julio Simonović, general pješački 15. IV. 1941.
120. Slavko Štancer, general pješački 12. IV. 1941.

Ukupno njih 26 generala.

Na prijedlog povjerenstva MINDOM-a za primanje časnika temeljem zakonske odredbe od 22. svibnja 1942. primljeni su u mirovinski stališ umirovljenika hrvatskog domobranstva umirovljeni časnici bivše jugovojske

Armin Pavić, kontraadmiral 1.VII.1942.
Marijan Polić, viceadmiral 1. VII. 1942.
Emil Domainko, kontraadmiral 1. V. 1941.
Julijan pl. Luterotti, kontraadmiral 1. V. 1941.
Vladimir Marijašević, kontraadmiral 1. VII. 1942.
Tomo pl. Thianich, kontraadmiral 10. VII 1941.
Frano Vučer, kontraadmiral 1. VII. 1942.

SUDBINA ČASNIKA GENERALSKOG ZBORA

Umirovljeni generali u vremenu 1941.-1945.

5. Edgar Angeli, 21. IV. 1944.
6. Kosta Bader, 5. I. 1944.
7. Emanuel Balley, 6. X. 1942.
12. Petar Blašković, V. 1942.
19. Matija vitez Čanić, 10. I.1945.
20. Maksimilijan Čičerić, 10. XII. 1941.
36. Stjepan Grlić, 10. I. 1945.
40. Ferdinand pl. Halla, 20. VII 1943.
42. Rudolf Herceg, 10. XI. 1941.
44. Ante Hočevar, 15. III. 1943.
46. Gjuro Isser, 5. I. 1944.
50. Dragutin Klaić, 10. V. 1943.
52. Krešimir Košak, 8. VII. 1944.
53. Rudolf Kraus-Tudić 15. IX. 1942.
55. Rikard Kubin, 4. X. 1944.
57. Slavko vitez Kvaternik, 6. I. 1943.
58. Vladimir vitez pl. Laxa, 10. V. 1943.
59. Josip Lemešić, 7. VI. 1944.
61. Rudolf pl. Lukanc, 1. III. 1943.
63. Mihajlo Lukić, 22. VII. 1943.
72. Milan Miesler, koncem 1941.
78. Fridrih Navratil, 2. V. 1944.
77. Franjo pl. Nikolić, XI. 1944., ponovna udjelba II. 1945.
83. Miroslav Opačić, 15. II. 1944.
92. Prof. Maksimilijan Petanjek, 7. III. 1945.
93. Vjekoslav pl. Petković, 13. VI. 1942.
97. Ivan Prpić, 15. II. 1944.
98. Emil Radl, 15. II. 1944.
105. Gjuro Sertić, 16. II. 1943.
108. Dr. Mile Sertić, 29. IX. 1942.
109. Julio Simonović, 1. II. 1943.
114. Ivan Šarnbek 1. XI. 1944.
119. Miroslav Šoštarić, 22. II. 1943.
121. Kvintijan Tartaglia, 30. VI. 1941.
128. Rudolf Wanner, 1. XI. 1944.

Umrli prirodnom smrću između 1941.-1945.

6. Kosta Bader, 13. III. 1944. u Zagrebu
12. Petar Blašković, 3. IV. 1945. u Zagrebu
48. Juraj Jakčin, 16. II. 1944. u Sofiji
53. Rudolf Kraus-Tudić, 1944. u Zagrebu
55. Richard Kubin, koncem 1944. u Zagrebu
58. Vladimir vitez pl. Laxa, 8. V. 1945. u Zagrebu
69. Ante pl. Matasić, 24. VI. 1942. u Zagrebu
72. Milan Miesler, 3. III. 1944. u Zagrebu
76. Matija Murković, 10. VII. 1944. u Zagrebu
93. Vjekoslav pl. Petković, 13. II. 1943.u Zagrebu
102. Dragutin Rumler, 16. V. 1944. u Zagrebu

Poginuli u borbama protiv neprijatelja Hrvatske

4. Husein vitez Alikadić, poginuo 16. IX. 1941.
13. Rafael vitez Boban, poginuo koncem 1946.
14. Dragutin Brkić
16. Eduard markiz vitez Bona-Bunić, poginuo 22. X. 1944. u Travniku
21. Milan Čudina, 9. V. 1945. u Zidanom Mostu
30. Stipe vitez Duić, 28. IX. 1934. ubili ga policijski agenti u lječilištu
31. Jure vitez Francetić, umro od zadobivenih rana 27. XII 1942.
36. Stjepan Grlić, poginuo koncem 1946.
51. Josip Kopačin, poginuo 26. VI. 1943. u borbi s četnicima kod Vlasenice
56. Petar Kvaternik, ubijen 10. IV. 1941. u Crikvenici
67. Ivan Matačić, poginuo 2. X. 1941.
68. Ivan vitez Matanović,
99. Julio Resch
104. Julio Sachs, poginuo 21. IV. 1944. prilikom zračnog napada na Brod
116. Rudolf Šimić, poginuo 8. II. 1945.
117. Ivo vitez Šnur, teško ranjen u borbi pokraj Španovice umro u bolnici 31. V. 1944. u Zagrebu
129. Mirko vitez Zgaga, poginuo u obrani Gospića 24. X. 1943 od topovske granate
130. Mario Zlobec, poginuo 11. VII. 1942.

Ubijeni od vlasti NDH

49. Oskar Kirchbaum, ubijen 1944.
124. Ante Vokić, ubijen 1945.

Ubijeni u atentatu

60. Vjekoslav vitez Luburić
115. Franjo vitez Šimić

Izvršili samoubojstvo prije predaje Englezima u Austriji

40. Ferdinand pl. Halla, 14 V. 1945.
87. Markan Pavlović, 17. V. 1945.
100. Tomislav Rolf, 22.V. 1945.

Od Engleza izručeni i ubijeni kod Šentvida (Savinske Alpe)

11. Pavao Begović
27. Roman Domanik
34. Stjepan Gaščić
36. Stjepan Grlić ??
81. Viktor Novak
113. Frane Sudar

Od Engleza izručeni i ubijeni

kod Škofje Loke kraj Kranja

23. V. 1945.

1. Jusuf Ajanović
10. Zdenko Begić
23. Ćiril Danda
44. Ante Hočevar
74. Lavoslav Milić
84. Franjo Pacak
95. Viktor Prebeg ???
131. Božidar Zorn

Od Engleza izručeni i ubijeni u Zagrebu

9. Vilko vitez Begić, 1946.
11. Pavao Begović, 1946.
22. Oton Čuš, 31. I. 1949.
26. Stjepan Doležil, VI. 1945.
54. Vladimir vitez Kren, 10. IX. 1948.
57. Slavko vitez Kvaternik, 7. VI. 1947.
71. Josip Metzger, ubijen u lipnju 1945.
73. Stjepan Mifek, ubijen 8.V. 1945.
75. Ante Moškov, 1948.
78. Miroslav Navratil, 17. VI. 1947.
79. Franjo pl. Nikolić, 18. VII. 1948.
89. Ivan pl. Perčević, 17. VI. 1947.
103. Adolf vitez Sabljak, u lipnju 1947.
108. Vjekoslav Servatzy, u lipnju 1945.
107. Slavko Skoliber, 24. IX. 1945.
111. Nikola vitez Steinfeld, 7. VI. 1945.

Od Engleza izručeni i ubijeni u koncentracionom logoru ''Glavnjači'' u Beogradu. Nakon mučenja ubijeni lopatama i toljagama 24. rujna 1945.

32. Julije Fritz
35. Mirko Gregorić
37. Gjuro Grujić
39. Artur vitez Gustović
45. Muhamed Hromić
64. Bogdan Majetić
66. Ivan vitez Markulj
70. Vladimir vitez Metikoš
77. Ante Nardeli
110. Slavko Skoliber
118. Josip Šolc
122. Ivan Tomašević

Bez suđenja ubijeni u Beogradu

107. Tomislav Sertić
120. Slavko vitez Štancer

Ukupno 14 generala HOS-a ubijeno u Beogradu

Osuđeni u Beogradu na vremenske kazne

25. Franjo Dolački, umro 3. XII. 1950. u koncentracionom logoru Stara Gradiška
61. Rudolf pl. Lukanc, osuđen na 3 godine. Robijao u koncentracijskom logoru Mitrovica. Pušten pred smrt. Dolazi kući u Zagreb i umire u 79. godini života na 8. VIII. 1948.
112. Zvonimir Stimaković, izdržao svih 20 godina u koncentracijskom logoru Stara Gradiška. Umro u Zagrebu u 83. godini života na 18. X. 1974.

Uspjeli se spasiti i umrli prirodnom smrću

2. Hinko Alabanda, Njemačka, u Műnchenu VIII. 1959.
7. Mihovil Bajd, Venezuela
15. Ivan Brozović, Austrija
17. Slaviša Cesarić, Argentina, Buenos Aires
19. Matija vitez Čanić, Argentina, Buenos Aires, 3. V. 1964.
28. Gjuro Dragičević, Austrija
29. Fedor vitez Dragojlov, Argentina, Buenos Aires, 8. XII. 1961.
43. Ivo Herenčić, Argentina, Buenos Aires, 8. XII. 1978.
88. Vilko Pečnikar, Italija, poginuo u prometnoj nesreći 25. V. 1984.
90. Krunoslav vitez Peričić, Austrija, St. Andra, 6.VII.1971.
101. Dragutin vitez Rubčić, Argentina, Buenos Aires, 5. IX. 1986.

Ubijeni u emigraciji od Jugoslavenskih tajnih službi

60. Vjekoslav vitez Luburić, mučki ubijen 20. travnja 1969.

U domovini ubijeni na različite načine u jugokoncentracionim logorima

25. Franjo Dolački, umro 3. XII. 1950. u koncentracionom logoru Stara Gradiška
33. Josip Gramberger, umro od upale pluća1958. u koncentracionom logoru Goli Otok
42. Dr. Rudolf Herceg, umro 13. I. 1949. u vojnom zatvoru Nova Ves 17
92. Prof. Maksimilijan Petanjek, umro 24. IV.1947. nakon što je bio pretučen u koncentracionom logoru Lepoglava. Njega i pukovnika Zlatka Šintića, štapovima su pretukli, komandant logora Josip Špiranac i braća Mrkoci
94. Anton Prohaska, umro od batinanja 1. X. 1951. u logoru Mitrovica

Umrli u Domovini nakon puštanja iz koncentracionih logora

24. Milan pl. Desović, umro nedugo nakon izlaska na slobodu iz Stare Gradiške 1960.
46. Gjuro Isser, umro 19. I. 1963. u Brodu n/s
47. Jovan Iskrić, umro 14.VI. 1961. u Zagrebu
50. Dragutin Klaić, umro 1.III. 1976. u Zagrebu
61. Rudolf pl. Lukanc, umro u Zagrebu 8.VIII. 1948. nakon izlaska iz koncentracionog logora Mitrovica
85. Dušan Palčić, umro 27. II. 1963. u Zagrebu
94. Dr. Milan pl. Prausperger, umro 21.IX. 1960. nakon izdržanih 6 godina robije u Staroj Gradiški, od 16 osuđenih.
98. Emil Radl, umro u Zagrebu 17. VIII. 1950.
106. Dr. Mile Sertić, umro u Zagrebu 9. III. 1949.
109. Zvonimir Stimaković, umro u Zagrebu 18. X. 1974. nakon izdržanih 20 godina robije u koncentracionom logoru Mitrovica
114. Ivan Šarnbek, umro u Zagrebu 19. I. 1970.
119. Miroslav Šoštarić, umro u Zagrebu 19. VI. 1958.
123. Milan Uzelac, umro u Zagrebu 7. I. 1954.

U Hrvatskoj umrli prirodnom smrću, a nisu bili zatvarani

65. August Marić, umro u Zagrebu 17. XI. 1957. godine. Nije se povlačio i nije bio zatvaran.
97. Ivan Prpić, umro u Zagrebu 10. I. 1967. godine. Nije se povlačio i nije bio zatvaran.

Od ukupno 131 generala HOS-a do sada utvrđena sudbina za 112

Umrli prirodnom smrću od 1941. do svibnja 1945. 11
Spasilo se i umrlo prirodnom smrću u emigraciji 11
Umrli nakon puštanja iz koncentracionih logora 13
Umrli a nisu bili pod istragom 2
Poginuli u borbi protiv neprijatelja 18
Ubijeni od vlasti NDH 2
Poginuli u atentatu na njih 2
Izvršili samoubojstva prije predaje 3
Ubijeni u Austriji i Sloveniji 15
Ubijeni u Zagrebu 16
Ubijeni u Beogradu 14
Ubijeni u koncentracionim logorima u Jugoslaviji 5

Promaknuti u čin generala

65 pukovnika DV
25 pukovnika UV
4 kapetana b/b, mornarice
3 pukovnika zrakoplovstva

Pukovnici DV promaknuti

u čin generala

Junas Ajanović, pukovnik samovozni, 4.IV. 1945.
Ladislav Aleman, pukovnik pješački, 8. VII. 1944.
Salko Alikadić, pukovnik pješački, 16. XI. 1941.
Kosta Bader, pukovnik intendantski, 27. VIII.1943.
Mihovil Bajd, pukovnik artiljerijski, 1. V. 1945.
Emanuel Balley, pukovnik pješački, 6. X. 1942.
Zdenko Begić, pukovnik pješački, 4. IV. 1945.
Pavle Begović, pukovnik dojavni, 8. VII. 1944.
Petar Blašković, pukovnik pješački, 1. X. 1942.
Ivan Brozović, pukovnik
Eduard markiz Bona-Bunić, pukovnik konjice, 21. X. 1944.
Slaviša Cesarić, pukovnik topnički, 23.III. 1945.
Matija Čanić, pukovnik konjički, 27. VIII. 1943.
Milan Čudina, pukovnik pješački, 30.X. 1944.
Ćiril Danda, pukovnik inženjerijski, 8. VII. 1944.
Milan pl. Desović, pukovnik konjički, 15. II. 1944.
Franjo Dolački, pukovnik topnički, 8. VII. 1944.
Stjepan Dolležil, pukovnik konjički, 8. VII. 1944.
Roman Dominik, pukovnik topnički, 8. VII. 1944.
Đuro Dragičević, pukovnik topnički, 8. VII. 1944.
Fedor Dragojlov, pukovnik glav. stož. 15. XII. 1942.
Julije Fritz, pukovnik pješački, 1. V. 1945.
Stjepan Gaščić, pukovnik pješački, 15. II. 1944.
Mirko Gregorić, pukovnik pješački, 15. II. 1944.
Anto Grum, pukovnik pješački
Stjepan Grlić, pukovnik topnički, 15. II. 1944.
Artur Gustović, pukovnik pješački, 27. VIII. 1943.
Muhamed beg Hromić, pukovnik topnički, 7. X. 1944.
Jovan Iskrić, pukovnik pješački, 30. X. 1944.
Oskar Kirchbaum, pukovnik inženjerijski, 18. XI. 1943.
Krešimir Košak, pukovnik pješački, 8. VII. 1944.
Rudolf Kraus-Tudić, pukovnik, 20. VIII. 1942.
Josip Lemešić, pukovnik glavno stožerni, 13. VI. 1942.
Rudolf pl. Lukanc, pukovnik glavno stožerni, 15. II. 1942.
Bogdan Majetić, pukovnik pješački, 15. II. 1944.
Ivan Matačić, pukovnik pješački, 2. X. 1941.
Stjepan Mifek, pukovnik pješački, 30. X. 1944.
Anton Nardelli, pukovnik pješački, 15. XI. 1944.
Franjo Nikolić, pukovnik glavno stožerni, 11. II. 1944.
Viktor Novak, pukovnik topnički (postojao je i artilj. pukovnik Đorđe Novak)
Franjo Pacak, pukovnik pješački, 27. VIII. 1943.
Dušan Palčić, pukovnik, državni tajnik u MINDOM-u
Stjepan Perčić, pukovnik pješački, 11. II. 1944.
Aleksandar pl. Perković, pukovnik glavno stožerni, 8. VII. 1944.
Maksimilijan Petanjek, pukovnik stručni, 26. VI. 1943.
Milan pl. Praunsperger, pukovnik sudski, 8. VII. 1944.
Viktor Prebeg, pukovnik
Anton Prohaska, pukovnik topnički, 27. VIII. 1943.
Emil Radl, pukovnik topnički, 27. VIII. 1943.
Julije Sachs, pukovnik inženjerijski, 2. V. 1944.
Đuro Sertić, pukovnik pješački, 16. II. 1943.
Zvonimir Stimaković, pukovnik konjički, 15. IX. 1944.
Ivan Šranbek, pukovnik pješački, 15. IX. 1944.
Franjo Šimić, pukovnik pješački, 15. II. 1944.
Rudolf Šimić, pukovnik pješački, 7. III. 1945.
Ivo Šnur, pukovnik pješački, 8. II. 1944.
Josip Šolc, pukovnik pješački, 22. XII. 1944.
Miroslav pl. Šoštarić, pukovnik topnički, 22. II. 1943.
Ivan Tomašević, pukovnik pješački, 22. VIII. 1943.
Mato Vrkljan, pukovnik pješački, 13. VI. 1942.
Mirko Vučković, pukovnik sudski, 22. XII. 1944.
Rudolf Wanner, pukovnik topnički, 8. VII. 1944.
Mirko Zgaga, pukovnik pješački, 9. X. 1943.
Mario Zlobec, pukovnik pješački, 11. VII. 1942.
Božidar Zorn, pukovnik glavno stožerni, 15. IX. 1944.

Pukovnici Ustaške vojnice promaknuti u čin generala

Hinko Alabanda, 23. III. 1945.
Rafael vitez Boban, 22. XII. 1944.
Oton Čuš
Stipe Duić
Jure vitez Francetić
Ferdinand pl. Halla
Ivo Herenčić, 22. XII 1944.
Gjuro pl. Jakčin, 11. IV. 1941.
Franjo vitez Lukac, 4. IV. 1945.
Vjekoslav vitez Luburić, 4. IV. 1945.
Ivan vitez Markulj, 1. VI. 1942.
Vladimir Metikoš, 15. IX. 1944.
Josip vitez Metzger, 27. VIII. 1943.
Ante Moškov, 22. XII. 1944.
Marko Pavlović, 4. IV. 1945.
Vilko Pečnikar, 22. XII. 1944.
Ivan vitez pl. Perčević, 15. II. 1944.
Tomislav Rolf, 22. XII. 1944.
Dragutin vitez Rubčić, 9. IX. 1944.
Adolf vitez Sabljak, 15. II. 1944.
Tomislav Sertić, 8. IX. 1944.
Vjekoslaf Servatzy, 4. IV. 1945.
Slavko Skoliber, 22. XII. 1944.
Franjo Sudar, 4. IV. 1945.
Ante Vokić, 11. XII. 1944.

U činoredu Krilnika UV bili su:

29. Stipe Duić
30. Jure vitez Francetić
38. Ferdinand pl. Halla
83. Dušan Palčić
121. Ante Vokić

Ivan VUKIĆ
Za dom Spremni!


Nema komentara:

Objavi komentar