HRVATSKOJ ODANI SINOVI I KĆERI 
Molitva Sioux Indijanaca
Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk
koji si ti tajnovito stavio u svaki list,
u svaki kamen.
Tražim snagu,
ali ne da bih nadjačao svoju braću,
nego samo da bih nadvladao
svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe.
Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari
koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da promijenim stvari
koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugoga.
Neka ne budem zaštićen od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.
Neka ne molim za smirenje moga bola,
već za jako srce da ga savladam.
Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.
Neka ne preklinjem za spas od straha,
već za nadu da osvojim svoju slobodu.
O Ti, uzvišeni, presveti Bože!
Unesi svjetlo u tminu moga srca.
Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu,
istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem,
o Bože, tako da bih mogao činiti ono
što je uistinu Tvoja sveta volja.
Amen.
Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk
koji si ti tajnovito stavio u svaki list,
u svaki kamen.
Tražim snagu,
ali ne da bih nadjačao svoju braću,
nego samo da bih nadvladao
svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe.
Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari
koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da promijenim stvari
koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugoga.
Neka ne budem zaštićen od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.
Neka ne molim za smirenje moga bola,
već za jako srce da ga savladam.
Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.
Neka ne preklinjem za spas od straha,
već za nadu da osvojim svoju slobodu.
O Ti, uzvišeni, presveti Bože!
Unesi svjetlo u tminu moga srca.
Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu,
istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem,
o Bože, tako da bih mogao činiti ono
što je uistinu Tvoja sveta volja.
Amen.
Franjo Asiški
Gospode, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svijetlost.
Gdje je žalost, da donosim radost.
I da ne tražim toliko da budem utješen,
nego da tješim;
niti da budem shvaćen,
nego da umijem shvatiti drugoga;
niti toliko da budem ljubljen,
nego da ljubim.
Gospode, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svijetlost.
Gdje je žalost, da donosim radost.
I da ne tražim toliko da budem utješen,
nego da tješim;
niti da budem shvaćen,
nego da umijem shvatiti drugoga;
niti toliko da budem ljubljen,
nego da ljubim.
Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu) - Molitva majke Tereze
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
...
Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
...
Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.
Max Ehrmann - Desiderata
(1927.)
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
Koliko je to moguće,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno,
slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i agresivne osobe,
one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima,
možeš postati ponosan ili ogorčen
jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima,
kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,
ma koliko skroman bio;
to je pravo blago u promjenjivim vremenima.
Budi obazriv u svojim poslovima
jer svijet je pun prijevara.
Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima,
mnogi ljudi teže za visokim idealima
i život je pun herojstva.
Budi ono što jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjećaje
i ne budi ni ciničan prema ljubavi
jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima
ona je vječna, kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina
skladno napuštajući što je prikladno mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima
mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.
Osim održavanja zdrave discipline
budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje
i bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom,
ma kako da ga zamišljaš
i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš,
u bučnom komešanju života
zadrži mir u svojoj duši.
Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova,
ovo je ipak divan svijet.
Budi vedar. Teži da budeš sretan.
i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
Koliko je to moguće,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno,
slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i agresivne osobe,
one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima,
možeš postati ponosan ili ogorčen
jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima,
kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,
ma koliko skroman bio;
to je pravo blago u promjenjivim vremenima.
Budi obazriv u svojim poslovima
jer svijet je pun prijevara.
Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima,
mnogi ljudi teže za visokim idealima
i život je pun herojstva.
Budi ono što jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjećaje
i ne budi ni ciničan prema ljubavi
jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima
ona je vječna, kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina
skladno napuštajući što je prikladno mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima
mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.
Osim održavanja zdrave discipline
budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje
i bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom,
ma kako da ga zamišljaš
i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš,
u bučnom komešanju života
zadrži mir u svojoj duši.
Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova,
ovo je ipak divan svijet.
Budi vedar. Teži da budeš sretan.
(1927.)
Bože, ja te ne molim da me oslobodiš od životnih patnji,
nego te molim da me u patnjama ne napustiš.
nego te molim da me u patnjama ne napustiš.
Književnici
Herman Hesse
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna
...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...
... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...
...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...
... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...
Fjodor M. Dostojevski
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
William Shakespeare - Hamlet
...The rest is silence.
...The rest is silence.
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
cijeli tekst (klik)
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
cijeli tekst (klik)
Fjodor Dostojevski
Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Židovi. Pomislio bi čovjek da doista nisu Židovi ti koji gospodare u Europi, upravljaju burzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri milijuna Židova nego Rusa, a Židova osamdeset milijuna? Što bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?
Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Židovi. Pomislio bi čovjek da doista nisu Židovi ti koji gospodare u Europi, upravljaju burzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri milijuna Židova nego Rusa, a Židova osamdeset milijuna? Što bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?
Lav Nikolajevič Tolstoj (1900. g.)
Važeći sustav vlasti je jednako moćan koliko i krhak: temelji se na pasivnosti i poslušnosti onih koji ga prihvaćaju, koji mu se podvrgavaju i slave ga.
Način da ga se slomi je prestati biti poslušan i, kao u priči, vikati: "kralj je gol". Radi se o izgovaranju onoliko pojedinačnih "ne" koji će naposljetku biti u stanju slomiti kolektivnu laž.
Da ugnjetavanje naroda i nepravedni ratovi više ne bi postojali, da se nitko ne bi bunio protiv krivaca, da više ne bude ubojstava kraljeva ne postoji nego jedan način, i to veoma jednostavan. Neka ljudi shvate stvari onakvim kakve jesu i neka ih nazovu njihovim pravim imenom; neka se zna da vojska nije ništa drugo nego do instrument masovnih ubojstava koji se naziva ratom, da regrutiranje i upravljanje vojskama kojima se tako srčano bave kraljevi, carevi i predsjednici republika nisu ništa drugo nego pripreme ubojstava.
Neka svaki kralj, car ili predsjednik shvati da njegova služba organiziranja vojske nije ni poštena ni važna kako im govore laskavci, već je to sramotan i zao čin kao i svaki zločin s predumišljajem; bilo bi dovoljno da svaki čestit čovjek shvati da plaćanje poreza namijenjenih održavanju i naoružavanju vojnika i, još više, služenju vojske, ne predstavlja nevažan čin, već da je to sramotan i žalostan čin jer onaj tko u njemu sudjeluje i sam je počinitelj ubojstva. Tada bi se moć kraljeva, careva i predsjednika, moć koja nas ljuti i zbog koje su oni ubijani, pala i sama po sebi bila bi poništena.
Ne treba ubiti ni Aleksandra, ni Carnota, ni Umberta, ni ikoga drugoga, već ih treba pridobiti da se slože s mišljenjem da su i sami ubojice, da nemaju pravo ubijati izazivajući ratove. Iznad svega treba im onemogućiti da ubijaju i odbiti ubijanje po njihovom nalogu.
Važeći sustav vlasti je jednako moćan koliko i krhak: temelji se na pasivnosti i poslušnosti onih koji ga prihvaćaju, koji mu se podvrgavaju i slave ga.
Način da ga se slomi je prestati biti poslušan i, kao u priči, vikati: "kralj je gol". Radi se o izgovaranju onoliko pojedinačnih "ne" koji će naposljetku biti u stanju slomiti kolektivnu laž.
Da ugnjetavanje naroda i nepravedni ratovi više ne bi postojali, da se nitko ne bi bunio protiv krivaca, da više ne bude ubojstava kraljeva ne postoji nego jedan način, i to veoma jednostavan. Neka ljudi shvate stvari onakvim kakve jesu i neka ih nazovu njihovim pravim imenom; neka se zna da vojska nije ništa drugo nego do instrument masovnih ubojstava koji se naziva ratom, da regrutiranje i upravljanje vojskama kojima se tako srčano bave kraljevi, carevi i predsjednici republika nisu ništa drugo nego pripreme ubojstava.
Neka svaki kralj, car ili predsjednik shvati da njegova služba organiziranja vojske nije ni poštena ni važna kako im govore laskavci, već je to sramotan i zao čin kao i svaki zločin s predumišljajem; bilo bi dovoljno da svaki čestit čovjek shvati da plaćanje poreza namijenjenih održavanju i naoružavanju vojnika i, još više, služenju vojske, ne predstavlja nevažan čin, već da je to sramotan i žalostan čin jer onaj tko u njemu sudjeluje i sam je počinitelj ubojstva. Tada bi se moć kraljeva, careva i predsjednika, moć koja nas ljuti i zbog koje su oni ubijani, pala i sama po sebi bila bi poništena.
Ne treba ubiti ni Aleksandra, ni Carnota, ni Umberta, ni ikoga drugoga, već ih treba pridobiti da se slože s mišljenjem da su i sami ubojice, da nemaju pravo ubijati izazivajući ratove. Iznad svega treba im onemogućiti da ubijaju i odbiti ubijanje po njihovom nalogu.
Rainer Maria Rilke
Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.
Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.
Oscar Wilde
Jedan od najvećih grijeha čovječanstva jest što se oduvijek uzimalo preozbiljno. Da se pračovjek znao smijati, povijest bi danas bila posve drugačija.
Jedan od najvećih grijeha čovječanstva jest što se oduvijek uzimalo preozbiljno. Da se pračovjek znao smijati, povijest bi danas bila posve drugačija.
J. W. Goethe
Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.
Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.
Ivan Sergejevič Turgenjev
Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.
Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.
Hesse
I najnesretniji život ima svoje sunčane trenutake i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.
I najnesretniji život ima svoje sunčane trenutake i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.
Hermann Hesse
Svaka inteligentnija vrsta humora započinje time da čovjek samoga sebe ne shvaća ozbiljno.
Svaka inteligentnija vrsta humora započinje time da čovjek samoga sebe ne shvaća ozbiljno.
Ernest Hemingway
Kad se pojedinci usprotive svijetu sa mnogo hrabrosti, svijet ih ne može drugačije slomiti nego da ih ubije. I prirodno, svijet ih ubija.
Svijet lomi pojedince, i kod mnogih stvara se žulj na mjestu naprsline; ali one koji ne dozvoljavaju da budu slomljeni, svijet ubija. Svijet ubija bezobzirno i vrlo dobre i vrlo blage i vrlo hrabre.
Ako vi niste među njima, on će vas također ubiti, ali u tom slučaju uložit će malo više vremena.
Kad se pojedinci usprotive svijetu sa mnogo hrabrosti, svijet ih ne može drugačije slomiti nego da ih ubije. I prirodno, svijet ih ubija.
Svijet lomi pojedince, i kod mnogih stvara se žulj na mjestu naprsline; ali one koji ne dozvoljavaju da budu slomljeni, svijet ubija. Svijet ubija bezobzirno i vrlo dobre i vrlo blage i vrlo hrabre.
Ako vi niste među njima, on će vas također ubiti, ali u tom slučaju uložit će malo više vremena.
Johann Wolfgang Goethe
Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome.
Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome.
Oscar Wilde
Ništa ne može izliječiti dušu osim razuma, kao što ništa ne može izliječiti razum osim duše.
Ništa ne može izliječiti dušu osim razuma, kao što ništa ne može izliječiti razum osim duše.
L. N. Tolstoj
Životno iskustvo jeste: neće ljudi brzo saznati ono što ja znam. Ima li mnogo željeza i kakvi su metali na suncu i zvijezdama - to se može brzo doznati; ali ono što otkriva našu prljavštinu, to je teško, vrlo teško...
Životno iskustvo jeste: neće ljudi brzo saznati ono što ja znam. Ima li mnogo željeza i kakvi su metali na suncu i zvijezdama - to se može brzo doznati; ali ono što otkriva našu prljavštinu, to je teško, vrlo teško...
Charles Bukowski
Feminizam postoji samo radi toga da bi se ružne žene integrirale u društvo.
Feminizam postoji samo radi toga da bi se ružne žene integrirale u društvo.
Meša Selimović
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom.
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom.
H. Ibsen
Zašto bismo koristili stranu riječ IDEAL kad postoji tako dobra domaća riječ LAŽ.
Zašto bismo koristili stranu riječ IDEAL kad postoji tako dobra domaća riječ LAŽ.
Oscar Wilde
Današnje društvo proizvodi lopove i razbojnike. Obrazovanje samo čini jednog lopova dovitljivijim od drugog.
Današnje društvo proizvodi lopove i razbojnike. Obrazovanje samo čini jednog lopova dovitljivijim od drugog.
Herman Hesse
Nije naš zadatak u tome da se približimo jedno drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno. Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedno s drugim već da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naučimo, da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.
Nije naš zadatak u tome da se približimo jedno drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno. Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedno s drugim već da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naučimo, da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.
Meša Selimović
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rjesenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovom papiru što čeka kao izazov.
Ne znam šta će biti zabilježeno, ali ce u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudac i svjedok i optuženi. Sve će biti pošteno koliko mogu, koliko itko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a tko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se medju sobom.
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rjesenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovom papiru što čeka kao izazov.
Ne znam šta će biti zabilježeno, ali ce u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudac i svjedok i optuženi. Sve će biti pošteno koliko mogu, koliko itko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a tko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se medju sobom.
Herman Hese - Stepski vuk
Vi žudite da napustite ovo vrijeme, ovaj svijet i ovu stvarnost i da uđete u jednu drugu stvarnost koja bi vam više odgovarala, u svijet u kome ne postoji vrijeme. Učinite to, dragi prijatelju, ja vas na to pozivam. Vama je poznato gdje se on krije, poznato vam je da je svijet koji tražite - svijet vaše sopstvene duše. Samo u vama samim živi ona druga stvarnost za kojom žudite. Ne mogu da vam prikažem drugu galeriju slika osim one koja se već nalazi u vašoj duši. Ništa ne mogu da vam dam osim prilike, podstreka i ključa. Pomoći ću vam da vaš sopstveni svijet postane vidljiv, i to je sve.
Vi žudite da napustite ovo vrijeme, ovaj svijet i ovu stvarnost i da uđete u jednu drugu stvarnost koja bi vam više odgovarala, u svijet u kome ne postoji vrijeme. Učinite to, dragi prijatelju, ja vas na to pozivam. Vama je poznato gdje se on krije, poznato vam je da je svijet koji tražite - svijet vaše sopstvene duše. Samo u vama samim živi ona druga stvarnost za kojom žudite. Ne mogu da vam prikažem drugu galeriju slika osim one koja se već nalazi u vašoj duši. Ništa ne mogu da vam dam osim prilike, podstreka i ključa. Pomoći ću vam da vaš sopstveni svijet postane vidljiv, i to je sve.
Antun Gustav Matoš - Oko Križevca
Izgubivši jedinstvo teritorijsko i političko, Židovi se drže na površini jedino ma kako stečenim novcem i framasunskom gotovo slogom. Njihova su dakle glavna obilježja plemenska ekskluzivnost i meterijalizam koji se ne ustručava pred lihvarstvom i svodništvom. Značajno je da su sva bludništva kod nas u njihovim rukama. Jehova pretvorio se u žuti cekin i u mjenicu koju ti duguje pošteni "goj" naivni Arijac. Zato je Hebrejac liberal, jer pod liberalnim vladama najlakše lovi u mutnome.
Kako mu je po Talmudu sve dopušteno proti inovjercu, proti Arijcu, najčestitiji Židov će kumovati svakoj našoj nesreći. Činjenica je da su Židovi oci ili kumovi svim velikim modernim evropskim korupcijama. Sjetimo se samo panamske, Hertz- i Dreyfus- afere. Bakunjin je bio revolucionar i internacionalac, ali je instinktivno prezirao Židove. Richard Wagner ih je učinio odgovornima za padanje visoke muzike, za kšeftiranje s umjetnošću. Mayerhofer i Offenbach, Heine ne može dobiti spomenika u Njemačkoj jer je primao novac iz tajnih francuskih fondova kojima se nagrađuju uhode i žbirovi. Lassalle je paklovao sa Bismarckom.
Židov je demokrat, liberal, ali dat će i Jehovu, dat će i cekine za aristokratski naslov. Crkao je za pravim aristokracijama kao pravi skorojević i neoprani parvenu. Na muziku i literaturu bacio se tek onda kada je "nosila". U novije vrijeme "nosi" i slikarstvo, a Židov je postao i slikar. U glazbi je većinom virtuoz, a u književnosti novinar. Za novinara je stvoren jer novinarstvo je trgovina ideja. Dakako, novinar prvog reda je vrlo rijetko, jer tu treba genija, a Židov je obično tek talenat. Zato taj mrzilac mrzi genij, kako to dokazuju židovski "naučnici" Lombroso i Nordau. (1910.)
Izgubivši jedinstvo teritorijsko i političko, Židovi se drže na površini jedino ma kako stečenim novcem i framasunskom gotovo slogom. Njihova su dakle glavna obilježja plemenska ekskluzivnost i meterijalizam koji se ne ustručava pred lihvarstvom i svodništvom. Značajno je da su sva bludništva kod nas u njihovim rukama. Jehova pretvorio se u žuti cekin i u mjenicu koju ti duguje pošteni "goj" naivni Arijac. Zato je Hebrejac liberal, jer pod liberalnim vladama najlakše lovi u mutnome.
Kako mu je po Talmudu sve dopušteno proti inovjercu, proti Arijcu, najčestitiji Židov će kumovati svakoj našoj nesreći. Činjenica je da su Židovi oci ili kumovi svim velikim modernim evropskim korupcijama. Sjetimo se samo panamske, Hertz- i Dreyfus- afere. Bakunjin je bio revolucionar i internacionalac, ali je instinktivno prezirao Židove. Richard Wagner ih je učinio odgovornima za padanje visoke muzike, za kšeftiranje s umjetnošću. Mayerhofer i Offenbach, Heine ne može dobiti spomenika u Njemačkoj jer je primao novac iz tajnih francuskih fondova kojima se nagrađuju uhode i žbirovi. Lassalle je paklovao sa Bismarckom.
Židov je demokrat, liberal, ali dat će i Jehovu, dat će i cekine za aristokratski naslov. Crkao je za pravim aristokracijama kao pravi skorojević i neoprani parvenu. Na muziku i literaturu bacio se tek onda kada je "nosila". U novije vrijeme "nosi" i slikarstvo, a Židov je postao i slikar. U glazbi je većinom virtuoz, a u književnosti novinar. Za novinara je stvoren jer novinarstvo je trgovina ideja. Dakako, novinar prvog reda je vrlo rijetko, jer tu treba genija, a Židov je obično tek talenat. Zato taj mrzilac mrzi genij, kako to dokazuju židovski "naučnici" Lombroso i Nordau. (1910.)
Antun Gustav Matoš - Oko Križevca
Zavirite u knjigu članova Matičinih ili Društva hrvatskih književnika, zavirite među abonente hrvatskih novina, pitajte naše narodne dobrotvore i učitelje: ni traga Židovu, koji je došao u tu novu Poljsku gladan preko Drave kao pokućurac i sinja kukavica, da svrši kao bankar i spahija, ne naučivši ni jezika žrtve koju je kao Abraham ovna ogulio. Umjesto hrvatskog štiva širi Židov "Extrablatte" i razne "Caviare", umjesto bolnica i knjižnica osniva kod nas bordele i lihvarnice. Praveći se sinom velikih kultura, taj nedoučeni commis širi među nama, neobrezanim filišćanima, mađarski i švapski judaizovani žargon. Kao nekakav aristokrat odvaja se taj čovjek, nekad gotov na sve za novac, od našeg preziranog građanstva, otevši nam već gradove kao Osijek i hrvatske sfere i osvojivši već tržišta u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Križevcu... U Liku i kršno Primorje se ne ide tome historijskom paćeniku, pa nama ostavlja kraški kamen za glodanje, pritisnuvši bogato Savodravlje kao misirski skakavac i egipatski bijesni faraun. (1910.)
Zavirite u knjigu članova Matičinih ili Društva hrvatskih književnika, zavirite među abonente hrvatskih novina, pitajte naše narodne dobrotvore i učitelje: ni traga Židovu, koji je došao u tu novu Poljsku gladan preko Drave kao pokućurac i sinja kukavica, da svrši kao bankar i spahija, ne naučivši ni jezika žrtve koju je kao Abraham ovna ogulio. Umjesto hrvatskog štiva širi Židov "Extrablatte" i razne "Caviare", umjesto bolnica i knjižnica osniva kod nas bordele i lihvarnice. Praveći se sinom velikih kultura, taj nedoučeni commis širi među nama, neobrezanim filišćanima, mađarski i švapski judaizovani žargon. Kao nekakav aristokrat odvaja se taj čovjek, nekad gotov na sve za novac, od našeg preziranog građanstva, otevši nam već gradove kao Osijek i hrvatske sfere i osvojivši već tržišta u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Križevcu... U Liku i kršno Primorje se ne ide tome historijskom paćeniku, pa nama ostavlja kraški kamen za glodanje, pritisnuvši bogato Savodravlje kao misirski skakavac i egipatski bijesni faraun. (1910.)
Antun Gustav Matoš - Đuro Stj. Deželić
I dok ti duši besjedi duša hrvatske zemlje, kroz osiromašenu ravnicu juri lokomotiva tuđinskog haračlije, i na prsa ti legne kao ogromna željezna karika, kao neizmjeran gvozdeni udav sistem željeznih drumova naših novih satrapa. Vremena se izmijeniše, ali hrvatsko ropstvo ostade isto. Mjesto Mletaka Talijan i Nijemac, mjesto Turčina Judeomađar. Naša je djedovina raščetverena, kao uvijek, i sada vrvi tuđinskim slugama. Plemstvo nekad glavni branilac naših prava, ili propada ili služi tiraninu. (1908.)
I dok ti duši besjedi duša hrvatske zemlje, kroz osiromašenu ravnicu juri lokomotiva tuđinskog haračlije, i na prsa ti legne kao ogromna željezna karika, kao neizmjeran gvozdeni udav sistem željeznih drumova naših novih satrapa. Vremena se izmijeniše, ali hrvatsko ropstvo ostade isto. Mjesto Mletaka Talijan i Nijemac, mjesto Turčina Judeomađar. Naša je djedovina raščetverena, kao uvijek, i sada vrvi tuđinskim slugama. Plemstvo nekad glavni branilac naših prava, ili propada ili služi tiraninu. (1908.)
Antun Gustav Matoš - Oko Rijeke
U Zagrebu već na kolodvoru prestaje Hrvatska. Konobari, činovništvo, duh mjesta - čista tuđina. Pa da je taj tuđinac neka sila u Evropi, da je barem Francuz, Englez, pa ako hoćeš i Švaba! Ali Mađar! Mađar sa judaiziranim glavnim gradom, sa korupcijama najgore oligarhijske politike, sa jezikom bez više kulture i evropske rodbine, sa bahatošću ordinarnog hohštaplera i neolizanog polubarbara, uvukavši se furtimaške u zemlju na koju je već 1526. sva eventualna prava zajednice izgubio, i pretvarajući konstitucionalnu našu kraljevinu u afrikansku koloniju, ne: u jednu veliku robiju! I sve to iza aneksije hrvatske Bosne i na zemljištu koje omogućuje monarhiji prijelaz na Balkan i velevlasni položaj. (1909.)
U Zagrebu već na kolodvoru prestaje Hrvatska. Konobari, činovništvo, duh mjesta - čista tuđina. Pa da je taj tuđinac neka sila u Evropi, da je barem Francuz, Englez, pa ako hoćeš i Švaba! Ali Mađar! Mađar sa judaiziranim glavnim gradom, sa korupcijama najgore oligarhijske politike, sa jezikom bez više kulture i evropske rodbine, sa bahatošću ordinarnog hohštaplera i neolizanog polubarbara, uvukavši se furtimaške u zemlju na koju je već 1526. sva eventualna prava zajednice izgubio, i pretvarajući konstitucionalnu našu kraljevinu u afrikansku koloniju, ne: u jednu veliku robiju! I sve to iza aneksije hrvatske Bosne i na zemljištu koje omogućuje monarhiji prijelaz na Balkan i velevlasni položaj. (1909.)
Antun Gustav Matoš - Od Pariza do Beograda
Pešta je karikatura od velegrada. U toj zemlji nema ništa što me ne vrijeđa. Podvala "švindl" je tu državni sistem. Srbija izvozi svinje, Ugarska izvozi Mađarice. Sifilis je dakle vrlo važan artikl ugarske izvozne trgovine. A kakva okolina, pejzaž, sveti Bože! Marva i kukuruz, kukuruz i marva, Mađari i stoka, stoka i Mađari! Da poludiš od zijevanja! I taj zar eskamotirani narod da davi, demorališe i do krvi isisava moju otadžbinu! Zar zbog tih pokrštenih Židova i aristokratskih kočijaša, tih zemljaka u prekooceanskim zemljama, jer ne mogu više disati u zemlji koju prodaju za Judin groš stvorovi kao Stjepan Kovačević, Đurđević i Tomašić? (1904.)
Pešta je karikatura od velegrada. U toj zemlji nema ništa što me ne vrijeđa. Podvala "švindl" je tu državni sistem. Srbija izvozi svinje, Ugarska izvozi Mađarice. Sifilis je dakle vrlo važan artikl ugarske izvozne trgovine. A kakva okolina, pejzaž, sveti Bože! Marva i kukuruz, kukuruz i marva, Mađari i stoka, stoka i Mađari! Da poludiš od zijevanja! I taj zar eskamotirani narod da davi, demorališe i do krvi isisava moju otadžbinu! Zar zbog tih pokrštenih Židova i aristokratskih kočijaša, tih zemljaka u prekooceanskim zemljama, jer ne mogu više disati u zemlji koju prodaju za Judin groš stvorovi kao Stjepan Kovačević, Đurđević i Tomašić? (1904.)
Antun Gustav Matoš - Posljednje šetnje
Genijalni Grci i junački Rimljani prestadoše bitisati kao narodi, dok su Hebrejci još uvijek narod izgubivši sve ono što narod inače čini jezik i domovinu. Ostade im tek vjera: vjera u boga svoje rase, pa su oni najrječitiji dokaz da narodnost nije zemlja, da čak nije ni jezik toliko koliko zajedništvo krvi i historijske tradicije. (1913.)
Genijalni Grci i junački Rimljani prestadoše bitisati kao narodi, dok su Hebrejci još uvijek narod izgubivši sve ono što narod inače čini jezik i domovinu. Ostade im tek vjera: vjera u boga svoje rase, pa su oni najrječitiji dokaz da narodnost nije zemlja, da čak nije ni jezik toliko koliko zajedništvo krvi i historijske tradicije. (1913.)
Oscar Wilde
Moralnost je stav koji zauzimamo prema ljudima koje ne poznajemo.
Moralnost je stav koji zauzimamo prema ljudima koje ne poznajemo.
Ostali
Poglavica Seattle (1854.) - Pismo poglavica Seattle američkom predsjedniku Pierceu
Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je mome narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavici iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto i tako ćemo sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu za kupnju naše zemlje, ali to neće biti tako lako jer ta zemlja je nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti kako je to sveto i morate učiti svoju djecu kako je to sveto i da je svaki odraz u bistrini vode jezera priča događaja i sjećanja mog naroda. Žubor vode je glas oca moga oca. Rijeke su naša braća; one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.
Mi znamo kako bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi jer je on stranac koji dođe noću i uzme od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu, zaboravljeni su. Odnose se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajni nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam; naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali, možda je to zbog toga što je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari.
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad.
Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ćemo jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo zbog ostanka na životu. Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će biti i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju, recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu kao što mi činimo sa svojom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na samoga sebe. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tkaje tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i samome sebi. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega.
Vidjet ćemo; jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je Njemu draga i štetiti njoj jeste prezirati njenog stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz: možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konj pripitomljen, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke umrljan brbljajućom žicom.
Gdje je guštera? Otišla je! Gdje je orao? Otišao je! To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je mome narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavici iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto i tako ćemo sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu za kupnju naše zemlje, ali to neće biti tako lako jer ta zemlja je nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti kako je to sveto i morate učiti svoju djecu kako je to sveto i da je svaki odraz u bistrini vode jezera priča događaja i sjećanja mog naroda. Žubor vode je glas oca moga oca. Rijeke su naša braća; one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.
Mi znamo kako bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi jer je on stranac koji dođe noću i uzme od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu, zaboravljeni su. Odnose se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajni nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam; naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali, možda je to zbog toga što je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari.
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad.
Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ćemo jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo zbog ostanka na životu. Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će biti i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju, recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu kao što mi činimo sa svojom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na samoga sebe. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tkaje tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i samome sebi. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega.
Vidjet ćemo; jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je Njemu draga i štetiti njoj jeste prezirati njenog stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz: možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konj pripitomljen, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke umrljan brbljajućom žicom.
Gdje je guštera? Otišla je! Gdje je orao? Otišao je! To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
Ivan Pavao II. (Karol Wojtyla) - Fides et ratio
Čovjekova veličina ostvarit će se samo ako bude izabrao da se uključi u istinu te da gradi svoje boravište u sjeni Mudrosti i ondje obitava. Samo u tom obzorju istine razumjet će da se njegova sloboda i njegov poziv na ljubav i spoznaju Boga potpuno izražava kao njegovo najviše samoostvarenje.
Čovjekova veličina ostvarit će se samo ako bude izabrao da se uključi u istinu te da gradi svoje boravište u sjeni Mudrosti i ondje obitava. Samo u tom obzorju istine razumjet će da se njegova sloboda i njegov poziv na ljubav i spoznaju Boga potpuno izražava kao njegovo najviše samoostvarenje.
Aurelije Augustin
Najviše su me ipak oporavljale i preporađale utjehe drugih prijatelja, s kojima sam ljubio ono što sam mjesto tebe ljubio, a to je bila golema varka i duga laž koja je preljubničkim držanjem kvarila našu dušu koju su svrbile uši od želje da sve čuje...
Najviše su me ipak oporavljale i preporađale utjehe drugih prijatelja, s kojima sam ljubio ono što sam mjesto tebe ljubio, a to je bila golema varka i duga laž koja je preljubničkim držanjem kvarila našu dušu koju su svrbile uši od želje da sve čuje...
George Bernard Shaw
Sloboda znači odgovornost. Zato je se većina ljudi boji.
Sloboda znači odgovornost. Zato je se većina ljudi boji.
Henri Poincaré
U trenucima naše malodušnosti, uzvišenost našeg ideala će nas podržavati; možemo dati prednost nekom drugom idealu, ali nakon svega, nije li Bog znanstvenika to veći što se više od nas udaljava? On je, doduše, neumoljiv i mnoge će to duše zažaliti; ali On barem ne dijeli našu uskogrudnost i naše sitne zlobe, kao što to prečesto čini Bog teologa. Ta ideja o nekoj pravilnosti, koja je jača od nas, kojoj se ne možemo oduprijeti i kojoj se moramo prilagoditi, može također imati spasonosan učinak; možemo u najmanju ruku to pretpostaviti...
...Od silnog gledanja izdaleka, čovjek postaje, tako reći, dalekovidan, ne vidi više ono što je malo i budući da ga više ne vidi, nije izložen da od toga napravi cilj svoga života. Tako će se postati prirodno sklon da pojedinačne interese podloži općim, i u tome je opet jedan moral.
U trenucima naše malodušnosti, uzvišenost našeg ideala će nas podržavati; možemo dati prednost nekom drugom idealu, ali nakon svega, nije li Bog znanstvenika to veći što se više od nas udaljava? On je, doduše, neumoljiv i mnoge će to duše zažaliti; ali On barem ne dijeli našu uskogrudnost i naše sitne zlobe, kao što to prečesto čini Bog teologa. Ta ideja o nekoj pravilnosti, koja je jača od nas, kojoj se ne možemo oduprijeti i kojoj se moramo prilagoditi, može također imati spasonosan učinak; možemo u najmanju ruku to pretpostaviti...
...Od silnog gledanja izdaleka, čovjek postaje, tako reći, dalekovidan, ne vidi više ono što je malo i budući da ga više ne vidi, nije izložen da od toga napravi cilj svoga života. Tako će se postati prirodno sklon da pojedinačne interese podloži općim, i u tome je opet jedan moral.
Aristotel
Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.
Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.
Platon - Država ili O pravednosti
Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti. Ponajprije u poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od nepravednika, nego manje. Zatim u dužnostima prema državi: kad treba davati kakve prinose, pravednik od jednakoga imutka više prinosi, a nepravednik manje; kad se što dobiva, jedan ne dobiva ništa, a drugi mnogo. Ta, i onda kad i jedan i drugi kakvu javnu službu vrši, pravedniku, ako ništa drugo, kuća nazaduje radi zanemarivanja vlastitih privatnih poslova, a od države ne vuče nikakve koristi, jer mu to zabranjuje pravednost; k tomu se zamjerava svojti i znancima, kad im neće ništa pomoći protiv prava. Kod nepravednika je sve protivno od toga; mislim naime na takvog o kome upravo sada govorah: koji bi mogao steći velike prihode.
Zato ga gledaj, ako hoćeš suditi, koliko njemu samome više koristi biti nepravedan nego pravedan. A spoznat ćeš najlakše ako dođeš do najsavršenije nepravde! Nepravednik je tu najblaženiji, a najbjedniji su oni kojima se krivo učini ili koji ne bi htjeli krivo činiti. To je tiranija, silništvo, koje ne otima tajno i silom na malo, nego u sav mah tuđe, posvećeno, božje, privatno i državno.
Za svaki pojedini takav zločin, kad se otkrije, krivac trpi kaznu i najveću sramotu; zločince nazivaju svetokradicama, trgovcima ljudi, provalnicima, otimačima i lopovima. Ali kada tko državljanima otme imovinu i povrh toga njih same kao roblje sebi podloži, mjesto onih sramotnih imena, naziva se sretan i blažen ne samo od državljana, nego i stranaca koji za njega čuju da je činio nepravdu na veliko. Jer se ne napada nepravda zato što se čovjek boji da će je počiniti, nego što se boji da je mora trpjeti.
Tako je, Sokrate, nepravda, kad je kakva treba, jača, slobodnija i silnija od pravednosti, i kako u početku govorah, pravednost je korist jačega, a nepravednost je vlastiti probitak i korist.
Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti. Ponajprije u poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od nepravednika, nego manje. Zatim u dužnostima prema državi: kad treba davati kakve prinose, pravednik od jednakoga imutka više prinosi, a nepravednik manje; kad se što dobiva, jedan ne dobiva ništa, a drugi mnogo. Ta, i onda kad i jedan i drugi kakvu javnu službu vrši, pravedniku, ako ništa drugo, kuća nazaduje radi zanemarivanja vlastitih privatnih poslova, a od države ne vuče nikakve koristi, jer mu to zabranjuje pravednost; k tomu se zamjerava svojti i znancima, kad im neće ništa pomoći protiv prava. Kod nepravednika je sve protivno od toga; mislim naime na takvog o kome upravo sada govorah: koji bi mogao steći velike prihode.
Zato ga gledaj, ako hoćeš suditi, koliko njemu samome više koristi biti nepravedan nego pravedan. A spoznat ćeš najlakše ako dođeš do najsavršenije nepravde! Nepravednik je tu najblaženiji, a najbjedniji su oni kojima se krivo učini ili koji ne bi htjeli krivo činiti. To je tiranija, silništvo, koje ne otima tajno i silom na malo, nego u sav mah tuđe, posvećeno, božje, privatno i državno.
Za svaki pojedini takav zločin, kad se otkrije, krivac trpi kaznu i najveću sramotu; zločince nazivaju svetokradicama, trgovcima ljudi, provalnicima, otimačima i lopovima. Ali kada tko državljanima otme imovinu i povrh toga njih same kao roblje sebi podloži, mjesto onih sramotnih imena, naziva se sretan i blažen ne samo od državljana, nego i stranaca koji za njega čuju da je činio nepravdu na veliko. Jer se ne napada nepravda zato što se čovjek boji da će je počiniti, nego što se boji da je mora trpjeti.
Tako je, Sokrate, nepravda, kad je kakva treba, jača, slobodnija i silnija od pravednosti, i kako u početku govorah, pravednost je korist jačega, a nepravednost je vlastiti probitak i korist.
Andy Rooney
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
George Bernard Shaw
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Cilj
Ideal čitavog odgoja, obrazovanja i učenja mora biti stvaranje čovjeka
Ideal čitavog odgoja, obrazovanja i učenja mora biti stvaranje čovjeka
Možeš kupiti...
- možeš kupiti riječi, ali ne i istinu
- možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak
- možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje
- možeš kupiti krevet, ali ne i san
- možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu
- možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću
- možeš kupiti križ, ali ne i Isusa
- možeš kupiti riječi, ali ne i istinu
- možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak
- možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje
- možeš kupiti krevet, ali ne i san
- možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu
- možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću
- možeš kupiti križ, ali ne i Isusa
iz Izbora, ožujak 1975.
...Ponekad je ono što najbolje pokazuje osjećaje neke osobe - a isto tako i njezine namjere - niz kretnja te osobe. U Americi je Birdwhistell nedavno otkrio nekoliko osobito značajnih kretnji.
Zaljubljeni parovi, primjerice, često zabacuju ili naginju glavu, a dok se gledaju u oči, lice im se pokreće na poseban, njima svojstven način. Mišići lica postaju zategnutiji, ljudi crvene ili blijede, a pogled im je jasniji i sjajniji. Nadalje, promotrimo li pomno, opazit ćemo promjene i kretnje u samim očima...
Zjenice se, međutim, ne šire samo onda kad promatramo nešto ugodno, nego se i smjesta opet sužavaju čim svrnemo pogled na nešto neugodno, čak i kad nam glavom samo prostruji kakva zlokobna misao...
...Ponekad je ono što najbolje pokazuje osjećaje neke osobe - a isto tako i njezine namjere - niz kretnja te osobe. U Americi je Birdwhistell nedavno otkrio nekoliko osobito značajnih kretnji.
Zaljubljeni parovi, primjerice, često zabacuju ili naginju glavu, a dok se gledaju u oči, lice im se pokreće na poseban, njima svojstven način. Mišići lica postaju zategnutiji, ljudi crvene ili blijede, a pogled im je jasniji i sjajniji. Nadalje, promotrimo li pomno, opazit ćemo promjene i kretnje u samim očima...
Zjenice se, međutim, ne šire samo onda kad promatramo nešto ugodno, nego se i smjesta opet sužavaju čim svrnemo pogled na nešto neugodno, čak i kad nam glavom samo prostruji kakva zlokobna misao...
Benjamin Franklin
U koju god zemlju su se Židovi nastanili u većem broju uništili su njen moral, razorili njen ekonomski integritet, nametnuli samoizolaciju i nisu se asimilirali; prezirali su krišćanstvo na čijim temeljima je zasnovana ova nacija, time što su se protivili njenim ogrančenjima. Izgradili su državu unutar države, a kada im se pružao otpor, gušili su financijski tu zemlju ...
(Ben Klassen, Nature's Eternal Religion)
U koju god zemlju su se Židovi nastanili u većem broju uništili su njen moral, razorili njen ekonomski integritet, nametnuli samoizolaciju i nisu se asimilirali; prezirali su krišćanstvo na čijim temeljima je zasnovana ova nacija, time što su se protivili njenim ogrančenjima. Izgradili su državu unutar države, a kada im se pružao otpor, gušili su financijski tu zemlju ...
(Ben Klassen, Nature's Eternal Religion)
Alojzije Stepinac
Ne vjerujem više u pravdu u ovoj državi, gdje vladaju masoni i Židovi.
Ne vjerujem više u pravdu u ovoj državi, gdje vladaju masoni i Židovi.
Baruch de Spinoza
Vidjesmo iz iskustva, da je mržnja prema narodima za Židove načelo održanja.
Vidjesmo iz iskustva, da je mržnja prema narodima za Židove načelo održanja.
Vlado Gotovac - govor od 30. kolovoza 1991.
Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.
Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.
Stojimo ovdje dragi Zagrepčani, znate li pred kojom zgradom? Pred "Hrvatskim radišom", sazidanim da bi hrvatski đaci i sirotinja se školovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjevši naše svete zgrade, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da će uzeti ono što je njihovo. Oni nam govore da će odlazeći ostaviti iza sebe pustoš. A mi znamo da će se vratiti jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali. Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti. Neka unište svoje, ali lako im je, ne trebaju uništavati jer ništa od toga ni nemaju.
Ono što oni žele, zapamtite dobro, žele nas izjednačiti sa sobom, žele da budemo divlji kao oni, žele da nemamo ništa kao oni, žele da budemo ubojice kao oni, žele da nemamo morala kao oni, žele da sjedimo u tuđim domovima i u tuđim gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!
Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uopće o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim zgradama, koji uživaju tuđi novac i tuđi kruh, i usuđuju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga čovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire kad je pogriješio. Ali demoni se kroz povijest provlače kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je došla definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje, ono što umire sa ruskim generalima, umrijet će i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek će ostati jedno pero i uvijek će netko reći: ne. Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama, sa tisućama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz ovu povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite. Od koga nas štite u našoj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje ćemo se od njih snać´. Neka nas puste na miru, mi ćemo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.
I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.
A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.
Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.
Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!
Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.
Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.
Stojimo ovdje dragi Zagrepčani, znate li pred kojom zgradom? Pred "Hrvatskim radišom", sazidanim da bi hrvatski đaci i sirotinja se školovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjevši naše svete zgrade, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da će uzeti ono što je njihovo. Oni nam govore da će odlazeći ostaviti iza sebe pustoš. A mi znamo da će se vratiti jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali. Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti. Neka unište svoje, ali lako im je, ne trebaju uništavati jer ništa od toga ni nemaju.
Ono što oni žele, zapamtite dobro, žele nas izjednačiti sa sobom, žele da budemo divlji kao oni, žele da nemamo ništa kao oni, žele da budemo ubojice kao oni, žele da nemamo morala kao oni, žele da sjedimo u tuđim domovima i u tuđim gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!
Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uopće o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim zgradama, koji uživaju tuđi novac i tuđi kruh, i usuđuju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga čovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire kad je pogriješio. Ali demoni se kroz povijest provlače kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je došla definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje, ono što umire sa ruskim generalima, umrijet će i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek će ostati jedno pero i uvijek će netko reći: ne. Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama, sa tisućama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz ovu povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite. Od koga nas štite u našoj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje ćemo se od njih snać´. Neka nas puste na miru, mi ćemo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.
I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.
A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.
Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.
Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!
Siniša Glavašević - Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj' ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj' ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Nepoznat
Ne hodaj ispred mene, nećeš me dobro vidjeti.
Ne hodaj iza mene, neću te dobro vidjeti.
Hodaj pokraj mene, zajedno vidimo sve.
Ne hodaj ispred mene, nećeš me dobro vidjeti.
Ne hodaj iza mene, neću te dobro vidjeti.
Hodaj pokraj mene, zajedno vidimo sve.
Drago Tadić
Ne postoje vrata koja univerzalni ključ ljubavi nije u stanju otvoriti.
Ne postoje vrata koja univerzalni ključ ljubavi nije u stanju otvoriti.
Drago Tadić
Tko nema hrabrosti slijediti srce, taj nije dostojan ljubavi.
Tko nema hrabrosti slijediti srce, taj nije dostojan ljubavi.
Drago Tadić
Kad otkrivaš u sebi drugu osobu, to je zaljubljenost. A otkrivanje sebe u drugoj osobi je ljubav.
Kad otkrivaš u sebi drugu osobu, to je zaljubljenost. A otkrivanje sebe u drugoj osobi je ljubav.
Čovjek mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreške, dovoljno pametan da od njih nešto nauči i dovoljno jak da ih ispravi.
Aristotel
Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako.
Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako.
Onaj tko zna čuvati tajnu, tek je na pola puta do cilja. Jer onaj tko oda tajnu, do tog cilja neće stići nikada.
D. Tadić
Ne postoji izgubljena ljubav; postoji samo ljubav na koju nismo bili spremni.
Ne postoji izgubljena ljubav; postoji samo ljubav na koju nismo bili spremni.
David Icke
Čini se da postoji jedan vremenski ciklus i mi se sada približavamo njegovom kraju, to je u stvari bolje rečeno - vibracijski ciklus, po načinu njegovog djelovanja na ovu planetu i na nas, on ima osobinu - duhovnog budilnika. Te vibracije počinju polako buditi ljude iz dugogodišnjeg transa. Znajući za ovo, Iluminati su već odavno pripremili novu zamku - to je tzv. "New Age movement" ("religija novog doba); čime pokušavaju one koji su započeli duhovno buđenje opet odvesti na slijepi kolosijek. "Skoncentriraj se samo na pozitivne stvari, ukoliko vidiš nešto negativno - to ti sam u stvari projiciraš - obavij se ogrtačem svjetlost i ljubavi itd...", da ovca ne bi primijetila kad dođe vrijeme za deranje njene kože. Postoje dva načina kako riješiti ovaj problem; mi možemo naći soluciju za ovo, ali po meni najbolji način za rješavanje nekog problema jeste da se odstrani njegov uzrok. Uzrok svega ovoga je to što smo se mi kao ljudska bića jednostavno odrekli svoje moći. Mi već odavno ne razmišljamo svojom glavom, sami za sebe, nego samo pratimo onoga ispred nas, bez ikakvog pitanja. I još inzistiramo da i svi drugi rade isto tako. Znači jednom kad se postave određene norme, bilo pametne ili besmislene, moralne ili nemoralne, moguće ili nemoguće, onaj koji ih je postavio, u stvari, upravlja svijetom, dok ostali samo prate. To se događa zato što se većina ljudskih bića odrekla svoje osobne sposobnost razmišljanja i individualnosti - i živi svoj život u skladu sa diktiranim normama bez ikakve želje i nastojanja da podvrgnu te norme vlastitoj analizi, i tako ih dovedu u pitanje. I to je u redu, to je također i osobni čovjekov izbor, pa ja to ne mogu dovoditi u pitanje. Međutim, problem je što ljudi koji potpadnu pod utjecaj tih normi očekuju i od svih ostalih da im se podvrgnu. To je sada već stado stoke, koje čuva samo sebe dok ne dođe vrijeme za klanje, gdje pastiru ne trebaju ni psi čuvari, niti mora da troši novce - na ogradu. Tako su oni koji su nam postavili norme uspjeli napraviti od nas ne samo ovce nego i pse za čuvanje ovaca, ne samo da su od nas napravili zatvorenike nego nas koriste i kao čuvare zatvora u kome se nalazimo. I samo na jedan takav način bilo je moguće da ta jedna mala grupa entiteta kontrolira ovaj svijet tijekom tisuća godina, sve do ovog trenutka.
Po mom mišljenju, samo tri stvari bi mogle dramatično promijeniti ovo stanje. Prvo: kao individualna ljudska bića prvo se moramo osloboditi straha od toga - što će drugi ljudi misliti o nama, jer se ovdje radi o zatvoru u kome većina ljudskih bića danas živi. Dok god se bojimo što će drugi misliti o nama - mi ne živimo naš vlastiti život u svom istinskom elementu, baziran na istini, mi živimo nečiju tuđu verziju našeg života u skladu sa onim što oni očekuju od nas, kako se mi trebamo ponašati. Tako lažemo sami sebe - a i ostale. Osloboditi se te vrste straha prvi je korak za izlazak iz stada. Drugo: Moramo dopustiti i drugima da iskažu svoju posebnu individualnost čak i ako se ona razlikuje od naše. To što drugi ne razmišljaju kao mi, nije ništa loše. Kad prihvatimo druge onakvima kakvi jesu - tada prestajemo biti psi čuvari ostatka stada. Treće: Održavanje ravnoteže tj. nepokušavanje nametanja svojih pogleda i stavova drugima, što bi značilo - i poštovanje slobodne volje drugih. Kad ne težimo tome da namećemo svoju volju drugima, naše stanje svijesti se mijenja, postižemo veću vibraciju i onda dolazimo u poziciju kada je moguće da se povežemo sa drugim, odnosno, ostalim fragmentima našeg multidimenzionalnog bića, koje je se manifestira na jednoj drugoj, višoj, razini svijesti, a istovremeno je oduvijek bio dio nas samih; samo što mi toga već veoma dugo - nismo svjesni.
Čini se da postoji jedan vremenski ciklus i mi se sada približavamo njegovom kraju, to je u stvari bolje rečeno - vibracijski ciklus, po načinu njegovog djelovanja na ovu planetu i na nas, on ima osobinu - duhovnog budilnika. Te vibracije počinju polako buditi ljude iz dugogodišnjeg transa. Znajući za ovo, Iluminati su već odavno pripremili novu zamku - to je tzv. "New Age movement" ("religija novog doba); čime pokušavaju one koji su započeli duhovno buđenje opet odvesti na slijepi kolosijek. "Skoncentriraj se samo na pozitivne stvari, ukoliko vidiš nešto negativno - to ti sam u stvari projiciraš - obavij se ogrtačem svjetlost i ljubavi itd...", da ovca ne bi primijetila kad dođe vrijeme za deranje njene kože. Postoje dva načina kako riješiti ovaj problem; mi možemo naći soluciju za ovo, ali po meni najbolji način za rješavanje nekog problema jeste da se odstrani njegov uzrok. Uzrok svega ovoga je to što smo se mi kao ljudska bića jednostavno odrekli svoje moći. Mi već odavno ne razmišljamo svojom glavom, sami za sebe, nego samo pratimo onoga ispred nas, bez ikakvog pitanja. I još inzistiramo da i svi drugi rade isto tako. Znači jednom kad se postave određene norme, bilo pametne ili besmislene, moralne ili nemoralne, moguće ili nemoguće, onaj koji ih je postavio, u stvari, upravlja svijetom, dok ostali samo prate. To se događa zato što se većina ljudskih bića odrekla svoje osobne sposobnost razmišljanja i individualnosti - i živi svoj život u skladu sa diktiranim normama bez ikakve želje i nastojanja da podvrgnu te norme vlastitoj analizi, i tako ih dovedu u pitanje. I to je u redu, to je također i osobni čovjekov izbor, pa ja to ne mogu dovoditi u pitanje. Međutim, problem je što ljudi koji potpadnu pod utjecaj tih normi očekuju i od svih ostalih da im se podvrgnu. To je sada već stado stoke, koje čuva samo sebe dok ne dođe vrijeme za klanje, gdje pastiru ne trebaju ni psi čuvari, niti mora da troši novce - na ogradu. Tako su oni koji su nam postavili norme uspjeli napraviti od nas ne samo ovce nego i pse za čuvanje ovaca, ne samo da su od nas napravili zatvorenike nego nas koriste i kao čuvare zatvora u kome se nalazimo. I samo na jedan takav način bilo je moguće da ta jedna mala grupa entiteta kontrolira ovaj svijet tijekom tisuća godina, sve do ovog trenutka.
Po mom mišljenju, samo tri stvari bi mogle dramatično promijeniti ovo stanje. Prvo: kao individualna ljudska bića prvo se moramo osloboditi straha od toga - što će drugi ljudi misliti o nama, jer se ovdje radi o zatvoru u kome većina ljudskih bića danas živi. Dok god se bojimo što će drugi misliti o nama - mi ne živimo naš vlastiti život u svom istinskom elementu, baziran na istini, mi živimo nečiju tuđu verziju našeg života u skladu sa onim što oni očekuju od nas, kako se mi trebamo ponašati. Tako lažemo sami sebe - a i ostale. Osloboditi se te vrste straha prvi je korak za izlazak iz stada. Drugo: Moramo dopustiti i drugima da iskažu svoju posebnu individualnost čak i ako se ona razlikuje od naše. To što drugi ne razmišljaju kao mi, nije ništa loše. Kad prihvatimo druge onakvima kakvi jesu - tada prestajemo biti psi čuvari ostatka stada. Treće: Održavanje ravnoteže tj. nepokušavanje nametanja svojih pogleda i stavova drugima, što bi značilo - i poštovanje slobodne volje drugih. Kad ne težimo tome da namećemo svoju volju drugima, naše stanje svijesti se mijenja, postižemo veću vibraciju i onda dolazimo u poziciju kada je moguće da se povežemo sa drugim, odnosno, ostalim fragmentima našeg multidimenzionalnog bića, koje je se manifestira na jednoj drugoj, višoj, razini svijesti, a istovremeno je oduvijek bio dio nas samih; samo što mi toga već veoma dugo - nismo svjesni.
Prentice Mulford
Najveće i najčistije čudo, kada bi ga svi mogli vidjeti, trajalo bi samo trenutak i propalo bi glatko kroz mozak čovječanstva. Što je misao više zapanjujuća, fantastičnija, mora joj se ostaviti više vremena za djelovanje. Vikati "nemoguće", jer se nešto čini nemogućim, znači njegovati sudbonosnu naviku odbijanja. Tu je svijest puna zatvorenih vrta prema Beskrajnom: unutra i vani ostaje usamljeni mali čovjek.
Najveće i najčistije čudo, kada bi ga svi mogli vidjeti, trajalo bi samo trenutak i propalo bi glatko kroz mozak čovječanstva. Što je misao više zapanjujuća, fantastičnija, mora joj se ostaviti više vremena za djelovanje. Vikati "nemoguće", jer se nešto čini nemogućim, znači njegovati sudbonosnu naviku odbijanja. Tu je svijest puna zatvorenih vrta prema Beskrajnom: unutra i vani ostaje usamljeni mali čovjek.
Kada nekog voliš, pusti ga da ode. Ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj. Ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao.
Martin Luther King
Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja nego šutnju naših prijatelja.
Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja nego šutnju naših prijatelja.
Arthur C. Clarke
Najbolji dokaz čovjekova poštenja nije njegovo redovito plaćanje poreza, nego namještena nula na kućnoj vagi.
Najbolji dokaz čovjekova poštenja nije njegovo redovito plaćanje poreza, nego namještena nula na kućnoj vagi.
Henry Ford
Poslije izbora pojedinca ili grupe, ako se ne izrazi poslušnost židovskoj kontroli, odmah ćemo čuti o 'skandalima', 'istragama' itd., koji će poslužiti za odstranjivanje neposlušnih. Obično, ljudi koji imaju 'prošlost', su često među najposlušnijima, dok će i oni najpošteniji biti lako slomljeni raznoraznim kampanjama režiranim tako da ih iskompromitira. Široko je poznato da Židovi veoma vješto manipuliraju i američkim izborima. Na kraju, bez obzira koji kandidat je izabran, oni već imaju dovoljno materijala protiv njega da ga diskreditiraju, ukoliko bi on prestao da bude poslušan.
Poslije izbora pojedinca ili grupe, ako se ne izrazi poslušnost židovskoj kontroli, odmah ćemo čuti o 'skandalima', 'istragama' itd., koji će poslužiti za odstranjivanje neposlušnih. Obično, ljudi koji imaju 'prošlost', su često među najposlušnijima, dok će i oni najpošteniji biti lako slomljeni raznoraznim kampanjama režiranim tako da ih iskompromitira. Široko je poznato da Židovi veoma vješto manipuliraju i američkim izborima. Na kraju, bez obzira koji kandidat je izabran, oni već imaju dovoljno materijala protiv njega da ga diskreditiraju, ukoliko bi on prestao da bude poslušan.
Charles Lindbergh
Najveća opasnost za ovu zemlju (USA) leži u židovskom vlasništvu nad filmskom industrijom, tiskom, radijom, i našom vladom.
Najveća opasnost za ovu zemlju (USA) leži u židovskom vlasništvu nad filmskom industrijom, tiskom, radijom, i našom vladom.
Drago Tadić
Kad sam morao birati između domovine i Crkve, sjetio sam se poginulih u Domovinskom ratu i dvojba je nestala u tren!
Kad sam morao birati između domovine i Crkve, sjetio sam se poginulih u Domovinskom ratu i dvojba je nestala u tren!
Drago Tadić
Do istine se ne dolazi osobnim interesima, niti željom za posjedovanjem njezine moći. Do istine nećete doći niti preko medijskih okvira, niti kroz riječi vođa. Do istine ne vode široka vrata, nego uska toliko do ih se golim okom ne može vidjeti.
Do istine ćete doći samo služenjem općem dobru i ljubavlju kojom ispraćate namjernike.
Do istine se ne dolazi osobnim interesima, niti željom za posjedovanjem njezine moći. Do istine nećete doći niti preko medijskih okvira, niti kroz riječi vođa. Do istine ne vode široka vrata, nego uska toliko do ih se golim okom ne može vidjeti.
Do istine ćete doći samo služenjem općem dobru i ljubavlju kojom ispraćate namjernike.
Drago Tadić
Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima, kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života, po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće, u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje ona svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit ...
Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima, kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života, po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće, u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.
I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje ona svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit ...
Carl G. Jung
Psihološko pravilo kaže da kada unutarnja situacija nije osviještena, ona se dogodi izvana, kao sudbina. Drugim riječima, ako osoba ne osvijesti svoje unutarnje kontradikcije, svijet će konflikt morati odigrati izvana.
Psihološko pravilo kaže da kada unutarnja situacija nije osviještena, ona se dogodi izvana, kao sudbina. Drugim riječima, ako osoba ne osvijesti svoje unutarnje kontradikcije, svijet će konflikt morati odigrati izvana.
U svoj život privlačimo ono o čemu najviše razmišljamo, ono u što najviše vjerujemo, ono što od toga očekujemo.
Bezumno je...
Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova, jer se jedan nije ostvario.
Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije uslišana.
Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan.
Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio.
Ne vjerovati u ljubav, jer ti netko nije uzvratio ljubav.
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju.
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek može pojaviti druga prilika, novi prijatelj, nova ljubav ...
Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova, jer se jedan nije ostvario.
Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije uslišana.
Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan.
Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio.
Ne vjerovati u ljubav, jer ti netko nije uzvratio ljubav.
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju.
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek može pojaviti druga prilika, novi prijatelj, nova ljubav ...
Aristotel
Drag mi je Platon, ali mi je draža istina.
Drag mi je Platon, ali mi je draža istina.
Platon
• Postoji samo jedno dobro, a to je znanje i jedno zlo, a to je neznanje.
• Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.
• Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.
• Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne prijeti smrt.
• Postoji samo jedno dobro, a to je znanje i jedno zlo, a to je neznanje.
• Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.
• Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.
• Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne prijeti smrt.
André Gide
Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.
Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.
Drago Tadić
Čovjek je kao Zemlja na kojoj živi, gdje je Bog njemu Sunce.
Sunca je izvor svjetla i nema sjenu, a Zemlja ima Sunčevo svjetlo i svoju sjenu.
Čovjek je kao Zemlja na kojoj živi, gdje je Bog njemu Sunce.
Sunca je izvor svjetla i nema sjenu, a Zemlja ima Sunčevo svjetlo i svoju sjenu.
Epikur
Dok smo mi, nema smrti; a kad nastupi smrt, tada više nema nas.
Dok smo mi, nema smrti; a kad nastupi smrt, tada više nema nas.
Jean Paul Sartre
Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano.
Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano.
Drago Tadić
Zlo sadašnjosti ima korijenje u nepravednoj prošlosti.
Zlo sadašnjosti ima korijenje u nepravednoj prošlosti.
Konfucije
Ima ih koji plaču što ruže imaju trnje. Ti se veseli što trnje ima ruže.
Ima ih koji plaču što ruže imaju trnje. Ti se veseli što trnje ima ruže.
Winston Churchill
U ratnim vremenima, istina je toliko dragocjena da uvijek mora biti popraćena tjelesnom stražom laži.
U ratnim vremenima, istina je toliko dragocjena da uvijek mora biti popraćena tjelesnom stražom laži.
Albert Guinon
Tajna sreće je u tome da malo zahtjevamo od drugih, a mnogo zahtjevamo od sebe.
Tajna sreće je u tome da malo zahtjevamo od drugih, a mnogo zahtjevamo od sebe.
Martin Luther King
Krajnja slabost nasilja je ta što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje, rađajući istu onu stvar koju želi uništiti. Umjesto smanjenja zla, ono ga umnožava. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne možete ubiti laž, niti uspostaviti istinu. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete uništiti mržnju. U stvari, nasilje samo povećava mržnju... Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje, donoseći još crnji mrak noći kojoj već nedostaju zvijezde. Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlost može to učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav može to učiniti.
Krajnja slabost nasilja je ta što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje, rađajući istu onu stvar koju želi uništiti. Umjesto smanjenja zla, ono ga umnožava. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne možete ubiti laž, niti uspostaviti istinu. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete uništiti mržnju. U stvari, nasilje samo povećava mržnju... Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje, donoseći još crnji mrak noći kojoj već nedostaju zvijezde. Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlost može to učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav može to učiniti.
Samuel Johnson
Patriotizam je posljednje utočište hulja.
Patriotizam je posljednje utočište hulja.
Erich Fromm
Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su 'oni' ti koji odlučuju, a ne 'on ili ona'. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.
Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su 'oni' ti koji odlučuju, a ne 'on ili ona'. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.
Ante Starčević
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Mathias Richling
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Voltaire
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
George Bernard Shaw
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
Peter Scholl-Latour
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Oni kažu: terorizam mora biti iskorijenjen, a sami ga proizvode!
Oni kažu: mora se izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu: treba se boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu: demokracija se mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu: želimo mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu: borimo se za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Oni kažu: mora se izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu: treba se boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu: demokracija se mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu: želimo mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu: borimo se za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Crna knjiga komunizma
U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.
U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.
Friedrich Schiller - Likurgovo i Solonovo zakonodavstvo
Sve se smije žrtvovati onome što je najbolje u državi, samo ne ono čemu država sama služi tek kao sredstvo. Država sama nije nikada svrhom, ona je važna samo kao uvjet, pod kojim se može ispuniti svrha čovječanstva, a ta svrha nije ništa drugo nego razvijanje svih čovjekovih snaga, napredovanje...
Uopće pri ocjenjivanju političkih ustanova možemo u pravilu utvrditi da su one dobre i hvalevrijedne samo ako dovode do razvijanja svih snaga koje čovjek posjeduje, tako što promiču napredovanje kulture ili je barem ne koče...
Sve se smije žrtvovati onome što je najbolje u državi, samo ne ono čemu država sama služi tek kao sredstvo. Država sama nije nikada svrhom, ona je važna samo kao uvjet, pod kojim se može ispuniti svrha čovječanstva, a ta svrha nije ništa drugo nego razvijanje svih čovjekovih snaga, napredovanje...
Uopće pri ocjenjivanju političkih ustanova možemo u pravilu utvrditi da su one dobre i hvalevrijedne samo ako dovode do razvijanja svih snaga koje čovjek posjeduje, tako što promiču napredovanje kulture ili je barem ne koče...
Friedrich Schiller - Nevjesti iz Messine
...Sva je umjetnost posvećena radosti i nema uzvišenije ni ozbiljnije zadaće od one usrećiti ljude. Prava je umjetnost samo ona koja pruža vrhunski užitak. A vrhunski je užitak sloboda duše u živoj igri svih njezinih snaga.
Ali prava umjetnost nije usmjerena samo na prolaznu igru; njezin cilj nije samo da čovjeka dovede do trenutačnoga sna o slobodi nego da ga uistinu i istinski učini slobodnim, tako što u njemu budi, vježba i razvija snagu s pomoću koje će puteni svijet, koji bi ga inače opterećivao poput sirove tvari i pritiskao poput slijepe sile, odmaknuti na objektivnu udaljenost i prometnuti u slobodno djelo našega duha te materijalno prevladati duhovnim.
...Sva je umjetnost posvećena radosti i nema uzvišenije ni ozbiljnije zadaće od one usrećiti ljude. Prava je umjetnost samo ona koja pruža vrhunski užitak. A vrhunski je užitak sloboda duše u živoj igri svih njezinih snaga.
Ali prava umjetnost nije usmjerena samo na prolaznu igru; njezin cilj nije samo da čovjeka dovede do trenutačnoga sna o slobodi nego da ga uistinu i istinski učini slobodnim, tako što u njemu budi, vježba i razvija snagu s pomoću koje će puteni svijet, koji bi ga inače opterećivao poput sirove tvari i pritiskao poput slijepe sile, odmaknuti na objektivnu udaljenost i prometnuti u slobodno djelo našega duha te materijalno prevladati duhovnim.
Prentice Mulford
Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju, stalno upadaju u klopke jer, računati na poteškoće, znači stvarati ih.
Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju, stalno upadaju u klopke jer, računati na poteškoće, znači stvarati ih.
Prentice Mulford
Vječno 'prežvakanje' vlastitih pogrešaka psihički je štetno i ima loše posljedice po zdravlje.
Vječno 'prežvakanje' vlastitih pogrešaka psihički je štetno i ima loše posljedice po zdravlje.
Prentice Mulford
Nadati se usprkos svakoj nadi je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo ljubav. Bijelu magiju želje neće nitko naučiti iz tuđeg iskustva ma koliko svjedočanstvo i primjer bili očigledni, ma koliko snažno bilo čudo tuđeg života. Oni mogu služiti samo kao poticaj, kao prijedlog; nikad kao primjer, jer kao što postoje opći zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni.
Upravo je čovjek jedninstven, neusporediv i nezamjenjiv. Ja ne mogu stići do sreće po Vašem tragu niti Vi po mojem, jer mi dolazimo iz različitih smjerova vječnosti. Naše jezgre bića zastrte su Životom, međusobno stranim. Ni dvije riječi nemaju isto značenje za dvoje ljudi, još manje isto iskustvo.
Nadati se usprkos svakoj nadi je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo ljubav. Bijelu magiju želje neće nitko naučiti iz tuđeg iskustva ma koliko svjedočanstvo i primjer bili očigledni, ma koliko snažno bilo čudo tuđeg života. Oni mogu služiti samo kao poticaj, kao prijedlog; nikad kao primjer, jer kao što postoje opći zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni.
Upravo je čovjek jedninstven, neusporediv i nezamjenjiv. Ja ne mogu stići do sreće po Vašem tragu niti Vi po mojem, jer mi dolazimo iz različitih smjerova vječnosti. Naše jezgre bića zastrte su Životom, međusobno stranim. Ni dvije riječi nemaju isto značenje za dvoje ljudi, još manje isto iskustvo.
Prentice Mulford - Moć duha
... Samo onaj tko odbacuje svoje istrošene ljuske, i teži naprijed novom, njemu dolijeće život s novim mislima, a one materijaliziraju novo, njima odgovarajuće tijelo. "Moći umrijeti svaki dan", znači da je bilo koja jučerašnja misao danas sigurno mrtva. Gdje se duhovi nalaze u zdravom napretku, oni moraju na kraju svakog dana raščistiti s jednim dijelom samog sebe, i to zauvijek. Samo je škodljivo ako ih želimo dalje upotrebljavati. Psihička supstanca mora se odbaciti kao što epiderma dnevno odbacuje svoje stanice, inače ne funkcionira disanje kože, cirkulacija, prehrana i sve ostalo. Tko zna pojačavati obnavljanje misli, doživljava mnoge svjetove u jednom danu. Sreća postaje skoro neovisna o mjestu i u okolnostima. Može se doživjeti u tamnici, dok drugi ljudi trunu u palačama, jer se nalaze u tamnici svojih predodžbi. To je put gotovo posvemašnje neovisnosti o fizičkom - a neovisnost je snaga.
Sve dok smo u bilo kojem obliku vezani za jednog čovjeka, jedno jelo, jednu drogu, jedan stimulans, ostajemo robovi. Samo u novim mislima, čijim stvaranjem mi ovladavamo, nalazi se bijeg iz tamnica materijalnog i duhovnog siromaštva.
Ali i živa, vesela i plodna ideja mora neko vrijeme sasvim iščeznuti iz sjećanja. Da bi čovjek postigao najveći mogući uspjeh u jednom poduzeću, u studiju, u nekoj vještini, potrebno je da dnevno, na određeno vrijeme, potpuno zaboravi to poduzeće, znanost, umjetnost. Inače će istrošiti kolosijeke - zamijenit ćemo cilj za put i zadržat ćemo se na drugom, što se nikada ne smije dogoditi. Možda jedna šutljiva povorka, nevidljivih pomagača vidi dalje, od nas samih, neki korak, neko djelo, koje je potrebno za najveći i najtrajniji uspjeh. Mi sami smo za taj čudan, iznenadni put slijepi, jer smo se manijski mislima uvukli u slijepu ulicu.
Ponekad izgleda da ništa ne ide naprijed, a događaji čekaju samo na to da se naša spoznaja dovoljno razbistri. Tko u nekom poduhvati, s velikom dragocjenom svrhom, nakon što je za to napravio sve najbolje što je mogao, još uvijek nailazi na neobjašnjive prepreke i opterećenja, neka odmah prestane raditi išta osim najneophodnijega. Mora energično zahtijevati da mu se duh prestane baviti planovima, mudrovanjima, daljnjim razmišljanjima o toj stvari, i neka se pouzda samo u misterioznu tajnu moć koja stoji iza svih pravih stvari.
Neka sam spava, sam jede i neka se malo zabavi. Ako je svjestan toga da je napravio sve najbolje što je mogao, neka se potpuno isključi, neka prestane raditi išta iz samoga sebe. Prevladavajuće stanje duha, dominirajuća boja ćudi formira tijelo i udove. Ona nas čini ružnim ili veselim, privlačnim ili odbojnim drugima i što je najvažnije, nama samima. Ona stvara naše geste, naše manire, naš hod. Najmanji treptaj jednog mišića ima u pozadini jedan ugođaj, jednu misao.
Odlučan duh uvijek ima čvrst hod. Onaj tko sumnja, tko je nestabilan, vuče se, šulja, posrće, "slabo stoji na vlastitim nogama". Odlučnost zategne svaki mišić i puni ga predivnim oživljavajućim fluidom, posebice ako je ta odlučnost usmjerena u jedan cilj koji će svojim zračenjem i drugima koristiti a ne samo nama. Mudar je onaj egoizam koji stalno u svoj posao upliće tuđe dobro, jer u duhu svi ipak stvaraju jednu cjelinu. Tada k nama struje sasvim druge, izgrađujuće i oživljavajuće pomoći da bi potpomogle ono što je u interesu mnogih. Na tim izgrađujućim i oživljavajućim strujama, iz nevidljivog "posvuda", doplovi i brodić "Ja osobno" do svojih osobnih ispunjenja. Svi smo mi udovi jednog tijela. Nevidljivi živci ispruženi su u prostoru među bićima. Jedna zla misao predstavlja mučno pulsiranje kroz bezbroj bića. Da bi potpomogli procese plodnih veza misli, između tuđih i naših vlastitih, moraju te misli biti uvijek svježe i "kemijski" djelotvorne, ako se tako može reći. To se omže postići samo umijećem zaboravljanja, koje nije išta drugo nego pravilno izlučivanje istrošenih i pokvarenih psihičkih supstanci.
Učiti nešto zaboraviti, jednako je važno kao i učiti nešto zapamtiti.
Starost vidi stvari uglavnom onakve kakve su bile prije 50 godina. Događaji i osobe bude uvijek iste asocijacije i misli. Jedna te ista priča priča se na stotine puta. Takav se mozak ne može hraniti novim idejama! On pokušava živjeti od starog. Propadanje i smrt su posljedice! Duh gubi sve više svoju moć nad organizmom! Zakazuje pamćenje, zakazuju osjetila, usahlo tkivo, sve je to znak da duša vapeći za "kruhom svagdašnjim" od novih misli gubi moć nad tijelom.
Da bi čovjek živio u istini, da bi uz nadolazeće godine izgrađivao duhovne i tjelesne snage, da bi kroz svaku fazu postojanja prolazio uz sve veću zadivljenost, da bismo konačno pobijedili posljednjeg - velikog protivnika "smrt", mora se odvijati jedan stalan proces izlučivanja starih misli!
Dosada je bolest. Ne znati što sa sobom, sjediti skrštenih ruku i svoje vlastite izmetine misli stalno iznova koristiti, dok se sve ne istroši ... pa to je samotrovanje. Tko je u stanju "pokušavati ubiti vrijeme" privremeno je izgubio vezu s velikim izvorom. Izgubio je kontakt s beskrajnom svijesti. To je najteža bolest koja postoji ...
... Samo onaj tko odbacuje svoje istrošene ljuske, i teži naprijed novom, njemu dolijeće život s novim mislima, a one materijaliziraju novo, njima odgovarajuće tijelo. "Moći umrijeti svaki dan", znači da je bilo koja jučerašnja misao danas sigurno mrtva. Gdje se duhovi nalaze u zdravom napretku, oni moraju na kraju svakog dana raščistiti s jednim dijelom samog sebe, i to zauvijek. Samo je škodljivo ako ih želimo dalje upotrebljavati. Psihička supstanca mora se odbaciti kao što epiderma dnevno odbacuje svoje stanice, inače ne funkcionira disanje kože, cirkulacija, prehrana i sve ostalo. Tko zna pojačavati obnavljanje misli, doživljava mnoge svjetove u jednom danu. Sreća postaje skoro neovisna o mjestu i u okolnostima. Može se doživjeti u tamnici, dok drugi ljudi trunu u palačama, jer se nalaze u tamnici svojih predodžbi. To je put gotovo posvemašnje neovisnosti o fizičkom - a neovisnost je snaga.
Sve dok smo u bilo kojem obliku vezani za jednog čovjeka, jedno jelo, jednu drogu, jedan stimulans, ostajemo robovi. Samo u novim mislima, čijim stvaranjem mi ovladavamo, nalazi se bijeg iz tamnica materijalnog i duhovnog siromaštva.
Ali i živa, vesela i plodna ideja mora neko vrijeme sasvim iščeznuti iz sjećanja. Da bi čovjek postigao najveći mogući uspjeh u jednom poduzeću, u studiju, u nekoj vještini, potrebno je da dnevno, na određeno vrijeme, potpuno zaboravi to poduzeće, znanost, umjetnost. Inače će istrošiti kolosijeke - zamijenit ćemo cilj za put i zadržat ćemo se na drugom, što se nikada ne smije dogoditi. Možda jedna šutljiva povorka, nevidljivih pomagača vidi dalje, od nas samih, neki korak, neko djelo, koje je potrebno za najveći i najtrajniji uspjeh. Mi sami smo za taj čudan, iznenadni put slijepi, jer smo se manijski mislima uvukli u slijepu ulicu.
Ponekad izgleda da ništa ne ide naprijed, a događaji čekaju samo na to da se naša spoznaja dovoljno razbistri. Tko u nekom poduhvati, s velikom dragocjenom svrhom, nakon što je za to napravio sve najbolje što je mogao, još uvijek nailazi na neobjašnjive prepreke i opterećenja, neka odmah prestane raditi išta osim najneophodnijega. Mora energično zahtijevati da mu se duh prestane baviti planovima, mudrovanjima, daljnjim razmišljanjima o toj stvari, i neka se pouzda samo u misterioznu tajnu moć koja stoji iza svih pravih stvari.
Neka sam spava, sam jede i neka se malo zabavi. Ako je svjestan toga da je napravio sve najbolje što je mogao, neka se potpuno isključi, neka prestane raditi išta iz samoga sebe. Prevladavajuće stanje duha, dominirajuća boja ćudi formira tijelo i udove. Ona nas čini ružnim ili veselim, privlačnim ili odbojnim drugima i što je najvažnije, nama samima. Ona stvara naše geste, naše manire, naš hod. Najmanji treptaj jednog mišića ima u pozadini jedan ugođaj, jednu misao.
Odlučan duh uvijek ima čvrst hod. Onaj tko sumnja, tko je nestabilan, vuče se, šulja, posrće, "slabo stoji na vlastitim nogama". Odlučnost zategne svaki mišić i puni ga predivnim oživljavajućim fluidom, posebice ako je ta odlučnost usmjerena u jedan cilj koji će svojim zračenjem i drugima koristiti a ne samo nama. Mudar je onaj egoizam koji stalno u svoj posao upliće tuđe dobro, jer u duhu svi ipak stvaraju jednu cjelinu. Tada k nama struje sasvim druge, izgrađujuće i oživljavajuće pomoći da bi potpomogle ono što je u interesu mnogih. Na tim izgrađujućim i oživljavajućim strujama, iz nevidljivog "posvuda", doplovi i brodić "Ja osobno" do svojih osobnih ispunjenja. Svi smo mi udovi jednog tijela. Nevidljivi živci ispruženi su u prostoru među bićima. Jedna zla misao predstavlja mučno pulsiranje kroz bezbroj bića. Da bi potpomogli procese plodnih veza misli, između tuđih i naših vlastitih, moraju te misli biti uvijek svježe i "kemijski" djelotvorne, ako se tako može reći. To se omže postići samo umijećem zaboravljanja, koje nije išta drugo nego pravilno izlučivanje istrošenih i pokvarenih psihičkih supstanci.
Učiti nešto zaboraviti, jednako je važno kao i učiti nešto zapamtiti.
Starost vidi stvari uglavnom onakve kakve su bile prije 50 godina. Događaji i osobe bude uvijek iste asocijacije i misli. Jedna te ista priča priča se na stotine puta. Takav se mozak ne može hraniti novim idejama! On pokušava živjeti od starog. Propadanje i smrt su posljedice! Duh gubi sve više svoju moć nad organizmom! Zakazuje pamćenje, zakazuju osjetila, usahlo tkivo, sve je to znak da duša vapeći za "kruhom svagdašnjim" od novih misli gubi moć nad tijelom.
Da bi čovjek živio u istini, da bi uz nadolazeće godine izgrađivao duhovne i tjelesne snage, da bi kroz svaku fazu postojanja prolazio uz sve veću zadivljenost, da bismo konačno pobijedili posljednjeg - velikog protivnika "smrt", mora se odvijati jedan stalan proces izlučivanja starih misli!
Dosada je bolest. Ne znati što sa sobom, sjediti skrštenih ruku i svoje vlastite izmetine misli stalno iznova koristiti, dok se sve ne istroši ... pa to je samotrovanje. Tko je u stanju "pokušavati ubiti vrijeme" privremeno je izgubio vezu s velikim izvorom. Izgubio je kontakt s beskrajnom svijesti. To je najteža bolest koja postoji ...
Prentice Mulford - Moć duha
Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje čitavog tijela.
Zakoni ljepote i savršenog zdravlja su identični: ovise o stanju duše, odnosno, drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas.
Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjega. Još gore: neznanjem i doživotnim navikama rade baterije u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolja, zavist, podrugljivost i cinizam ? bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugima možda na štetu, ali nama zasigurno.
Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi bez prestanka: "neću dopustiti da me netko tlači" i sam sebi ćeš prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i siromaštva!
Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u našoj sudbini, zlato ili eksploziv.
Svaki dan stiliziramo se u jednoj fazi postojanja. Uživljavamo se mislima u jedan drugi imaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu, maski te uloge, glavnu liniju.
Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo ? misao, koja kad se stavi u akciju, tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste!
Što god misliš, iz Nevidljivoga na sebe navlačiš slično. Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način s nižim redom duhovnog događaja, pa si tako pod udarom njegovih struja, tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerojatnije je da te pogodi nešto iz područja strašnog, tim prije što se iz godina u godinu za vrijeme svog prvog obroka, čitajući novine predaješ tim utjecajima. Možda će se pokazati da nije tako "staromodno", kako misli lukavi bijeli barbar, da ?djetinjasti? sabrani narodi Istoka dan radije počinju himnom suncu.
***
Tko misli deset sekundi nešto odvratno i jezivo, nešto što nekom drugom može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.
Tko deset minuta misli nešto lijepo i blago, što drugom može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe ...
Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje čitavog tijela.
Zakoni ljepote i savršenog zdravlja su identični: ovise o stanju duše, odnosno, drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas.
Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjega. Još gore: neznanjem i doživotnim navikama rade baterije u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolja, zavist, podrugljivost i cinizam ? bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugima možda na štetu, ali nama zasigurno.
Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi bez prestanka: "neću dopustiti da me netko tlači" i sam sebi ćeš prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i siromaštva!
Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u našoj sudbini, zlato ili eksploziv.
Svaki dan stiliziramo se u jednoj fazi postojanja. Uživljavamo se mislima u jedan drugi imaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu, maski te uloge, glavnu liniju.
Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo ? misao, koja kad se stavi u akciju, tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste!
Što god misliš, iz Nevidljivoga na sebe navlačiš slično. Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način s nižim redom duhovnog događaja, pa si tako pod udarom njegovih struja, tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerojatnije je da te pogodi nešto iz područja strašnog, tim prije što se iz godina u godinu za vrijeme svog prvog obroka, čitajući novine predaješ tim utjecajima. Možda će se pokazati da nije tako "staromodno", kako misli lukavi bijeli barbar, da ?djetinjasti? sabrani narodi Istoka dan radije počinju himnom suncu.
***
Tko misli deset sekundi nešto odvratno i jezivo, nešto što nekom drugom može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.
Tko deset minuta misli nešto lijepo i blago, što drugom može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe ...
George Santayana
Onima koji se ne sjećaju prošlosti, suđeno je da im se ona ponovi!
Onima koji se ne sjećaju prošlosti, suđeno je da im se ona ponovi!
Bruno Bušić
... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule do karata. Nema ni jedne države DA je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i MI morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti do nas samih?!
(U jednom od svojih tekstova iz 1975. godine)
... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule do karata. Nema ni jedne države DA je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i MI morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti do nas samih?!
(U jednom od svojih tekstova iz 1975. godine)
Mark Twain
Navika je navika i nju ne treba izbacivati van kroz prozor, već primamiti dolje stepenicu po stepenicu.
Navika je navika i nju ne treba izbacivati van kroz prozor, već primamiti dolje stepenicu po stepenicu.
Archibald Macleish
Svako ljudsko biće je disident u onim trenucima svoga života kada se na trenutak odvoji od krda i počne razmišljati samostalno.
Svako ljudsko biće je disident u onim trenucima svoga života kada se na trenutak odvoji od krda i počne razmišljati samostalno.
Gandhi
Oko za oko i cijeli svijet će biti slijep.
Oko za oko i cijeli svijet će biti slijep.
Mahatma Gandhi
Vaše vjerovanje postaje vaša misao.
Vaše misli postaju vaše riječi.
Vaše riječi postaju vaša djela.
Vaša djela postaju vaše navike.
Vaše navike postaju vaš karakter.
Vaš karakter postaje vaša sudbina.
Vaše vjerovanje postaje vaša misao.
Vaše misli postaju vaše riječi.
Vaše riječi postaju vaša djela.
Vaša djela postaju vaše navike.
Vaše navike postaju vaš karakter.
Vaš karakter postaje vaša sudbina.
Mi živimo u jednom svijetu koji je uronjen u laži i koji je pokretan lažima. Što čovjek dublje vjeruje u te laži, utoliko mu je teže podnijeti istinu.
D.S.T.
Dobro je nekad imati Bibliju pored sebe; zbog onih koji se pozivaju na nju.
Dobro je nekad imati Bibliju pored sebe; zbog onih koji se pozivaju na nju.
Drago Tadić
Najskuplja igra u kojoj je najjeftiniji ljudski život zove se - politika.
Najskuplja igra u kojoj je najjeftiniji ljudski život zove se - politika.
J.W.Goethe
Ništa ne otkriva ljudsku narav kao ono čemu se smije.
Ništa ne otkriva ljudsku narav kao ono čemu se smije.
Khalil Gibran
Vaša djeca nisu vaša djeca... možete nastojati biti poput njih, ali nemojte težiti da budu poput vas. Jer život ide naprijed, ne natrag.
Vaša djeca nisu vaša djeca... možete nastojati biti poput njih, ali nemojte težiti da budu poput vas. Jer život ide naprijed, ne natrag.
Pitagora
Brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju. Nijedan čovjek koji se ne može kontrolirati nije slobodan.
Brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju. Nijedan čovjek koji se ne može kontrolirati nije slobodan.
R. A. Sullo
Nije lako naći sreću u sebi, a nije ju moguće naći nigdje drugdje.
Nije lako naći sreću u sebi, a nije ju moguće naći nigdje drugdje.
Ništa ti nije bliže od tebe samog. No, ako ne poznaješ sebe, kako ćeš upoznati druge?
Nitko vam ne može dati osjećaj manje vrijednosti, ako se vi s tim ne složite.
Jedino što te koči u tvom životu si ti sam.
Čovjek predstavlja svezu tri činitelja: naslijeđena struktura, socio-kulturna okolina, ono što je pojedinac sam napravio djelovanjem i učenjem.
Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladosti.
J. W. Goethe
Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala vrijedna ljubavi.
Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala vrijedna ljubavi.
Denis Waitley
Promijenite ono što se može promijeniti, prihvatite ono što se ne može, i odmaknite se od onog što je neprihvatljivo.
Promijenite ono što se može promijeniti, prihvatite ono što se ne može, i odmaknite se od onog što je neprihvatljivo.
Keller
Karakter se ne može razviti u miru i tišini. Samo kroz iskustvo pokušaja i pogrešaka može se ojačati duša, nadahnuti ambicija, i doseći uspjeh.
Karakter se ne može razviti u miru i tišini. Samo kroz iskustvo pokušaja i pogrešaka može se ojačati duša, nadahnuti ambicija, i doseći uspjeh.
Anais Nin
Ne vidimo stvari kakave jesu, vidimo stvari kakvi jesmo.
Ne vidimo stvari kakave jesu, vidimo stvari kakvi jesmo.
Naguib Mahfouz
Je li čovjek pametan - možete pogoditi po njegovim odgovorima. Je li čovjek mudar - možete pogoditi po njegovim pitanjima.
Je li čovjek pametan - možete pogoditi po njegovim odgovorima. Je li čovjek mudar - možete pogoditi po njegovim pitanjima.
Najveći ljudi su zauvijek ostala djeca.
STARA IRSKA MOLITVA
VRIJEME
Uzmi si vremena da radiš - to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš - to je izvor snage
Uzmi si vremena da čitaš - to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubazan - to je put ka sreći.
Uzmi si vremena da ljubiš i da budes ljubljen - to je povlastica bogova.
Uzmi si vremena da se osvrneš oko sebe - dan je prekratak da budeš sebičan.
Uzmi si vremena da se smiješ - to je muzika duše.
VRIJEME
Uzmi si vremena da radiš - to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš - to je izvor snage
Uzmi si vremena da čitaš - to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubazan - to je put ka sreći.
Uzmi si vremena da ljubiš i da budes ljubljen - to je povlastica bogova.
Uzmi si vremena da se osvrneš oko sebe - dan je prekratak da budeš sebičan.
Uzmi si vremena da se smiješ - to je muzika duše.
A. Schopenhaner
Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.
Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.
E. Hubbard
Sreća u životu ovisi manje o tome što nam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćamo.
Sreća u životu ovisi manje o tome što nam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćamo.
Demian
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.
Meša Selimović
Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu nije ono što misle. Možda to ni oni sami ne znaju.
Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu nije ono što misle. Možda to ni oni sami ne znaju.
Iz Dnevnika Marka Aurelija
• Ne uznemiruj se, jer se sve odvija u skladu s Prirodom.
• Sve se na sličan način događa od pamtivijeka i sve se ciklički ponavlja.
• Čovjeku se ne može dogoditi ništa što ne bi bilo dio ljudskog usuda.
• Događanja su u stalnim mijenama, a uzroci u tisućama mogućnosti; gotovo ništa nije stalno.
• Ništa ne proizlazi iz posvemašnje ništavnosti, kao što nijedna stvar ne prelazi u nepostojanje.
• Svatko se rodio zbog nečega.
• Sve teži onome zbog čega je stvoreno.
• Sve što postoji sjeme je onoga što će od njega postati.
• Kratak je život svakoga čovjeka.
• Ne propusti uočiti koliko su ljudske stvari kratkotrajne, koliko neznatne.
• Sve što vidiš uskoro će propasti, a propast će i oni koji to propadanje vide.
• Imaj na umu da se sve što se sada događa događalo i prije, a događat će se i nakon nas.
• Sve je kratkotrajno, i predmet sjećanja i onaj koji se sjeća.
• Ne smatraj bitnim da li ćeš umrijeti za nekoliko godina ili sutra.
• Kakva je razlika između života koji traje tri dana ili tri stotine godina?
• Ne živi tako kao da bi imao živjeti još deset tisuća godina.
• Dok živiš, koliko ti je dano, budi čovjekom dobra.
• Uvijek imaš mogućnost sretnog življenja ako kreneš putem dobra, ako htjedneš misliti i činiti dobro.
• Osjeti kako u sebi imaš nešto plemenitije i božanskije od onoga što budi strast i vlada tobom kao lutkom.
• Što ne pristoji, ne čini; što nije istina, ne govori.
• Životna sreća ovisi o nevelikom broju uvjeta.
• Nije stvar u tome da se raspravlja kakav treba biti dobar čovjek; treba takvim biti.
• Nikome ne daj povoda da o tebi kaže kako si dvoličan ili nisi dobar.
• Nitko nije tako sretan da pored njegove samrtne postelje ne stane nekoliko ljudi što se raduju njegovoj sudbini.
• Što nije štetno za zajednicu nije ni za pojedinca.
• Jednog raduje jedno, drugog drugo.
• Ni u što se ne upuštaj bez razbora.
• Većina je onoga što govorimo i činimo nepotrebno; bez svega toga imali bismo više vremena i manje nemira.
• Ako nam je zajednička sposobnost mišljenja, zajednički nam je i razum kojim smo razboriti kao stvorenja.
• Štetu sebi nanosi onaj tko ustraje u greškama i neznanju.
• Ako me netko može uvjeriti da ne mislim ispravno i postupam krivo, rado ću promijeniti što je pogrešno i biti mu zahvalan.
• Ima li onoga koji nikada ne mijenja svoje mišljenje?
• Zajednički nam je razum koji kazuje što nam valja činiti, a što ne.
• Nijednu izvanjsku stvar, kao što je pohvala mnoštva, bogatstvo, vlast, uživanje naslade, nije ispravno suprotstavljati razumskom i zajedničkom dobru.
• Najbolji je način obrane od onih koji ti žele zlo da njima ne nalikuješ.
• Grijeh drugoga valja ostaviti s njim.
• Malo je i neznatno ono što čovjek proživljava.
• Mali je kutak zemlje na kojemu čovjek živi.
• Cijela zemlja nije ništa drugo doli obična točka u prostranstvu.
• Govoriti u senatu ili obraćati se bilo kojem čovjeku treba jednostavno i ne suviše kićeno.
• Valja tako sve činiti i govoriti i misliti kao da se već valja povući iz života.
• Koliko je ljudi, koji su se borili i uzajamno sumnjičili, mrzili, umrlo i raspalo se u prah?
• Koliko je beskrajno vrijeme prije i poslije našeg života!
• Ne budi čovjek velikih riječi i ne radi mnogo stvari odjednom.
• Budi neovisan o miru kojeg bi ti mogli pružiti drugi.
• Nigdje ne može čovjek pronaći takvoga skloništa kao u vlastitoj duši.
• Tko teži nasladama neće se suspregnuti od činjenja nepravdi.
• Greška počinjena iz naslade zaslužuje kaznu više negoli greška počinjena iz bola.
• Zlo često čini, ne samo onaj tko nešto čini, već i onaj tko ne čini ništa.
• Zlo i dobro nisu u nedjelovanju, već u djelovanju čovjeka kao razumnog i civiliziranog bića.
• Ako možeš, poučavajući mijenjaj što je pogrešno u drugih.
• Život je borba i nalik privremenoj postaji na putovanju.
• Hipokrat, koji je izliječio mnogo bolesnih ljudi, na kraju je i sam obolio i umro.
• Uspeo si se na brod, zaplovio, završio put. Izađi.
• Smrt nije ništa drugo doli svrsishodno djelo prirode.
• Smrt je, kao i rođenje, misterij prirode.
• Kao što je rođenje povezivanje elemenata, tako je i smrt njihovo rastavljanje u ono što je bilo prethodno.
• Ne uznemiruj se, jer se sve odvija u skladu s Prirodom.
• Sve se na sličan način događa od pamtivijeka i sve se ciklički ponavlja.
• Čovjeku se ne može dogoditi ništa što ne bi bilo dio ljudskog usuda.
• Događanja su u stalnim mijenama, a uzroci u tisućama mogućnosti; gotovo ništa nije stalno.
• Ništa ne proizlazi iz posvemašnje ništavnosti, kao što nijedna stvar ne prelazi u nepostojanje.
• Svatko se rodio zbog nečega.
• Sve teži onome zbog čega je stvoreno.
• Sve što postoji sjeme je onoga što će od njega postati.
• Kratak je život svakoga čovjeka.
• Ne propusti uočiti koliko su ljudske stvari kratkotrajne, koliko neznatne.
• Sve što vidiš uskoro će propasti, a propast će i oni koji to propadanje vide.
• Imaj na umu da se sve što se sada događa događalo i prije, a događat će se i nakon nas.
• Sve je kratkotrajno, i predmet sjećanja i onaj koji se sjeća.
• Ne smatraj bitnim da li ćeš umrijeti za nekoliko godina ili sutra.
• Kakva je razlika između života koji traje tri dana ili tri stotine godina?
• Ne živi tako kao da bi imao živjeti još deset tisuća godina.
• Dok živiš, koliko ti je dano, budi čovjekom dobra.
• Uvijek imaš mogućnost sretnog življenja ako kreneš putem dobra, ako htjedneš misliti i činiti dobro.
• Osjeti kako u sebi imaš nešto plemenitije i božanskije od onoga što budi strast i vlada tobom kao lutkom.
• Što ne pristoji, ne čini; što nije istina, ne govori.
• Životna sreća ovisi o nevelikom broju uvjeta.
• Nije stvar u tome da se raspravlja kakav treba biti dobar čovjek; treba takvim biti.
• Nikome ne daj povoda da o tebi kaže kako si dvoličan ili nisi dobar.
• Nitko nije tako sretan da pored njegove samrtne postelje ne stane nekoliko ljudi što se raduju njegovoj sudbini.
• Što nije štetno za zajednicu nije ni za pojedinca.
• Jednog raduje jedno, drugog drugo.
• Ni u što se ne upuštaj bez razbora.
• Većina je onoga što govorimo i činimo nepotrebno; bez svega toga imali bismo više vremena i manje nemira.
• Ako nam je zajednička sposobnost mišljenja, zajednički nam je i razum kojim smo razboriti kao stvorenja.
• Štetu sebi nanosi onaj tko ustraje u greškama i neznanju.
• Ako me netko može uvjeriti da ne mislim ispravno i postupam krivo, rado ću promijeniti što je pogrešno i biti mu zahvalan.
• Ima li onoga koji nikada ne mijenja svoje mišljenje?
• Zajednički nam je razum koji kazuje što nam valja činiti, a što ne.
• Nijednu izvanjsku stvar, kao što je pohvala mnoštva, bogatstvo, vlast, uživanje naslade, nije ispravno suprotstavljati razumskom i zajedničkom dobru.
• Najbolji je način obrane od onih koji ti žele zlo da njima ne nalikuješ.
• Grijeh drugoga valja ostaviti s njim.
• Malo je i neznatno ono što čovjek proživljava.
• Mali je kutak zemlje na kojemu čovjek živi.
• Cijela zemlja nije ništa drugo doli obična točka u prostranstvu.
• Govoriti u senatu ili obraćati se bilo kojem čovjeku treba jednostavno i ne suviše kićeno.
• Valja tako sve činiti i govoriti i misliti kao da se već valja povući iz života.
• Koliko je ljudi, koji su se borili i uzajamno sumnjičili, mrzili, umrlo i raspalo se u prah?
• Koliko je beskrajno vrijeme prije i poslije našeg života!
• Ne budi čovjek velikih riječi i ne radi mnogo stvari odjednom.
• Budi neovisan o miru kojeg bi ti mogli pružiti drugi.
• Nigdje ne može čovjek pronaći takvoga skloništa kao u vlastitoj duši.
• Tko teži nasladama neće se suspregnuti od činjenja nepravdi.
• Greška počinjena iz naslade zaslužuje kaznu više negoli greška počinjena iz bola.
• Zlo često čini, ne samo onaj tko nešto čini, već i onaj tko ne čini ništa.
• Zlo i dobro nisu u nedjelovanju, već u djelovanju čovjeka kao razumnog i civiliziranog bića.
• Ako možeš, poučavajući mijenjaj što je pogrešno u drugih.
• Život je borba i nalik privremenoj postaji na putovanju.
• Hipokrat, koji je izliječio mnogo bolesnih ljudi, na kraju je i sam obolio i umro.
• Uspeo si se na brod, zaplovio, završio put. Izađi.
• Smrt nije ništa drugo doli svrsishodno djelo prirode.
• Smrt je, kao i rođenje, misterij prirode.
• Kao što je rođenje povezivanje elemenata, tako je i smrt njihovo rastavljanje u ono što je bilo prethodno.
Marcello Bernardi - Pismo Katarini
Draga Katarina,
predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sva tvoje vršnjake, ustvari sve vas koji ćete 2000. godine imati oko 20 godina.
Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem, mene vjerojatno više neće biti. Zato, ovo pismo ima i vrijednost testamenta, jer mislim da drugi neću pisati, budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim - sjećanja. Ne želim te savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što što je slično tome. Mnoge savjete, dobre ili loše, već si imala prilike čuti i mnoge ćeš tek čuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto pomogao. Zato će se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjećaje i uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Sjećanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to nezavisno od njene vrijednosti, što smatram još važnijim.
Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina. Tko zna kakva ćeš biti. Tko zna da li ćeš i tada, kao danas, biti inteligentna, nježna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za šalu. Nadam se da hoćeš, ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš te lijepe osobine. Protiv tebe će se udružiti mnoge sile, a naročito jedna - strah.
Strah od izolacije i zamjeranja društvu, strah od siromaštva, strah od neuspjeha, od obaveze i odgovornosti, od borbe, od samoće, strah od ljudi, strah od smrti. Čini mi se da je strah najteža bolest koja ugrožava čovječanstvo i, očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomoću kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju. Strah je najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije, nezavisnosti, i na kraju, slobode. Sad se ničega ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo. U tebe još ne zapažam znake onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece. Volim te promatrati kako sama stječeš iskustva, kako se krećeš po mračnoj sobi, kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi, kako pokušavaš pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima. U ovom svijetu, ti i tvoji vršnjaci, predstavljate pravu utjehu i, naravno, nadam se da će to vječno trajati, da ćeš uvijek ostati takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Ako u tome uspiješ, imat ćeš po mome mišljenju, sve uvjete da odabereš pravi put. Mogu ti reći, bar što se mene tiče, da sam sve ne baš sretne odluke u životu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurnošću.
Jednom prilikom, pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca, objasnila si da je slomljen. Zatim si me uvjeravala da si ti to učinila i pokazala mi kako si to učinila: uhvatila si ga objema rukama i snažno si ga tresnula o zemlju. Imala si tada 18 mjeseci. Ustvari, tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica. Uvjereni ste u svoju nesalomljivost, svemoć. Vjerujete da možete izmijeniti svijet.
Pretjerujete. Ali, odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su "praktični", "realni", "konkretni". Vidjet ćeš: govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će takav uvijek biti. Govorit će ti da je oduvijek bilo bogatih i siromašnih, da je oduvijek bilo bijede, odatle i gladi, privilegija, ropstva, rata. Govorit će ti da je svatko, tko je nešto pokušao izmijeniti, išao ravno u propast. Sasvim su lišeni mašte. Čak i nade.
Ako nešto već nije ostvareno, reći će ti da je to nemoguće ostvariti. Da je čovjek sazdan tako, da je društvo takvo, da je svijet takav. I reći će ti da je mirenje sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagođavanje, isto tako. Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje kojima raspolažeš danas, i ako im odgovoriš da se, uz volju, sve može mijenjati, naročito položaj ljudi: ako im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovoriš da treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga; ako im tako odgovoriš, reći će ti da je sve to samo jedna utopija.
U tvojoj kući, 2000. godine, bit će još uvijek, bar se nadam, stvari koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova. Bit će tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svake vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile tebi. Stvarčica bez vrijednosti, ako hoćeš, ali svjedočanstva duge povijesti čiji si i ti dio bila i prije nego što si se rodila.
Tradicija. Po meni, ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje značenje, mada ne ono koje joj se najčešće daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svuda slijediti, kao skup običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti. Ja, opet, smatram da vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom; tradicija, kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini i više i bolje, znači drugačije. Iranski filozof Džubran je rekao: "Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer". Mi se, međutim, očajnički hvatamo za jučer, i onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo, zatvor iz kojeg ne možemo izaći. Čak i to ne želimo, jer budućnost, nepoznato, novo, drugačije, izazivaju - strah.
Eto, ta se riječ ponovo vraća. Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga. Da, točno je. Ali strah ne uništava svakoga. Tebe neće, na primjer, i ne samo zbog tvog dječjeg neznanja, već zato što si sva okrenuta ljudima koje voliš, osvajanju i progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad svoje ličnosti. Oni koji, i kada odrastu, ostanu takvi, mnogo su jači od bilo kakvog straha.
Ovo su, kao što sam ti u početku rekao, moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom. Ništa više od toga. Ovo pismo, koje ti ostavljam, samo je djelić moga života. Učini od njega, naravno, samo ono što ti sama budeš željela.
Tvoj djed
Draga Katarina,
predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sva tvoje vršnjake, ustvari sve vas koji ćete 2000. godine imati oko 20 godina.
Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem, mene vjerojatno više neće biti. Zato, ovo pismo ima i vrijednost testamenta, jer mislim da drugi neću pisati, budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim - sjećanja. Ne želim te savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što što je slično tome. Mnoge savjete, dobre ili loše, već si imala prilike čuti i mnoge ćeš tek čuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto pomogao. Zato će se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjećaje i uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Sjećanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to nezavisno od njene vrijednosti, što smatram još važnijim.
Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina. Tko zna kakva ćeš biti. Tko zna da li ćeš i tada, kao danas, biti inteligentna, nježna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za šalu. Nadam se da hoćeš, ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš te lijepe osobine. Protiv tebe će se udružiti mnoge sile, a naročito jedna - strah.
Strah od izolacije i zamjeranja društvu, strah od siromaštva, strah od neuspjeha, od obaveze i odgovornosti, od borbe, od samoće, strah od ljudi, strah od smrti. Čini mi se da je strah najteža bolest koja ugrožava čovječanstvo i, očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomoću kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju. Strah je najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije, nezavisnosti, i na kraju, slobode. Sad se ničega ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo. U tebe još ne zapažam znake onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece. Volim te promatrati kako sama stječeš iskustva, kako se krećeš po mračnoj sobi, kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi, kako pokušavaš pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima. U ovom svijetu, ti i tvoji vršnjaci, predstavljate pravu utjehu i, naravno, nadam se da će to vječno trajati, da ćeš uvijek ostati takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Ako u tome uspiješ, imat ćeš po mome mišljenju, sve uvjete da odabereš pravi put. Mogu ti reći, bar što se mene tiče, da sam sve ne baš sretne odluke u životu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurnošću.
Jednom prilikom, pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca, objasnila si da je slomljen. Zatim si me uvjeravala da si ti to učinila i pokazala mi kako si to učinila: uhvatila si ga objema rukama i snažno si ga tresnula o zemlju. Imala si tada 18 mjeseci. Ustvari, tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica. Uvjereni ste u svoju nesalomljivost, svemoć. Vjerujete da možete izmijeniti svijet.
Pretjerujete. Ali, odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su "praktični", "realni", "konkretni". Vidjet ćeš: govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će takav uvijek biti. Govorit će ti da je oduvijek bilo bogatih i siromašnih, da je oduvijek bilo bijede, odatle i gladi, privilegija, ropstva, rata. Govorit će ti da je svatko, tko je nešto pokušao izmijeniti, išao ravno u propast. Sasvim su lišeni mašte. Čak i nade.
Ako nešto već nije ostvareno, reći će ti da je to nemoguće ostvariti. Da je čovjek sazdan tako, da je društvo takvo, da je svijet takav. I reći će ti da je mirenje sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagođavanje, isto tako. Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje kojima raspolažeš danas, i ako im odgovoriš da se, uz volju, sve može mijenjati, naročito položaj ljudi: ako im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovoriš da treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga; ako im tako odgovoriš, reći će ti da je sve to samo jedna utopija.
U tvojoj kući, 2000. godine, bit će još uvijek, bar se nadam, stvari koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova. Bit će tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svake vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile tebi. Stvarčica bez vrijednosti, ako hoćeš, ali svjedočanstva duge povijesti čiji si i ti dio bila i prije nego što si se rodila.
Tradicija. Po meni, ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje značenje, mada ne ono koje joj se najčešće daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svuda slijediti, kao skup običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti. Ja, opet, smatram da vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom; tradicija, kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini i više i bolje, znači drugačije. Iranski filozof Džubran je rekao: "Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer". Mi se, međutim, očajnički hvatamo za jučer, i onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo, zatvor iz kojeg ne možemo izaći. Čak i to ne želimo, jer budućnost, nepoznato, novo, drugačije, izazivaju - strah.
Eto, ta se riječ ponovo vraća. Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga. Da, točno je. Ali strah ne uništava svakoga. Tebe neće, na primjer, i ne samo zbog tvog dječjeg neznanja, već zato što si sva okrenuta ljudima koje voliš, osvajanju i progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad svoje ličnosti. Oni koji, i kada odrastu, ostanu takvi, mnogo su jači od bilo kakvog straha.
Ovo su, kao što sam ti u početku rekao, moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom. Ništa više od toga. Ovo pismo, koje ti ostavljam, samo je djelić moga života. Učini od njega, naravno, samo ono što ti sama budeš željela.
Tvoj djed
Halil Džubran
Sjete srca svoga ne bih mijenjao za ljudske radosti, niti bih rad bio da se u grohot preobraze suze koje patnja toči iz dubina moga bića. Želim da mi cijeli život suza i osmijeh ostane: suza mi srce pročišćava, tumači mi tajne života i njegove zagonetke; osmijeh me zbližava sa meni srodnim i biva simbolom moga slavljenja božanstva. Uz suzu sa svojim sjetnim srcem drugujem, a osmijehom izražavam radost što postojim.
Sjete srca svoga ne bih mijenjao za ljudske radosti, niti bih rad bio da se u grohot preobraze suze koje patnja toči iz dubina moga bića. Želim da mi cijeli život suza i osmijeh ostane: suza mi srce pročišćava, tumači mi tajne života i njegove zagonetke; osmijeh me zbližava sa meni srodnim i biva simbolom moga slavljenja božanstva. Uz suzu sa svojim sjetnim srcem drugujem, a osmijehom izražavam radost što postojim.
Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju, i koje, iako nisu tako dobre, do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da s njima nešto nije u redu, dok su zapravo one veličanstvene. Jednostavno moraju biti strpljive i čekati da pravi čovjek dođe, onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih. Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i voli napravit će SVE da dođe do nas. Žena je izasla iz rebra muškarca, a ne iz nogu da bude gažena, niti iz glave da bude nadmoćna. Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude zaštićena, i blizu srca da bude voljena.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju, i koje, iako nisu tako dobre, do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da s njima nešto nije u redu, dok su zapravo one veličanstvene. Jednostavno moraju biti strpljive i čekati da pravi čovjek dođe, onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih. Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i voli napravit će SVE da dođe do nas. Žena je izasla iz rebra muškarca, a ne iz nogu da bude gažena, niti iz glave da bude nadmoćna. Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude zaštićena, i blizu srca da bude voljena.
Carl Jung
Susret dviju osoba je poput spoja dva kemijska elementa: ako dođe do reakcije, oboje se mijenja.
Susret dviju osoba je poput spoja dva kemijska elementa: ako dođe do reakcije, oboje se mijenja.
Najljepši dan? Danas.
Najlakša stvar? Pogriješiti.
Najveća prepreka? Strah.
Najveća pogreška? Napuštanje.
Izvor svih zala? Egoizam.
Najljepša razonoda? Posao.
Najgora propast? Malodušnost.
Najbolji učitelji? Djeca.
Primarna potreba? Komunikacija.
Najveći izvor sreće? Biti koristan drugima.
Najveća misterija? Smrt.
Najveća mana? Loše raspoloženje.
Najopasnija osoba? Lažljivac.
Najgori osjećaj? Ogorčenje.
Najljepši poklon? Oprost.
Neprocjenjiva vrijednost? Dom.
Najbrži put? Ispravan put.
Najugodniji osjećaj? Unutarnji mir.
Uspješna obrana? Osmijeh.
Najbolji lijek? Optimizam.
Najjača sila na svijetu? Vjera.
Najneophodnije osobe na svijetu? Roditelji.
Najljepša od svih stvari na svijetu? Ljubav.
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI NEMA SMISLA.
Najlakša stvar? Pogriješiti.
Najveća prepreka? Strah.
Najveća pogreška? Napuštanje.
Izvor svih zala? Egoizam.
Najljepša razonoda? Posao.
Najgora propast? Malodušnost.
Najbolji učitelji? Djeca.
Primarna potreba? Komunikacija.
Najveći izvor sreće? Biti koristan drugima.
Najveća misterija? Smrt.
Najveća mana? Loše raspoloženje.
Najopasnija osoba? Lažljivac.
Najgori osjećaj? Ogorčenje.
Najljepši poklon? Oprost.
Neprocjenjiva vrijednost? Dom.
Najbrži put? Ispravan put.
Najugodniji osjećaj? Unutarnji mir.
Uspješna obrana? Osmijeh.
Najbolji lijek? Optimizam.
Najjača sila na svijetu? Vjera.
Najneophodnije osobe na svijetu? Roditelji.
Najljepša od svih stvari na svijetu? Ljubav.
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI NEMA SMISLA.
Michael Pritchard
Strah je ona mala tamna komora gdje se razvijaju svi negativi.
Strah je ona mala tamna komora gdje se razvijaju svi negativi.
Blaise Pascal
Genijalnost graniči s ludilom i ludilo je toliko rašireno među genijalcima, da bi čovjek zdravog razuma bio upravo nenormalan među genijalnima.
Genijalnost graniči s ludilom i ludilo je toliko rašireno među genijalcima, da bi čovjek zdravog razuma bio upravo nenormalan među genijalnima.
Oblikujte svoje misli prema vašim željama i potrebama, uvijek svjesni činjenice, da su te iste misli, oblikovale vašu stvarnost koju proživljavate.
Howard W. Newton
Takt je vještina da nekome nešto dokažete, a da od njega ne napravite neprijatelja ili budalu.
Takt je vještina da nekome nešto dokažete, a da od njega ne napravite neprijatelja ili budalu.
Donatien Alphonse François de Sade
Čovjekove strasti samo su sredstvo kojim se Priroda služi da bi postigla svoje ciljeve. Kad su joj potrebna nova bića nadahnjuje nas ljubavlju, i eto stvaranja! Kad joj je potrebno uništavanje naša srca ispunjava osvetom, škrtošću, raskalašenošću, ambicijama, i eto ubojstava! Ona je uvijek radila za sebe, a mi smo, i ne znajući, postali lakovjerni izvšitelji njenih hirova...
Čovjekove strasti samo su sredstvo kojim se Priroda služi da bi postigla svoje ciljeve. Kad su joj potrebna nova bića nadahnjuje nas ljubavlju, i eto stvaranja! Kad joj je potrebno uništavanje naša srca ispunjava osvetom, škrtošću, raskalašenošću, ambicijama, i eto ubojstava! Ona je uvijek radila za sebe, a mi smo, i ne znajući, postali lakovjerni izvšitelji njenih hirova...
Nietzsche
Najbolji način da se svaki dan započne dobro, jest da pri buđenju mislite na to ne biste li toga dana barem jednoga čovjeka mogli obradovati.
Najbolji način da se svaki dan započne dobro, jest da pri buđenju mislite na to ne biste li toga dana barem jednoga čovjeka mogli obradovati.
Ljutnja nije samo neizbježna, nego je i nužna. Jer na njeno mjesto dolazi ravnodušnost, najgora od svih ljudskih karakteristika.
Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno živo biće.
Marko Aurelije - Samome sebi
Uvijek idi najkracim putem. Najkraci je put onaj koji je u skladu s prirodom; njega se drzi kao spasonosnog i prema njemu sve govori i radi. To nacelo oslobada od tegoba i borbe od svake proracunosti i poze.
Uvijek idi najkracim putem. Najkraci je put onaj koji je u skladu s prirodom; njega se drzi kao spasonosnog i prema njemu sve govori i radi. To nacelo oslobada od tegoba i borbe od svake proracunosti i poze.
Bernard Shaw
Vječni rat vodi se između onih koji su na svijetu zato da iz njega izvuku što veću korist i onih koji su tu zato da život na zemlji učine što ugodnijim za sve ljude.
Vječni rat vodi se između onih koji su na svijetu zato da iz njega izvuku što veću korist i onih koji su tu zato da život na zemlji učine što ugodnijim za sve ljude.
Eckhart Tolle
Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.
Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.
Charles Bukowski
Nema ni dobrih ni loših ratova. Jedina loša stvar u vezi s ratom je poraz. Svi su se ratovi vodili iz takozvanih dobrih razloga obaju strana. Ali samo je razlog pobjednika postajao povijesno plemenit razlog. Ne postavlja se pitanje tko je u pravu ili ne, već tko ima bolje generale i bolju vojsku.
Nema ni dobrih ni loših ratova. Jedina loša stvar u vezi s ratom je poraz. Svi su se ratovi vodili iz takozvanih dobrih razloga obaju strana. Ali samo je razlog pobjednika postajao povijesno plemenit razlog. Ne postavlja se pitanje tko je u pravu ili ne, već tko ima bolje generale i bolju vojsku.
Charles Bukowski
Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.
Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.
Smrt pretvara život u sudbinu, a smrt zapravo ne postoji; postojim samo ja koji ću umrijeti.
Grof Rajevski pita Tolstoja: - Lave Nikolajeviču, otkud ja znam da ima Bog?
Tolstoj: - Sergeje Rajevski, ti si naučnik i gledao si kroz mikroskop?
"Da", reče grof.
Pa će Tolstoj: - Jesi li se ikada pitao zna li onaj mikrob da ti postojiš?
Tolstoj: - Sergeje Rajevski, ti si naučnik i gledao si kroz mikroskop?
"Da", reče grof.
Pa će Tolstoj: - Jesi li se ikada pitao zna li onaj mikrob da ti postojiš?
Stari Indijanac ispričao je jedne večeri unuku priču o vječnoj borbi koja se odvija u ljudima.
Rekao je: "Sine, borba između dva vuka događa se u svima nama.
Jedan je zločest, u njemu prevladavaju gnjev, zavist, ljubomora, pohlepa, oholost, samosažaljenje, ljutnja, inferiornost, laž, lažni ponos i egoizam.
Drugi je dobar i u njemu prevladavaju radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, ljubaznost, ljubav, suosjećanje, darežljivost, istina, suosjećanje i vjera."
Pita unuk: "Koji vuk pobjeđuje?"
Indijanac odgovara: "Onaj kojeg bolje nahraniš."
Rekao je: "Sine, borba između dva vuka događa se u svima nama.
Jedan je zločest, u njemu prevladavaju gnjev, zavist, ljubomora, pohlepa, oholost, samosažaljenje, ljutnja, inferiornost, laž, lažni ponos i egoizam.
Drugi je dobar i u njemu prevladavaju radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, ljubaznost, ljubav, suosjećanje, darežljivost, istina, suosjećanje i vjera."
Pita unuk: "Koji vuk pobjeđuje?"
Indijanac odgovara: "Onaj kojeg bolje nahraniš."
Hodaj uspravno poput stabala. Živi život snažno poput planina. Budi nježan poput proljetnog vjetra. Čuvaj toplinu Sunca srcu i Veliki Duh će uvijek biti uz tebe.
Zubeyr Gundizalp
Vrijeme je poput vode koja teče u pustinji. Ako je dobro iskoristite, naći ćete život. Kada biste istražili život bilo kojeg znamenitog čovjeka, vidjeli biste da je koristio vrijeme s pažnjom, poput vode u pustinji. To je jedina razlika između vas i znamenitih osoba.
Vrijeme je poput vode koja teče u pustinji. Ako je dobro iskoristite, naći ćete život. Kada biste istražili život bilo kojeg znamenitog čovjeka, vidjeli biste da je koristio vrijeme s pažnjom, poput vode u pustinji. To je jedina razlika između vas i znamenitih osoba.
Edmund Burke
Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo - ne činiti ništa.
Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo - ne činiti ništa.
Drago Tadić
Bog nas neće pitati za tri stvari:
1. za riječi koje su izgovorili drugi
2. za djela koja su učinili drugi i
3. za propuste koje su ostavili drugi.
I kad stanemo pred lice savjesti tada tuđe riječi, tuđa djela i tuđi propusti kao da nikada nisu postojali, iako smo suodgovorni za njih.
Bog nas neće pitati za tri stvari:
1. za riječi koje su izgovorili drugi
2. za djela koja su učinili drugi i
3. za propuste koje su ostavili drugi.
I kad stanemo pred lice savjesti tada tuđe riječi, tuđa djela i tuđi propusti kao da nikada nisu postojali, iako smo suodgovorni za njih.
Svi mi koji smo se jednom rastali, nikada više se nećemo sresti. Ali djelić sunca, što smo jedno drugom dali, nitko nam nikad ne može oduzeti.
Seneka
Brodu koji ne zna u koju luku treba skrenuti, svaki vjetar je nepovoljan.
Brodu koji ne zna u koju luku treba skrenuti, svaki vjetar je nepovoljan.
Albert Einstein
Albert Einstein
... Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti... (1931.)
... Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti... (1931.)
Albert Einstein
... Jedan suvremenik je s pravom rekao da su u ovom materijalistički obojenom dobu, ozbiljni znanstvenici jedini duboko religiozni ljudi. (1931.)
... Jedan suvremenik je s pravom rekao da su u ovom materijalistički obojenom dobu, ozbiljni znanstvenici jedini duboko religiozni ljudi. (1931.)
Albert Einstein
... Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi... (1934.)
... Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi... (1934.)
Albert Einstein
... U moralnosti nema ničeg božanskog, to je posve ljudska stvar... (1934.)
... U moralnosti nema ničeg božanskog, to je posve ljudska stvar... (1934.)
Albert Einstein
Otkriće atomske lančane reakcije ne treba dovesti do uništenja ljudskog roda, jednako kao što to nije ni otkriće šibica. Potrebno je samo učiniti sve da spriječimo zloupotrebu sredstva. Pri sadašnjem stupnju tehničkog razvoja mogu nas zaštititi samo nadnacionalne organizacije povezane sa zadovoljavajuće jakom izvršnom moći. Uvidim li to, naći ćemo i snage za žrtve potrebne za osiguranje budućnosti čovječanstva. Svatko od nas bio bi kriv ukoliko se do tog cilja ne dođe na vrijeme. Postoji i opasnost da svatko besposleno čeka na to da drugi djeluje za njega... (1952.)
Otkriće atomske lančane reakcije ne treba dovesti do uništenja ljudskog roda, jednako kao što to nije ni otkriće šibica. Potrebno je samo učiniti sve da spriječimo zloupotrebu sredstva. Pri sadašnjem stupnju tehničkog razvoja mogu nas zaštititi samo nadnacionalne organizacije povezane sa zadovoljavajuće jakom izvršnom moći. Uvidim li to, naći ćemo i snage za žrtve potrebne za osiguranje budućnosti čovječanstva. Svatko od nas bio bi kriv ukoliko se do tog cilja ne dođe na vrijeme. Postoji i opasnost da svatko besposleno čeka na to da drugi djeluje za njega... (1952.)
Albert Einstein
Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet.
Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet.
Albert Einstein
Ne možete rješavati probleme s istom razinom svijesti koja ih je stvorila.
Ne možete rješavati probleme s istom razinom svijesti koja ih je stvorila.
Albert Einstein
Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju.
Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju.
Kad pogledam harmoniju u svemiru, ja s mojim ograničenim ljudskim umom mogu prepoznati Boga, a ipak postoje ljudi koji tvrde da nema Boga. Ali ono što me najviše ljuti jeste da mene citiraju kako bi poduprli svoja kriva gledišta.
Znanje o postojanju nečega u što ne možemo prodrijeti, o manifestacijama najdublje svrhe i najblistavije ljepote ? upravo to znanje, i ta emocija sačinjavaju istinski religiozan stav; u tom, i jedino tom smislu, ja sam duboko religiozan čovjek.
Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje ili kažnjava svoja stvorenja, ili ima volju poput čovjeka. Niti mogu, niti želim, zamisliti osobu koja preživljava vlastitu fizičku smrt. Neka slabe duše, iz straha ili apsurdnog egoizma, gaje takve misli. Ja sam zadovoljan misterijem o vječnosti života, i sviješću o čudesnoj strukturi postojećega svijeta, kao i sa predanim nastojanjem da se shvati djelić, ma koliko on sićušan bio, Duha koji se manifestira u prirodi.
Um je poput padobrana ? funkcionira jedino ako je otvoren.
Za čovjeka skromnih umnih sposobnosti - učinio sam mnogo. Za nekog pripadnika inteligentnije rase u svemiru - učinio sam malo. Dakle, sve je relativno.
Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove.
Težnja za istinom i ljepotom područje je djelovanja u kojem možemo ostati djeca cijelog života.
Potraga za istinom dragocijenija je od njenog posjedovanja.
Koliko se matematički zakoni odnose na stvarnost - toliko su nesigurni (nepouzdani). Koliko su nesporni - toliko se ne odnose na stvarnost.
Više puta sam ponovio da je za mene misao o osobnom Bogu djetinja. Možete me nazvati agnostikom, ali ja ne dijelim križarski duh profesionalnih ateista, gorljivosti kojih najviše pridonosi bolni čin oslobađanja od spona religijske indoktrinacije koju su primili u mladosti.
Tko je prožet kauzalnom zakonomjernošću svekolikog zbivanja, tome je ideja nekog bića koje zahvaća u tijek zbivanja svijeta posve nemoguća ? dakako uz pretpostavku da posve ozbiljno uzima hipotezu o kauzalnosti.
Bog koji nagrađuje i kažnjava nezamisliv mi je već i zato jer čovjek djeluje prema izvanjskoj ili unutarnjoj zakonomjernoj nužnosti, dakle sa stajališta Boga ne bi bio odgovoran za kretanje koje obavlja.
Svaki čovjek ima neke ideale koji ga usmjeravaju u njegovim stremljenjima i sudovima. Moji ideali, koji su mi obašjavali put i uvijek me iznova ispunjavali radosnom voljom za životom bijahu dobrota, ljepota i istina. Bez osjećaja slaganja s istomišljenicima, bez bavljenja s ciljevima, vječito nedostižnim, na području umjetnosti i istraživanja, život bi mi izgledao prazan. Banalni ciljevi ljudskih stremljenja: posjedovanje, moć, vanjski sjaj i uspjeh bijahu mi mrski već od najmlađih dana.
Ako je A uspjeh u životu, tada je A = x + y + z --- x je rad; y je igra, a z = ...držati jezik za zubima
Bog se ne kocka!
Teorija je, kad se sve zna a nište ne funkcionira. Praksa je, kad sve funkcionira, a nitko nezna zašto.
Život je kao vožnja biciklom: treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja - da se ne izgubi ravnotežu.
Ima više savršenstva u običnoj kapljici vode, nego u svim strojevima, koje su izmislili ljudi.
Puno je teže razbiti predrasudu nego atom.
Nažalost, znanstvena otkrića su često kao sjekira u rukama patološkog kriminalca.
Ne znam koje će se oružje rabiti u trećem svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u četvrtom ratovati praćkama i kamenjem.
Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.
Svaki glupan može stvari činiti većima, složenijima i nasilnijima. Potrebna je trunka genijalnosti ? i puno hrabrosti ? za kretanje u suprotnom smjeru.
Malo je onih koji vide vlastitim očima i osjećaju vlastitim srcem.
Svijet je opasno mjesto za živjeti, ne zato što ima ljudi koji su zli, već zato što ima ljudi koji neće ništa učiniti u vezi s tim.
Albert Einstein
Ja vjerujem u Spinozinog Boga koji se otkriva u harmoniji svega postojećeg, a ne u Boga koji se bavi sudbinom i aktivnostima ljudskih bića. (1929.)
Ja vjerujem u Spinozinog Boga koji se otkriva u harmoniji svega postojećeg, a ne u Boga koji se bavi sudbinom i aktivnostima ljudskih bića. (1929.)
Aforizmi
Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
Smatram da je smijeh jedna od najozbiljnijih stvari.
Pokoravamo se zakonima da bi bili slobodni.
Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
Ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine.
Ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.
Kad se ljudi slažu sa mnom, uvijek imam osjećaj da sam negdje pogriješio.
Kad netko stoji jednom nogom na vrućoj peći, a drugom u hladnjaku, statističar bi rekao da se taj čovjek prosječno nalazi na ugodnoj temperaturi.
Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj druge po prstima.
I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.
Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje.
Da biste birali izmedju dva zla, morate isprobati oba.
Čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka.
Čuvaj me Bože, prijatelja, jer se neprijatelja čuvam sam.
Čitav život bio sam sebično biće u praksi - nikad u načelu.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!
Čudno je to kako nula, stavljena na kraju, povećava vrijednost.
Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti.
Biti velik, znači biti neshvaćen.
Čovjek ima samo ono što daje.
Ako su sve druge nagrade razgrabljene - uzmi prvu.
Ako novac doista ne donosi sreću, onda ga vratite.
Ako kažeš neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja.
Ako ste ušutkali nekoga. niste ga i preobratili.
Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek
Ako ne znaš udarati, ne pokazuj zube.
Ako me i ne voliš, nije važno, ja ionako mogu voljeti za dvoje.
Što se tiče onoga koji vam je oteo ženu, najgore ćete mu se osvetiti ako mu je ostavite.
Čovjek se probija dok je mlad. Kasnije pazi da se mladi ne probijaju.
Teško je voljeti čovječanstvo ako nemate pristojan prihod. A kada netko ima pristojne prihode, onda ima pametnijeg posla od toga da voli čovječanstvo.
Postoje tri vrste laži: laž, prokleta laž i statistika.
Neki stalno govore o stvarima koje ih ostavljaju bez riječi.
Kada ti auto prijeđe brzinu od 100 km/sat, onda više ne voziš, nego gađaš.
Kad vam filozof odgovori na postavljeno pitanje, više i sami ne razumijete što ste ga pitali.
Osobina je genija, kao što je poznato, da opskrbljuje glupane mislima dvadesetak godina kasnije.
Izdajstvo nikad ne uspijeva: zašto? Ako uspije, nitko ga se ne usudi nazvati izdajstvom.
Pio sam da te zaboravim, da me prestane progoniti tvoja slika...Ali, kad sam postao pijan vidio sam te dvostruko.
Neki piju da zaborave, ali ne zaborave da piju.
Kažete li jednoj ženi samo jedanput da je lijepa, vrag će joj to ponavljati sto puta na dan.
Karijeristi nemaju prijatelje - oni imaju svoje ljude.
Doktori imaju jednu veliku prednost; kada naprave grešku, oni je jednostavno pokopaju.
Ponekad jedan posto ludosti nadjača 99 posto razuma.
I put u pakao popločen je dobrim namjerama.
Dvije stvari su beskonačne, svemir i ljudska glupost. Ali što se svemira tiče, nisam posve siguran.
Za čovjeka postoje samo tri događaja; roditi se, živjeti i umrijeti. Ne osjeća kad se rodi, nasmrt se muči, a živjeti zaboravlja.
Postoji samo matematička i dijalektička logika, sve ostalo je - ženska.
Čuvajte drveće - na njima su živjeli naši preci.
Ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to ne znači da se tamo i zadržavaju.
Važno je umrijeti mlad - što kasnije.
Samo glupi i mrtvi nikad ne mijenjaju svoje mišljenje.
Cijeni riječi. Svaka od njih može biti tvoja posljednja.
U revolucijama postoje dvije vrste ljudi; oni koji ih dižu i oni koji se njima koriste.
Ti si pametan, tebi ne vrijedi govoriti.
Ne uradi danas ono što sutra možeš odložiti za prekosutra.
Ja nikad neću biti star čovjek. Po meni, star čovjek je petnaestak godina stariji od mene.
Kad čovjek priseže na vjernost do groba, obično ne misli na svoj grob.
Nije li čudno što se ljudi tako rado bore za svoju vjeru, a tako nerado žive po njenim zakonima.
Živjeti je vrlo nezdravo. Tko živi, taj umire.
Ne da nisi sposoban govoriti, nego si nesposoban šutjeti.
Kad smo mali, uče nas govoriti. Kako starimo, učimo se šutjeti.
Tko zbog nekih stvari ne izgubi pamet, taj je i nema.
Prijatelju, da bih te razveselio, ispričat ću ti svoju novu nevolju.
Zahvaljujući naporu državnika bila je sačuvana nesigurnost u svijetu.
Od svih glazbenih instrumenata najveći utjecaj na povijest kulture imala je zviždaljka. Policijska.
Ne mogu se sva vrata otvoriti ključem - neka moraju i glavom.
Tko ubije jednog čovjeka zovemo ga ubojicom; tko poubija milijune ljudi zovemo ga osvajačem. A tko ih poubija sve zovemo ga bogom.
Sit sam muzeja - tih groblja umjetnosti.
Neka vas Bog čuva zlih žena, a dobrih se čuvajte sami.
Žena može ni od čega stvoriti tri stvari; šešir, salatu i svađu.
Žene ponekad i šute... Ali to nipošto nije onda kad nemaju što reći.
Biti u zabludi je ljudski; zato su životinje rijetko kad u zabludi.
I orkan je samo vjetar kojem se žuri.
Čitanje kvari vid. Nepismeni sigurno vide bolje.
Posjeta je uvijek zadovoljstvo - ako ne pri dolasku, onda pri odlasku.
Slava mu je udarila u glavu. Samo nisam siguran je li slavan ili udaren?
Rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina.
Ako želite uspjeti u životu - ubijte svoju savjest.
Čovjek ima samo ono što daje.
Nije zanimljivo ono što vam žene kažu. Zanimljio je ono što prešute.
Prijatelj svih nema pravog prijatelja.
Pustite ga da misli kako vlada i vi ćete vladati njime.
Glad nema oči.
Sa znanjem raste i sumnja.
Moj prijatelj zna tri svjetska jezika, ali ne zna razgovarati sa ženom.
Za razliku od onih koji imaju iste vrline, najviše se mrze oni koji imaju iste mane.
Novac je kao žena: da bi ga sačuvao, trebaš se baviti njime, inače će usrećiti drugoga.
Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.
Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.
Ono što želiš zadržati za sebe već si izgubio. Ono što daruješ zauvijek će biti tvoje.
Nemoj zaboraviti svoj kišobran. Danas bih mogao zalijevati svoje biljke. (Bog)
Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina.
Protiv neugodne istine ima samo jedan lijek - treba se s njome pomiriti.
Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti.
Sretna veza ne ovise o tome hoćeš li pronaći pravu osobu, nego o tome jesi li ti prava osoba.
Kad jednom prekinete, ne može se više bez čvora nastaviti nit.
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Ljubavne rane može izliječiti samo ona osoba koja ih je zadala.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe to reći.
Plašljivi prijatelj strašniji je od neprijatelja; neprijatelja se bojiš, a u prijatelja se uzdaš.
Kome se ljubav stalno smije, taj poznaje samo šalu.
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
Izgubljeno je samo ono čega se odreknemo.
Nemoj nikad zalijevati tugu suzama, jer sve što se zalijeva raste još više.
Između pojmova prerano i prekasno najčešće stoji samo trenutak, a nemojte se iznenaditi ako u taj trenutak stane cijeli vaš život.
Onaj tko govori samo lijepe riječi ima loš karakter.
Ne znači da je pas dobar ako glasno laje. Isto tako ne znači da je čovjek dobar ako je vješt s riječima.
Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.
Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih riječi koje su mu izmakle.
Šta vrijede debele riječi kad je kuhinja mršava.
Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
Ako morate birati izmedju dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
Iskustvo je predivna stvar. Omogućuje vam prepoznavanje greške kad ju ponovite.
Umjetna inteligencija još nije pobjedila prirodnu glupost.
Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom; isto kao što ulaskom u garažu kolica neće postati automobil.
Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
Da bi ostvario svoj san prvo se moraš probuditi.
Ne diraj tuđu ranu, osim ako ju ne želiš izliječiti.
Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari.
Žene su kao Božanstvena komedija:
raj za oči,
pakao za dušu
i čistilište za novčanik.
raj za oči,
pakao za dušu
i čistilište za novčanik.
Bog daje hranu svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo.
Zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego i majka svima ostalima.
Radije bih imao um otvoren čuđenjem nego zatvoren vjerovanjem.
Zapiši savjet onoga tko te voli, makar ti se i ne svidi u tom trenutku.
Veliki lopovi vješaju male.
Onaj koji pita ispadne budala pet minuta, ali onaj koji ne pita ostane budala cijeli život.
Podignite jedro jedan metar i dobiti ćete deset metara vjetra.
Želite li vidjeti što sve dijete može napraviti, prestanite mu poklanjati stvari.
Jedina prava pogreška je ona iz koje ništa ne naučimo.
Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći.
Ne traži istinu ako ne znaš što bi s njom.
Tvoj svijet je samo ono što stane u tvoje srce.
Ima ljudi koji ostaju praznih šaka čak i kad se uhvate za glavu.
Kad upireš prstom u nekoga, više od polovice prstiju je okrenuto prema tebi.
Ako je muškarac glava obitelji, žena je njegov vrat. No, vrat vrti glavom.
Ako si ikada bila nesretna zbog mene, tada je sreća imala drugu adresu.
Ljudi će zaboraviti što ste rekli, ljudi će zaboraviti što ste učinili, ali ljudi nikada neće zaboraviti kako su se zbog vas osjećali.
Bolje imati užasan kraj, nego užase bez kraja.
Ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto događa i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.
Medicina je toliko napredovala da praktično više ni jedan čovjek nije zdrav.
Uvijek čeznemo za onime što je zabranjeno i želimo ono što nam se uskraćuje.
U komunizmu svatko krade od svakog, a u kapitalizmu je obratno.
Istina izrečena u lošoj namjeri gora je od svake laži.
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Hrabri vole, a kukavice čekaju biti voljene.
Grubost je pokušaj slabog čovjeka da bude jak.
Slab je onaj koji je izgubio vjeru u sebe.
Tko sije bijedu, žanje gnjev.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Ako mislite da možete ili mislite da ne možete, u pravu ste.
Stekni vlast nad svojim mislima, njima možeš činiti što god želiš.
Ne shvaćajte život preozbiljno. Nikad se nećete iz njega izvući živi.
Život je putovanje, a ne odredište.
Nije da ne mogu vidjeti rješenje. Oni zapravo ne vide problem.
Pobjeda ima stotinu očeva, poraz je siroče.
Ne sanjaj svoj život, živi svoje snove.
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka koji nam oduzimaju dah.
Razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi je u jednoj rečenici: "Nisam imao vremena".
Oko za oko i cijeli svijet će postati slijep.
Cinik zna cijenu svega, ali ne zna vrijednost ničega.
Ugađanje stvara prijatelje, a istina mržnju.
Duga svađa znak je da su obje strane u krivu.
Iskustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa.
Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba.
U ljubaznosti je puno prezira prema ljudima.
Ne žalosti čovjeka siromaštvo, već želja.
Čovjek se ne određuje po duljini sjene , već po tome koliko je u njemu sunca.
Smrti se najmanje boje oni čiji život ima najveću vrijednost.
Nijedan čovjek nije dovoljno bogat da kupi vlastitu prošlost.
Svatko posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma.
Naše mane su naš najbolji učitelj.
Ne nedostatak ljubavi, nego nedostatak prijateljstva stvara nesretne brakove.
Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.
Ne volimo mi druge ljude već lijepa osjećanja koja oni prouzrokuju u nama.
Nema moralnih fenomena nego samo moralne interpretacije fenomena.
Što se čini iz ljubavi, događa se uvijek s one strane dobra i zla.
Zapovjeda se onome koji sam sebe ne zna slušati.
1. Narode niti voli niti mrzi.
2. Ne bavi se politikom.
3. Ne budi bogat, a ni prosjak.
4. Slavnima i utjecajnima uklanjaj se s puta.
5. Ženu uzimaj iz nekog inog naroda, ne iz vlastitog.
6. Tvoju djecu nek' tvoji prijatelji odgajaju.
7. Nikakvoj se crkvenoj ceremoniji ne podvrgavaj.
8. Ne žali zbog kakva prijestupa nego zato učini neko dobro djelo više.
9. Da bi uistinu mogao govoriti, prednuj egzil.
10. Ne priječi svijet spram tebe ni ti sebe spram svijeta.
2. Ne bavi se politikom.
3. Ne budi bogat, a ni prosjak.
4. Slavnima i utjecajnima uklanjaj se s puta.
5. Ženu uzimaj iz nekog inog naroda, ne iz vlastitog.
6. Tvoju djecu nek' tvoji prijatelji odgajaju.
7. Nikakvoj se crkvenoj ceremoniji ne podvrgavaj.
8. Ne žali zbog kakva prijestupa nego zato učini neko dobro djelo više.
9. Da bi uistinu mogao govoriti, prednuj egzil.
10. Ne priječi svijet spram tebe ni ti sebe spram svijeta.
U dobro vjeruje samo malo onih koji ga cine.
Čovjek je ništa - djelo je sve.
Svanut će novi dan, bez obzira na to ustao ti ili ne.
Život je crtež bez gumice za brisanje.
Tko pogodi cilj, promaši sve ostalo.
Sve je već davno rečeno, ali kako nitko ne sluša onda treba uporno ponavljati.
Svaka riječ ima odjeka. I svaka šutnja također.
Sumrak je kada mali ljudi bacaju veliku sjenu.
Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu.
Muškarci priželjkuju sve ono što nemaju, a žene samo ono što imaju druge žene.
Ljepota se uvlači pod kožu, ružnoća prodire do kostiju.
Stigli smo do dna. Napokon imamo čvrsto tlo pod nogama.
Stalno idem u džamiju, ali nikako da nađem moj broj cipela.
Smisao rata nije umrijeti za svoju domovinu, nego neprijatelja prisiliti da on umre za svoju.
Ko ti priča o tuđim manama, drugima će pričati o tvojima.
Najbolje kontraceptivno sredstvo su ženske nedepilirane noge.
Amerikanci zavide Europljanima na prošlosti, Europljani Amerikancima na sadašnjosti, a i jedni i drugi zavide Japancima na budućnosti.
To što dijelimo krevet, ne znači da imamo iste snove.
Druga žena je najbolje sredstvo za osvajanje prve.
Um caruje - snaga dobro dođe!
Što ga više podmazuješ novcem, on sve više hrđa.
Idealan muž ne pije, ne puši, ne svađa se i - ne postoji.
Ako muž ženi otvara vrata od kola, ili su mu nova kola ili mu je nova žena.
Diplomat je čovjek koji četiri puta razmisli prije nego ništa ne kaže.
Kad joj otkažu vitalni organi, državu spoje na policijski aparat.
Veliki ljudi sigurno ne započinju velike ratove.
Prvi dehidriraju oni žedni istine.
Isplesti vijenac mnogo je lakše nego za njega naći dostojnu glavu.
Za svaka vrata postoji zid.
Besmrtnim se postaje umirući za drugoga!
Nema komentara:
Objavi komentar