Deset zapovijedi majke Hrvatske

U osvit Prvog svjetskog rata Vjekoslav Klaić je napisao članak "Deset zapovijedi majke Hrvatske". Posvećen svim vjernim hrvatskim sinovima i kćerima, članak je objavljen u časopisu "Hrvatska njiva", 1917. godine.

I unatoč činjenici da je pisan u sasvim drugim okolnostima i potpuno drugačijem političkom ozračju, članak je i dan danas iznimno politički aktualan.

Spomenuti rad objavljen je sklopu rada sveučilišne profesorice u mirovini Mire Kolar-Dimitrijević "HRVATSKI POVJESNIČAR VJEKOSLAV KLAIĆ I NJEGOV DOPRINOS U ODGOJU HRVATA",  pisanog povodom 80 godina Klaićeve smrti. 

Pročitajte i uvjerite se ....

Vjekoslav Klaić

I. Govori hrvatski!

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema.On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srceosjeća.Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti sezgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znatće svijet, da si Hrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rodjenimjezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru.Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše i savršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš.Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne govoriš savršeno svojimmaterinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječi tudjinske(njemačke, talijanske ili turske), jer tim odaješ, da si rob tudjincu, ili da ne znašsvoga jezika.Uči i cijeni takodjer strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad siu tudjoj zemlji. U svovoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjimgovorom. Najmanje pak da to činiš tudjincu za volju, koji dolazi s trbuhom zakruhom. Neka tudjinac nauči najprije hrvatski, ako želi da se zakloni u Hrvatskoj.Ako tudjinca susrećeš njegovim jezikom, on će te omalovažavati i prezirati; akoga prinudiš, da govori tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati.Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, dahrvatski misli, osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva:jedna jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za čitavu regimentu na bojnompolju!1

II. Radi!

Bog ti je stvorio dvije ruke, - ne da ih prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš.Raditi možeš i nogama, i te kako! A i glavu imaš, da njome misliš i radiš, a ne dablejiš u zrak. Jer čovjek baš je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenjeBožje.Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin, koji ništa ne radi, tratećivrijeme i novac, što ga je baštinio, - već je gospodin onaj, koji je radom svojimstekao imetak. Radi stoga dan i noć, a radi sustavno i razložito, da ti rad budekoristan. Pregni raditi svim žarom i oduševljenjem: ne radi samo od nužde ipotrebe, nego i za zabavu. Neka se želja za radom uvriježi u tvojoj duši tako, dane budeš mogao ni živjeti bez ustrajnog rada.Ustrajan i razložit rad koristi tijelu i duši.Nije istina, da rad ubija. Od samoga rada nije još nitko umro. Nasuprot stoji, dase ustrajnim i sustavnim tjelesnim radom samo tijelo jača i krijepi.Ne smije se doduše raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali od dangube dokrajnjega umora dalek je put. Ako si se umorio tjelesnim radom, odmaraj seradeći glavom; ako te je umorio duševni rad, a ti se prihvati rada rukama ilinogama.Rad je koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svakevrsti. Tko radi, zlo ne misli. Radom ćeš smiriti i strasti svoje. Jer kad radišizdašno i neprekidno, tako te obuzme rad, da za drugo nijesi ni podoban.A ni zli sni ne će te mučiti, ako si umoran od rada tvrdo usnuo.Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga. Ako i ne postaješ brzo i uvijek bogat,privredjuješ bar toliko, da možeš pošteno i pristojno živjeti. Ne treba ti ničije1 Modificirana Napoleonova misao o hrvatskim vojnicima.milostinje, ne treba ti moljakati, a nijesi takodjer u napasti da se dočepaš čeganezakonitim ili nedopuštenim načinom. Slatko jedeš krušac, koji si privrijedio uznoju lica svoga.

III. Štedi!

Lijepo kaže narodna poslovica: “U radiše svega biše, u štediše jošte više.”Treba dakle ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet druga narodnaposlovica; “Tko ne zna štedjeti, brzo će mu nestati.”Teško onome, za koga se može reći: “Što je ruha, na njemu je, a što kruha, unjemu je.” A još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi pjevajući: “Štodobijemo, to zapijemo.”Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potrošišsve ono, što si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto odsvoje zarade otkineš i pohraniš. Ato ćeš tako udesiti, da trošiš tek za ono, što tije od najpreče potrebe, a da se kaniš onoga, što je suvišno.Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, a para do paregotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast štednje ne izrodi u strast, pa da odštediše ne postaneš škrtac.Štedjeti je tvoja sveta dužnost, koju moraš vršiti i zbog sebe samoga, i zbogsvojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje. Štedi za sebe samoga, jer kad tesnadje nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk proturaš u svijetu?Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga čuvaj bijele novce za crne dane. Štedi zbogsvojih milih i dragih, da starcima roditeljima vratiš, što su te u svijet opremili, adjeci svojoj, koja nijesu kriva što si ih porodio, da pomažeš, dok stanu na svojenoge. Napokon je i rodjena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, dajoj se odužiš makar u smrtnom času, kad se opet vraćaš u blago krilo njezino.Štedimo dakle svi: staro i mlado, muško i žensko! Naročito vi, žene hrvatske,kanite se gizde i raskoši svake. Dobra kućanica drži tri ugla kuće, mnogo puta joši četvrti. Samo brižna i štedljiva žena vjerna je ljuba svome bračnome drugu, adobra majka djeci svojoj.Slabo će pomoći svi politički programi, kojima se nastoji pridići i spasiti narodhrvatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod održat će se tekonda, ako se nauči raditi i - štedjeti.IV. Budi umjeren i trijezan!

Nema traga ni radu ni štednji, ako ne živiš umjereno i trijezno. Umjereno usvemu i svačemu, a naročito kad jedeš i piješ.Uči nas Sveto pismo, da je Bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju.Pa zar da presit i pijan čovjek bude slika božja? Nije ni slika životinjska, jer senerazumna životinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se jeprejeo, ili pseto da se je opilo? Životinji brani pusti nagon, da se naždere i napajapreko mjere; a ti, razumno stvorenje, da budeš gori od nje?I sam puk hrvatski, gdje ga nije još zarazila kuga neumjerenosti, zgraža segledajući gurmanca ili pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, proždrlicom,žderonjom, pače i izjedi-pogačom: a netrijezna vinopiju pijanicom, lokalom,pijančinom, a i ispičuturom.Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu i poroku. Dobro kaženarodna poslovica: “Pijanoj snaši mili djeveri”. Neumjereno jelo škodi i tijelu iduši. Tijelo slabi i čini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni rad; dušupak posve poništuje i ubija. Koliko je ljudi od vina i rakije pomahnitalo! Koliki suljudi opet neumjerenošću svojom prekratili svoj vlastiti život, te tako postalisamoubojicama! Gdjekada i sama priroda kao da hoće žigosati izjelice ipijandure, pa ih iznakazuje omašnim trbušinama i crvenim nosovima. A tek davidiš želudac i džigericu okorjela pijanice!Teško narodu, koji nije navikao “boraviti trijezne dane”. Kukavne li vojske, kojumoraš opijati, kad ju šalješ u boj! Velika rimska država stala je propadati, kad seje za Rimljane počelo govoriti: “Jedu da bljuju, a bljuju da jedu.” Mletačkiposlanici opet više puta javljaju u svojim izvještajima, kako su se ugarske čete u15. stoljeću opijale, da budu srčanije u boju. Zar je onda čudo, da je Ugarskustigla katastrofa na Mohačkom polju?Kanimo se dakle gošćenja i pijanaka, osobito u ovo teško doba. Budimo umjerenii trijezni, pače kojiput otkidajmo od usta za narodne - hrvatske - potrebe.Jer tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga može jednom svanuti vedri danuskrsnuća hrvatskoga.

V. Čuvaj zdravlje!

Umjereno i trijezno življenje koristi u velike i zdravlju. Ali to nije dosta.Moraš još naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje uščuvaš i život svojproduljiš do najdublje starosti.Kažu, da je zdravlje najveće blago, što ga čovjek može na ovome svijetu imati.Kad je tako, a jest tako, onda si najveći zločinac spram samoga sebe, kad tonajveće blago svom pomnjom ne čuvaš. A sačuvat ćeš ga svakako, ako se svegakloniš, što bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti škodi lula i duhan, a ti razbij lulu irazaspi duhan; ako tebi, hrvatska ženo, smeta steznik ili tijesne cipelice, a ti ihbaci na stran. Kome si mila, ostat ćeš i dalje draga sve bez steznika i paklenihmuka na nogama.Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se troši godinama, pa treba istrošene silesvedjer nadoknadjivati. To ćeš postići sustavnim jačanjem tijela svoga, jačanjemudova svojih, mišica svojih i živaca svojih. A to možeš lako postići, pa bio i golasirotinja, jer za to treba tek čvrste volje, pa hladne vode i svježeg zraka. Pa davidiš čuda golemoga!Ne boj se hladne vode! Ne kaže se zaludo: “Zdrav kao riba”, jer ribi daje zdravljevoda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor svega života. Vodom čistiš i krijepišsvoje tijelo, a čistoća je prvi i glavni uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski,kad snagom krsti tako čistoću kao i jakost tijela. Snažan momak u jednu je rukučist i pristao, a u drugu zdrav i jak.Ne boj se svježeg zraka ni sunčanoga žara! Pod nebeskim svodom, a na svježemzraku i na sunčanom žaru živi čitava priroda sa tri carstva svoja. Tu se radja,niče, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno mnoštvo stvorova Božjih.Jedini čovjek da se je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezračne odaje?!Prirodno jačanje tijela podupri, razumni čovječe, još i umijećem svojim.Tako su nekad radili grčki Spartanci, tako rade uz druge narode u naše dobaslavenski Česi.2U Češkoj je postala lozinka: “Tko je Čeh, taj je Sokol”, i tako ječeški narod dobio svoju narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka prevladalozinka: “Tko je Hrvat, taj je Sokol.” Čuvajmo zdravlje, jačajmo tijelo, krijepimomišice i živce. Mišice da nam budu tvrdje od kamena, a živci jači od željeza. Jertrebat će nam jedno i drugo.2 Sokol je tjelovježbena organizacija koju su osnovali Mladočesi u Pragu 1862. godine.Pod vodstvom M. Tyrša (1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu je1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najvećim dijelom integrirao poslije 1920. ucentralističku režimsku jugoslavensku organizaciju.

VI. Ženi se!

Govore: Teško je breme života, jedva se sam proturaš, pa da se još ženiš!A ja ti velim: Ženi se i udavaj, jer ako je breme života teško, lakše ćeš ga snositiu dvoje, nego svaki za sebe.Od krajnjeg istoka, gdje se roče ruski “Božji ljudi” i “Skopci”3pa do dalekogzapada, gdje se u Francuskoj okupljaju pobornici slobodne ljubavi, čuje se poEvropi lozinka; Ne ženi se, kad možeš i bez toga živjeti! Ali kud i kamo jačeozvanja glas velike prirode, koja ti dovikuje: Ženi se i udavaj, jer si društvenobiće, a prvi zametak čovječjemu društvu je brak i obitelj!Istina: sveti Pavao kaže, da dobro činiš kad se ženiš, a još bolje kad se ne ženiš.Ali sam Bog blagoslovio je već Adama i Evu u raju, i rekao je njima: “Rastite imnožite se, i napunite zemlju.”A hrvatski puk zgodno kaže: “Čovjek bez žene, glava bez tijela, a žena bezčovjeka, tijelo bez glave”, ili “Čovjek je sam kao dub posječen”, pa još dodaje:“Ni u raju nije dobro samomu”.Ženite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i kćeri, svi redom, ako i kako samomožete! Ženite se razborito, a ne ludo. Ženite se rano, kad ste u naponu snage iu cvijetu djevičanstva svoga. Velika je nevolja, kada čovjek uzima ženu, nakonšto je istrošio svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevojka hoće da dodje podkapu, pošto je promijenila desetak ljubavnika. To nije sveti brak, već ilinemoćnica ili opskrbilište!Radjajte djecu! Djeca su blagoslov Božji, te ih nikad u kući suviše nema.Divno veli narodna riječ: “Ženidba bez djece onako je kano i dan bez sunca.”Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i veselje njihovo. Ima i u najskladnijojporodici tuge i žalosti, ali redovito pretežu srećni i radosni dani. A domovina ti jemilija, kad u toj domovini boravi tvoja porodica koja je dijelak tvoga naroda.Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti bećar i samoživa ženadomovinu onako žarko ljubiti, kao otac i majka brojne porodice?Jesi li kad vidio taj prizor? U priprostoj, čistoj sobi sjedi za stolom ljudina, vrativšise s teška posla, pa će da užina. Oko njega posjedalo šestero nejačadi, jednodrugomu do uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kao čisto zlato žutihžganaca, pa ih dijeli djeci, koja s viljuškama stoje pripravna, da ih progutaju.Podsmijeva se srećna majka, a ćaćko uživa. Krasna li prizora, koji je zavrijedio,da ga umjetnik slika proslavi kistom svojim!Često se čuje tužba: “Malen je nas Hrvata broj!” Do nas je, da nas bude što više,da nas za dva pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njemačkojbroj se je naroda za ciglih četrdeset godina podvostručio!Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude Hrvata, ne će biti ni Hrvatske.

VII. Uči i napreduj!

Kaže se, da je u zdravu i jaku tijelu takodjer zdrava i jaka duša. Ali i duša zardja,ako je ne njeguješ. Aponjegovat ćeš ju poglavito tako, da svedjer učiš inapreduješ.Ne uči tek iz pisanih i štampanih knjiga, uči iz knjige života. Ona stara narodna:“Pleti kotac, kao što i otac”, ne vrijedi za nauk i napredak, nego tek za posvećeneobičaje i kreposti predaka tvojih.Uči svagdje i od svakoga. Uči i od tudjina, koji se je u tvojoj domovini naselio. Nemrzi toga tudjina, niti ne jadikuj, da ti kruh otima; već pregni svom snagom, danaučiš sve, što on znade i umije. Ori i kopaj, kako on čini, sij i sadi poput njega,pa ćeš žeti i kositi kao i on. Gradi poput njega kuću od kamena i opeka, a ne od3 Ljudi koji se odriču fizičke ljubavi iz etičkih ili fizičkih razloga. Sinonim za eunuhe.pletera i slame. U jednu riječ: nastoj da ga dostigneš i prestigneš, pa ne ćeškukati, da te kruha lišava i s rodjene grude tjera. Ako može marljivi Bugarin468kao baštovan čitavu Hrvatsku povrćem hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji imašsvoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a to ćeš postići tek učenjem.Stara narodna riječ kaže: “Bolje je umjeti nego imati.”U nekoj zemlji, daleko od Evrope, haračio neki paša. Narod u onoj zemlji bio tadajoš neuk, pa mislio, da tako mora biti. Ljubio pače paši skute i rukave, te bi bioza nj i krv svoju prolio. Uz pašu bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htiozaslijepiti ostali svijet izvan onoga pašaluka, neka znade, kako je u pašaluku sveskladno i srećno. Stao u to ime uvoditi u zemlju nauke i umijeće, zidati palače,podizati škole i prigoniti narod učenju. Ali jednoga dana dosjetio se paša jadu, paotjerao smjesta svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak. Poslije bi pašagovorio: “Učenjem postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi - nezadovoljni”. Da,nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodršca! Oni znadu, da je svaka vlast odBoga, ali znadu i to, da vlastodržac, koji ne poštiva Božje i ljudske zakone, nijeod Boga, nego od samoga crnoga vraga. Pa neka i podje do vraga. Učenjemstičeš znanje, a znanje je imanje. Sve možeš izgubiti, što imadeš, ali znanjenikada. Znanje je moć, ono je sila jača od ma koje sila na svijetu.Znanje je prva i najveća velevlast, koja se ničim ne da oboriti. Zato se i svisiledžije ovoga svijeta žacaju znanja i onih, koji su se snagom znanja opasali.Znanjem se stvara prosvjeta, a prosvjeta vodi do slobode, nakon što su raspršenitmasti oblaci neznanja i gluposti.Hrvatski sine, uči i napreduj! Rasprši tminu neznanju i oslobodi se duševnogaropstva. Sve ostalo, za čim ti duša gine, tada će samo sobom nefaljeno doći.

VIII. Budi svoj

Nije dosta da prosvijetliš um i da ga nakrcaš znanjem, treba da podaš stegu isvojim osjećajima i svojoj volji. Što ti kaže um, da je pravo i zdravo, neka i tvojesrce osjeća, a voljom pregni, da ono i izvršiš. Neka bude potpun sklad izmedjumisli, osjećaja i volje tvoje, jer samo tako bit ćeš skladan, čitav čovjek, samotako bit ćeš svoj, a ničiji drugi. Samo tako bit ćeš pravi značaj.Budi svoj i značajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta, koji sijednom odabrao i kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, već uvijek ravnopreda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom, nimitom ni prijetnjom: radi onako, kako ti skladno nalažu pamet, srce i volja tvoja.Pa neka se sav svijet drma i ruši naokolo tebe, ti stoj neustrašivo sred ruševina,koje su se nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju.Budi svoj i vrši nada sve svoju dužnost. Vrši dužnost, makar i tegotna bila. Vršisvoju dužnost prema bližnjemu, prema domovini i narodu, prema vlasti i državi.Vršeći svoje dužnosti ne traži i ne očekuj ni pohvale ni nagrade; najljepšom inajvećom nagradom neka ti bude živa svijest, da si svoju dužnost ispunio. DajBogu što je Božje, i caru što je carevo; - ali traži i brani uporno svoje svetopravo.Jednako, tako vrši svoju dužnost, brani i traži svoje pravo. Ne popuštaj ni sili, nizaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se svi vrazi4 Bugari su do 1914., a i u međuratnom razdoblju, dolazili rano u proljeće u Slavoniju, pačak i u Zagreb, i ovdje obrađivali zemlju koju su uzeli u zakup te proizvodili povrće zatržnicu. Svake su jeseni ponovno odlazili kući u Bugarsku. Tako je bilo i do Informbiroa1948. godine.pakleni urotili protiv tebe. Nije sila jača od prava; svaka je sila za vremena, apravo je vječno, tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada.Pravo se može gaziti, ali pogaziti se ne može. Budi svoj: vrši svoju dužnost, držisvoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni traži pomoći ni odkoga, ne očekuj nagrade ni od koga, već drži čvrsto samo ono, što si krvlju iznojem stekao. Ne nadaj se ničemu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga,nego u se i u svoje kljuse.Kad je pred sto i nekoliko godina veliki Napoleon gotovo smrvio njemački narod,njemački je mudrac Fichte5zdvojnim zemljacima svojim ovako govorio: “Nijedanbog, nijedan čovjek, nijedan dogadjaj ne može nam pomoći; mi sami moramo sipomoći, ako nam ima pomoći.”Tijekom dugog niza godina mi Hrvati kao da nešto očekujemo od nekih vanrednihdogadjaja. Naša lozinka kao da je: “Nadajmo se”. Odasvud budi nam lozinkom:“Ne dajmo se”. Pomozimo si sami, pa će nam i Bog pomoći!

IX. Pomaži Hrvatu

Pomaži Hrvatu, jer pomažeš bratu!Suviše nam jada zadavaju naši dušmani, koji hoće da nas zatru, pa da nasnestane s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi, gložeći se medjusobom i izjedajući jedan drugoga?Čestit čovjek ne radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sreće svoje. A kamo li dačestit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu!Pomaži Hrvatu, gdje možeš i kako možeš. Pomaži rataru, zanatliji, trgovcu;pomaži svakomu tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati izmedju Hrvata itudjina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od tudjina. Neka ti bude vazdageslo: “Svoj k svomu!” Pomaži Hrvatu, ne pitajući ga, da li je iz Zagorja iliPrimorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine ili Slavonije. Ta svi stesinovi jedne majke, svi ste Hrvati!Pomaži ne samo Hrvatu, nego i svemu, što je hrvatsko. Podupiraj hrvatskuknjigu, hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu, hrvatskedružine i zborove; pomaži svemu, što promiče napredak, čast, sreću i slavuhrvatskoga naroda i domovine. U današnje doba, gdje svaka ptica k svojem jatuleti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tudje međutim ne diraj; ali zašto dapomažeš tudjinu, često jačemu i imućnijemu, a u tvojoj kući gola sirotinja vapiza svagdanjim hljebom. Ljubi brata Hrvata i pomaži mu, jer zgodno veli staranarodna: “Tko ne priznaje brata za brata, priznat će tudjina za gospodara.”Dvije su teške rane, s kojih hrvatski narod stoljećima krvari. Jedna je ranahrvatska zavist ili “hrvatski jal”, a druga je rana slavenska nesloga.Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se svijet zbog nje već i podrugiva.A što je još gore, hrvatski je jal otac još težim grijesima: kleveti, potvori,zlobnom douškivanju i još zlobnijem opadanju. A kleta nesloga, taj istočni grijehsvih slavenskih naroda, upropastila je već toliko slavenskih plemena, te prijetipropašću i onima, koja još nekako dišu.670Braćo hrvatska, iščupajmo iz grudi naših korov zavisti i nesloge, te podignimo usrcima našim oltar bratske ljubavi i pažnje.5 Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.), njemački filozof koji je pomogao izgradnjinjemačke narodnosti u 19. stoljeću svojim govorima “Reden an die deutsche Nation”,koje je držao u Berlinu 1807. i 1808.6 Klaić ovime vjerojatno misli na Poljsku koja je zbog nesloge ostala bez svoje države. Uvrijeme pisanja ovih zapovijedi nije još bila obnovljena poljska država.Teče eto četvrto stoljeće, što su se brojni pradjedovi naši pred turskom silomsklonili u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemljama nastanili pokraj Madžara iNijemaca. Potomci njihovi, okruženi odasvud tudjim življem, koji hoće da ihproguta, brane se i nastoje, da se održe. Svake godine sastaju se tisuće i tisućehrvatskoga puka u nekom selu tik na medji Austrije i Ungarije, pa onda podvedrim nebom i pred Božjim hramom slave i obnavljaju svoje “hrvatskobratimstvo”. Baš kao nekad stari Grci prigodom svojih narodnih igara.Ej da bog da, da se “hrvatsko bratimstvo” naskoro stane slaviti i obnavljati i umateri zemlji, pošto u njoj nestane hrvatskoga jala i slavenske nesloge!

X. Sve za domovinu, za Hrvatsku!

Slatko i dično je za domovinu živjeti, za nju disati, raditi, za nju svaku žrtvuprinositi.Španjolcu je domovina Španjolska, Talijanu Talijanska, Nijemcu Njemačka, PoljakuPoljska, Čehu Češka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je domovinaHrvatska, samo i jedino Hrvatska.Domovina je čovjeku kao i rodjena majka. Kao što ima samo jedna majka, takoje i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvije domovine, a kamo li širu i užu!U srednjem vijeku u doba plemićke i staleške prevlasti, moglo se je naći hrvatskegospode, koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u današnje doba,u vijeku pučkoga vladanja i narodnosti, toga više nema. Kaže doduše narodnaposlovica: “Umiljato janje dvije majke sisa”; ali da ih i ljubi i za njih živi, togaposlovica ne kaže. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto laže:taki dvoživac nema nijedne domovine, već mu je domovina svagdje, gdje dobro ilagodno živi.Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna,slavna i srećna! Radeći za njezino dobro, radiš za sebe, za svoju porodicu, zasve, što ti je milo i drago.Bože sačuvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj ikada zaprijetila pogibija od kakovasilnika. Ali ako zaprijeti, ne žacaj se za spas domovine žrtvovati sve, pače idragocjeni život svoj. Jer bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji ljubiruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje, nije zapravo ninarod, jer gazi čovječje dostojanstvo svoje. On je izmet naroda.Slatko je i dično za domovinu živjeti, ali još je sladje i dičnije, ako ustreba, za njuumrijeti.Ne žacaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i na tankim vješalima.Isus Krist nije se kratio za spasenje čovječanstva umrijeti na sramotnom drvukriža! I prvi su kršćani, sljedbenici Kristovi rado i veselo srtali u smrt, dovikujućirimskim carevima, svojim krvnicima, ponosito: “Zdravstvuj, care, umirući tepozdravljaju!”7I umirali su bez straha i jadikovanja, tisuće i tisuće. Ali što je višeginulo mučenika, sve je više kao iz zemlje nicalo oduševljenih kršćana, tako te jeveć Tertulijan8mogao doviknuti caru Septimiju Severu9: “Krv mučenika sjeme jeza kršćane.” Mučenička smrt tvoja, hrvatski sine i hrvatska kćeri, rodit ćetakodjer tisuće hrabrih osvetnika!“Pleme naše izginuti ne će”.