TODORIĆ SVOJE CARSTVO SELI U SRBIJU - ZBOGOM, LEDO: Todorić preselio strojeve u Srbiju, 200 ljudi dobiva otkaz!

IVICA TODORIĆ je nakon kampanje "Konzumirajmo hrvatsko" u susjednoj Srbiji odlučio pokrenuti identičnu akciju, pod sloganom "Kupujmo domaće". Gledatelji srpskih televizija imaju čak priliku gledati i istovjetan televizijski spot, samo s domaćim glumcima.

Todorićeva tvrtka Idea, po uzoru na Agrokor odnosno Konzum, u svojim je prodavaonicama pokrenula akciju kojom se srpske građane poziva na kupnju proizvoda domaćih kompanija.

Koliko je tih proizvoda uistinu domaće, upitno je. Podsjetimo, Index je već pisao o tome kako se pod Konzumove "K plus" proizvode u Hrvatskoj prodaju proizvodi sa svih strana svijeta - od daleke Kine, preko Njemačke, do susjedne BiH, Srbije, Italije i Mađarske. Tko zna, možda će u Srbiji "domaći" proizvodi biti oni iz Hrvatske.

ZBOGOM, LEDO: Todorić preselio strojeve u Srbiju, 200 ljudi dobiva otkaz!

Tvornica Ledo, naša najstarija i jedina tvornica sladoleda, seli pogon tjestare i velik dio proizvodnje sladoleda u Srbiju. Radnici su progovorili...

Nakon naše priče o Todorićevoj Zvijezdi koja, kako sada stvari stoje, planira upogonjenje u Srbiji, progovorili su i ohrabreni radnici ostatka njegovog poslovnog carstva. Podsjetimo, radnici uljare žalili su se na teror koji je nastao dolaskom novog direktora Tea Vujčića čija je zadaća “očistiti” Zvijezdu od radnika kako bi se što bezbolnije prešlo s proizvodnjom u Srbiju. Od 05.09.2014 godine, tvornica Ledo, naša najstarija i jedina tvornica sladoleda seli pogon tjestare i velik dio proizvodnje sladoleda u Frikom-Srbija. Da prolaze istu kalvariju kao radnici Zvijezde, doznajemo i od radnika tvornice Ledo koji više ne žele šutiti:

– Službena politika Agrokora je da malo po malo seli dijelove tvornica sa Žitnjaka u Srbiju. Direktno, to znači otkaz za puno ljudi i kooperanata na području RH. Zbog toga se pribjegava pritiscima nad radnicima kako bi sami dali otkaz prije nego li ga dobiju. Unutar Leda, Jamnice i Zvijezde je mobbing i atmosfera straha. Praznici, subote, nedelje se računaju kao slobodan dan, ne kao praznik. Prekovremeni rad je sasvim normalan. Ljudi rade kao sezonski radnici već po 10 godina bez stalnog ugovora, zakon o radu je mrtvo slovo na papiru. Plaće konstantno padaju bez obzira na povećanje prihoda kompanija. Pretpostavlja se kako je cilj da se svi izjednače s plaćama kakve imaju radnici Konzuma, a koja iznosi oko 3000 kn – žale se Todorićevi zaposlenici. Od njih doznajemo i o neizvjesnosti Leda:

– Polovica proizvodnje sladoleda je već tijekom prošle godine otišla u obliku strojeva u Srbiju, te se ove godine neće zvati na rad “sezonci”, ljudi koji godinama dolaze odraditi barem šest mjeseci i koji nemaju nikakva prava. Ti ljudi su građani drugog reda, nemaju pravo na kredit, minus po tekućem računu, rade za 3000 kn i tad u rujnu mjesecu dobiju otkaz. Sretnici svake dvije godine imaju pravo na crkavicu sa burze i to je sve – kažu zaposlenici Leda i otkrivaju sudbinu Ledove tjestare iz koje su pronikli mnogi poznati hrvatski brendovi kao što su štrukle, njoke,valjušci i kroasani:

– U tjestari bez posla direktno ostaje 200 ljudi, a ostali se će biti “raspoređeni”. To u pravilu znači da se jednom tehnologu tjestare nakon 40 godina nudi posao tovarenja kamiona u skladištima. To je, zapravo, svojevrsni otkaz i pravi razmjeri štete bit će vidljivi tek kroz godinu dana. Ne žele isplatiti otpremnine pa se na ovaj način rješavaju ljudi. Nije vam dao otkaz ali….. – objašnjavaju zaposlenici Leda tešku situaciju.

Todorićevu odluku da s proizvodnjom napusti Hrvatsku i preseli je u Srbiju tumače na različite načine:

– Nismo sigurni u razloge. Možda je to zbog manje cijene energenata i ljudske snage. Pravi razlozi možda leže u EU direktivi o ekologiji i neizvjesnosti domaćeg terena – nagađaju radnici razloge zbog kojeg će ostati bez posla.

Po svemu sudeći, Todorićeva odluka da poslovanje nastavi u Srbiji leži u ugovoru o slobodnoj trgovini (CEFTA), koji je za Hrvatsku ulaskom u EU prestao vrijediti. O tome da će najveće žrtve i gubitnici napuštanjem CEFTA-e mogla biti upravo prehrambena industrija, govorilo se od samog početka. U slučaju Srbije, kao drugog po značaju tržišta CEFTA-e za hrvatske proizvođače, prosječna carina, koja je prije ulaska Hrvatske u EU pri izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iznosila 4,5 posto, skočila je na 13,2 posto. Uvođenje ili povećanje carina na te proizvode znatno ih je poskupilo na zapadnobalkanskim tržištima, što ih već u startu čini znatno manje konkurentnima nego što su danas. Uzimajući sve to u obzir, ne treba se čuditi da Todorić seli proizvodnju u Srbiju koja do daljnjeg ostaje u CEFTA-i. To će im ipak omogućiti lakši i jeftiniji pristup tamošnjim tržištima.