HRVATSKOJ ZAVJET ISPUNITI

Šesti travnja mjeseca bijaše,

Kad Hrvatu Srbin govoraše:

"OJ, Hrvate ti po krvi brate,

Vrag se digo i na me i na te.

Niemci sablju podigli krvavu,

Da nam sruše predragu državu.

U kolo se uhvatimo, brate,

Da nas Niemci ljuto ne pomlate.

Budemo li u oružju sretni,

Onda, brate, ti s uma ne smetni,

Dobro će te Srbin darovati,

Jošte bolje neg' rođena mati.

Što hoćete, recite nam samo,

Da vas, brate, darivati znamo.

"A Hrvat se Srbinu nasmije,

Rukom kaže njemu put Srbije:

"Crn vam obraz, sad ruku pružate

I svojom nas braćom nazivate.

Oj, premnogo ste ljeta imali

,Da biste se braćom pokazali,

Ali niste bili niti ljudi,

Pa je pravo, da vam sablja sudi.

Još nmam nekog spominjete vraga,

A rep crn vam viri odotraga.

Vrag se dig'o pred dvadeset ljeta,

Kada nam je sloboda oteta,

Vrag je stig'o iz domaje vaše,

Da nam otme, što je bilo naše.

Ne će Niemac ustat na Hrvata,

Nije Hrvat lažac od zanata.

Za roge vežu se volovi,

A za jezik hrvatski sinovi,

Srba nemaš za što, mač nek' sudi,

Tako vele svi pošteni ljudi.

Što ste htjeli, to ste i dobili,

Kraj dolazi vašoj ljutoj sili.

Hrvate ste do jame vodili,

Al' ih niste u nju strovalili,

Sad mislite, crna braćo,sami,

Kako ćete izbjegnuti jami.

Još slobodu Hrvatu nudite,

Jer vidite, da svoju gubite.

Gdje ste, Srbi, vi do sada bili,

Što se niste tog prije sjetili?

Što tražite pomoć od Hrvata,

Zar nemate vlastitih junaka?

U miru je lako kraljevati,

Al' u ratu težko lavovati.

Što bi rek'o Stjepan iz grobnice,

Što bi rek'o Hrvat iz tamnice,

Što bi rek'o Ante iz tuđine,

Da sad Hrvat za Srbina gine?

"Srbin biesan čitav se zažari,

Ali Hrvat zato i ne mari,

Smatra Srba za onakva brata,

Kako Srbin njega prije rata.

U to klikne s Velebita vila:

"Oj, Hrvatska, moja zemljo mila,

Iz daljine vitez sabljom maše

I predvodi junačke ustaše.

Puška puca, a top silno riče,

Puška puca, a sloboda sviće.

Puška puca, a barut miriše,

Puška puca, nema robstva više.

Zovi djecu, nek' puške hvataju,

Zovi djecu, nek' lance trgaju!

U boj, sinci, u boj za slobodu,

U boj, sinci, dan osvanu rodu!

"Poklik vile s visoke planine

Razlieže se diljem domovine,

Bojna pjesma zemlju obletjela,

Hrabra srdca krvlju uzavrela.

Skupljaju se momci i muževi,

Hvataju se puške i noževi.

Svako selo na noge ustalo,

Svako srdce jače zakucalo

Od milinja i goleme sreće,

Što sloboda k Hrvatima kreće.

Kad vidjeli Srbi, što se radi,

Spopali ih i biesi i jadi,

Pod mostove barut postavili,

Na Hrvate puške uperili.

Al' Hrvati klati se ne dadu,

Svoje branit vrlo dobro znadu.

Eto, brate, boja golemoga,

Udariše jedan na drugoga,

Poklicise bojni svuda čuju,

Cielom zemljom puške odjekuju.

Sa granice udare ustaše,

A iznutra sve, što bilo naše.

Gdjegod koga Srba ugledali,

Sa djedovskog praga ga tjerali,

Gone Srbe sve do rieke Drine,

Gdje je međa naše domovine.

Za tri dana nestalo Srbije,

K'o da nikad niti bila nije.

Vikne tada Kvaternik svom rodu:

"Hrvati su postigli slobodu!

Voljom Božjom, desnom prijatelja

Srušili smo svog neprijatelja.

Na uzkrsni dan Božjeg Sina

Uzkrsla je naša Domovina

Nezavisna Hrvatska Država,

S njom sloboda i stara nam prava!

"U to Ante stig'o iz tuđine,

Gdje boj bio za spas domovine.

Kad ga rodna gruda ugledala,

Od milinja sva je zadrhtala,

K'o svi mrtvi da su oživjeli,

Majci zemlji natrag doletjeli.

Svom se zemljom razviju barjaci,

Po svoj zemlji pjevaju junaci:

"Vratio se Ante iz tuđine,

Vratilo se srdce domovine,

Vratio se, više ga ne damo,

Poglavnika svoga sad imamo!

Nije došo vladat, već raditi,

Na nama je svog vođu sliediti,

Za Dom mili dostojno živjeti,

Ako treba za Dom i umrieti.

Plug i brana Hrvatu su hrana

,A Poglavnik i hrana i obrana!

"Svud' pjevaju momci, milo poje,

Zbog slobode domovine svoje,

Što imade mila domovina

Poglavnika svog najvećeg sina.

U to opet kliće s visa vila:

"Sretna da si, domovino mila!

Sretne kosti junačkih djedova,

Sretna srdca njihovih sinova!

Nakon težkih krvavih viekova,

Težkih negva i ljutih okova,

Nakon crnih osamsto godina

Uzkrsla je naša domovina!

Dan je došo, žarko sunce sije,

Sloboda se milom domu smije!

Tomislave, oj hrvatski lave,

Zasjala ti kruna povrh glave!

Krešimire, čuvaru mog mora,

Domovini svanula je zora!

Zvonimire, Stari dobri kralu,

Dom slobodni pjeva sav u slavlju!

Oj, Svačiću, Dom ti sretan cio,

Poglavnik je zavjet izpunio!

Oj, Stjepane, Zadnji kralju roda,

Svu ti zemlju nadvila sloboda!

Oj, Matijo, mužki mučeniče,

Uzkrsle su stare ti pravice!

Oj, Šubići, Zrinski, Frankopani,

Vitezovi i hrvatski bani,

Niste zalud' svoju krvcu lili,

Hrvati su slobodu dobili

Kvaterniče, bane Jelačiću,

Starčeviću, Stjepane Radiću,

Uzkrsnuo vaš je Dom premio,

Poglavnik je zavjet izpunio!

Oj, Javore, da ti je ustati,

Oj, Šuflaju, da ti je gledati,

Vidio bi, što si vjerovao,

Poglavnik je zavjet izpunio!

"Bog-Hrvati" zemljom odjekuje

,Potomstvo vam, mrtvi, zahvaljuje

I zakletvu pred svietom vam daje.

Da će branit slobodu domaje

Dušom, krvlju,svojim životima,

Dokle svieta i Hrvata ima!

Sad pripada naša gruda nama,

Samo nama i Bogu nad nama!"