HRVATSKOJ ODANI SINOVI I KĆERI 
Foto: Ante Čizmić, Paun Paunović / Cropix, Index
NESUMNJIVO 25. lipnja 1991. godine jedan od najvažnijih datuma hrvatske povijesti. Toga dana Sabor je donio Ustavnu odluku kojom se Republika Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom. Tom odlukom pokrenuo se postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ te se isto tako pokrenuo postupak za međunarodno priznanje.
Ne manje bitno, na istoj sjednici Sabora donesena je i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Ne manje bitno, na istoj sjednici Sabora donesena je i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Mile Dedaković Jastreb: Postigli smo maksimum
"Postigli smo jako, jako puno. Usudio bih se reći da smo postigli maksimum u ovih dvadeset godina. Stvorili smo državu, primljeni smo u Ujedinjene narode, primljeni smo u NATO savez, a sada idemo u Europu. Neskromni smo ako kritiziramo što smo sve napravili u zadnjih dvadeset godina. Ja sam i više nego zadovoljan", rekao je legendarni hrvatski zapovjednik Mile Dedaković Jastreb prisjećajući se naše države od početaka.
Kako kaže, Hrvatska se nalazi u ekonomskim problemima i puno je ljudi koji imaju egzistencijalnih problema, no danas bi trebali biti rasterećeni mnogim stvarima te i to riješiti. Jasno mu je kaže da je mnogo ljudi nezadovoljno, no prosperitet naše zemlje je vrlo blizu.
"Evo, riješili smo manje-više sve. Ušli smo u Europu sad ćemo i ovu krizu riješiti za godinu dvije. Optimist sam. Dat će Bog da se i ove naše političke stranke više ne svađaju oko sitnica i bit ćemo bogata zemlja", kaže Dedaković na kraju.
"Postigli smo jako, jako puno. Usudio bih se reći da smo postigli maksimum u ovih dvadeset godina. Stvorili smo državu, primljeni smo u Ujedinjene narode, primljeni smo u NATO savez, a sada idemo u Europu. Neskromni smo ako kritiziramo što smo sve napravili u zadnjih dvadeset godina. Ja sam i više nego zadovoljan", rekao je legendarni hrvatski zapovjednik Mile Dedaković Jastreb prisjećajući se naše države od početaka.
Kako kaže, Hrvatska se nalazi u ekonomskim problemima i puno je ljudi koji imaju egzistencijalnih problema, no danas bi trebali biti rasterećeni mnogim stvarima te i to riješiti. Jasno mu je kaže da je mnogo ljudi nezadovoljno, no prosperitet naše zemlje je vrlo blizu.
"Evo, riješili smo manje-više sve. Ušli smo u Europu sad ćemo i ovu krizu riješiti za godinu dvije. Optimist sam. Dat će Bog da se i ove naše političke stranke više ne svađaju oko sitnica i bit ćemo bogata zemlja", kaže Dedaković na kraju.
Borković: Obilježavaju datum da bi mogli sjesti za stol i prežderavati se
Branko Borković, mladi Jastreb, u vrijeme kada je Sabor donio povijesnu odluku već je bio zatvoren od strane JNA, a današnje proslave neovisnosti ostavljaju mu gorak ukus.
"Stječe se dojam da su te proslave rezervirane za političku elitu, a ne za narod kao što bi trebale biti. Primjerice kada se slavi u Vukovaru onda se vukovarska vojarna zatvori, dođe politička elita, sjednu za stol i onda se prežderavaju. Bio sam samo jednom na takvoj proslavi i rekao sam sebi nikad više", kaže Borković za Index koji zapravo ne može shvatiti da se ovakav datum zapravo ne slavi na primjeren način. Boli ga, kaže, kako se obljetnica ovako važnog datuma, zapravo uvijek nekako izdvaja.
"Valjda bi narod to trebao slaviti. Ovaj narod trebao bi osjetiti da je ovo častan dan, a ovako ispada je ovo samo prigoda za političku elitu da se prežderava", rekao je Borković dodajući da se sve zapravo "otuđilo od naroda." Proslave devedesetih bile su nešto sasvim drugačije od ovog što se događa danas. Na izravan upit misli li da se Hrvati danas srame ovakvog datuma, Borković kaže da nije taj osjećaj.
"Ne bih rekao da se srame. Nego jednostavno se ovom ne daje važnost. Valjda je riječ i o tome da naše političke elite nikako ne mogu prihvatiti odgovornost za sve ono loše što su napravili Hrvatskoj pa sad imamo situaciju da i više ne znamo što slavimo", kaže Borković na kraju.
"Stječe se dojam da su te proslave rezervirane za političku elitu, a ne za narod kao što bi trebale biti. Primjerice kada se slavi u Vukovaru onda se vukovarska vojarna zatvori, dođe politička elita, sjednu za stol i onda se prežderavaju. Bio sam samo jednom na takvoj proslavi i rekao sam sebi nikad više", kaže Borković za Index koji zapravo ne može shvatiti da se ovakav datum zapravo ne slavi na primjeren način. Boli ga, kaže, kako se obljetnica ovako važnog datuma, zapravo uvijek nekako izdvaja.
"Valjda bi narod to trebao slaviti. Ovaj narod trebao bi osjetiti da je ovo častan dan, a ovako ispada je ovo samo prigoda za političku elitu da se prežderava", rekao je Borković dodajući da se sve zapravo "otuđilo od naroda." Proslave devedesetih bile su nešto sasvim drugačije od ovog što se događa danas. Na izravan upit misli li da se Hrvati danas srame ovakvog datuma, Borković kaže da nije taj osjećaj.
"Ne bih rekao da se srame. Nego jednostavno se ovom ne daje važnost. Valjda je riječ i o tome da naše političke elite nikako ne mogu prihvatiti odgovornost za sve ono loše što su napravili Hrvatskoj pa sad imamo situaciju da i više ne znamo što slavimo", kaže Borković na kraju.
Srb: Moramo napokon imati nacionalni cilj
Za Danijela Srba, čelnika HSP-a, prvih dvadeset godina obilježili smo u nekoliko faza.
"Prva faza bila je faza hrvatske odlučnosti, zatim slijedi do 1995. godine faza koju bih opisao kao dane ponosa i slave. Od 1995. do 2000. godine imali smo fazu uozbiljenja, da bi prve četiri godine 21. stoljeća obilježilo vrijeme lažnih ciljeva. Od 2004. do 2009. godine uslijedilo je doba lažne nade da bi posljednje dvije godine ocijenio kao godine bez ciljeva", rekao je Srb. Naime, prema njemu temeljni problem današnje Hrvatske, a koji se vuče dugo vremena je da se napokon označe nacionalni ciljevi. Prema Srbu nacionalni cilj nikako ne može biti ulazak u Europsku uniju već to je jedino može biti jedan od modela odnosno sredstvo za ostvarivanje interesa.
Za Danijela Srba, čelnika HSP-a, prvih dvadeset godina obilježili smo u nekoliko faza.
"Prva faza bila je faza hrvatske odlučnosti, zatim slijedi do 1995. godine faza koju bih opisao kao dane ponosa i slave. Od 1995. do 2000. godine imali smo fazu uozbiljenja, da bi prve četiri godine 21. stoljeća obilježilo vrijeme lažnih ciljeva. Od 2004. do 2009. godine uslijedilo je doba lažne nade da bi posljednje dvije godine ocijenio kao godine bez ciljeva", rekao je Srb. Naime, prema njemu temeljni problem današnje Hrvatske, a koji se vuče dugo vremena je da se napokon označe nacionalni ciljevi. Prema Srbu nacionalni cilj nikako ne može biti ulazak u Europsku uniju već to je jedino može biti jedan od modela odnosno sredstvo za ostvarivanje interesa.
Banac: Dokle nas je dovelo "ispravljanje" Tuđmana?
Povjesničar Ivo Banac usporedio je današnju "neovisnost Hrvatske" s događajima iz povijesne 1991. godine, zaključivši kako je neovisnost relavitizirana.
"Mišljenja sam kako smo 1991. godine bili neovisniji nego što smo danas. Naime, tražili smo neovisnost u vrlo nezgodnom vremenu i za to smo spremno platili visoku cijenu. No, ta naša neovisnost odnosno da nismo bili opterećeni drugima odvela nas je u avanture kao što je bila negativna epizoda u Bosni i Hercegovini", podsjeća Banac dodajući kako je nakon toga u našoj zemlji uslijedila faza "civiliziranja" odnosno ispravljanja svega lošeg što je napravio prvi predsjednik Franjo Tuđman.
"To 'ispravljanje' Tuđmana dovelo je Hrvate do nečeg što bi nazvao 'novom sviješću' odnosno do trenutka da ne možemo ništa donijeti a da nije u skladu s nečim što bi bilo 'european benchmark'", smatra Banac naglašavajući kako će se Hrvatska neovisnosti u sklopu EU u mnogom razlikovati od one koju danas imaju Britanija, Francuska ili pak Mađarska.
"Igrom slučaja bio sam u Ljubljani koja također obilježava godišnjicu neovisnosti. Na nacionalnoj televiziji vidio sam ozbiljne emisije koje su promovirale širok raspon mišljenja i gdje se vrlo otvoreno govori o neovisnosti te zemlje kroz sve aspekte. Nažalost to nisam vidio kod nas. Hrvati kao da se nečega srame kada govorimo o našoj neovisnosti", zaključio je Banac.
Povjesničar Ivo Banac usporedio je današnju "neovisnost Hrvatske" s događajima iz povijesne 1991. godine, zaključivši kako je neovisnost relavitizirana.
"Mišljenja sam kako smo 1991. godine bili neovisniji nego što smo danas. Naime, tražili smo neovisnost u vrlo nezgodnom vremenu i za to smo spremno platili visoku cijenu. No, ta naša neovisnost odnosno da nismo bili opterećeni drugima odvela nas je u avanture kao što je bila negativna epizoda u Bosni i Hercegovini", podsjeća Banac dodajući kako je nakon toga u našoj zemlji uslijedila faza "civiliziranja" odnosno ispravljanja svega lošeg što je napravio prvi predsjednik Franjo Tuđman.
"To 'ispravljanje' Tuđmana dovelo je Hrvate do nečeg što bi nazvao 'novom sviješću' odnosno do trenutka da ne možemo ništa donijeti a da nije u skladu s nečim što bi bilo 'european benchmark'", smatra Banac naglašavajući kako će se Hrvatska neovisnosti u sklopu EU u mnogom razlikovati od one koju danas imaju Britanija, Francuska ili pak Mađarska.
"Igrom slučaja bio sam u Ljubljani koja također obilježava godišnjicu neovisnosti. Na nacionalnoj televiziji vidio sam ozbiljne emisije koje su promovirale širok raspon mišljenja i gdje se vrlo otvoreno govori o neovisnosti te zemlje kroz sve aspekte. Nažalost to nisam vidio kod nas. Hrvati kao da se nečega srame kada govorimo o našoj neovisnosti", zaključio je Banac.
Puhovski: Hrvatska svakodnevnica pod utjecajem unutarnje i vanjske agresije
Politički analitičar Žarko Puhovski također 20 godina hrvatske neovisnosti dijeli u nekoliko faza, no svim fazama zajednička je zapravo jedna stvar.
"Hrvatska se od početka našla u sendviču unutarnje i vanjske agresije. Vanjska agresija sasvim je jasna i ona je za posljedicu imala ratne događaje no unutarnja agresija koja traje puno duže označava institucionaliziranu pljačku", kaže Puhovski dodajući kako se ova posljednja agresija odnosno pljačka počela zapravo tek rješavati u posljednje dvije godine.
"Hrvati su od početka u tom 'sendviču' rješavali svoju egzistenciju, a te dvije agresije i danas snažno utječu na hrvatsku svakodnevnicu", smatra Puhovski dodajući da Hrvatska tek u posljednje vrijeme snažno radi na uspostavi vladavine prava, a u sklopu ulaska u Europsku uniju.
Politički analitičar Žarko Puhovski također 20 godina hrvatske neovisnosti dijeli u nekoliko faza, no svim fazama zajednička je zapravo jedna stvar.
"Hrvatska se od početka našla u sendviču unutarnje i vanjske agresije. Vanjska agresija sasvim je jasna i ona je za posljedicu imala ratne događaje no unutarnja agresija koja traje puno duže označava institucionaliziranu pljačku", kaže Puhovski dodajući kako se ova posljednja agresija odnosno pljačka počela zapravo tek rješavati u posljednje dvije godine.
"Hrvati su od početka u tom 'sendviču' rješavali svoju egzistenciju, a te dvije agresije i danas snažno utječu na hrvatsku svakodnevnicu", smatra Puhovski dodajući da Hrvatska tek u posljednje vrijeme snažno radi na uspostavi vladavine prava, a u sklopu ulaska u Europsku uniju.
Aleksandar Petrović: Danas više ne možemo biti zadovoljni samo time što imamo državu
Sjajnu usporedbu sportskog i šireg društvenog pogleda na 20 godina hrvatske države daje bivši košarkaški izbornik Aleksandar Petrović.
"U razdoblju od 1992.-95. emocije su bile na vrhu, igrali smo s nevjerojatnim žarom. Dvadeset godina kasnije, kad se gleda kompletno hrvatsko društvo, logično je da smo bili prepuni ideala i da smo očekivali perfektnu državu. No, višestoljetni san je ostvaren, Hrvatsku imamo već 20 godina, i normalno je da je danas želimo puno kvalitetniju, demokratskiju, uređeniju", tvrdi Aco.
"Kad slušam ankete, većina naših sugrađana od poplave praznika ne zna koji je sutra praznik, a to je znak da nešto nije onako kako je trebalo biti. Ljudi su frustrirani novim korupcijskim slučajevima koji svakodnevno izlaze na površinu. Imamo i recesiju, a dojma sam da probleme samo odlažemo i da se još nismo odlučili s njima uhvatiti ukoštac", kaže za Index Petrović.
"U razdoblju od 1992.-95. emocije su bile na vrhu, igrali smo s nevjerojatnim žarom. Dvadeset godina kasnije, kad se gleda kompletno hrvatsko društvo, logično je da smo bili prepuni ideala i da smo očekivali perfektnu državu. No, višestoljetni san je ostvaren, Hrvatsku imamo već 20 godina, i normalno je da je danas želimo puno kvalitetniju, demokratskiju, uređeniju", tvrdi Aco.
"Kad slušam ankete, većina naših sugrađana od poplave praznika ne zna koji je sutra praznik, a to je znak da nešto nije onako kako je trebalo biti. Ljudi su frustrirani novim korupcijskim slučajevima koji svakodnevno izlaze na površinu. Imamo i recesiju, a dojma sam da probleme samo odlažemo i da se još nismo odlučili s njima uhvatiti ukoštac", kaže za Index Petrović.
Vedrana Rudan: Na prozor ću objesiti crnu krpu na pola koplja
Književnicu oštrog jezika i pera Vedranu Rudan zatekli smo u Berlinu, pa zbog troškova roaminga nismo dugo razgovarali. No, Rudan se na dan državnosti pripremila unaprijed i napisala tekst s naslovom - Dan žalosti! Rekla nam je da je tamo rekla sve što misli o Hrvatskoj i njenih prvih 20 godina.
"Sjećam se kao da je jučer bilo. Četnici su rokali po Dubrovniku, Vukovaru, Zagrebu, Zadru, Osijeku.... Naši su dečki, slabo naoružani, ginuli na sve strane. Hrvatski listovi bili su puni fotografija mrtvih heroja i živih političara. Dobismo slobodu. Neko vrijeme, kratko vrijeme, na ekranima državne teve znale su se ukazivati majke poginulih dječaka i govoriti kako su ponosne što su ostale bez sinova koji su svoje mlade živote dali za "ovo". Kamo su nestale sve te žene? Umrle su? Zato jer su spoznale što je "ovo".
A što je "ovo" u čemu živimo? Obećaše nam da ćemo biti svoj na svome. A Inu je Sanader uručio Mađarima za nekoliko milijuna eura. Nitko nam ne govori tko je i za koliko banke prodao Talijanima, Nijemcima, Austrijancima…
Ne znamo čiji su naši hoteli, najljepše vile na obali, čija će biti brodogradilišta ni tko će na našoj djedovini sebi graditi golf terene. Koji je službeni jezik u Hrvatskoj? U bankama je to njemački ili engleski, u Opatiji, mom rodnom gradu, moraš znati ruski ako misliš Rusu biti vrtlar ili sluškinja", piše Rudanica, kritizirajući žestoko i odlazak hrvatskih vojnika u Afganistan.
A što je "ovo" u čemu živimo? Obećaše nam da ćemo biti svoj na svome. A Inu je Sanader uručio Mađarima za nekoliko milijuna eura. Nitko nam ne govori tko je i za koliko banke prodao Talijanima, Nijemcima, Austrijancima…
Ne znamo čiji su naši hoteli, najljepše vile na obali, čija će biti brodogradilišta ni tko će na našoj djedovini sebi graditi golf terene. Koji je službeni jezik u Hrvatskoj? U bankama je to njemački ili engleski, u Opatiji, mom rodnom gradu, moraš znati ruski ako misliš Rusu biti vrtlar ili sluškinja", piše Rudanica, kritizirajući žestoko i odlazak hrvatskih vojnika u Afganistan.
"A možda bi bilo bolje da smo zemlju predali četnicima. Ne bismo morali trošiti lovu na tečajeve stranih jezika. Glupa sam poput Hrvata koji plače kada čuje himnu. Da smo se predali četnicima oni bi se predali NATO-u, multinacionalkama, Amerima, Kinezima…Sve bi bilo isto ali ne bi bilo mrtvih heroja koji nam u ove svečane hrvatske dane griju dušu. Da, to ne bi bilo to.
Imate pravo. Slavite. I govorite okolo da smo u ratu pobijedili. I da sam ja luda. I da ste vi svoj na svome. I da ste ovo čekali od stoljeća sedmog. A ja sam izdajica domovine. I jesam.
"Ovo" ja ne držim svojim toplim domom, za "ovo" se nikad nisam borila ni ja ni nitko moj. Plješćite. Mašite zastavicama. Plačite dok budete gledali fotografiju svoga mrtvog djeteta. I mislite kako se isplatilo. Baš me briga. Ja ću na prozor objesiti crnu krpu na pola koplja"
Imate pravo. Slavite. I govorite okolo da smo u ratu pobijedili. I da sam ja luda. I da ste vi svoj na svome. I da ste ovo čekali od stoljeća sedmog. A ja sam izdajica domovine. I jesam.
"Ovo" ja ne držim svojim toplim domom, za "ovo" se nikad nisam borila ni ja ni nitko moj. Plješćite. Mašite zastavicama. Plačite dok budete gledali fotografiju svoga mrtvog djeteta. I mislite kako se isplatilo. Baš me briga. Ja ću na prozor objesiti crnu krpu na pola koplja"
Andrija Hebrang: Zlo se infiltriralo u medije da bi širilo pesimizam i negativan stav prema državi
Da je Hrvatska uoči 20. rođendana izgubila nacionalni identitet, ponos i samopouzdanje, uvjeren je HDZ-ov potpredsjednik Andrija Hebrang. Za to optužuje, kako kaže, malobrojnu, ali vrlo aktivnu skupinu koja briše našu povijest i dezinformira našu mladost.
"Ta malobrojna skupina unosi pesimizam, ne bi li naši građani zauzeli negativan stav prema državi, ta je skupina od 1990.-92. čučala, skrivala se i čekala kako će sve završiti. U međuvremenu se infiltrirala u sve društvene skupine, preuzela medije i preoblikovala povijesnu istinu u laže", kaže za Index Hebrang.
Što je s privatizacijskom pljačkom epskih razmjera iz devedesetih, što je s HDZ-ovim korupcijskim aferama iz zadnjih nekoliko godina koje su kao tsunami opelješile milijarde kuna iz proračuna, pitamo Hebranga. Tvrdi da je baš on mnogo puta iznio podatke Državne revizije koji govore suprotno.
"Što se tiče privatizacijske pljačke, ti podaci govore da je bilo desetak posto privatizacija s kaznenim djelom, a to je bolje od bilo koje postkomunističke zemlje. Što se tiče dokazane i nedokazane pljačke tu smo u europskom prosjeku: pogledajte procese protiv europarlamentaraca, pogledajte koliko je u zadnjih deset godina bivših premijera završilo u zatvoru. Po zlu smo, dakle, negdje u prosjeku, kaže Hebrang, i dodaje da će na sutrašnji Dan državnosti u zagrebačkoj Ilici biti istaknuto zastava "za nabrojati na prste jedne ruke".
"Ta malobrojna skupina unosi pesimizam, ne bi li naši građani zauzeli negativan stav prema državi, ta je skupina od 1990.-92. čučala, skrivala se i čekala kako će sve završiti. U međuvremenu se infiltrirala u sve društvene skupine, preuzela medije i preoblikovala povijesnu istinu u laže", kaže za Index Hebrang.
Što je s privatizacijskom pljačkom epskih razmjera iz devedesetih, što je s HDZ-ovim korupcijskim aferama iz zadnjih nekoliko godina koje su kao tsunami opelješile milijarde kuna iz proračuna, pitamo Hebranga. Tvrdi da je baš on mnogo puta iznio podatke Državne revizije koji govore suprotno.
"Što se tiče privatizacijske pljačke, ti podaci govore da je bilo desetak posto privatizacija s kaznenim djelom, a to je bolje od bilo koje postkomunističke zemlje. Što se tiče dokazane i nedokazane pljačke tu smo u europskom prosjeku: pogledajte procese protiv europarlamentaraca, pogledajte koliko je u zadnjih deset godina bivših premijera završilo u zatvoru. Po zlu smo, dakle, negdje u prosjeku, kaže Hebrang, i dodaje da će na sutrašnji Dan državnosti u zagrebačkoj Ilici biti istaknuto zastava "za nabrojati na prste jedne ruke".
Nema komentara:
Objavi komentar