Birajmo ljude koji su pokazali ljubav za svoju domovinu i narod, ponos i spremnost za osobnu žrtvu u obrani nacionalnoga identiteta i nacionalnih interesa

1. Europska unija

Svakako da je jedno od najvažnijih pitanja gdje ne smijemo pogriješiti je odnos Hrvatske i Europske unije. I tu je Hrvatska podijeljena. Potrebno je puno napora i mudrosti da se dođe do ispravnog odgovora. Franjo Tuđman je vjerovao da je stvaranje samostalne Hrvatske samo prvo poluvrijeme a da je konačni cilj udruživanje Hrvatske u NATO i Europsku uniju u svoju prirodnu, kulturnu i civilizacijsku zajednicu ali je bio spreman čvrsto braniti nacionalni suverenitet i samostalnost i ravnopravnost Hrvatske u tim integracijama. Mislim da je zato pogrešno emocionalno opredjeljivanje za i protiv Europske unije.

Problem je mnogo složeniji. Tu treba puno mudrosti, diferencirane politike, svakako puno argumenata i rasprava jer i u ovom pitanju Hrvatska ne smije pogriješiti. Za mene Hrvatska pripada Zapadu a ne Istoku. Za mene Hrvatska nije nikada bila Jugoistok Europe nego Srednja Europa. Zato oni koji olako zbog svega onog lošeg što nam rade pojedine zemlje Europske unije razmišljaju samo emocionalno nisu u pravu. Točno je da postoje zemlje Europske unije koje nas neopravdano muče, koje nas koče, koje nas žele kontrolirati, koje donose odluke koje moraju izazvati bijes i ogorčenje kod ljudi.

Ja idem tako daleko da čak mislim, da neke zemlje poput Britanije, Nizozemske, Francuske i onih koji ih podržavaju, namjerno nepravdama prema Hrvatskoj žele da mi Hrvati sami odustanemo od Europske unije da odbijemo ulazak i na taj način ostvarimo ono što oni ustvari žele. A žele nas ostaviti u zajednici sa Srbijom na jugoistoku Europe i onda jednog dana zajednički povezati nas s Europskom unijom ako se ona prije ne raspadne. Zato se zalažem da na referendumu glasujemo ne na temelju emocija nego razuma. I osobno dvojim. Emocionalno zbog svih poniženja kojima smo izloženi volio bih glasati protiv RECI NE EU-ROPSKOJ UNIJI

2. O krivotvorenju prošlosti

Krivotvorenje prošlosti hrvatskoga naroda, prekrajanje prošlosti kako bi se uništio nacionalni identitet hrvatskog naroda, kako bi se ugasila svjetlost prošlosti koja osvjetljuje put u budućnost, kako bi se krivotvorenjem prošlost uskladila s nametnutom politikom hrvatskom narodu, ustvari protuhrvatskom politikom i interesima gospodara svijeta na jugoistoku Europe su pogubni i kobni ne samo zbog pretvaranja laži u istinu, nego su i pogubni za dostojanstvo ne samo hrvatskog naroda, nego i svakog čovjeka kao osobe jer ugrožava njegov kontinuitet, povezanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Stalno prekrajanje prošlosti pogubno utiče na život hrvatskog čovjeka i čovjek pojedinac i hrvatski narod gube kontinuitet, gube sposobnost orijentacije i djelovanja.

Sustavno se medijskim terorom, terorom nevladinih udruga, obavještajnih službi i novih tehnologija, ljudi onemogućavaju da misle svojom glavom, ubija se u njima volja da odlučuju o svojoj sudbini. Laži, iluzije i prividi postaju stvarnost kada većina ljudi počnu te laži, iluzije prihvaćati kao istinu. Dolazi do inverzije, sve postaje suprotno od toga što je: rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć. Ljudi se uvjeravaju da ne vjeruju zdravom razumu, da nije istina ono što su doživjeli i vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima. Stvara se klima u kojoj je hereza nad herezama vjerovanje u zdrav razum.

Ponavljaju se u suvremenom društvu biblijska vremena, citirat ću proroka Izajiju:

"SLUŠAT ĆETE, SLUŠAT A NEĆETE RAZUMIJETI

GLEDAT ĆETE, GLEDAT A NEĆETE VIDJETI

JER USALILO SE SRCE NARODA OVOGA

UŠI ZAČEPIŠE

OČI ZATVORIŠE

DA OČIMA NE VIDE

DA UŠIMA NE ČUJU

SRCEM NE RAZUMIJU."

Čovjekova duša (svijest) je bojno polje na kojem ratuju prošlost i budućnost. Čovjekov identitet je sjećanje na prošlost i ono što je danas, ali u svakom čovjeku je i budućnost koja će vremenski tek nastupiti. Narod bez prošlosti je narod bez budućnosti.

Ako hoćeš obezglaviti narod onda mu sasjeci njegove korijenje i narod će uvenuti. Prošlost je ono što čini čovjeka čovjekom, što mu daje identitet. Isto tako i svakom narodu identitet daje njegova prošlost. Ako se ta prošlost ukine, ako se krivotvori onda čovjek prestaje biti osobnost, gubi svoj identitet kao što i narod ne samo što gubi svoj identitet nego i prestaje postojati kao narod.

Kako se tomu suprotstaviti? Hrvat se ne postaje ni po krvi, ni po ocu, ni po majci, ni po precima ni hrvatskim genima, ne postaje se ni prihvaćanjem hrvatske kulture, običaja, jezika, nacionalnih vrijednosti, niti životom u zajednici s pripadnicima hrvatskoga naroda. Iako sve to zajedno bitno utječe na formiranje savjesti i svijesti svakog čovjeka, te utječe na njegov identitet i sustav vrijednosti pa tako i na nacionalni identitet, sve navedeno nije dovoljno za određivanje nacionalnog identiteta pojedinog čovjeka. Sve navedeno samo su povoljne okolnosti za stvaranje nacionalnog identiteta jer se Hrvat postaje samo postojanjem emocionalne povezanosti sa svojim narodom, dobrovoljnim i svjesnim opredjeljenjem i vlastitom odlukom.

Jer sve te okolnosti i preduvjeti mogu postojati, a da čovjek ne osjeća nikakvu nacionalnu pripadnost. Može biti netko Hrvat i podrijetlom, može živjeti njegova obitelj generacijama u zajednici s drugim Hrvatima, može prihvatiti jezik, kulturu, tradiciju, običaje, a da ipak usprkos svemu tome ni na koji način nije emocionalno vezan za svoj narod, da se ne osjeća pripadnikom hrvatskog naroda. Dakle, hrvatstvo kao i svaka druga nacionalna pripadnost emocionalna je i svjesna pripadnost. Dakle da ponovim: Hrvat se postaje subjektivno, osjećajno, dobrovoljno, svjesno. Zato su pripadnost hrvatskom narodu, domoljublje i spremnost za žrtvovanje za hrvatski narod osobna karakteristika svakoga pojedinog Hrvata i njegov emocionalni i subjektivni izbor.

Bez emocija, bez ljubavi, bez svojevrsne opijenosti i zanesenosti, bez poštivanja tradicije svojega naroda i prihvaćanja kolektivne svijesti kao nečega važnoga i lijepoga hrvatski identitet svodi se na puku formu bez značaja za život pojedinca. Problem je hrvatskog naroda što su Hrvatskom zavladale političke, medijske, kulturne i gospodarske elite koje ne vole svoj hrvatski narod ili nedovoljno vole, koje se izjašnjavaju kao formalni Hrvati ali bez emotivnog naboja i ljubavi, te se olako odriču obrane nacionalnog identiteta i nacionalnih interesa.

3. Ne smijemo ponovno pogriješiti na izborima

Pogubno je za Hrvatsku da je podijeljena na ideološko suprotstavljene desnicu i ljevicu jer to vodi prema obnavljanju krvavih mostova iz prošlosti. Hrvatskoj je potrebna kao korekcija, kao spas nova politička snaga koja ne će biti niti crvena niti crna, koja će biti katolička, kršćanska, obiteljska, demokratska a koju će činiti novi ljudi koji vole Hrvatsku. Dakle, za mene je najvažniji kriterij da izaberemo ljude koji su moralno čisti, koji su stručni, koji su domoljubi i koji žele mijenjati naše društvo, koji se ne boje rizika, koji vjeruju u uspjeh. Mislim da nikada nije bila tako povoljna situacija da se relativno brzo izgradi i onda pobijedi takva politička opcija. Posjet Pape mogao bi ubrzati te procese i proširiti šanse da se katolici Hrvati probude iz apatije i da shvate da je ipak sudbina u našim rukama, još uvijek usprkos moćnih antihrvatskih snaga.

Dakle, najvažnije je da hrvatski narod opet ne pogriješi na izborima. A mi intelektualci dužni smo pomoći da se profiliraju novi mladi političari i političarke te im dati moralnu i svaku drugu potporu. Osobno mislim da treba stvoriti nešto što je između pokreta i stranke, a da postojeće stranke trebaju pristupiti tom pokretu, stranci na temelju zajedničkoga programa. Ne vjerujem u udruživanje malih stranaka kao alternative. Jer su to rogovi u vreći s puno osobnih ambicija i s njihovim udruživanjem nema sinergije.

U dvojbi braniti naš nacionalni identitet ili se pokoriti interesima moćnih sila i radi svojih osobnih interesa žrtvovati naš nacionalni identitet, slobodu i danas mnogi pripadnici hrvatskog naroda izabiru dobar život za sebe i pristaju služiti stranim gospodarima. Zato treba na idućim izborima kao ključni kriterij izbora postaviti zahtjev da se biraju ljudi koji su pokazali ljubav za svoju domovinu i narod, ponos i spremnost za osobnu žrtvu u obrani nacionalnoga identiteta i nacionalnih interesa. Velika većina hrvatskoga naroda, što su pokazale i reakcije na nepravednu presudu Gotovini i Markaču, nije spremna odreći se istine o našoj prošlosti, nije spremna žrtvovati na oltar globalizma i lažnog europeizma svoje junake, ali pod pritiskom medijske manipulacije i zbog neorganiziranosti domoljubnih snaga opet se može dogoditi da će hrvatski narod ponovno na izborima izabrati one koji nedovoljno vole svoju domovinu pa čak i one koji sustavno rade protiv interesa svoje domovine, koji su peta protuhrvatska kolona i koji ponovo na stotinu načina pokušavaju uvjeriti hrvatski narod da je laž istina a istina laž, koji tvrde da nam nema druge nego prihvatiti Haašku nepravdu kao pravdu, da nije u nacionalnom interesu buniti se protiv nepravde, nego da trebamo pljeskati Haaškom sudu i njegovim sponzorima, te da moramo bespogovorno slušati strane gospodare i provoditi njihove ultimatume.

Izbori su blizu, nema puno vremena za uspješno djelovanje. Do izbora dosta će se dogoditi važnih događaja koji mogu presudno utjecati na rezultat izbora. Ovih dana dogodila su se dva krupna događaja. Proslavljena je dvadeseta obljetnica hrvatskih Oružanih snaga i objavljen je program posjeta Svetog Oca Hrvatskoj. Vodeći ljudi „kukuriku koalicije“ nisu došli na obilježavanje svečanosti dvadesete obljetnice Oružanih snaga Hrvatske čime su poslali jasne poruke hrvatskome narodu i braniteljima što ih čeka ako pobijede na idućim izborima. Upravo sada kada su prvostupanjskim Haaškim presudama državno i vojno vodstvo Hrvatske, ali i Oluja u cjelini, neistinama proglašeni ''udruženim zločinačkim pothvatom'' nedopustivo je ne doći na proslavu. To je poruka braniteljima da će u slučaju pobjede „kukuriku koalicije“ nastupiti teški dani, da će se nastaviti progon hrvatskih branitelja, da se ne će braniti istina o Domovinskome ratu.

To je uvrjeda svim braniteljima ali i uvrjeda brojnim članovima SDP-a i HNS-a koji su se kao dragovoljci borili za slobodu hrvatskoga naroda. To je uvrjeda svima koji su sudjelovali u Oluji i za koje je Oluja ponos a ne zločinački pothvat. Još je veći šok izazvala najava Zorana Milanovića, Radimira Čačića i Vesne Pusić da ne će doći na susret sa Svetim Ocem u Hrvatsko narodno kazalište. Kako se Zoran Milanović već ponaša kao budući premijer, kako je siguran da će biti budući premijer, kako se Čačić i Pusićka ponašaju kao budući potpredsjednik Vlade i ministrica vanjskih poslova bojkot Svetog Oca je necivilizacijski i nedržavnički potez, čak se može reći uvrjedljiv.

Međutim, u svemu zlu uvijek ima i nečeg dobrog. Mislim da će to pomoći hrvatskome narodu i katoličkoj većini da shvate da ovaj puta na izborima ne smiju pogriješiti, da su dužni izaći na izbore i glasovati za političku opciju koja će znati braniti hrvatske nacionalne interese i koja ne će dozvoliti da se vrati Hrvatska na olovna vremena borbenog ateizma. Uvjeren sam da će to pridonijeti da se probudi hrvatski katolički narod, da shvati da je sudbina ipak u našim rukama, da mi ne možemo promijeniti ni američku, ni rusku, ni britansku, ni muslimanku ni srpsku politiku, ali da možemo i moramo promijeniti vlastitu politiku, da trebamo stvoriti kritičnu masu za promjene. Kako se ona može stvoriti? Tako da svaki Hrvat koji voli svoju domovinu stalno sam sebe pita što ja mogu učiniti, što moram učiniti, što je moja dužnost, kako djelovati, kako se organizirati.

Svi smo nezadovoljni, svi tražimo da se drugi mijenjaju ali najmanje smo spremni mijenjati sebe i svoje ponašanje. Svatko od nas mora biti spreman sebe mijenjati i svoje ponašanje. Moralan čovjek stalno kritički analizira svoje ponašanje, nastoji biti bolji, nastoji se više boriti protiv zla, više činiti dobro, nastoji ne biti ravnodušan prema zlu koje se oko njega širi.

4. Kakva nam treba sloga?

Treba nam sloga i zajedništvo ali sloga na istini i pravdi. Ne treba nam sloga poštenog čovjeka i lopova, ne treba nam sloga pete protuhrvatske kolone i hrvatskih domoljuba, ne treba nam sloga između žrtava i njihovih krvnika, ne treba nam sloga na laži i nepravdi. Treba nam sloga na istini, poštenju i pravdi. Biblija je izvor mudrosti. Tako ću ponovno kao inspiraciju citirati Bibliju:

"Isus je rekao ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne nisam došao donijeti mir nego mač." Isus je "put, istina i život". Zato je došao razdijeliti mačem istinu od laži, dobro od zla, poštenje od nepoštenja. Istina dijeli ljude više nego bilo što drugo. Dalje kaže Isusu: "Pisano je Dom će se moj zvati Dom molitve a vi od njega činite pećinu razbojničku." Dakle, Isus je propovijedao oprost ali je i smatrao da je grijeh oprostiti ono što se ne smije oprostiti.

Hrvatskom narodu treba Isusov duhovni i moralni mač koji će razdvojiti istinu od laži, koji će onemogućiti petu haašku kolonu i udruženi zločinački pothvat na čelu sa Stjepanom Mesićem protiv hrvatskoga naroda. Dakle, treba onemogućiti one koji izdaju vlastiti narod za malo vlasti, za svoje karijere i interese, treba onemogućiti one u Bosni i Hercegovini koji su za malo vlasti izdali i izdaju hrvatske nacionalne interese i koji pristaju biti sluge Zlatka Lagumdžije i bošnjačkih elita koje žele suvereno vladati Bosnom i Hercegovinom oduzimajući prava Hrvatima na ravnopravnost, pravo da izaberu vlastite predstavnike.

Dakle, nužno je reći raznim hrvatskim "Sejdima Bajramovićima" tko su i koje treba natjerati na ostavke. I pravaši u Hrvatskoj ne mogu voditi dvostruku politiku, ne mogu prikazivati svoju stranku kao tvrdu, pravašku, hrvatsku stranku a ne osuditi lažne pravaše u Bosni i Hercegovini koji su za malo vlasti postali "Sejde Bajramovići" Zlatka Lagumdžije. Moraju ih upravo hrvatski pravaši i radi svoje vjerodostojnosti pozvati ih da se priključe Hrvatskome narodnom saboru i hrvatskoj koaliciji u Bosni i Hercegovini.

Treba nam duhovni i moralni mač koji će na budućim izborima onemogućiti sve one koji su od Lijepe naše učinili jazbinu razbojničku. Koji su se nemoralno i nezakonito obogatili i nanijeli velike štete našoj državi. Treba nam duhovni i moralni mač koji će razotkriti lažnu, novu pravednost koja rehabilitira Titu, kapu partizanku kao simbol ljubavi i slobode koja je spremna prihvatiti pomirbu sa Srbijom ne na istini nego na krivotvorinama i laži. Hrvatskome narodu je potrebna velika duhovna obnova, potreban je novi nacionalni pokret i sloga i jedinstvo, ali ne lažno jedinstvo i lažna sloga, potrebna je sloga domoljuba, poštenih, odlučnih i moralnih ljudi. Ali su nam potrebne i sjekire koje će svako debelo stablo koje ne donosi dobroga roda posjeći i u oganj baciti. Potrebno je razdvojiti istinu od laži, dobro od zla, poštenje od nepoštenja. Hrvatski domoljubi moraju kao i Isus imati u ruci metlu, počistiti svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu a pljevu spaliti ognjem neugasivim.

I još jedna poruka iz Biblije:

"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Ne sudite da ne budete suđeni

Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni!

I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se!

Dobar čovjek iz riznice dobra vadi dobro a zao čovjek iz riznice zla vadi zlo.

Što gledaš trun u oku brata svojega a brvno u oku svome ne opažaš.

Licemjerje izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti i izvaditi trun iz oka bratova."

Mi, ova generacija hrvatskoga naroda pored svih problema spadamo u najsretniju generaciju hrvatskoga naroda jer imamo sreću živjeti u iznimno burnim povijesnim vremenima u kojima je hrvatski narod nakon stoljeća borbe obnovio hrvatsku državu kao suvremenu državu. Za mjesec dana slavimo 20-u godišnjicu naše države. Međutim, ne smijemo zaboraviti da hrvatsko nacionalno pitanje nije riješeno i da mi, ova generacija hrvatskoga naroda, ne ćemo uspješno izvršiti svoju povijesnu misiju ako u presudnim ovim sudbinskim danima koji slijede ne donesemo ispravne odluke. Ako još jedanput ne obranimo istinu o Domovinskome ratu, ako ne obranimo naš nacionalni identitet i opstojnost hrvatske države, ako se ne izborimo za opstanak i ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako ponovno ne stvorimo zajedništvo hrvatskoga naroda kao jednoga jedinstvenog naroda sa dvije države i raseljenog naroda širom svijeta.

To zajedništvo moguće je stvoriti samo na patriotizmu, domoljublju ali i odlučnosti da se politički djeluje, da se na izborima izaberu ljudi koji prije svega vole svoj narod i koji će biti u stanju oduprijeti se pritiscima, koji će biti dovoljno hrabri i sposobni organizirati hrvatski narod u obrani temeljnih vrijednosti na kojima smo stvorili i obranili Hrvatsku kao suverenu nacionalnu državu hrvatskoga naroda.