HRVATSKOJ ODANI SINOVI I KĆERI 
Evo što stoji, crno na bijelo, zapisano u hrvatskome Ustavu, a Ustav je najviši zakon svake pa i ove, uistinu, jadne države:
«Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja. Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva anti-hitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi».
Dakle, tom odlukom zapisanom u hrvatskome Ustavu stavlja se izvan zakona 27. srpanj kao nekadašnji Dan ustanka u RH; ili: zabranjuje se njegova proslava!!! E, ali nije baš tako kako u Ustavu piše, sumorna realnost je sasvim drukčija. Naime, Hrvatska je valjda jedina nedemokratska država demokratske Europe koja ima dva Dana antifašističke borbe, jedan se sasvim legalno slavi u šumi Brezovica kod Siska a drugi, doduše 'ilegalno' - ali bez ikakve zakonske zapreke, u četnikoidnom Srbu.
To je povprilici jednako apsurdno kao što su u Srbiji priznata dva paralelna antifašistička pokreta, jedan je Titov –partizanski, a onaj drugi je čiča Draže - četnički…, što nimalo ne smeta našim licemjernim 'antifašistima' na čelu s njihovim počasnim predsjednikom, drugom Stipom Mesićem!
Ova proslava četnikoidnog derneka u Srbu je dokinuta nakon našega protu-četničkog Domovinskog rata, a sve zbog povijesne neistine pa je on danas u cijelosti i po hrvatskom Ustavu 'ilegalan'. Ali ni to nimalo ne smeta domaćim balvanašama i njihovim orjunaškim sponzorima, političkim mentorima, da ga i dalje slave kao i prije Domovinskoga rata. Taj 'povijesni' nadnevak postoji samo u glavama zadrtih četnikoida tipa Milorada Pupavca ili Slobodana Uzelca ali i u glavurdama hrvatskih orjunaša/šica tipa europeizirane Vesne Pusić, koja pred olinjalim, 'antifašističkim' četnicima VI. ličke gromoglasno dreči: 'drugovi borci, borba još nije završila' (izjavila to 'naša' orjunašica u Srbu, 27. srpnja 2009. godine)!
Koja to borba nije završila, drugarice Vesna, zar mislite na 'borbu' vašeg strica Grge Anđelinovića i pokolja Hrvata na Jelačić-placu prosinca 1918. godine!? Ustvari, licemjerna hrvatska Vlada Jadranke Kosor tolerira ovo notorno kršenje Ustava zbog čisto pragmatičnih razloga kako bi očuvala poziciju vlasti u koaliciji s Uzelčevim četnikoidima ili, kako to narod lijepo kaže, s jednom stražnjicom sjedi na dvije stolice. Uzelac, naime, otvoreno ucjenjuje: ili spomenik četnicima ili izlazimo iz (nakaradne!, nap.a.) koalicije!
A da je tomu tako, pa, pročitajmo i slijedeću, sasvim frišku odluku 'hrvatske' Vlade; preneseno s t-portala:
Dan četničkog ustanka u Srbu
„Datum objave: 13. 5. 2010. 21:08 Autor: V. P. P./Hina“
«Vlada je na današnjem zatvorenom dijelu sjednice (skrivećki od javnosti, poput pravih lopova, nap.a.) odobrila iz proračunskih zaliha 2.163.267 kuna za obnovu spomenika u Srbu! Protiv obnove, tj. izdavanja proračunskih sredstava za nju nekoliko su se puta pobunili zavičajni klubovi Hrvata iz Like.
Naime, spomenik u Srbu podignut je u spomen na ustanak od 27. srpnja 1941, kada se (srpski, nap.a.) narod Like, prema službenoj povijesti(?), pobunio protiv fašističke okupacije (u to vrijeme je i mjesto Srb bilo pod talijanskom, dakle, fašističkom 'ingerencijom'… a domaći četnici Đoke Jovanića i talijanski fašisti bili su braća po oružju!, nap.a.).
No kritičari, potkrepljujući stavove povijesnim izvorima tvrde kako su pod krinkom antifašizma, pripadnici četničkog pokreta toga dana započeli genocid protjerivanjem i ubojstvima katoličkog i muslimanskog stanovništva Like. Pritom je posebno stradalo jedino mjesto s većinski hrvatskim stanovništvom, Boričevac».
A to je živa, povijesna istina!
Međutim, četnički pokret nije bio samo u Lici, uz talijansku-fašističku asistenciju i podršku domaće Orjune on je bio jak i u srednjoj Dalmaciji posebno do rujna 1943., sve do sloma talijanskog fašizma.
Navest ću samo jedan primjer!
O nadnevku 1. listopada 2002.:
Crkva sv. Ciprijana, selo Gata ponad Omiša, okupio se narod uz veličanstveni memento popu glagoljašu, koji uzdignutom rukom upozorava da povijest ovoga, hrvatskog naroda nije od jučer!
Skromni kameni sarkofag, vječni počinak nevinih muževa, žena, djece, staraca, mučki i okrutno ubijenih!
Suncem okupana sela pod Mosorom, škrta zemlja, vinogradi, bajami, smokve, gatski krumpir i gatski soparnik, pršut i vino! Mnoštvo naroda u crkvi, pred njom, slušaju s pomnjom, i pokojom suzom, imena i prezimena očeva i majki, djedova i baka, rodbine nestale u divljanju mračnih sila neljudskih spodoba!
Ali nije tako idilično bilo i prije 60 godina!
Dana 30. rujna 1942. u pet kamiona u organizaciji splitske Orjune stiglo je iz Splita 150 četnika. Zaustaviše se u krčmi u Dugom Ratu, za okrjepu, nališe se crnjaka, pade i pesma... sprem’te se, sprem’te četnici, silna će borba da bude...! Iz Omiša, pod talijanskom okupacijom, te večeri 'hrabri bersaglieri' ispališe tridesetak minobacačkih projektila u pravcu Gata, najavljujući krvavi pir!
Ujutro 1. listopada uputi se banda vuka s Dinare, popa Đujića, pod zapovjedništvom četničkog vojvode, Mane Rokvića, u Gata!Kod Gatskih vodenica sretoše 9 mljekarica na putu za Omiš, poklaše ih na pravdi Boga! A kasnije, od 1. listopada u 7.30 do sutradan u podne više od stotinu mještana pitomih sela, više od 160 kuća popaljenih, a četničke zvijeri proliše i devet vagona mladog vina, koje nisu stigli polokati!
Ubijali su nožem, a pucali u one koji su pokušali bježati! A preživjeli ostadoše rijetki, djeca, skrivena pod toplim tijelom tek ubijene matere, danas djedovi i bake!
Pop Đujić je, kažu svjedoci, u to vrijeme pio na miru kavu usred Omiša, na Fošalu! Kasnije je otišao u Italiju, postao i državljanin Amerike, umro 'čiste savesti' kao 92-godišnjak! New York Times mu je u počast i odu napisao, pop-ubojica s krstom na prsima i nožem u zubima! Zaključak i prijedlog: Pa, gospodo drugovi s Pantovčaka i Markova trga, promijenite Ustavni zakon o državnim blagdanima kako bi reanimirali četništvo, proglasite istovjetnost četničkog pokreta i partizanštine jednako kao što je to i Srbija napravila a ispred Titove vile na Pantovčaku naćulite jedan spomenik Draži Mihailoviću kako bi hrvatski narod bio na čistu što ga čeka i kud ga vodite!
Damir Kalafatić, Omiš
SVEČANA proslava 65. obljetnice antifašističkog ustanka u Hrvatskoj i Dana antifašističke borbe održana je danas u šumi Brezovici kod Siska, a na dosad najvećoj proslavi ustroja prve organizirane i oružane antifašističke postrojbe u tada porobljenoj Europi bilo je više stotina sudionika, među kojima i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.
U Brezovici je na današnji dan 1941. osnovan Prvi partizanski odred u kojem su većinom bili sisački Hrvati, antifašisti i komunisti.
Predsjednik Mesić na proslavi je istaknuo da je osnutak tog odreda bio prekretnica u povijesti kojom su udareni temelji na kojima počiva današnja Hrvatska.
Rekao je da je antifašistička borba spasila čast hrvatskog naroda kada se među Hrvatima našlo i onih koji su bili spremni provoditi politiku okupatora i stati na stranu terora.
Istaknuo je da je ustanak koji je počeo u Brezovici najuspješniji bio u Hrvatskoj, gdje je privukao najviše pristaša i rezultirao "najvećim oslobođenim teritorijem u okupiranoj Europi". Bio je to ustanak kojemu je na čelu stajao Hrvat Josip Broz, a povijest će ga upamtiti pod imenom Tito, dodao je.
"U proteklih 15 godina bili smo, nažalost, svjedoci pokušaja, čak i vrlo agresivnih, da se ponovno piše povijest 2. svjetskog rata, i to na ovim prostorima", rekao je ističući kako to nećemo nikada dopustiti zbog povijesne istine i zbog naše budućnosti.
"Istina je - na čelu antifašističkog pokreta stajali su komunisti, ali većina antifašista nisu bili komunisti. Istina je - u borbi za oslobođenje Hrvatske u velikom broju sudjelovali su i Srbi iz Hrvatske, ali to nije bila ni borba koju su vodili samo Srbi, niti je to bila borba protiv Hrvatske. Nacionalni sastav Sisačkog odreda to najbolje i pokazuje", rekao je, dodajući da je to bila borba protiv okupatora i njegovih slugu, nacizma i fašizma, antihitlerovska borba.
Napomenuo je da su u toj borbi sudjelovali i Nijemci i Talijani i Česi i druge manjine, čak i pripadnici neprijateljskih postrojba koji su prešli na stranu narodnooslobodilačke vojske, i da se tom borbom "nije dirigiralo iz savezničkih prijestolnica".
"Bilo je i na pobjedničkoj strani stvari koje se nisu smjele dozvoliti. Bilo je i zločina, i to nije dobro, ali, za razliku od nacizma i fašizma, koji su zločin imali u ideji i njenoj realizaciji, antifašizam je u svojoj ideji čist. Antifašizma se nitko ne treba sramiti, mada se mora priznati da je i u njegovim redovima tu i tamo bilo nedozvoljenih radnji", izjavio je predsjednik Mesić.
Rekao je kako sve ima povijesni kontekst, dodajući da ga ima i Jasenovac, gdje se sustavno ubijalo ljude samo zato što su bili Srbi, Židovi, Romi ili pak Hvati koji su se usudili misliti drukčije od kvinsliške vlasti.
"Svoj povijesni kontekst ima i Bleiburg, gdje su saveznici predali partizanskim snagama veliku i šaroliku skupinu vojnika i civila, i Hrvata, i Srba, i Crnogoraca, i Slovenaca, ustaša, domobrana, četnika i belogardijaca, koja se povlačila odbijajući predaju punih tjedan dana nakon što je rat završio. Mada je među njima bilo dosta onih koji su zaslužili kaznu, ono što se događalo poslije Bleiburga ne može se nikako odobriti, ali ne smije se niti falsificirati", istaknuo je Mesić.
"Treba raščistiti s pričom da se poslije Bleiburga smišljeno i sustavno likvidiralo Hrvate, da se likvidiralo po nacionalnom ključu", rekao je, ustvrdivši kako to nije istina.
"Svaka likvidacija bez suda je apsolutno neprihvatljiva, likvidiralo se neprijatelja bez obzira na njegovu nacionalnost, i Hrvate, i Srbe, i Crnogorce, i Slovence, i ustaše, i četnike i belogardijce. Bila je to osveta pobjednika nad neprijateljem koji nije htio prihvatiti poraz i predaju, koji je, da bi olakšao svoj bijeg, povukao u povlačenje i veliki broj civila. Ono što treba osuditi i odbaciti mi osuđujemo i odbacujemo, ali falsifikate ne prihvaćamo. Povijesna laž ne smije dobiti pravo građanstva u našoj zemlji", rekao je predsjednik Mesić.
Proslavu, održanu pod pokroviteljstvom predsjednika Mesića, organizirali su Sisačko-moslavačka županija i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Nazočilo je više stotina antifašista iz svih krajeva Hrvatske te državna izaslanstava, predstavnici političkih stranaka, veleposlanstava te partizana iz Italije i antifašističkih udruga iz Slovenije i BiH.
Kod spomenika u Brezovici počast poginulima odali su, uz ostale, predsjednik Mesić, izaslanstva Sabora i Vlade, na čelu s potpredsjednicom Vesnom Pusić i ministrom obrane Berislavom Rončevićem, te izaslanstva SABH, Koordinacije židovskih općina Hrvatske, srpske nacionalne manjine, lokalnih vlasti i političkih stranaka.
Foto: FAH
«Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja. Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva anti-hitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi».
Dakle, tom odlukom zapisanom u hrvatskome Ustavu stavlja se izvan zakona 27. srpanj kao nekadašnji Dan ustanka u RH; ili: zabranjuje se njegova proslava!!! E, ali nije baš tako kako u Ustavu piše, sumorna realnost je sasvim drukčija. Naime, Hrvatska je valjda jedina nedemokratska država demokratske Europe koja ima dva Dana antifašističke borbe, jedan se sasvim legalno slavi u šumi Brezovica kod Siska a drugi, doduše 'ilegalno' - ali bez ikakve zakonske zapreke, u četnikoidnom Srbu.
To je povprilici jednako apsurdno kao što su u Srbiji priznata dva paralelna antifašistička pokreta, jedan je Titov –partizanski, a onaj drugi je čiča Draže - četnički…, što nimalo ne smeta našim licemjernim 'antifašistima' na čelu s njihovim počasnim predsjednikom, drugom Stipom Mesićem!
Ova proslava četnikoidnog derneka u Srbu je dokinuta nakon našega protu-četničkog Domovinskog rata, a sve zbog povijesne neistine pa je on danas u cijelosti i po hrvatskom Ustavu 'ilegalan'. Ali ni to nimalo ne smeta domaćim balvanašama i njihovim orjunaškim sponzorima, političkim mentorima, da ga i dalje slave kao i prije Domovinskoga rata. Taj 'povijesni' nadnevak postoji samo u glavama zadrtih četnikoida tipa Milorada Pupavca ili Slobodana Uzelca ali i u glavurdama hrvatskih orjunaša/šica tipa europeizirane Vesne Pusić, koja pred olinjalim, 'antifašističkim' četnicima VI. ličke gromoglasno dreči: 'drugovi borci, borba još nije završila' (izjavila to 'naša' orjunašica u Srbu, 27. srpnja 2009. godine)!
Koja to borba nije završila, drugarice Vesna, zar mislite na 'borbu' vašeg strica Grge Anđelinovića i pokolja Hrvata na Jelačić-placu prosinca 1918. godine!? Ustvari, licemjerna hrvatska Vlada Jadranke Kosor tolerira ovo notorno kršenje Ustava zbog čisto pragmatičnih razloga kako bi očuvala poziciju vlasti u koaliciji s Uzelčevim četnikoidima ili, kako to narod lijepo kaže, s jednom stražnjicom sjedi na dvije stolice. Uzelac, naime, otvoreno ucjenjuje: ili spomenik četnicima ili izlazimo iz (nakaradne!, nap.a.) koalicije!
A da je tomu tako, pa, pročitajmo i slijedeću, sasvim frišku odluku 'hrvatske' Vlade; preneseno s t-portala:
Dan četničkog ustanka u Srbu
„Datum objave: 13. 5. 2010. 21:08 Autor: V. P. P./Hina“
«Vlada je na današnjem zatvorenom dijelu sjednice (skrivećki od javnosti, poput pravih lopova, nap.a.) odobrila iz proračunskih zaliha 2.163.267 kuna za obnovu spomenika u Srbu! Protiv obnove, tj. izdavanja proračunskih sredstava za nju nekoliko su se puta pobunili zavičajni klubovi Hrvata iz Like.
Naime, spomenik u Srbu podignut je u spomen na ustanak od 27. srpnja 1941, kada se (srpski, nap.a.) narod Like, prema službenoj povijesti(?), pobunio protiv fašističke okupacije (u to vrijeme je i mjesto Srb bilo pod talijanskom, dakle, fašističkom 'ingerencijom'… a domaći četnici Đoke Jovanića i talijanski fašisti bili su braća po oružju!, nap.a.).
No kritičari, potkrepljujući stavove povijesnim izvorima tvrde kako su pod krinkom antifašizma, pripadnici četničkog pokreta toga dana započeli genocid protjerivanjem i ubojstvima katoličkog i muslimanskog stanovništva Like. Pritom je posebno stradalo jedino mjesto s većinski hrvatskim stanovništvom, Boričevac».
A to je živa, povijesna istina!
Međutim, četnički pokret nije bio samo u Lici, uz talijansku-fašističku asistenciju i podršku domaće Orjune on je bio jak i u srednjoj Dalmaciji posebno do rujna 1943., sve do sloma talijanskog fašizma.
Navest ću samo jedan primjer!
O nadnevku 1. listopada 2002.:
Crkva sv. Ciprijana, selo Gata ponad Omiša, okupio se narod uz veličanstveni memento popu glagoljašu, koji uzdignutom rukom upozorava da povijest ovoga, hrvatskog naroda nije od jučer!
Skromni kameni sarkofag, vječni počinak nevinih muževa, žena, djece, staraca, mučki i okrutno ubijenih!
Suncem okupana sela pod Mosorom, škrta zemlja, vinogradi, bajami, smokve, gatski krumpir i gatski soparnik, pršut i vino! Mnoštvo naroda u crkvi, pred njom, slušaju s pomnjom, i pokojom suzom, imena i prezimena očeva i majki, djedova i baka, rodbine nestale u divljanju mračnih sila neljudskih spodoba!
Ali nije tako idilično bilo i prije 60 godina!
Dana 30. rujna 1942. u pet kamiona u organizaciji splitske Orjune stiglo je iz Splita 150 četnika. Zaustaviše se u krčmi u Dugom Ratu, za okrjepu, nališe se crnjaka, pade i pesma... sprem’te se, sprem’te četnici, silna će borba da bude...! Iz Omiša, pod talijanskom okupacijom, te večeri 'hrabri bersaglieri' ispališe tridesetak minobacačkih projektila u pravcu Gata, najavljujući krvavi pir!
Ujutro 1. listopada uputi se banda vuka s Dinare, popa Đujića, pod zapovjedništvom četničkog vojvode, Mane Rokvića, u Gata!Kod Gatskih vodenica sretoše 9 mljekarica na putu za Omiš, poklaše ih na pravdi Boga! A kasnije, od 1. listopada u 7.30 do sutradan u podne više od stotinu mještana pitomih sela, više od 160 kuća popaljenih, a četničke zvijeri proliše i devet vagona mladog vina, koje nisu stigli polokati!
Ubijali su nožem, a pucali u one koji su pokušali bježati! A preživjeli ostadoše rijetki, djeca, skrivena pod toplim tijelom tek ubijene matere, danas djedovi i bake!
Pop Đujić je, kažu svjedoci, u to vrijeme pio na miru kavu usred Omiša, na Fošalu! Kasnije je otišao u Italiju, postao i državljanin Amerike, umro 'čiste savesti' kao 92-godišnjak! New York Times mu je u počast i odu napisao, pop-ubojica s krstom na prsima i nožem u zubima! Zaključak i prijedlog: Pa, gospodo drugovi s Pantovčaka i Markova trga, promijenite Ustavni zakon o državnim blagdanima kako bi reanimirali četništvo, proglasite istovjetnost četničkog pokreta i partizanštine jednako kao što je to i Srbija napravila a ispred Titove vile na Pantovčaku naćulite jedan spomenik Draži Mihailoviću kako bi hrvatski narod bio na čistu što ga čeka i kud ga vodite!
Damir Kalafatić, Omiš
U Brezovici je na današnji dan 1941. osnovan Prvi partizanski odred u kojem su većinom bili sisački Hrvati, antifašisti i komunisti.
Predsjednik Mesić na proslavi je istaknuo da je osnutak tog odreda bio prekretnica u povijesti kojom su udareni temelji na kojima počiva današnja Hrvatska.
Rekao je da je antifašistička borba spasila čast hrvatskog naroda kada se među Hrvatima našlo i onih koji su bili spremni provoditi politiku okupatora i stati na stranu terora.
Istaknuo je da je ustanak koji je počeo u Brezovici najuspješniji bio u Hrvatskoj, gdje je privukao najviše pristaša i rezultirao "najvećim oslobođenim teritorijem u okupiranoj Europi". Bio je to ustanak kojemu je na čelu stajao Hrvat Josip Broz, a povijest će ga upamtiti pod imenom Tito, dodao je.
"U proteklih 15 godina bili smo, nažalost, svjedoci pokušaja, čak i vrlo agresivnih, da se ponovno piše povijest 2. svjetskog rata, i to na ovim prostorima", rekao je ističući kako to nećemo nikada dopustiti zbog povijesne istine i zbog naše budućnosti.
"Istina je - na čelu antifašističkog pokreta stajali su komunisti, ali većina antifašista nisu bili komunisti. Istina je - u borbi za oslobođenje Hrvatske u velikom broju sudjelovali su i Srbi iz Hrvatske, ali to nije bila ni borba koju su vodili samo Srbi, niti je to bila borba protiv Hrvatske. Nacionalni sastav Sisačkog odreda to najbolje i pokazuje", rekao je, dodajući da je to bila borba protiv okupatora i njegovih slugu, nacizma i fašizma, antihitlerovska borba.
Napomenuo je da su u toj borbi sudjelovali i Nijemci i Talijani i Česi i druge manjine, čak i pripadnici neprijateljskih postrojba koji su prešli na stranu narodnooslobodilačke vojske, i da se tom borbom "nije dirigiralo iz savezničkih prijestolnica".
"Bilo je i na pobjedničkoj strani stvari koje se nisu smjele dozvoliti. Bilo je i zločina, i to nije dobro, ali, za razliku od nacizma i fašizma, koji su zločin imali u ideji i njenoj realizaciji, antifašizam je u svojoj ideji čist. Antifašizma se nitko ne treba sramiti, mada se mora priznati da je i u njegovim redovima tu i tamo bilo nedozvoljenih radnji", izjavio je predsjednik Mesić.
Rekao je kako sve ima povijesni kontekst, dodajući da ga ima i Jasenovac, gdje se sustavno ubijalo ljude samo zato što su bili Srbi, Židovi, Romi ili pak Hvati koji su se usudili misliti drukčije od kvinsliške vlasti.
"Svoj povijesni kontekst ima i Bleiburg, gdje su saveznici predali partizanskim snagama veliku i šaroliku skupinu vojnika i civila, i Hrvata, i Srba, i Crnogoraca, i Slovenaca, ustaša, domobrana, četnika i belogardijaca, koja se povlačila odbijajući predaju punih tjedan dana nakon što je rat završio. Mada je među njima bilo dosta onih koji su zaslužili kaznu, ono što se događalo poslije Bleiburga ne može se nikako odobriti, ali ne smije se niti falsificirati", istaknuo je Mesić.
"Treba raščistiti s pričom da se poslije Bleiburga smišljeno i sustavno likvidiralo Hrvate, da se likvidiralo po nacionalnom ključu", rekao je, ustvrdivši kako to nije istina.
"Svaka likvidacija bez suda je apsolutno neprihvatljiva, likvidiralo se neprijatelja bez obzira na njegovu nacionalnost, i Hrvate, i Srbe, i Crnogorce, i Slovence, i ustaše, i četnike i belogardijce. Bila je to osveta pobjednika nad neprijateljem koji nije htio prihvatiti poraz i predaju, koji je, da bi olakšao svoj bijeg, povukao u povlačenje i veliki broj civila. Ono što treba osuditi i odbaciti mi osuđujemo i odbacujemo, ali falsifikate ne prihvaćamo. Povijesna laž ne smije dobiti pravo građanstva u našoj zemlji", rekao je predsjednik Mesić.
Proslavu, održanu pod pokroviteljstvom predsjednika Mesića, organizirali su Sisačko-moslavačka županija i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Nazočilo je više stotina antifašista iz svih krajeva Hrvatske te državna izaslanstava, predstavnici političkih stranaka, veleposlanstava te partizana iz Italije i antifašističkih udruga iz Slovenije i BiH.
Kod spomenika u Brezovici počast poginulima odali su, uz ostale, predsjednik Mesić, izaslanstva Sabora i Vlade, na čelu s potpredsjednicom Vesnom Pusić i ministrom obrane Berislavom Rončevićem, te izaslanstva SABH, Koordinacije židovskih općina Hrvatske, srpske nacionalne manjine, lokalnih vlasti i političkih stranaka.
Foto: FAH
Nema komentara:
Objavi komentar