PROŠLOST U SADAŠNJOSTI

Predsjednikova nekritička historija Uz prošla obilježavanja "ustanaka" po Hrvatskoj naslušali smo se naučnih izjava. Vrijeme od jedne do druge obljetnice svakako se mora iskoristiti za preispitivanje izjava i polazišta. Ovo je prilog Predsjednikovu objektivnom upoznavanju činjenica Pedeset godina vrijedilo je kao "znanstvena istina" kako je Jugoslavija bila prva zemlja u Europi u kojoj je izbio ustanak protiv fašizma. Prema tom redoslijedu prvi ustanak je izbio u Srbiji 7. VII., u Valjevu je Žikica Jovanović ubio žandara. To je bio početak općeg ustanka i Srbi su bili prvi narod u Europi koje je zapala ta čast. Iza Srba su slijedili ustanci drugih naroda. U Hrvatskoj je ustanak izbio 27. VII., Hrvati su s BiH dijelili 4 i 5 mjesto na historijskoj tablici ustanaka. Ovu "naučnu" istinu o ustanku i redoslijedu ustanaka na poziv KPJ jamčili su svojim "naučnim" autoritetom "naučnici" Jugoslavije i Hrvatske na čelu s JAZU. Predsjednik države je na proslavi u Brezovici izjavio da je 22. VI. 1941. bijeg skupine komunista iz Siska u šumu Brezovicu, bio prvi ustanak u Europi protiv fašizma. On je time višestruko ispravio dotadašnju službenu "naučnu istinu" jugoslavenskih "istoričara": da je prvi ustanak u Europi protiv fašizma počeo 7. VII. 1941. u Valjevu - i da je ustanak u Hrvatskoj na poziv KPJ počeo 27. VII. Prema tome prvi ustanak u Europi protiv fašizma dignuli su Hrvati a ne Srbi i ustanak u Hrvatskoj počeo je 22. VI. u šumi Brezovici, a ne 27. VII. u Srbu. I tako su Hrvati prvi narod u Europi koji je počeo borbu protiv fašizma. I prije poziva na ustanak, ne samo KPJ već i druga Staljina. To "naučno" otkriće otkrili su u Hrvatskoj antifašisti-političari poslije oslobođenja od komunizma i njega je priznala sva znanstvena javnost na čelu s JAZU-HAZU. Dva ustanka?! Josipović je nastavio svoj pohod kroz historiju i 27. VII. sudjelovao na proslavi ustanka u Srbu i obnovi spomenika. Prisustvovali su i delegat vlade i predstavnici oporbe, Milanović i Pusić. Tako je prisutnošću vlade i oporbe službeno priznato da postoje zapravo dva ustanka u Hrvatskoj, ustanak komunista u Brezovici 22. VI. i ustanak Srba u Srbu 27. VII . To je činjenica koju bi trebala registrirati i historiografija ubuduće. Tako je Hrvatska jedina država u Europi koja slavi dva ustanka protiv fašizma, ustanak komunista i ustanak Srba. Ustanka Hrvata nije bilo. Na proslavi je predsjednik izjavio kako „kape partizanke... lijepe kape.... nose poruku mira” i da je obnovljeni spomenik “spomenik ljubavi”. Pod tom „lijepom kapom” pobijene su stotine tisuća ljudi, Ranković izjavio 500.000 „narodnih neprijatelja”. Pod tom „lijepom kapom” pobijeni su u Kočevskom Rogu, Teznom, Hudoj Jami, Jazovki, 600 jama u Sloveniji i nekoliko stotina u Hrvatskoj. Mir koji su te kape „poručivale” bio je mir jama. Pod tim kapama provođena je 50 godina komunistička diktatura. Pod tim kapama stvoren je poredak u kojem su glavni simboli bila dva otoka: Goli otok i Brijuni. Govoreći o ustanku u Srbu, predsjednik je rekao i da se „danas u udžbenicima ne uči puna istina o II. svjetskom ratu.” I u tome je bio potpuno u pravu. Istina je da taj ustanak nije bio protiv fašizma i Talijana, nego protiv NDH. Činjenica je da su Srbi slali delegacije u Rim i tražili da Italija anektira cijelu Dalmaciju. Talijani su na sastanku u Benkovcu 23. VII četničkim vođama, naredili da dignu bunu da bi imali opravdanje za reokupaciju. Obećali su financijsku i materijalnu pomoć. Buna je izbila samo u NDH, ali ne u anektiranom području, iz anektiranog područja su skupine naoružanih Srba odlazile u NDH. U tijeku bune popaljena su sva hrvatska sela i ubijani Hrvati od Gračaca do Drvara. Nakon bune su se talijanske trupe ponovno vratile i bile oduševljeno dočekane od Srba. Sve četničke jedinice prešle su u MVAC (Milizia Volontaria Anticomunisica) pod komandu Talijana. U pobuni nije bilo uopće komunista svega jedan, Četković, u Drvaru. Apsurdna tumačenja U sva tri slučaja predsjednik države ne govori istinu, svjesno ili nesvjesno. Ne radi se samo o znanju historije već se radi o sposobnosti kritičkog suda. I to ne samo predsjednika već i njegovih savjetnika. I tako je dvostruka pogrješka predsjednika u tumačenju historije ali i u izboru savjetnika. Međutim, za taj apsurd nisu jedini krivci političari, pravi krivci su znanstvenici, historičari. Niti jedan akademac, sveuč. profesor, dr. i mr. historije nije se javio i demantirao ove netočne i glupe tvrdnje. Svi šute. Iako je danas znanost slobodna, ne postoji više partijska cenzura niti kaznena odgovornost za znanstveno mišljenje, već 20 godina historičari se ponašaju kao što su se ponašali tijekom 50 godina komunizma. Kao što su 50 godina šutjeli o ustanku „naših naroda 27. VII.” i o „700-1000000 žrtava Jasenovca”, tako ovih 20 godina šute o 22. VI. - „prvom ustanku u Evropi” i o „ 40000 žrtava Jadovna”. Zašto šute? Da bi branili svoju prošlost i svoju karijeru. U svakom slučaju ta šutnja je simptom duboke intelektualne i moralne krize. Izlaz iz te krize leži u logičkoj i etičkoj analizi komunističkih kriterija i vrijednosti, na temelju te analize izvršiti zamjenu kriterija i predodređivanje vrijednosti. Komunističke kriterije: partijnost, revoluciju, diktaturu i jugoslavenstvo zamijeniti s antikomunističkim kriterijima: humanost, demokracija i hrvatstvo. A dijalektiku - logikom. Zapravo vratiti se starim pretkomunističkim kriterijima i vrijednostima. Uspostaviti kontinuitet koji je komunizam prekinuo. Na temelju novih kriterija preispitati i cjelokupnu polustoljetnu komunističku „istoriografiju”. Na temelju logike izvršiti reviziju tvrdnji komunističke „istoriografije” a na temelju novih kriterija revalorizaciju njezinih ocjena. I tako izvršiti lustraciju komunističkih vrijednosti i ideja. Duhovnu lustraciju. Osloboditi se komunističkih prisilnih predodžbi, nametnutih kompleksa, „istorijske krivnje” grijeha prošlosti, među kojima je bio najveći „istočni grijeh” - želja za nacionalnom samostalnosti. Osloboditi se duhovne krize, intelektualne i moralne, naći svoj identitet i ponovno steći sposobnost kritičkog i logičkog mišljenja. I onda će predsjednici države morati prestati ponavljati stare komunističke dogme. Vladimir MRKOCI