Na naslovnici julskog broja "Glasa HDZ-a", mesečnika koji se štampa i deli besplatno pod pokroviteljstvom Hrvatske demokrtaske zajednice (HDZ) BiH distrikta Brčko, dominiraju poruka "Koračamo dalje" i šahovnica koja je korišćena u vreme NDH, pišu danas "Nezavisne novine".

Sporni ustaški grb

Kako su banjalučkom dnevniku potvrdili najugledniji heraldičari i istoričari u regionu, nema nikakve dileme da je šahovnica objavljena na naslovnici "Glasa HDZ-a" korišćena u vreme ustaške vlasti Ante Pavelića.

Glavni i odgovornik urednik tog glasila je Anto Domić, brčanski gradonačelnik i jedan od potpredsednika HDZ BiH, koji u svakom broju piše uvodnike na različite teme.

Prema rečima uglednog heraldičara i člana više međunarodnih heraldičkih i falerističkih društava Dragomira Acovića, nema nikakve dileme da je šahovnica s prvim srebrnim poljem ona koja je korišćena u vreme NDH.

- Istina, ako čovek traži neke konotacije, takva kompozicija šahovnice nije korišćena samo u vreme NDH, dakle tek od 1941. godine, nego i ranije, ali jeste tačno da se ta varijanta koristila u vrijeme NDH - objašnjava Acović.

Sporni su kompozicija boja i sam dizajn šahovnice. Naime, grb objavljen u julskom broju "Glasa HDZ-a" počinje prvim belim (srebrnim poljem) koji isključivo simbolizuje ustaštvo i ideologiju zločina nad nehrvatima, piše list.

Koliko je, zapravo, ovo pitanje osetljivo potvrđuje i činjenica da je čak i ratna Hrvatska zajednica Herceg Bosna, odnosno Hrvatska Republika HB, čijim se čelnicima u Hagu sudi za ratne zločine, izbegavala da koristi šahovnicu s početnim belim poljem.

Ni za Envera Imamovića, istoričara iz Sarajeva, nema nikakve dileme da je reč o grbu korišćenom u vreme Pavelićeve NDH.

 - Zvanični grb Republike Hrvatske počinje crvenim poljem i dosta je drugačiji od grba NDH, nakon što se u Hrvatskoj dugo polemisalo o ovom pitanju. Svi grbovi koji počinju belim poljem korišćeni su u doba Pavelića i to je činjenica, a ovaj grb asocira na ustaštvo -  ističe Imamović.

Čelnici Skupštine Brčko distrikta, upitani za komentar, ističu da je ovo za njih nešto potpuno novo, kao i za politiku u distriktu, a potpredsednik Skupštine Aden Ribić osuđuje ovaj postupak i navodi da to distriktu Brčko ne treba.

 - Sada ne mogu da prejudiciram kakve će biti reakcije, iako verujem da će biti i inicijative za smenu gradonačelnika ako je on odgovoran za ovo. Videćemo da li je ovaj grb objavljen zlonamerno ili slučajno - navodi Ribić.

Portparol OHR-a Mario Brkić poručio da od nadležnih institucija očekuju da osiguraju poštovanje svih relevantnih zakonskih propisa kako bi se sprečilo bilo kakvo dizanje tenzija.

Ustaška šahovnica na naslovnici "Glasa HDZ-a"

Još kad bi znali razlikovati hrvatski grb od stranačkog ustaškog grba.


                                                             Vratimo se malo u prošlost

Crkva sv. Marka se prvi put spominje 1334. u Kaptolskom statutu  u popisu župnih crkvi. Gotički južni portal  je izgrađen u drugoj polovici 14 stoljeća. Na zpadnom djelu crkve je replika najstarijeg očuvanog prikazanog grba grada iz 1499. (original se čuva u Muzeju grada Zagreba).

Zagreb je kroz povijest bil nekoliko puta pogođen jakim potresima i požarima koji su znali oštetiti crkvu a najjači potres u povijesti grada je bio 9. studenog 1880. gdje je crkva bila, kao i sve građevine, poprilično oštećena (samo da spomenem kak je od 9. studenog 1880. do travnja 1881. bilo čak 185 podrhtavanja tla).

Više se puta do 1875. godine  razmatralo kako bi se crkva trebala srušiti zbog loših prijašnjih sanacija i propadanja. Renoviranje crkve je 1876. dodjeljeno bečkom arhitektu Friedrichu von Schmidtu koji je napravil nacrt i radil na obnovi, sve do potresa kad je obnovu crkve nastavil  njegov učenik i suradnik Herman Bolle. Obnova crkve trajala je sve do 1882. Za vrijeme te obnove postavljen je i najpoznatiji krov s grbovima – s lijeve strane grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a s desne strane grb  grada Zagreba. Idejni začetnik postavljanja grbova  nije poznat. Tadašnji grb grada je bio grb Gradeca koji se nalazio na crvenom štitu. Takav grb morete videti i na ljekarni „K crnom orlu“ u Kamenitoj ulici.

Svih tih godina još od daleke 1850. kada su se Gradec, Kaptol, Nova ves i Vlaška spojili u jedinstveni grad Zagreb, tražio se novi grb i znamenje grada. Ali tek je 3. kolovoza 1896.,  prema ideji  Ivana pl. Bojničića, a prema crtežu Branka Šenoe (sin Augusta Šenoe) utvrđen novi grb koji je opisan u zapisniku gradske skupštine: „Na modrom štitu su tri srebrene kule na obrambenom zidu s otvorenim gradskim vratima, vratnice su zlatne boje. Lijevo je zlatna šestokraka zvijezda, desno je srebreni mladi mjesec. Iznad štita je zlatna kruna. “

                                                                               

                                                               Hrvatski povjesni grb

Stranački ustaški grb ustaške vojnice 

Knjiga „Hrvatski nacionalni simboli" povjesničara dr. sc. Marija Jareba iz Hrvatskoga instituta za povijest po svojemu je sadržaju novost među izdanjima koja su dosad obrađivala prošlost hrvatskih nacionalnih simbola. Ona ne samo da pruža obilje podataka o razvoju hrvatskih nacionalnih simbola nego je i prvi znanstveno utemeljen pokušaj razjašnjavanja bar nekih od dvojbi koje se i danas pojavljuju u hrvatskoj javnosti. Složenost problematike i njezino dosadašnje nedovoljno obrađivanje nisu omogućili obradu svih njezinih aspekata, a neki od problema tek su naznačeni i spomenuti. Zbog toga se treba nadati i da će ova knjiga biti poticaj budućim istraživanjima.

Politikantske rasprave

Nacionalni simboli važan su čimbenik nacionalnoga identiteta, pa su tako i hrvatski nacionalni simboli važan dio hrvatskoga nacionalnog identiteta. Suvremeni nacionalni simboli pojavljuju se u većine europskih naroda tijekom procesa nacionalne integracije i stvaranja suvremene nacije u prvoj polovici 19. stoljeća. To je bilo tako i u Hrvatskoj. Oni se temelje na starom hrvatskom zemaljskom grbu koji se prvi put pojavio 1495. i na suvremenoj nacionalnoj trobojnici. Upravo je zbog toga u središtu pozornosti knjige razdoblje od polovice 19. stoljeća, kada hrvatski državni simboli postaju suvremeni nacionalni simboli jednog naroda. Godine 1848. se uz tri tradicionalna hrvatska zemaljska grba (hrvatski šahirani grb, dalmatinski i slavonski) pojavila i suvremena hrvatska trobojnica, koja je otad neprekidno korištena kao hrvatska nacionalna zastava, ali i kao hrvatska državna zastava. Od druge polovice 19. stoljeća šahirani je grb počeo istiskivati druge grbove te se pretvorio u svehrvatski nacionalni grb. Opstojnost RH od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pretvorila je hrvatske nacionalne simbole i u državne simbole jedne suverene države. Prema ustavu BiH, i ta je država zemlja Hrvata.

Oni u njezinu sklopu imaju svoj grb i zastavu pa su hrvatski nacionalni simboli pretvoreni i u službeno prihvaćene simbole jednoga državotvornog naroda. Uz to i Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori koriste se hrvatskim nacionalnim simbolima. U razmjerno kratkom razdoblju od početka devedesetih godina prošlog stoljeća hrvatski nacionalni simboli prošli su trnovit put od simbola koji su u dobrom dijelu međunarodne zajednice promatrani s nevjericom zbog njihove navodne sumnjive prošlosti do prepoznatljivog i popularnog detalja zastupljenog na dresovima sportaša. Ipak su se i do danas zadržala spomenuta sumnjičenja, a i u Hrvatskoj traju rasprave o njihovu karakteru i izgledu, posebice politikantski intonirana rasprava o nepoćudnosti hrvatskoga grba s prvim bijelim (srebrnim) poljem. U središtu su takvih sumnjičenja današnje optužbe o navodnom ustaškom karakteru hrvatskoga šahiranog grba s početnim bijelim poljem, odnosno zastava koje sadrže takav grb. Pritom mnogi koji optužuju smatraju te simbole simbolima propale NDH iako su njezini simboli bili jasno određeni ustaškim znakom koji je bio njihov sastavni dio. Riječ je bila o tropletnoj vitici crvene boje u čijem je središtu bilo smješteno plavo slovo „U". Slične optužbe, koje doduše najčešće nisu uzimale u obzir boju početnoga polja hrvatskoga grba, nisu nova pojava i iznošene su s različitih strana u prošlim desetljećima.

Plašenje Srba

Tako su u razdoblju postojanja Socijalističke Hrvatske zabilježeni primjeri da su tadašnje vlasti pojedince i skupine koji su isticali hrvatske simbole "bez socijalističkih oznaka" (odnosno bez petokrake zvijezde) optuživale za isticanje "ustaških" simbola iako oni nisu sadržavali ustaško znakovlje. O boji početnoga polja hrvatskoga grba nisu razmišljali ni Miloševićevi promidžbenjaci od 1990., koji su Srbe u Hrvatskoj plašili navodnom obnovom NDH i u tom isticali uporabu "ustaške šahovnice". Takvima su svaki hrvatski grb i zastava koja ga je sadržavala bili ustaški, a istodobno su tražili zadržavanje crvene komunističke zvijezde petokrake kao navodni znak ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj. Istodobno su se mnogi Srbi u tadašnjoj SFRJ, a može se reći i većina hrvatskih Srba, koristili različitim inačicama srpske nacionalne zastave "bez socijalističkih oznaka". Time su jasno pokazali da ni njima taj komunistički simbol nije bio nikakav znak ravnopravnosti.

Nema ništa sporno u uporabi neslužbenih hrvatskih simbola

Optužbe o navodnom ustaškom karakteru hrvatskih nacionalnih simbola nastavljene su i pošto je 1991. Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji. Pritom su osobito širene u međunarodnoj javnosti. Njihove sjene vidljive su još i danas u nekim istupima u medijima, ali i u prilozima u stručnim časopisima. I zbog toga je bila potrebna knjiga "Hrvatski nacionalni simboli". Ona će svakome tko je uzme u ruke pružiti dovoljno podataka o tome kakav je karakter današnjih hrvatskih nacionalnih simbola, bili oni službeni simboli RH, simboli Hrvata u BiH ili neslužbene inačice. U njihovu korištenju ništa nije sporno, a postojeći zakoni ne sadrže odredbe koje bi zabranjivale isticanje neslužbenih simbola. Knjigu su izdali izdavačka kuća Alfa, Hrvatski institut za povijest te Večernji list u biblioteci Večernji edicija.