Opis HNF-a

10. travnja 2010. godine na dan kada je 1941. god. obnovljena Hrvatska država u Zagrebu je osnovana udruga "Hrvatski nacionalni front ". Zadaća udruge je čuvati i braniti nacionalne interese. Hrvatski narod mi je svetinja i spreman sam dati život za njega i svoju domovinu. Smatram da ponekad radikalni potezi nisu neopravdani, te da unutar granica Republike Hrvatske najveća prava trebaju imati isključivo Hrvati i nitko drugi, a pogotovo ne određene nacionalne manjine koje su mom narodu kroz povijest nanijele neoprostivu štetu. Pitanje Hrvata u BiH bi rješio pripojenjem Hrvatskoj državi i dovođenjem države na njene povijesne granice.Ustaški pokret nije bio ni fašistički ni nacionalsocijalistički, nego izvorno hrvatski i osloboditeljski.Činjenica, da se je bl.Alojzije Stepinac drugačije držao prema Ustaškom pokretu nego prema fašizmu i nacionalsocijalizmu dokazuje da je i sveta katolička crva stala uz hrvatski narod i ustaški pokret.

Posjetioci


counter

Pravaš

Pravaš

HNF

Pretraži ovaj blog

subota, 25. lipnja 2011.

Hrvatske poturice oživljavaju novovjekovnu krvavu Ahdnamu


Ne postoje nikakve podjele niti razlike među Hrvatima u BiH ovisno o tomu žive li u Širokom Brijegu, Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci, Orašju ili Vitezu. Najveći broj integralno proživljava sudbinu svoga naroda i jednako ga bole otvorene rane u središnjoj Bosni koja je pala nakon posljednjih izbora gdje su vlast uspostavile muslimanske stranke potpomognute njihovim slugama iz Narodne stranke Radom za boljitak braće Lijanović i izdajničke Hrvatske stranke prava BiH Zvonke Jurišića. Razlike postoje samo između Hrvata koji su i danas spremni biti podanici i onih koji su radi svoga naroda spremni na žrtvu.
OPASNA MANIPULACIJA  
U raščlambi zbivanja oko položaja Hrvata u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH gdje su iz vlasti izbačene stranke za koje je glasovalo 90 posto hrvatskih birača, bolje reći koje su velikobošnjački nacionalisti izabrali da budu izdajnici svoga naroda, ponajbolje svjedoči nedavno obilježavanje povijesnog događaja od uručenja pisanog dokumenta 'ahdname'. Naime, sultan Mehmed I.
Osvajač dodijelio je 1463. bosanskome kustodu fra Anđelu Zvizdoviću Ahdnamu kojim se jamči mogućnost slobodnoga ispovijedanja vjere malobrojnim preostalim katolicima, a da im za to ne bude odrubljena glava. I dok je posve jasno kako se radilo o sjajnoj strategiji kako bi 'pripitomili' lokalno stanovništvo i stoljećima kasnije gotovo ga u cijelosti poturčili, jer ne bi bilo mudro dobiti zemlju bez stanovništva, aktualni premijer Srednjobosanske županije Tahir Lendo iz SDA, koji je oličenje novovjekovne osmanske nemani, ni manje ni više ocijenio je kako je Ahdnama 'dokument dijaloga, slušanja, međusobnog poštivanja, temeljnih vrijednosti Bosne i Hercegovine'. Strašno.
Idejom o 'uskrsnuću' otomanskog Balkana dobrano su inficirana većina vladajuće bošnjačke političke elite u BiH, a pod pritiskom upravo Turske kao ključne saveznice SAD-a u NATO-u  i uspostavljena je vlast u BiH čiju okosnicu čine velikobošnjački SDP BiH i Stranke demokratske akcije. Na posve krivu interpretaciju gledanja na ahdnamu, odnosno svojevrsnu povijesnu paradigmu neravnopravnosti Hrvata katolika u BiH, upozorava i ugledni sarajevski književnik Ivan Lovrenović koji je nakon višegodišnjeg kritiziranja hrvatske politike u BiH, svoju oštricu nakon posljednjih izbora usmjerio na pogrešnu SDP-SDA muslimansku politiku.
'Način na koji se godišnjica milodraške ahdname obilježava u organizaciji udruženja bosansko-turskog prijateljstva 'Bosfor' iz Sarajeva, već šestu godinu, s historijskoga gledišta je besmislen i neistinit, a s aktualno-političkoga štetan, jer je obojen nacionalističkom mitologizacijom i zloupotrebom važnoga povijesnoga događaja. Tako je ahdnama samo ono što povijesno i socijalno-politički jest, ništa manje i ništa više: 'istodobno i jamstvo dozirane zaštite, ali i rječito historijsko svjedočanstvo nejednakosti', ocijenio je Lovrenović.  
POTURICE 
Preneseno u realni svijet, tu novovjekovnu ahdnamu, jasno je da su bošnjačke stranke predvođene SDP-om, a kojemu je pak na čelu Zlatko Lagumdžija čelnik Bošnjačkog instituta, svojevrsne bošnjačke verzije Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), među Hrvatima u 21. stoljeću probrale one stranke koje su osvojile manje glasova pa bi, ukoliko se ne otkloni ova strašna nepravda ravna onoj u vrijeme Otomanske okupacije,  mogla dovesti do toga da se u BiH demokraciji hrvatske stranke bore za to tko će osvojiti što manji broj glasova. Jer će upravo te stranke biti poželjnije novovjekovnim agama u Sarajevu. A kako bi dobili komadić vlasti, izdajnici među Hrvatima iz HSP-a BiH i Lijanovića, inače kumova Stipe Mesića, spremni su pristati na sve.
U samo šezdesetak dana jednoglasno su odobrili rušenje nekoliko velikih projekata na hrvatskom području. Uz sramnu izdaju u središnjoj Bosni, koja je simbol stradanja Hrvata i velikobošnjačke agresije, HSP-ovci i Lijanovići nedavno su donijeli odluku o obustavi izgradnje zgrade Federacije vrijedne oko 65 milijuna kuna jer je prostor na kojemu se trebala graditi kupljen od tvrtke u vlasništvu HDZ-ova dužnosnika. Ta sramna odluka oslikava politiku nove sarajevske vlasti i hrvatskih poturica prema svim projektima koji se grade diljem BiH gdje žive Hrvati.
Dio je to smišljene strategije siromašenja i blokiranja svih projekata koji bi mogli potaknuti razvoj jednoga dijela zemlje. Na jednak način blokirali su se, ali s manjom odlučnošću, i dosadašnji projekti u prijašnjem sazivu koji su se trebali graditi s blagoslovom Vlade Federacije. Sada, kako je rekao i premijer Nermin Nikšić, ‘hrvatske’ stranke HSP BiH te Narodna stranka Radom za boljitak ne protive se bilo kakvom kresanju novca koji bi završio na hrvatskome području. Slična je situacija i s izgradnjom autoceste na koridoru Vc kroz Hercegovinu.
Od prvotno usvojene trase, autocesta, ako ikada bude građena u Hercegovini, sada će biti još bliža Nevesinju nego bilo kojoj hrvatskoj općini u Zapadnoj Hercegovini; višestruko će poskupjeti radovi i, što je  najvažnije, za najmanje dvije godine otegnut će se početak gradnje te otežati dobivanje financijskih sredstava. Istodobno, autocesta se gradi na 100-tinjak kilometara kroz većinska bošnjačka područja u Bosni iako ne postoje nikakvi uvjeti za to jer još uvijek vrijedeći dokumenti o prostornome planu predviđaju gradnju magistralne ceste.
Sve to savršeno se uklapa u politiku sarajevske čaršije čija je glavna strategija osigurati da iscuri što je moguće veći broj Hrvata iz BiH kako bi se još više mogli poigravati s onima koji su spremni prodati svoj narod i pozicionirati ih kao svoje marionete.
U SUKOBU S CRKVOM I NARODOM 
Katastrofalnu, podaničku i izdajničku ulogu kao pandan svjetovnoj vlasti u obličju HSP-a i Lijanovića, igra i nekolicina bosanskih franjevaca koji su u pravome smislu novovjekovne daidže (naziv za bosanskog fratra u vrijeme Otomanske okupacije). Prije svih tu je fra Luka Markešić koji se otvoreno, zajedno sa SDP-ovom ekspoziturom, Hrvatskim narodnim vijećem, stavio u obranu velikobošnjačkoga projekta.

Čak i neiskreni austrijski katolik, slovenskih korijena Valentin Inzko, koji je eliminirao većinsku hrvatsku političku volju iz vlasti, tvrdi da su Hrvati frustrirani i da im treba popraviti položaj. No fra Luka kaže: Ne! Ništa Hrvatima ne treba, nisu frustrirani, ne treba im dati posebni televizijski kanal kojega se sjetio Inzko. Fra Luka je tek medijski istaknutiji dio jedne struje koju predvodi fra Mile Babić a slijede fra Ivan Šarčević, Petar Jeleč, Drago Bojić ... koji za Herceg-Bosnu tvrde da je bila genocidni projekt, a za Franju Tuđmana i Gojka Šuška da su bili oličenje sotone.

Za svoja stajališta imaju silan prostor u BiH medijima. Budući su odavno prešli crtu, o njihovoj medijskoj antihrvatskoj, a u biti i antikatoličkoj histeriji, otvoreno su prvi put progovorili pastir crkve bosanskohercegovačkih Hrvata katolika kardinal Vinko Puljić i provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Kardinal je rekao da se unutar klera često čuju 'gluposti' dok je pak fra Lovro, kao antipod ahdnamistima poručio da ne govore u ime Crkve.
Dakle jednako kao i s HSP-om, odnosno Lijanovićima, tako i šarčevići, markešići, jeleči, bojići imaju dvostruki problem. Prvi je da su u sukobu sami sa sobom, dakle sa službenom Crkvom, a drugi da su u sukobu s pripadnicima hrvatskoga naroda u BiH koji ne žele postati bosanski katolici.

Domagoj Tolić / Hrvatski list

Nema komentara:

Objavi komentar