Prigodno – povodom 29. obljetnice ukazanja (25. 06.)

Majka Božja govori hrvatski

*
*
… i to savršeno, kažu međugorski vidioci koji još uvijek nakon trideset godina, neki svakodnevno a neki prigodno, imaju ukazanja Blažene Djevice Marije. Prvi smo kao narod imali povlasticu slaviti misu na narodnom jeziku od kraja devetog stoljeća a sada i ovo čudo, jer kako to drugačije nazvati?! Očito je hrvatski iz nekog razloga posebno Bogu mio! A da se Gospa ukazuje u Međugorju uopće ne sumnjam. Prošle sam godine pisao o tome i ne bih imao nešto epohalno za dodati. Zato ću samo podsjetiti na taj tekst i pozvati vas da, ako niste pročitate:

Međugorje – istina ili laž?

Prigodno – povodom 29. obljetnice ukazanja (25. 06.)

S odgovorom na pitanje iz naslova, osobno, nemam dilemu. Ima tome preko dvadeset godina da sam otišao prvi puta u Međugorje i od tada, kratko rečeno, za mene je ono što se tamo događa – istinito. Ima i onih koji sve to još uvijek osporavaju pa i sada nakon 29 godina neprekinutih ukazanja i posjeta milijuna hodočasnika. Mnogi od posjetitelja tamo su upoznali Boga, pristupili sakramentu Ispovijedi, a većina je osjetila mir o kojemu svjedoče da se takav rijetko gdje može naći. To su, nesumnjivo, plodovi Duha Svetoga. Duh laži ne može dati iskustvo Božje prisutnosti i mir u duši.

Da se vratim na moj prvi posjet Međugorju. Bilo je to neposredno nakon odsluženja vojnog roka u bivšoj državi. Tamo sam imao problema jer sam cijelo vrijeme govorio čistim hrvatskim, npr.: razumijem a ne razumem, po skrivečki čitao mali Novi zavjet, itd. Ali Bog me izvukao van iz tog pakla živa i zdrava. Nakon dva tjedna slobode, otišao sam vlakom u Međugorje, jednim dijelom kao zahvalu Bogu što je sve dobro prošlo, a drugim, iz puke znatiželje. Taj dan koji sam proveo u Međugorju nisam doživio ništa neobično, ali bilo mi je, nekako OK. Napuštao sam to mjesto s mišlju, vidimo se opet. Tako je i bilo. Od tada do danas, svaki puta kada sam imao neke dileme ili molitvene nakane, odlazio bih tamo i molio.

O Međugorju je snimljeno stotinjak dokumentarnih filmova, napisano je mnoštvo knjiga, brošura i novinskih članaka. Osobno sam posvetio Međugorju 20 minuta u svom dokumentarcu Mistične pojave u kršćanstvu. U filmu fra Jozo Zovko, koji je bio župnik u Međugorju kada su počela ukazanja, kaže: „Međugorje je kozmičko čudo. Čudo koje još nismo dokučili. To je tabor Božji u našoj generaciji gdje Bog govori i čini.“ Jedna Amerikanka hodočasnica je rekla da je za Međugorje čula prije 20 godina. Došla je kad su joj to prilike dozvolile. Kaže, uživala je u svakom trenutku. Imali smo priliku snimiti susret s vidjelicom Mirjanom za vrijeme ukazanja Blažene Djevice Marije. Bilo je zanimljivo da nas je najprije odbila. Predložio sam ekipi da molimo za nju. Ponovno sam je nazvao i tada je pristala. Rekla je: „Odbila sam pet snimateljskih ekipa ali vi možete doći“. Još je rekla službenom snimatelju koji snima sva ukazanja da nam ustupi stare snimke ako nam zatrebaju. Nisu trebale ali se i danas rado sjetim ove ekspresno uslišane molitve.

Za Međugorje me još veže poznanstvo s fra Petrom Ljubičićem koji mi je pisao predgovor za jednu knjigu. Fra Petar je svećenik koji će objaviti 10 međugorskih tajni svijetu. U tajnama je riječ o vidljivim znakovima koje će se unaprijed najaviti i koji će učvrstiti Crkvu oko zauzimanja pozitivnog stava o Međugorju. Tu se još govori o budućnosti svijeta. U vezi tajni mnoga su nagađanja ali jedno je sigurno: Vrijeme za objavljivanje je blizu. To sam čuo ne samo od puka nego i od upućenih. Neki su mišljenja kako će ukazanja, s vremenom, biti sve rjeđa i da će na koncu prestati. No, to ne znači i kraj međugorskih događanja, već naprotiv, još više hodočasnika iz cijeloga svijeta, još dramatičnih životnih ispovijedi i čudesnih ozdravljenja. Ali prema fra Jozi Zovku to nisu najveća međugorska čuda. On kaže kako ostaje zapanjen pred činjenicom da kršćani drugih crkava i zajednica dolaze i otkrivaju ulogu Marije u životu crkve a neki i formalno prelaze u Katoličku crkvu. Izdvojio je primjer kako su jedne godine osam anglikanskih pastora postali katolički svećenici, gledajući što se događa u Međugorju. Iz međugorskih novina doznajem kako neki službenici drugih crkava nisu formalno napustili svoju zajednicu ali su u svoju osobnu duhovnost ugradili odnos prema Mariji. Nesumnjivo, Međugorje već sada daje važan doprinos ekumenizmu a za očekivati je, u budućnosti, još i više.

U formalno priznanje od strane Crkve uopće ne sumnjam. To zapravo i neće biti ništa drugo nego proglašenje da se u Međugorju ne događa ništa što bi bilo protivno učenju Crkve i da vjernici mogu slobodno odlaziti tamo i moliti se. Za mene, ne prevelika promjena jer odlazio sam i odlaziti ću kada osjetim potrebu, na mjesto, na kojemu kako kaže fra Petar Ljubičić, traje blagdan Duhova već 29 godina, neprekidno.