H N F

Protureferendumska koalicija: Uzbuna, zaustavite demokratizaciju!

Kad se jednopartijskom sustavu netko ili nešto nije dopalo iz bogatoga arsenala isukao je najefikasniju etiketu – kontrarevoluciju. Iz nje onda slijede ideološki konstrukti poput – podrivanje socijalističkoga sistema, sprega mračnog klerofašizma i povampirenoga hrvatskog nacionalizma s obveznim mučkim napadom na tekovine. Da bi se lakše kretalo kroz šumu ideoloških ispraznica smišljen je zajednički nazivnik - „aveti prošlosti".

Kao efikasna zamjena jednoumlju posljednjih petnaestak godina nametnut je primitivan oblik partitokracije. Ona svoju moć, među ostalim, crpi i na izbornom sustavu prilagođenom čuvanju partitokratskih „tekovina". Došli smo u tom pogledu dotle da partitokratski vrhunci drže kako su sami u sebi i sami po sebi postali „demokratski sustav". Najprije je ugušena unutarstranačka demokracija, a na njezino mjesto instalirana je podobnost. Posljedično dobivamo sve lošije sastave Sabora i katastrofalne vlade.

Vlast je nesposobna, a oporba hrče

Demontažu takvoga parazitskoga sustava vrijednosti, koji je državu stjerao u smeće, a narod pod tepih, nije jednostavna budući da u blokadi drži mogućnosti promjena kroz saborsku proceduru. Otud već dva referenduma pokušavaju kroz Ustav stvari staviti na svoje SustavUspostavljeni „politički sustav" ne dopušta da se bitni preduvjeti izlaska iz posvemašnje krize riješe kroz saborsku proceduru. Vlast je nesposobna, oporba hrče. Ona zna da će logikom „političkoga sustava" i postojećih izbornih pravila na idućim izborima doći na vlast. Jednima i drugima glavni je posao neprestano bdijenje nad „neprihvatljivim pojavama". Ne smiju dopustiti da im itko naruši uspostavljenu nirvanu kružnoga tijeka - „dva mandata meni, jedan tebi".mjesto. Dodatno stvar otežava činjenica što nije provedena nužna lustracija, te izrazita medijska neravnoteža do razine manjinskoga jednoumnog terora većine. U nas se u pravilu, od stranaka preko ustanova do mjesnih odbora i ogranaka, siječe sve što strši iznad naše „svakodnevne glupe perspektive".

Uspostavljeni „politički sustav" ne dopušta da se bitni preduvjeti izlaska iz posvemašnje krize riješe kroz saborsku proceduru. Vlast je nesposobna, oporba hrče. Ona zna da će logikom „političkoga sustava" i postojećih izbornih pravila na idućim izborima doći na vlast. Jednima i drugima glavni je posao neprestano bdijenje nad „neprihvatljivim pojavama". Ne smiju dopustiti da im itko naruši uspostavljenu nirvanu kružnoga tijeka - „dva mandata meni, jedan tebi".

Na primjeru onemogućavanja narodu iz prvoga članka Ustava Republike Hrvatske, da se slobodno i prikladno na javnim mjestima izjasni o tome je li za raspisivanje referenduma za demokratizaciju izbornoga sustava, možemo zorno vidjeti kako nismo kao društvo nadvladali komunistički mentalitet i partijsko jednoumlje. Nismo, dakle, postali normalno demokratsko društvo sposobno za toleriranje pluralizma mišljenja.

Onaj koji o istome pitanju različito misli od mene ima demokratsko i ustavno pravo izraziti svoje mišljenje. Država, lokalna vlast i predsjednik države moraju mu to omogućiti, a ne onemogućiti. Ne postaje se „neprijateljem naroda" i „avet prošlosti" automatizmom, samo zato što o pojedinom pitanju drukčije mislim od, recimo, vrha stranke, predsjednika države ili predsjedničkih kandidata, ili tijela zakonodavne i izvršne vlasti, ili dobro podmazanih državnih gojenaca tzv. civilnoga društva. Kad se pak dođe, a došli smo do takvoga stanja – „ostaje narod" (F. Tuđman).

Kako su podijeljeni zadatci unutar protureferendumske koalicije

Čim je Katolička crkva, primjerice, jasno dala do znanja da podupire referendum za demokratizaciju izbornoga sustava zaredali su prosvjedi protiv „vatikanskih ugovora" začinjeni fizičkim napadom na KoalicijaDobili smo u vrlo kratkom roku bez „široke javne rasprave" o meritumu stvari dosad neviđeno široku i poprilično duboku političku „platformu" protureferendumske koalicije. Njezin okvir zaokružili su SDP i HDZ, predsjednički kandidati Grabar-Kitarovićeva i Josipović, Saborski odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav i GONG. Stranke njome brane partitokratski ustroj podobnosti, predsjednički kandidati brane stranke bez čijih su potpora izgubljeni u bespućima hrvatske zbilje, udruge civilnoga društva svoj unosni i nekorisni ekskluzivitet, a instrumentalizirana tijela vlasti treniraju strogoću na uštrb Ustava.neistomišljenicu (katoličku aktivistkinju i čelnicu Pokreta za život) staru sedamdeset i sedam godina. Od tih se prosvjeda nijedan čimbenik „političkog sustava" nije ogradio. Nedvosmisleno su se, međutim, suprotstavili referendumu za demokratizaciju izbornoga sustava.

Dobili smo u vrlo kratkom roku bez „široke javne rasprave" o meritumu stvari dosad neviđeno široku i poprilično duboku političku „platformu" protureferendumske koalicije. Njezin okvir zaokružili su SDP i HDZ, predsjednički kandidati Grabar-Kitarovićeva i Josipović, Saborski odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav i GONG. Stranke njome brane partitokratski ustroj podobnosti, predsjednički kandidati brane stranke bez čijih su potpora izgubljeni u bespućima hrvatske zbilje, udruge civilnoga društva svoj unosni i nekorisni ekskluzivitet, a instrumentalizirana tijela vlasti treniraju strogoću na uštrb Ustava.

Protureferendumska koalicija podijelila je zadatke. Za izravnu borbu prsa o prsa s demokratskim valom, budući da dolazi iz puka, zadužena je HDZ. Bilo bi obrnuto kad bi referendumska inicijativa došla iz ljevičarskog miljea. Takva je podjela zadataka sasvim u skladu sa starim partijskim naputkom o tome da se svaka sredina (republika ili pokrajina, narod ili narodnost) mora obračunati sa svojim „avetima prošlosti". Ta logika provlači se još od Bleiburga i poslijeratnih likvidacija: Hrvate su likvidirali Hrvati, Slovence Slovenci i tako dalje sve do toga da demokršćane trebaju disciplinirati „demokršćanske" stranke.

SDP je u protureferendumskoj koaliciji zadužen za borbu s distance: Stvaranje magle „široke javne rasprave" nemogućih „ustavnih promjena" koje su „na stolu" i razvodnjavanja teme o reformi izbornoga zakonodavstva preko „stvaranja konsenzusa svih političkih stanaka". SDP nema druge zadaće nego mirno u sedlu čekati kraj mandata i gospodarski program iz Bavarske koji će stići do srpnja 2015.

Prljavi posao lomljenja referenduma prepušten je osim HDZ-u i Josipoviću. Njemu zato da temom i nametanjem svojih „ustavnih promjena" prekrije osobnu predsjedničku nesposobnost i afere koje je javnosti u posljednje vrijeme podastro kolumnist dr. Ivica Šola, a koje ga svrstavaju u kategoriju nacionalne nesigurnosti.

Hoćeš neposredno odlučivati? Plati!

U trenutnoj fazi protureferendumske taktike cilj je onemogućiti skupljanje dovoljnog broja potpisa. Deset posto od ukupnoga broja birača u dva tjedna, predstavlja gotovo nemoguću misiju. Odredba je sama po sebi protudemokratski presedan u europskim razmjerima. Istodobno vlast još nije rekla koliko birača iznosi 10 posto biračkoga tijela! Dakle, nesposobna je iznijeti jedan običan podatak na kojemu stoji cijeli izborni sustav.

Hrvatsko biračko tijelo ako želi konzumirati prvi članak Ustava u Karlovcu mora plaćati štand za prikupljanje potpisa. Gradonačelnik je iz HDZ-a. U Rijeci se također mora platiti konzumiranje ustavom zajamčenoga prava. Gradonačelnik je iz SDP-a. Kakav je to namet? Referendumarina! Hrvatski izum.

SDP-ov gradonačelnik Splita dao je samo četiri lokacije na kojima Splićani mogu izraziti svoje demokratsko pravo, ali mu ni to nije bilo dosta pa je poslao policiju da izmjeri jesu li štandovi „aveti prošlosti" prešli koji centimetar s crkvenoga na gradski prostor. U IzumHrvatsko biračko tijelo ako želi konzumirati prvi članak Ustava u Karlovcu mora plaćati štand za prikupljanje potpisa. Gradonačelnik je iz HDZ-a. U Rijeci se također mora platiti konzumiranje ustavom zajamčenoga prava. Gradonačelnik je iz SDP-a. Kakav je to namet? Referendumarina! Hrvatski izum.Zadru je hdz na vlasti, tamo su se dosjetili da mogu ograničiti vrijeme skupljanja potpisa na razdoblje od 9 do 17 sati, što će reći da se ustavno pravo ne može konzumirati prije i poslije radnoga vremena. No, popustili su i naknadno dopustili skupljanje do 20 sati.

Umjesto da olakšaju svojim sugrađanima demokratsko izjašnjavanje, neki ga gradonačelnici SDP-a i HDZ-a otežavaju. Krše li time Ustav? Daju li time do znanja da im je važnije stajalište vrha stranaka od Ustava? Jesu li gradovi stranački feudi u kojima je dopušteno ustavno pravo opstruirati kombinacijom premaloga broja lokacija, prekratkim dopuštenim „radnim vremenom" volontera i uvođenjem paranameta „avetima prošlosti" koje su se drznule ponašati u skladu s Ustavom?

Protureferendumsku inicijativu ne zabrinjava uskraćivanje demokratskoga i ustavnoga prava naroda iz čl. prvoga Ustava, ali je izuzetno zabrinuta zbog toga što je zagrebački gradonačelnik omogućio Zagrepčanima da se informiraju o referendumu i dopustio dovoljan broj lokacija za skupljanje potpisa.

Propuh protureferendumske strategije

Osim uskraćivanja mjesta i vremena, protureferendumska se koalicija potrudila i na planu udbaških podmetanja na temelju zamjena uzroka i posljedica, specijalnoratovskih zamki, glasina zbunjivanja i zastrašivanja i smicalica proizvodnje pristanka. Polazište velike protureferendumske koalicije formulirao je P. Grbin iz SDP-a: „To je prijetnja političkom sustavu Hrvatske, a u situaciji kad imamo ekonomskih problema zadnje što nam treba jest kriza političkog sustava". Stoga je „predloženo pitanje nedopustivo i štetno".

Gotovo istim argumentima (navodna velika skrb za gospodarske teme) referendum je odbacilo i Predsjedništvo HDZ-a. Koliko je referendumska inicijativa opasna za ciljeve partitokracija najbolje govori pokušaj uvođenja retroaktivnoga moratorija na referendume u režiji Smerdel – Šeks.

Protureferendumska strategija najprije se okomila na prag od 3 posto uz voluntarističko podmetanje da će u Sabor ući mnoštvo strančica, pa se ne će moći sastaviti vlada. GI U ime obitelji opovrgla je glasinu analizom obavljenom na temelju proteklih državnih KoaliranjeZanimljiva je protureferendumska patka o „zabrani koaliranja". Nema nikakve zabrane koaliranja. Referendumska inicijativa predlaže da svaka stranka, bila u koaliciji ili ne, ima svoj prostor na izbornome listiću. Samo to i ništa više i ništa manje. Obrazloženo je i zašto se to traži.izbora i dokazala da bi u Sabor ušlo manje stranaka negoli ih je sada.

Zanimljiva je protureferendumska patka o „zabrani koaliranja". Nema nikakve zabrane koaliranja. Referendumska inicijativa predlaže da svaka stranka, bila u koaliciji ili ne, ima svoj prostor na izbornome listiću. Samo to i ništa više i ništa manje. Obrazloženo je i zašto se to traži.

Potom su protivnici demokratizacije izbornoga sustava plasirali tezu da je referendumska inicijativa diskriminirajuća u odnosu na birače izvan Hrvatske. I to je palo u vodu, sve više ljudi iz hrvatske dijaspore podupire referendumsku inicijativu. Dijaspora nije zaboravila da su ih SDP i HDZ zajedničkim snagama sveli na svega tri zastupnika i da članak 45 Ustava od tada nisu ni spomenuli sve do pojave ove referendumske inicijative dočekane kao da je riječ o „kontrarevoluciji".

S obzirom na učestalost navedenih podmetanja reagirala je i Komisija Pravda i mir, uputivši vjernike da se dobro informiraju o tome što se referendumskim pitanjem doista traži i tako se oslobode napasti agresivne propagande protureferendumske koalicije.

Zašto je sporan „tajming" referenduma

Novi „jaki" adut protudemokratske koalicije odnosi se na „tajming". On je, tvrde, usklađen za potrebe potpore Josipovićeve predsjedničke kampanje. Taj je pak tak bedast da o njemu ne treba raspravljati. Tajming„Tajming" je sporan ne zbog Josipovića ili Grabar-Kitarovićeve, već zato što bi se sljedeći državni izbori mogli odigrati po sasvim drugim izbornim pravilima od sadašnjih. A karte i plijen za osmi saziv Sabora već su uglavnom podijeljene po ustaljenom „tajmingu".Tko je strankama dosad branio reformu izbornoga sustava? Nitko. Pa, zašto onda nisu dosad izabrale „tajming" koji im odgovara i napravile pravedniji izborni sustav? Zato jer im postojeći odgovara.

„Tajming" je sporan ne zbog Josipovića ili Grabar-Kitarovićeve, već zato što bi se sljedeći državni izbori mogli odigrati po sasvim drugim izbornim pravilima od sadašnjih. A karte i plijen za osmi saziv Sabora već su uglavnom podijeljene po ustaljenom „tajmingu".

Nakon D. Kosora iz propaloga HSLS-a posljednji koji je shvatio da je sad pravi „tajming", pa je pokušao uskočiti u veliki kamion budućih izbornih pobjednika, čiji kotači i osovine sve teže podnose nagomilani teret, predsjednik je Hrasta Ladislav Ilčić. Doduše nije uspio legalno uskočiti, već je zaradio unutarstranačku pljusku.

Laž je da Crkva ne podupire referendum

No, najnovija pak teza protureferendumske velike koalicije Pantovčaka, pozicije, oporbe i specijaliziranoga dijela civilnoga društva o PanikaNajnovija pak teza protureferendumske velike koalicije Pantovčaka, pozicije, oporbe i specijaliziranoga dijela civilnoga društva o tome da referendum „nema potporu Crkve" (Ž. Reiner, HDZ), dokazuje kako je protureferendumska inicijativa izgubila svezu s objektivnim svijetom. Da im je propaganda prevršila svaku mjeru. Jesu li to znaci straha i panike ne znam ali laž još prepoznati znam. Ona je tako velika kao kad bi netko tvrdio da kardinal Bozanić prošli tjedna nije primio u posjet Kolindu Grabar-Kitarović!tome da referendum „nema potporu Crkve" (Ž. Reiner, HDZ), dokazuje kako je protureferendumska inicijativa izgubila svezu s objektivnim svijetom. Da im je propaganda prevršila svaku mjeru. Jesu li to znaci straha i panike ne znam ali laž još prepoznati znam. Ona je tako velika kao kad bi netko tvrdio da kardinal Bozanić prošli tjedna nije primio u posjet Kolindu Grabar-Kitarović!

Kad bi Reinerova tvrdnja bila istina onda bi se Crkva odrekla svojega društvenog nauka, zalaganja za društvenu pravednosti, ali i blaženoga Alojzija Stepinca. On je „političkom sustavu" svojega doba u brk kazao kako bi bio „ništarija kad ne bi osjetio bilo hrvatskoga naroda". Neki dan je zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić darovao Stepinčeve moći novoizgrađenoj crkvi u Čavoglavama, pa se čini, da je Crkva ostala vjerna Stepincu i da se nije priklonila strategiji i taktici „ništarija" (A. Stepinac).

Svaki čovjek mogao se uvjeriti da Crkva podupire i ovaj referendum u organizaciji GI U ime obitelji. Biskupska konferencija dala je crkvene prostore (besplatno, dakako), volonterima kako bi birači mogli lakše ostvariti svoje ustavno pravo na referendum. Izravnu potporu referendumskoj inicijativi dali su i biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine.

Pucanje petnaestogodišnjega monolita podobnoga propadanja

Evo, dakle, kako Crkva kroz riječi kardinala Bozanića „nije dala potporu" referendumskoj inicijativi: „Prilike ne dopuštaju odgađanja MonolitPred nama se zaljuljao i napuknuo petnaestogodišnji monolit partitokratski obojenoga „političkog sustava", kojega iz temelja treba mijenjati jer nas je skrenuo s pravoga puta i pameti na put propasti. Hoće li i puknuti ovisi o narodu iz prvoga članka Ustava: „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem".jer u pitanju je opće dobro. A da bi se promicalo opće dobro, potrebno je i neprestano obnavljati vlastiti politički i društveni poredak.

Potrebni su nam novi ljudi, naše društvo treba više povjerenja dati mladima, osposobljenim članovima društvene zajednice. Stoga nas raduju inicijative hrvatskih građana, posebno vjernika laika, koje se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju, jer ne žele ostati indiferentni za potrebe našega društva, posebno običnoga čovjeka i onih koji su zakinuti u svojim pravima".

Pred nama se zaljuljao i napuknuo petnaestogodišnji monolit partitokratski obojenoga „političkog sustava", kojega iz temelja treba mijenjati jer nas je skrenuo s pravoga puta i pameti na put propasti.

Hoće li i puknuti ovisi o narodu iz prvoga članka Ustava: „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem".

Za razliku od loših političara i loših stranačkih politika, referendum za demokratizaciju izbornoga sustava nema i ne će je još dugo imati ozbiljnu alternativu. Iskoristimo pruženu mogućnost.

Nenad Piskač