BRANIMIR GLAVAŠ: HDZ mašta kako će ukinuti Savez za Hrvatsku, nakon što je, zahvaljujući svom špijunu Ilčiću, razbio Hrast

Piše Branimir Glavaš

Kada su se početkom 2014. godine  ubrzano vršile pripreme za osnivanje Saveza za Hrvatsku, koji je i službeno osnovan 05. veljače 2014. godine, na susretima Koordinacije iako blaga, sve je više tinjala sumnja u iskrenost namjera Ladislava Ilčića. Naime, od mojih suradnika iz Predsjedništva HDSSB-a koji su redovito odlazili na Koordinacije Saveza za Hrvatsku (ali i dolazili kod mene) bio sam informiran, da osoba, inače predsjednik „HRAST-a“ imenom LADISLAV ILČIĆ, je osoba koja za vrijeme trajanja sastanka, ne ulijeva ni minimum povjerenja u dobre namjere, te da postoji njihova (po njima) osnovana sumnja u iskrenost i dobre namjene samog predsjednika „HRAST-a“, a koje se odnose na uspjeh Saveza za Hrvatsku.

Na moj upit Šišljagiću i Drmiću, koja im je argumentacija za te njihove procjene o „dvojbenom moralnom liku i djelu“ predsjednika jedne od članica Saveza za Hrvatsku, osim njihove tvrdnje, ali i mog znanja, da je i sam Ilčić na predsjedništvu svoje strančice bio protiv ulaska u Savez za Hrvatsku, te da je otvoreno zastupao da se i pod cijenu međusobnih sukoba unutar njihove stranke,  priključe HDZ-u. Bio je to Šišljagićev i Drmićev slobodni dojam da se radi o čovjeku deformiranog karaktera, koji u svojim skromnim diskusijama puno laže, a naprosto „zrači neskrivenom neiskrenosti“. Jednom riječju, nazvali su ga „linićevski“ rečeno, iako neoriginalno, klasičnom Karamarkovom „špijunčinom“.  

Nepoznavajući situaciju, moje su im sugestije bile, „ne poznajem ga osim preko televizije i meni se na prvi pogled ne sviđa, „budite oprezni“. Naime, poznavajući meni ne prihvatljiv način rada te ekipe koje je preuzela HDZ 2012. godine, sve mi je ukazivalo da su spremni svojim špijunskim metodama ubaciti nam svoga doušnika, koji će ih izvještavati o onome što Koordinacija Saveza za Hrvatsku planira od aktivnosti. Iako se nisam razbacivao pretjeranim kvalifikacijama, meni nepoznatog čovjeka, unutarnji glas mi je govorio da su im (Šišljagiću i Drmiću) ocjene o psiho profilu, ali i moralnom liku i djelu Ladislava Ilčića, kojeg osobno nisam poznavao, (osim po medijskim nastupima Udruge „Grozd“) potpuno točne.

Nadolazeće vrijeme ubrzo je pokazalo da im je osobna zabrinutost u potpunosti bila opravdana. Moram priznati da mi je procjena o Ilčićvim karakternim osobinama, bila identična oprezu koji su izrazili Šišljagić i Drmić, već u samom  početku 2014.g. Naime, iako i sam katolik, čovjek kojem su puna usta (Ilčiću) potpuno bespotrebnog guranja Crkve u prve redove političkih nadmudrivanja u ovoj napaćenoj zemlji, po mojoj procjeni ne radi to zbog dobrobiti Crkve i općeg dobra, već u svom osobnom interesu.

Takva (naša) moja  razmišljanja, vrlo brzo su naišla na opravdanu i nepobitnu potvrdu da jeLadislav Ilčić, čovjek bez imalo morala i političkog poštenja. Čovjek koji predsjedava jednom strankom koja se hrvatskoj javnosti voli prikazivati i hvaliti neupitnim kršćanskim vrijednostima, najobičniji je politički prevarant i lažov, a za malo je postao i politički lopov.

ŠTO SE DOGODILO IZA UGAŠENIH TELEVIZIJSKIH KAMERA 25. SVIBNJA 2014.G.

Uoči samih priprema Europarlamentarnih izbora prilikom usuglašavanja izbornih lista dogovoreno je među osam članica Saveza za Hrvatsku (na prijedlog Šišljagića), budući je Vladimir Šišljagić kao predsjednik HDSSB-a i župan osječko-baranjske županije,(uvažavajući činjenicu da je HDSSB parlamentarna stranka sa sedam saborskih zastupnika), da listu nosi nacionalno prepoznatljiv dr. Milan Kujundžić, a da Vladimir Šišljagić kao potpora cijeloj listi bude na zadnjem mjestu. Obzirom da je i sam dr. Kujundžić još u pred kampanji rekao da ne želi ići u EU parlament, plan HDSSB-a je bio da drugi na listi bude naš stručan čovjek  dr. Stjepan Ribić, inače direktor Regionalne agencije Slavonije i Baranje koja već godinama svojim radom uspjeva osigurati Osječko-baranjskoj županiji značajna financijska sredstva EU iz pred pristupnih fondova, a što bi bilo logično u slučaju osiguravanja jednoga mandata, da gospodin dr. Stjepan Ribić (HDSSB) postane EU zastupnik.

Međutim, upravo tom logičnom slijedu događaja (da EU zastupnika ponudi stranka koja ima sedam saborskih zastupnika), usprotivio se osobno LADISLAV ILČIĆ, tvrdeći da dr. Kujundžić kao prvi na listi pripada kvoti HDSSB-a, a da on želi biti drugi na listi,namjeravajući se pod svaku cijenu (zahvaljujući nacionalnoj prepoznatljivosti dr.Kujundžića) dokopati Europskog parlamenta.

Nastojeći da se taj raspored na listi ne iskoristi kao razlog razlaza Saveza za Hrvatsku,HDSSB je pristao da Ladislav Ilčić (HRAST) bude drugi  na listi (iako mu to objektivno na političku snagu realno nije pripadalo), ali i zatražio (HDSSB) potpisivanje sporazuma, da u slučaju ulaska jednog europarlamentarca (dr. Kujundžića), u Europski parlament umjesto njega, ide peti sa liste, dr. Stjepan Ribića iz redova HDSSB-a.

Sjetiti ćete se direktnog televizijskog prijenosa i veselja iz Izbornog stožera Saveza za Hrvatsku, kada su do ponoći  te izborne noći, sve ankete i prebrojanih  preko 95% glasova glasača koji su izašli na izbore, opravdano davali pravo za pjesmu u Izbornom stožeru i vjeru da je Savez za Hrvatsku uspio osvojiti jedno euro parlamentarno mjesto i to u osobi dr. Stjepana Ribića  iz HDSSB-a. No, odmah po isključivanju direktnog televizijskog prijenosa, današnji HDZ-ov koalicijski partner, je poput pacijenta iz neke ustanove koja je više nalikovala na „psihijatrijsku kliniku“, a ne na Izborni stožer neke političke stranke, tog uljuđenog „vjernika“ i predsjednika Udruge „Grozd“ kakvim nam se mjesecima prije „uglađeno“ prikazivao kao obiteljski otac četvero-petero djece počeo bijesno nekontrolirano urlati:

„Ne može ići u EU parlament Stjepan Ribić, jer je on tek peti na listi. Ja sam europarlamentarac, jer sam drugi na listi. Što vi na televiziji Ribića predstavljate kao europarlamentarca, kada sam to ja. Ja sam drugi na listi i nikakve sporazume ne priznajem, a i Ribić može u Bruxelles samo preko mene mrtvog.“

Isti mi je tren to bilo preneseno ovdje u Mostar, kako iz zagrebačkog, tako i iz osječkog Izbornog stožera i moram priznati da sam bio šokiran, ne vjerujući da se takva podlost, laž i pokvarenost, može doživjeti od osobe koja, kako naš narod voli reći „liže oltare“. Bio sam strašno razočaran i ljut u zidinama mostarskog kazamata, ali takav zatočen potpuno nemoćan da bilo što učinim.. Kada sam to čuo, obuzela me je tuga, pomiješana s osjećajem bijesa pitajući se, „dali je i to narod za koji ja nevin ležim u ovom kazamatu građenom još u vrijeme Austro-Ugarske, pomalo ne vjerujući što čujem i što su sve ljudi spremni napraviti za malo vlasti i 6-7 tisuća eura mjesečno i vrijedi li to žrtve koju podnosim.Toliko gadljivo da sam tom čovjeku zaželio u najmanju ruku, javno pljunuti u lice, teško prihvaćajući činjenicu da to dolazi od osobe i stranke koja si je umislila da je  „moralna domoljubna vertikala“, koja bi bila spremna svojim aršinom poštenja, krojiti hrvatsku budućnost.

Ladislave Ilčiću, bijedo bijedna, ovo pišem kasno u noć nakon što je cijeli Savez za Hrvatsku postao svjestan, da gubi i taj jedan mandat za samo dvjestotinjak glasova. Spavaš li sada? Ako još nisi zaspao, imaš li sada, danas, (26. svibnja) barem malo srama i stida na svoje ponašanje koje te je razgolilo kao zadnju ljudsku fukaru, koja te ni najmanje ne razlikuje od stotine i tisuće sličnih fukara, koje su se u prošlosti, ali i danas bavili i bave politikom, ali ne za opće, već samo svoje dobro. Samo da mi se dočepati slobode, letjeti ćeš naglavačke iz Saveza za Hrvatsku. A možda i dalje…

Memoarski tekst B.Glavaša, napisan 26.svibnja 2014.g.

Kad kada je u medijima Glavaš pročitao, da je moralna vertikala (Ladislav Ilčić) na prevaru članstva donio nestatutarnu odluku, te kako odlazi sa HDZ-om u predizbornu koaliciju, a napušta Savez za Hrvatsku, te tom prilikom i dobio pripadajuću zasluženu šamarčinu od vlastitog članstva, dozvolio je da se ne tako davno pisani memoarski tekst, objavi i bez nužne vremenske distance, na stranicama ovoga faanpagea.

Ujedno me zamolio kao administratora da u tekst nadopišem, njegovo osobno mišljenje:

- HDSSB kao politička stranka treba graditi suradničke odnose sa drugim hrvatskim političkim strankama, ali samo kada je to u interesu građana ove Domovine koja se nalazi na rubu gospodarske i političke provalije. A što se tiče pokušaja razbijanja Saveza za Hrvatsku, oni kojima je to cilj, moraju znati da dok je HDSSB-a, biti će i Saveza za Hrvatsku, a pokušaji razbijanja Saveza razbiti će se o glavu, onima koji to čine, –  zaključio je Branimir Glavaš.