Peđa Srbin se ‘pravi grbav’ na Dražu, ali Bleiburg je mjesto koje bi zabranio

Kazao je  Peđa Grbin  kako komemoracija u Bleiburgu ”nije žalovanje za žrtvama već žalovanje za propalom državnom tvorevinom, NDH”.
– Oni koji doista žele žalovati za žrtvama užasnih zločina odlaze u Tezno, u Macelj i na Kočevski rog. Oni koji idu na Bleiburg žele iskoristiti današnji dan za jeftine političke poene i ne razmišljaju o tome da relativiziraju zločine počinjenje u NDH.
Kaže to Grbin komičnog imena i pokaže svoj malograđanski provincijalni duh. Ipak je zalutao ovdje. Ovakva retorika u Istri prolazi. Tamo je sve Istarsko, a u prijevodu srpsko. Ovdje gore ipak ima i neka druga priča. I što je to nama ovaj provincijalni Srbin rekao drugačije od Srbina vulgarisa Pupovca? Baš ništa. Po njima dvojici jedino bi broj pila porastao, jel bi ova dva mrzitelja Hrvatske dizali svoje balvan revolucije. I uvijek nam nešto pametno Srbi imaju za reći.  A pameti niotkuda. Samo odurna mržnja zadnjih 500 godina. Odurna kao njihova politika noža. Primitivci i njihov Draža zmazanac sve govore o njima. Bradurine, smrad znoja, masna kosa i silovanja. To rehabilitiraju Srbi, a o tome Peđa šuti.
Što Peđi nije jasno? Bleiburg je najveća britanska i partizanska sramota. Mjesto gdje su partizanske zvijeri obećale milost i onda ubijale trudnice, malu djecu, starce, jer su žrtve voljele NDH-u. I sada po nekom provincijalnom odvjetniku, koji baš kao i njegov kolega Jovanović, naravno opet Srbin, ima svima nama nešto za reći, mi bi trebali poklon žrtvama napraviti gdje neki Peđa prdne. Peđi bi bilo bolje da otiđe u komunističku kapelicu na Brijune i liže oltare zločinca Tita, pa on je pravnik koji opravdava klanja lokacijom, utjeha mu je Tito na istarskoj lokaciji. 960 jama su zvijeri partizanske napunile, poubijale u miru više civila nego što su prozvani ustaše činile u ratu i to to desetorostruko više.
I što sad Peđi od Istre nije jasno. Ubili bi ovi njegovi i rankovićevi Srbi i Velog Jožu, gdje ne bi Hrvate, a naš Peđa je njima zahvalan što može trabunjati velikosrpske gadarije po Saboru.
Igor Drenjančević