Za one koji neznaju NDH proglašena u Bjelovaru I to ne 10. nego 8. travnja

Sječanja na burne povijesne dane 1941. godine u gradu Bjelovaru

Ustanak naroda bjelovarskog kraja nije mogla zaustaviti nikakva sila

Kada je 27. Ožujka 1941, godine prekinut potpisani ugovor sa Njemačkom o nenapadanju srušena je Vlada bivše Kraljevine Jugoslavije, za kralja postavljen maloljetni kralj Petar Karađordević, a za kraljevog opunomoćenika knez Pavle, nastala je zbrka i država se spremala za rat. U vojsku su pozvane sve muške osobe, proglašena je opća mobilizacija, a u grad Bjelovar su počeli stizati mobilizirani ljudi iz sela i grada.Vršile su se pripreme, ljudi su raspoređivani u ratne jedinice, nastao je opći kaos. Početkom travnja u grad su stigli i srpski dobrovoljci (narod ih je zvao srpske komite), čiji je zadatak bio da bodre dobrovoljce i prate ih na vojnim zadacima jer je moral u vojsci pao. Sve jedinice krenule su iz grada prema susjednoj Mađarskoj ili su se nalazile po selima naše Bilogore. Grad je ostao gotovo pust, pusta i Vojna komanda, žandarmerija i gradska policija sa tek nekoliko stražara kod vojnih objekata. Mržnja i nezadovoljstvo prema Jugoslaviji došla je do vrhunca, tako da se spremala pobuna među građanstvom i vojskom.

Već 7. travnja 1941. godine organizirane grupe građana i mladeži upale su u vojne objekte u gradu Bjelovaru, savladale vojna lica, žandarmeriju i policiju koja se našla u gradu i stavile sve objekte pod svoj nadzor. U noći je došlo do organizirane pobune među vojnicima rezervistima koji su se tada nalazili izvan grada, većina njih u Orovačkim vinogradima. Otkazali su poslušnost oficirima i počeli se organizirano vračati u grad.
Pobunu među vojnicima 108. puka jugoslavenske vojske organizirao je podnaredník ČVEK i mladi podporučník L. SUPANČIĆ. Vojska se vratila u naš grad, otkazavši poslušnost bivšoj komandi i stavila se pod rukovodstvo štaba pobune na čelu kojeg su bili prof. Dr. Julije MAKANEC i zrako-plovni pukovnik lvan MRAK. Grad Bjelovar imao je tako građane i vojsku i došao je željeni trenutak da se uspostavi nova država.
Tako tadašnji gradonačeInik Bjelovara prof. Dr. Julije MAKANEC 8. travnja 1941. godine proglašava novu državu - NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. U gradu je nastao opći urnebes, ali bez panike i bilo kakvog nereda.

Vođe bjelovarskog ustanka snimljeni 8.travnja 1941 nakon što je Dr Julije Makanec (u sredini, sjedi) proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku sa balkona gradske vječnice u Bjelovaru

Sve se događalo organizirano i dostojanstveno. lzvješene su hrvatske zastave na svim kućama u gradu, a mladež je ovaj događaj prenijela po svim selima bjelovarske okolice.
Tako su toga dana, noseći hrvatsku zastavu, na selo pošli i naši građani Milan BAČANI i Mato PODRAVAC. Njih su iznenadili i napali četnici u selu Hrgovljani pokraj Bjelovara, tako da su ta dvojica bili prve žrtve mlade NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Poginuli su časno i slavno, noseći zastavu nove Hrvatske države, neka im je velika hvala i vječna slava.
Proglašenje je bilo nevjerojatan doživljaj, narod je iz čitave okolice Bjelovara sa hrvatskim zastavama pohrlio u grad pjevajući hrvatske pjesme, kličući novoj državi. Bio je to u pravom smislu riječi ustanak cijelog naroda ovoga kraja i to nije mogla zaustaviti nikakva sila. Hrvatski narod digao se iz jarma bivše Jugoslavije, proglasio svoju državu i stao na njezin branik. Dolazili su, istina, brzojavi i svakojake prijetnje da će se pobunjena vojska vratiti na granice, da se narod vrati svojim kućama inače će se upotrijebiti sila sa kopna i iz zraka. Ali narod to nije prihvatio, nije se dao uplašiti ni omesti. Slavlje je nastavljeno, a vršene su i pripreme za obranu novoproglašene države, ako to bude potrebno.
Jedinice njemačke vojske bile su na granici sa susjednom Mađarskom i njima je omogućen prolaz da uđu na teritorij bivše Jugoslavije, tako da su već 9. travnja stigle u Bjelovar i produžile svoje napredovanje prema Zagrebu. Građani Bjelovara već su dva dana bili u svojoj Nezavisnoj državi, kada je u Zagrebu 10. travnja Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku na cijelom njezinom području. Mi građani Bjelovara toga se ne stidimo, ponosni smo i danas se rado sjećamo tih najljepših dana naše povijesti.
Zvonimir Žagi, član UPZH-e
(Novi Bjelovarac od 6.travnja 1995, str.16)