Četiri velike komunističke prijevare hrvatskog naroda

I nakon poraza crvenog predsjednika ostala je netaknuta moćna politička struktura crvene Hrvatske koja još drži ključne ustanove (izvršnu i zakonodavnu vlast, medije, kulturne i nevladine udruge) - peta protuhrvatska kolona! Ne odustaje od krivotvorenja hrvatske povijesti i obnavljanja hrvatskih krvavih mostova!

Komemoracija na Bleiburgu bila je veličanstvena manifestacija odlučnosti hrvatskog naroda da se nikada neće prestati boriti za povijesnu istinu. Propovijed kardinala Bozanića bila je veliki doprinos prema istinskoj pomirbi hrvatskog naroda, ali samo na priznavanju pune istine o tome što se je događalo u Drugom svjetskom ratu i poslije njega.

S druge strane, sve ono što se događalo uoči komemoracija na Bleiburgu i poslije nje pokazalo je da je nakon poraza crvenog predsjednika i pobjede kandidatkinje domoljubne Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović ostala i dalje netaknuta moćna politička struktura crvene Hrvatske koja i dalje drži ključne institucije (izvršnu i zakonodavnu vlasti, medije, kulturne i nevladine udruge) ostala je i dalje peta protuhrvatska kolona. Svi oni nisu odustali i nakon poraza na predsjedničkim izborima od krivotvorenja hrvatske povijesti, obnavljanja hrvatskih krvavih mostova ideološki sukobljenog hrvatskog naroda.

Peđa se isprsio s otrovnim izjavama, preuzeo Milanovićev teret na svoja široka pleća!

Predsjednik Vlade i predsjednik SDP-a i njegova ekipa nastupili su vrlo agresivno i pokazali da dok su na vlasti neće prestati sprječavati utvrđivanje povijesne istine da su komunisti nakon Drugog svjetskog rata proveli genocid nad hrvatskim narodom i prevarili hrvatski narod, da su umjesto slobodne demokratske Hrvatske silom i logorima nametnuli komunističku Jugoslaviju u kojoj staljinistički sustav nije bio ništa manje zločinački nego u SSSR-u.

Da je sadašnja vlast spremna i dalje braniti krivotvorine, da je spremna braniti Tita kao “nešto najbolje što su Hrvati imali”, da je spremna poricati zločinački karakter Titove vlasti potvrdila je izjava člana vodstva SDP-a Peđe Grbina koji je optužio 50 tisuća građana Hrvatske koji su dostojanstveno odavali počast žrtvama Križnog puta i Bleiburga da su navodno tamo došli žalovati za NDH. Dakle optužio je golemi broj hrvatskih građana, ne samo koji su ove godine masovno došli na Bleiburg nego i sve one koji su proteklih desetljeća odavali počast ubijenima da su ljubitelji NDH, ustaštva i nostalgičari za Antom Pavelićem. Takvom tvrdnjom Grbin je optužio Katoličku crkvu u cjelini, kardinale i biskupe i svećenstvo da su ljubitelji NDH i ustaša. On je optužio i sve one političare koji su govorili na Bleiburgu i dolazili na Bleiburg odat pijetet žrtvama. On je, između ostalog, kao ljubitelja ustaštva i čovjeka koji žaluje za NDH optužio i Ivicu Račana, koji je u Bleiburgu kleknuo i tamo položio vijenac 2002. godine, optužio je i novu hrvatsku predsjednicu koja je obnovila pokroviteljstvo komemoracije na Bleiburg. Tu monstruoznu optužnicu Peđa Grbin je vjerojatno podigao po nalogu vodstva SDP-a, kako bi ublažio napade na Zorana Milanovića koji je isto to rekao nekoliko puta u posljednjih godinu dana.

I događaji uoči Bleiburga i poslije Bleiburga novi su dokaz da Zoran Milanovć i Kukuriku koalicija ne odustaju od radikalizacije političke scene.

I Milanović i Josipović igraju na kartu proizvodnje “ustaških guja”

Dakle, treba očekivati da će Zoran Milanović i njegova koalicija i dalje proizvoditi „ustaštvo“ da će i dalje sve one koji se bore za istinu o komunističkim zločinima koji traže da se prizna povijesna istina proglašavali ustašama. Na političku scenu se vraća i bivši crveni predsjednik Ivo Josipović koji također obnavlja svoje optužbe da je Hrvatska zmijska dolina i da ustaške guje žive u srcima hrvatskoga naroda.

Dakle, i Zoran Milanović i Ivo Josipović vide svoju šansu na izborima samo u totalnoj radikalizaciji hrvatske političke scene, u plašenju hrvatskoga naroda da će dolaskom Tomislava Karamarka i HDZ-a biti obnovljeni logori i ustaška represija, jer je navodno HDZ ustaška stranka, a Karamarko rigidni desničar opasan za demokraciju.

Nije Zoran Milanović samo u sukobu s HDZ-om i novom hrvatskom predsjednicom, on je u sukobu sa svima, a posebno s hrvatskim braniteljima. Hrvatski branitelji su nezadovoljni njegovom politikom i politikom državnog vrha te su se sami organizirali da bi obranili Vukovar ne samo od nove velikosrpske agresije, nego i od izdajničke politike državnog vrha na čelu s Milanovićem. Njegov odnos prema prosvjedima stopostotnih ratnih vojnih invalida također pokazuje da on želi proširiti i intenzivirati sukob s braniteljima. On i njegova vlast, kao i dio medija, dali su punu podršku „crvenim brigadama“ odnosno građanima koji su više puta organizirali prosvjede protiv branitelja u Savskoj 66 i koji su pokušali više puta u koloni doći u fizički kontakt sa stopostotnim ratnim invalidima kako bi došlo do fizičkog sukoba, a možda i prolijevanja krvi. Usporedno Zoran Milanović i stranke Kukuriku koalicije i njihovi mediji ulažu silne napore kako bi se razjedinili branitelje, kako bi strašnim krivotvorinama i lažima koje stotinama puta ponavljaju branitelje prikazali kao egoiste koji u velikoj krizi, kada mnogi nemaju što jesti, navodno traže nove privilegije. Usporedno s demonizacijom branitelja i njihovih prosvjeda ide i proces kriminalizacije branitelja, vode se istrage i donose presude hrvatskim braniteljima u Vukovaru koji su se suprotstavili nasilnom nametanju ćiriličnih natpisa na državnim ustanovama. Čak ih se proglašava teroristima. Milanović ne želi riješiti uzroke prosvjeda branitelja, on je procijenio da mu ti prosvjedi pomažu kako bi mobilizirao svoje crveno biračko tijelo.

Crvena Hrvatska živi od titoističkog mita

Sadašnja crvena Hrvatska živi već godinama upravo na mitu Tita kao navodno nešto najbolje što su Hrvati imali. Lažima i krivotvorinama lažno dokazuju da su Tito i komunisti stvorili današnju Hrvatsku, da su oslobodili hrvatski narod i donijeli mu slobodu, demokraciju i vlastitu državu. Pokušavaju zaustaviti utvrđivanje istine o tome da nisu donijeli ni slobodu ni nacionalnu ravnopravnost, nego da su donijeli novi totalitarizam i prevarili hrvatski narod koji je masovno odlazio u partizane kako bi se izborio za demokratsku Hrvatsku, a ne staljinističko-komunističku Jugoslaviju.

Hrvatski branitelji i hrvatski narod ’90-ih su godina porazili agresore – Srbiju, Crnu Goru, Titovu JNA i pobunjene Srbe u Hrvatskoj – i stvorili demokratsku višestranačku Hrvatsku ostvarivši povijesne težnje svih naraštaja hrvatskoga naroda za vlastitom i suverenom državom.

Te istine brane hrvatski branitelji, a brani ju i Tuđmanov HDZ i odatle savez na najširoj političkoj platformi između HDZ-a i branitelja jer se bore za istu istinu o našoj prošlosti, ali i nude isti izlaz iz sadašnje krize. Zato je strategija Milanovića, Josipovića i Mesića pokušati ne samo razjediniti i posvađati branitelje međusobno, nego i dobiti barem jedan dio branitelja protiv HDZ-a odnosno pokušati razjediniti domoljubne snage, podijeliti ih i međusobno sukobiti.

Velike prijevare u režiji jugoslavenskog “crvenog pape”

Hrvatski narod je politički dosta naivan narod lako zaboravlja i još lakše oprašta onima koji su ga više puta prevarili. Zato treba stalno podsjećati na tri velike komunističke prijevare.

U tijeku Drugog svjetskog rata kada se je Hrvatski narod razočarao u NDH i Antu Pavelića i uvjerio se da su iznevjerili hrvatski narod da će dobiti demokratsku samostalnu Hrvatsku državu, Tito i komunisti su lažno obećavali hrvatskom narodu da se bore za nacionalnu slobodu hrvatskog naroda i demokratsku Hrvatsku. To je bila prva velika prijevara, jer Tito i komunisti nikada nisu odustali od borbe za komunističku Jugoslaviju, sve one hrvatske komuniste i hrvatske antifašiste koji su se borili za slobodnu Hrvatsku maknuli su s političke scene, a neke i smaknuli poput Andrije Hebranga. U svibnju i lipnju 1945. po naredbi Tita izvršen je pravi genocid nad hrvatskim narodom. Likvidirali su stotine tisuća Hrvata – bez suđenja i utvrđivanja krivnje. Masovno su zatvorili u logore stotine tisuća Hrvata koji nisu bili ustaše, a još manje zločinci. Nametnuli su staljinistički sustav koji je ukinuo sve slobode i prava. Mnoge seljake koji su bili partizani a koji nisu htjeli u seljačke radne zadruge strpali su logore i zatvore, a mnoge i ubili. Izvršili su nacionalizaciju tako da su mnogi hrvatski partizani ostali i bez Hrvatske za koju su se borili, ali i bez zemlje i imovine, a mnogi i bez života. To je povijesna istina. I neće biti mira i istinske pomirbe dok se ne maknu s vlasti oni koji i dalje nameću krivotvorine i ne žele prihvatiti povijesnu istinu.

Druga prijevara je bila nakon razlaza Tita sa Staljinom. Mnogi Hrvati, u koje spadam i osobno, su povjerovali da su se Tito i komunisti odlučili uspostaviti demokratski sustav u kojem se priznaju sva ljudska prava, a osobito nacionalna samostalnost. Mnogi su povjerovali u mogućnost demokratskog socijalizma s ljudskim likom, a posebno u iskrene namjere da se ustavnim amandmanima iz 1971. i Ustavom iz 1974. komunistička Jugoslavija pretvoriti u demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda te da se samoupravljanjem onemogući komunistička diktatura. Međutim, i to je bila velika prijevara, jer Tito, rušeći Hrvatsko proljeće – ponovo terorom, zatvorima i silom progoni sve one koji su istinski povjerovali u promjene i vraća nas na staru komunističku diktaturu. Ta prijevara i ponovna represija doveli su do krize u Jugoslaviji i krvavog raspada Jugoslavije nakon Titove smrti. Tek tada hrvatski narod na čelu s Franjom Tuđmanom u obrambenom Domovinskom ratu stvara svoju samostalnu hrvatsku državu i ostvaruje povijesne težnje hrvatskog naroda za samostalnom neovisnom hrvatskom državom. U burnom povijesnom desetljeću stvaranja i obnove hrvatske države na čelu s Franjom Tuđmanom transformirao se i Savez komunista Hrvatske, najprije u SKH – SDP (Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena), zatim samo u SDP (Stranka demokratskih promjena) i na kraju u SDP (Socijaldemokratsku partiju).

Kad su “reformirani” komunisti uzeli vlast, opet su pokazali svoju pravu ćud

U procesu transformacije dolazi do treće povijesne prijevare komunista, sada bivših odnosno reformiranih komunista. Oni se ispričavaju za zlodjela komunista i priključuju se političkim snagama u borbi za samostalnu demokratsku i suverenu državu. Sudjeluju u vladi demokratskog jedinstva, a mnogi i u obrambenom Domovinskom ratu. Naivni hrvatski narod ponovno im je povjerovao da su se istinski promijenili i prestali biti komunisti i da su postali istinski hrvatski socijaldemokrati. Čak nakon smrti Franje Tuđmana dolaze na vlast u koaliciji šest stranaka na čelu s Ivicom Račanom. Kada su došli na vlast brzo mijenjaju svoju strategiju. Mnogi govore – sad ponovno možemo biti komunisti i titoisti, ne moramo glumiti hrvatske socijaldemokrate. Po treći put varaju hrvatski narod. Počinje proces detuđmanizacije i pretvaranja Franje Tuđmana, brojnim krivotvorinama, u diktatora i zločinca, proces kriminalizacije Domovinskog rata i proglašavanja Tuđmanovih najslavnijih dana iz povijesti hrvatskog naroda u mračno doba. Proveden je ponovno proces masovnog smjenjivanja i političkog degradiranja hrvatskih domoljuba u policiji, vojsci, tajnim službama i diplomaciji. U jedan dan smijenjeno je 37 veleposlanika, među kojima su bili i akademici koji nikada nisu bili članovi HDZ-a, ali su čvrsto podržavali Franju Tuđmana u procesu stvaranja Hrvatske.

Zahvaljujući velikim pogreškama HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom, bivši komunisti ponovno dolaze na vlast 2011. godine i ponovo se vraćaju na staru politiku pokušavajući srušiti Domovinski rat kao temelj ove države, te pretvoriti agresiju Srbije Crne Gore i JNA u navodni građanski rat s podijeljenom odgovornošću.

Nastupa četvrta velika komunistička prijevara hrvatskog naroda. Ponovno nas vraćaju u prošlost, obnavljaju ideološke sukobe i s platformom „Mi ili Oni“ pokušavaju nametnuti povijesne krivotvorine i srušiti domoljubnu Hrvatsku tvrdeći da svi oni koji su na toj strani nisu demokrati, nego nacionalisti i u krajnjoj liniji obnovitelji ustaške ideologije.

Zoran Milanović otišao je najdalje u tim optužbama tvrdeći da će se, ako pobijede HDZ i koalicija, promijeniti hrvatski Ustav i kao temelj sadašnje Hrvatske utvrditi NDH.

Da i nakon Bleiburga ne odustaju od te krivotvorine svjedoče izjave Zorana Milanovića i drugih da se svaki onaj koji je bio i koji će biti na komemoraciji u Bleiburgu svrstava u ljubitelja ustaštva i nostalgičara za NDH-om. Ta izdajnička teza je potpuno identična velikosrpskoj politici koja cijelo vrijeme Hrvatsku tretira kao ustašku državu, kao nasljednicu Pavelićevog NDH i kao trajnu opasnost za Srbe. Ide se tako daleko da predsjednik Srbije tvrdi da se sprema nova Oluja kako bi se istjerao i ostatak Srba iz Hrvatske. Strašno je što predsjednik hrvatske vlade zastupa istu strategiju i širi iste laži i krivotvorine kao i Tomislav Nikolić, koji je bio i osobno sudionik agresije na Hrvatsku.