Pogoduju li policija i pravosuđe srpskom širenju mržnje?
Piše: Igor Drenjančević
U Hrvatskoj državi sve je naopako. Narod je uglavnom taoc bolesne politike. I što je najjadnije, hrvatski narod je manjina u vlastitoj državi, pa čak postoje i uredi za manjine, one hrvatske. Grad je Vrginmost, a predstavnica Marija Idžan manjine hrvatske.
212,4 kilometara kvadratnih općine Gvozd je popunjeno sa svega oko 5000 stanovnika, a od te brojke Srbi čine preko 50 posto, dok je Hrvata ispod 40 posto. Takva postotna podjela znači i postotnu mržnju.
SRBIMA I PARTIZAN TUĐMAN USTAŠA
Pet stotina godina nije bilo dovoljno da Srbi prihvate Hrvatsku državu. Odgajani u Hasburškoj monarhiji da su Hrvati udaljeni od njih u političkom svijetu milenijima godina, takva učenja su nastavili i u Jugoslaviji, pa i do današnjih dana. Šesnaest godina je Vrginmost bio Gvozd, danas su Srbi Vrgu i njegov most stavili ispred hrvatske povijesti, pa je tako općina ostala Gvozd, a Vrginmost je danas ime gradića, umjesto povijesnog imena Gvozd. Čini se da je Vrga i njegovo doseljenje važnije od pogibelji zadnjeg hrvatskog kralja i njegove gore. Cinik bi rekao da je Srbima i ime Gvozd sumnjivo, smrdi na ustaško, pa su ga brže bolje promijenili, jer po njihovim rezonima i partizanski general Tuđman je ustaša. A sama inicijativa za promjenu Vrginmosta u Gvozd je bila za njegova vremena.Tuđmanova.Tako da danas kada kupite kartu za Vrginmost, nikome nije jasno gdje idete, u Vrginmost ili Gvozd, jer općina je ostala Gvozd, a Vrginmost je grad. Obično po gradu općina nosi ime, ali srpski čelnici općine su odlučili uživati u svom mentalnom kaosu, koji su najbolje prakticirali u izmišljenoj SAO Krajini. I Krajina ne izlazi iz glave većini u općini Gvozd.
MANJINA MALTRETIRA VEĆINU
Općina Gvozd je i dalje Krajina za Hrvate. Hrvati Gvozda su diskriminirani u svakom pogledu. On ne smiju dobiti zakonsko pravo, a teroristi sa srpske strane su poželjni svuda, u policiji, na radnim mjestima, a na sudu i kada su krivi, manje su krivi. U sramotnoj državi tako što je moguće. Na primjeru Gvozda vidi se tolerancija koju bi nam srpska manjina u Hrvatskoj najviše dala.
Moguće je urlanje srbo-fašističkih pjesama usred naše države, moguće je ritualno klanje hrvatskih dječaka, pa se čovjek pita što još treba manijaklana stvarnost stvoriti, da ostali Hrvati shvate, da su Srbi sa ovog područja izuzetno netolerantni prema Hrvatima, a dokaza je koliko želite. I tako bijedno nizak broj stanovnika, možda nešto više od 3000 ljudi maltretira hrvatsku državu, koja ima preko 4 milijuna stanovnika. Razlog jasan, policija i pravosuđe pogoduju ovom srpskom širenju mržnje. Kada bi država radila svoj posao, naši branitelji sa tog područja ne bi pomišljali na samoubojstva.
ABOLIRANI ČETNICI BOLJI OD BROKERA
Danas smo razgovarali sa Miroslavom Samsom, braniteljem, vodećim čovjekom UDVDR-a svoga područja, koji je ogorčen ponašanjem institucijama sustava, a sam je najavio samoubojstvo plinskom bocom, jer mu je dosta više srpskog terora u općini Gvozd. Općina se vodi kao 1991. godine, Hrvatima je zabranjeno biti ravnopravan.
- Tri mlada Hrvata su zaklana u općini Gvozd. Otvoreno se pjevaju četničke pjesme, prijeti se Hrvatima, poglavito braniteljima, a vlast ništa ne poduzima. Prijavljene su osobe za takve rabote, za raspirivanje međunacionalne mržnje, osobe su suđene i oslobođene. Pravosuđe pod sutkinjom Katarinom Čuk je sve prikrilo. Jovan Sokolović je hrvatski policajac, a nekada je bio srpski terorista. Tenkista i četnički vojnik Darko Dedić je rušio Vukovar, danas je osoba kojem je ova država riješila stambeno zbrinjavanje, iako je imao kuću u Banja Luci za vrijeme SAO Krajine i nakon toga kupio je poslije domovinskog rata kuću u Petrinji. Kuću u Petrinji je prodao i zatražio stambeno zbrinjavanje od hrvatske države, što je i ostvario kućom u Gvozdu. Mnogi branitelji nisu dobili darovnice za kuće, plaćaju najam srpskim vlasnicima ili su nagurani u male stanove kao sardine. Osobno sam obnovio jednu kuću, pa se ustanovilo da vlasnici nisu kao u papirima i sad sam niti na nebu niti na zemlji. Braniteljima se umjesto posla nudi socijalna pomoć, dok ovom teroristu se riješio posao u komunalnom grada Topuskog i stambeno je zbrinut. Ima li veće uvrede za nas branitelje? Mi smo socijalni slučajevi, teroristi su poželjni građani. Vrijeđaju nas, ponižavaju, policajci su bivši teroristi, a mi smo njihov cilj za maltretiranje. Osobno ne mogu naći posao u Gvozdu u komunalnom. Zašto? Jer su svi zaposlenici Srbi. Dedić može naći posao u Topuskom. Srbima povratnicima kupuje država pile, traktore, a nama braniteljima nije dala niti konzervu do danas. Čija je ovo zemlja? Zemlja srpskih terorista?Jedan od branitelja nedavno je popio 40 tableta, pokušao se ubiti. Ima nas koji živimo i bez struje i bez ikakvih primanja.
HADEZEOVSKA DONAČELNICA ZA MANJINU
Srpski branitelj iz Banovine dobio je odbijenicu, a podobnim Srbima domovi se grade. HDZ-ova donačelnica Marija Idžan darovnice dijeli po vezama. Osigurala je socijalnu pomoć za svoju majku koja živi u Banja Luci. Zamislite ta hadezeovka je donačelnica za hrvatsku manjinu. Mi smo manjina u vlastitoj državi. Na ovako malo stanovnika, još smo manje bitni za ovu državu. Što mi preostaje nego da počinim samoubojstvo, djeca su mi odrasla i sada se vidim samo u tom činu. Država svjesno podcjenjuje branitelje, a jedan od roditelja zaklanih dječaka spava u mraku, bez struje u kući, sa tri sjekire. Strah se uvukao u ljude, opet caruje Krajina i krvava kama.- rekao je Samsa u vidnom uzrujanom stanju.
Uvjerili smo se kako je općina Gvozd ruglo političke stvarnosti, ruglo života, gdje je mržnja i smrt ispred svakog optimizma. U jednom dvorištu branitelj je sagradio kuću, ali su struja i plin na terenu, od srpske familije, te sad jadan čovjek nema niti struje niti grijanja, ali ima legalnu kuću.
ILEGALNO ORUŽJE PO KUĆAMA
Toliko patološke mržnje nismo nigdje u državi vidjeli. Podjeljenost koju podržavaju državne institucije, klanja koja samo čekaju nova, oružje ilegalno po kućama koje nitko ne oduzima i čovjek se pita, kakva je ovdje Oluja provedena, nosi li ta Oluja diskriminaciju većinskog stanovništva? Tko su Hrvati u Vrginmostu, lovina za odstrel, stranci u svojoj zemlji, prodani od vlastitog naroda?
Općina Gvozd je novo žarište prosrpskih ideja. Vukovarski sindrom se širi ćirilicom i u Vrginmost. Podjele stvorene do sada, samo potenciraju sukob u državi, gdje nacionalno pitanje nije riješeno od stoljeća sedmog. Hrvata je sve manje, sve više bježe iz ovog kraja i od posljednjeg popisa stanovnika, gotovo 10 posto stanovnika je otišlo iz kraja kojeg teroriziraju nekadašnji srpski teroristi. Ipak nije jasno zašto branitelji svoje živote bacaju pred noge odvratnoj politici mržnje i prijete samoubojstvima, koje i čine, jer neprijatelj baš to od njih i očekuje, da ih iscrpi, uništi financijski, a moralno ponizi. Žalosno je da baš naša država je najveći neprijatelj branitelja, jer se redovito ubijaju, zbog svoga zla oko njih. Vrginmost je eklatantni primjer korumpiranog pravosuđa i državne uprave, koja uništava ljudske živote, a srpskim teroristima osigurava nesmetano uništavanje branitelja. Mogu li ljigavci poput Dedića ili Sokolovića biti važniji od branitelja? Nismo li mi svi ljigavci, ako ove nakaradne mrzitelje Hrvatske podupiremo. Oni svu pomoć od Hrvatske doživljavaju kao slabost, jer su patološki umreženi u mržnji prema svemu hrvatskom.
Na kraju ispada da je bolje bilo rušiti Vukovar, nego ga braniti.
Nema komentara:
Objavi komentar