Hrvatska je prošli put zbog izgreda, recimo to tako, navijača u Norveškoj, kažnjena nastupom bez publike. Hoće li zbog novog incidenta, koji se dogodio bez publike, biti kažnjena igranjem bez travnjaka? Ako ništa drugo, novi incident je konačno svima pokazao o čemu se tu radi: o rušenju vodstva HNS-a svim sredstvima, pa i rušenjem reprezentacije. I dok god oni ne odu, i dok se nogometna močvara posve ne isuši, primirja očito neće biti.
Splitska trava je čudna stvar, svatko na njoj vidi što želi vidjeti, nešto poput Rorschachovog testa. Neki, jasno, vide nacizam od kojeg je jedina obrana jačanje antifašističkih snaga predvođenih Manolićem i sličnima. Drugi vide sabotažu i diverziju. Treći vide podvalu Milanovićeve Vlade i Ostojićeve policije. Ja moram priznati nisam uopće primijetio taj križ na fotografijama nakon utakmice, mogla je što se mene tiče biti i nespretno pokošena trava, a nije ga kaže vidio ni Niko Kovač. Primijetili su ga prvi čuveni antifašisti Talijani, što i nije čudno, jer njima svakako odgovara da Hrvatska bude kažnjena. Kasnije je policija potvrdila da je netko obradio travu nekakvom kemikalijom, i to prilično lucidno, tako da postane vidljivo tek pod reflektorima i odozgo, a ne sa samog terena i danju. U svakom slučaju, tko god je to odradio, odradio je to vrlo profesionalno i inteligentno i postigao je cilj, HNS će biti strogo kažnjen, oduzimanje bodova je gotovo sigurna stvar. Naravno, najlogičnija pretpostavka za sada je da je to prije svega nagrada Šukeru za to što je Splitu poklonio utakmicu bez gledatelja, splitski inat po kojem je grad čuven, a i omraženom vodstvu HNS-a općenito, s notornim Mamićem kao sivom eminencijom, dostojnim nasljednikom legendarnih mufljuza Miljana Miljanića i Vlatka Markovića.
No, svastika je tu, i to je rezultiralo s bar dvije dobre stvari. I jednom navodno lošom, reprezentacija Hrvatske će vjerojatno biti izbačena s kvalifikacija za Euro. Prva dobra stvar je što je sad konačno svima koji su lamentirali o ustaštvu valjda jasno da se tu o ustaštvu ne radi, već se radi jedino o tome da se reprezentaciju izbaci s natjecanja. Kad bi UEFA kažnjavala crtanje petokrake, ili lika Druga Tita, crtali bi to. Da UEFA kažnjava crtanje ovce, na stadionu bi osvanula nacrtana ovca. Svastika je ovdje sredstvo, cilj nije “promoviranje nacizma”, pa čak niti prikazivanje Hrvatske kao nacističke države – ona je takva u svijesti svijeta i EU najviše zahvaljujući naporima domaćih “antifašista” koji se trude takvom je svugdje prikazati. Pa je tako danas Hrvatska neki epitom profašističke države u zemljama gdje postoje jake i dobro organizirane neonacističke stranke koje odnose i po 30 posto glasova na izborima. Neonaci scena je u gotovo svim državama Europe kudikamo jača i bolje organizirana nego u Hrvatskoj, a Hrvatska povijest ne bilježi neki jak nacistički pokret ni u doba Drugoga svjetskoga rata (za razliku od Italije ili Njemačke). Danas ti isti antifašisti kukaju kako ćemo zbog ovakvih incidenata biti percipirani kao naci-država. Pa to ste i htjeli, zar ne? I to da vas netko postavi za satrape Hrvatske, jer očito su oni opasni, uvijek treba paziti da se nacizam ne povampiri pa vas treba postaviti kao čuvare! Što se sad bunite? Stalo vam je do nacionalne reprezentacije? Dobra stvar je što sad više nitko ne može govoriti o nekim pronacističkim navijačima, koji ne razumiju da je “Za dom spremni” ustaški pozdrav. Uostalom, taj pozdrav se izvikivao u Norveškoj pa je valjda svatko s dva grama mozga mogao shvatiti da se tu ne radi o rasističkom vrijeđanju suparničkih igrača – niti Norvežani razumiju hrvatski, niti im to išta znači, niti tamo ima Srba kojima bi to moglo smetati – već jednostavno o sabotiranju vodstva HNS-a preko sabotiranja reprezentacije.
Druga dobra stvar je što će to pojačati pritisak na vodstvo HNS-a i reprezentacije, iako bi vjerojatno trebao bager da ih se iščupa iz njihovih fotelja i iz sinekura koje im nose mastan profit. Kad sam u studenom 2014. komentirao utakmicu na San Siru, napisao sam kako su navijači uvijek su bili jedan od bitnijih indikatora anomalija u društvu kad god bi se “institutucije sistema” pravile glupe. Problem je što idioti u institucijama uvijek liječe samo simptome, dok uzročnici ostaju. Dakle, problem je što su Mamić i Šuker ostali na mjestima, i takve incidente ni Bog dragi neće moći spriječiti dok god su oni tamo. Jer dok god su oni tamo, postojat će dovoljno ljudi ljudi koji će sabotirati reprezentaciju na svakom koraku i svim sredstvima. Policija može nadgledati navijače, travnjake, zabraniti zračnim promet dronovima koji bi eventualno pronijeli kakvu zastavu sa svastikom iznad terena na utakmici s Bugarima, što god – ali incidente ne mogu spriječiti dok god HNS odgovara za ponašanje navijača, koji taj isti HNS ne mogu smisliti. Da biste za nekog odgovarali, taj netko mora biti pod vašom kontrolom. Jasno je valjda da navijači i saboteri nisu ni pod kakvom kontrolom HNS-a.
Istina, i sama logika UEFA-e i FIFA-e po kojoj nogometni savez države odgovara za ljude koje ne može kontrolirati nije baš najnormalnija, blago je fašistoidna u svojoj “antifašističkoj” nakani, no oni žele red i mir na stadionima, i odgovornost prebacuju na nacionalne saveze koji po njima moraju dokazati da su u stanju organizirati utakmicu bez incidenata navijača, pod pogrešnom pretpostavkom da oni mogu kontrolirati svakog tko želi napraviti neku diverziju, i da navijači žele uspjeh i plasman “svoje” reprezentacije – što dio hrvatskih očito ne želi, baš naprotiv, pa je tu svaki napor HNS-a uzaludan. A red i mir žele kako bi mogli i dalje u miru namještati domaćinstva, utakmica, i svega ostalog za vreće dolara, odnosno baviti se kriminalom i reketom nacionalnih saveza, što je njihova osnovna funkcija, bez raznih rasističkih, šovinističkih, i bilo kakvih drugih ispada koji remete kriminalni biznis. Mafija ne voli kad netko “talasa”. Pa je tako i način šišanja trave skandal vapijući do neba, dok su pak pronevjere i pljačke redovan način poslovanja tih organizacija, kao i HNS-a uostalom. Goreg mafijaškog legla od profesionalnog nogometa vjerojatno nema, osim možda latinoameričkih narko-kartela, a i to je pitanje. I upravo zato te mafijaške udruge toliko galame o borbi protiv rasizma u nogometu, izigravaju veće katolike od pape i veće humaniste od Voltairea, dok istovremeno trpaju milijune dolara u jutene vreće i ucjenjuju i reketare nacionalne saveze, a oni pak igrače, suce, i sve ostale umočene u močvaru.
Još promašenije i gluplje je to što Vlada, oličena u ministru Ostojiću, također prebacuje lopticu na HNS. Ako je tako, ako nogometne organizacije trebaju suzbijati ovakve stvari, onda bi valjda korupciju trebali suzbijati sindikati, terorizam NGO-i i vjerske udruge, a dilanje droge vlasnici kafića i profesori u srednjim školama. A špijunažom i kontrašpijunažom bi se trebali baviti udruge radio-amatera i novinarska društva, a ne državni organi čiji je to posao. A koliko je stvar jalova i besmislena u samoj intenciji, pokazala je i utakmica između Srbije i Albanije, kad su Albanci lukavo dronom sabotirali utakmicu, što je završilo oduzimanjem bodova – Srbiji. Doduše, uz ovakve rezultate ne bi se kvalificirali ni inače, no svejedno. Krivnja je bačena na nogometni savez Srbije, koji je kao organizator utakmice valjda trebao moći spriječiti albanske zračne snage. Doduše, oni su kažnjeni zbog organizacijskih propusta koji uključuju prisustvo registriranih huligana i tučnjavu na terenu, ali to je u danoj situaciji stvarno bilo praktički nemoguće izbjeći. Na Balkanu je nogomet ionako politika, što ga samo čini još gorim mafijaškim leglom. No, koliko god je možda i nepravedno da savez odgovara za sve što se oko nogometa događa, a ne policija, ostaje neugodna činjenica: HNS je taj koji mora staviti situaciju pod kontrolu, jer pred međunarodnim organizacijama on odgovara za sve izgrede. A HNS to nije u stanju, pa je stoga logično da priznaju svoju tako očitu nemoć, i daju ostavke kad već ne mogu riješiti problem koji im je u opisu posla.
Ukratko, pokazalo se točnim ono što sam lani napisao, da je Hrvatska taoc uspjeha reprezentacije. Sigurno je da će nezasluženo izbacivanje reprezentacije s Eura, koje je prilično vjerojatno, Hrvatima teško pasti. Nogomet je jedna od rijetkih stvari u kojima je Hrvatska ravna najboljima, u kojima je uspješna, i mnogi će zato podržati i najgoru mafiju na vrhu tog nogometa, kako se ne bi rušilo reprezentaciju. Javnost neće podržati rušenje Mamića i Šukera preko rušenja reprezentacije, ali i dalje ostaje pitanje, tko sramoti nogomet? Kriminalci u vrhu Fife, Uefe i HNS-a ili huligani na stadionu i oko njega? Oni možda i jesu agresivni i štetočine, ali nitko drugi ne želi uraditi ništa! Najmanje pravosuđe. Oglasilo se tek američko, kad je Sepp Blatter počeo vršljati po njihovom teritoriju. Pa smo saznali da se domaćinstva namještaju za milijarde dolara, da se otvoreno ucjenjuje nacionalne saveze… ali to eto i nije neka sramota. Policija će zacijelo pronaći vrtlare s Poljuda, a pravosuđe najstrože obračunati s njima. A tko će se obračunati s mafijom u nogometu, koja je uništila sve ono što je u tom sportu imalo veze sa sportom, sve što je bilo plemenito i lijepo, a ostalo je samo sve ono što ima veze s novcem? Kao i inače, nitko.
Najviše zbog te mafije mi je do uspjeha “naše” nogometne reprezentacije stalo otprilike koliko i do čednosti Tine Katanić, pa kvalifikacijske utakmice niti ne pratim, eventualno ih iskoristim kao izgovor da odem s društvom na par sati u kvartovski kafić na poneku pivu. Ni nogomet općenito, izgubio je draž još davno, kad su klince iz kvarta zamijenili skupo plaćeni profesionalci sa svih strana svijeta. Smatram ga opijumom za narod, a HNS, kao i UEFA-u i FIFA-u, uglavnom mafijaškim organizacijama. Uostalom, pred nekoliko dana sam bio na pogrebu starijeg člana obitelji, koji je čitavog života strastveno navijao za lokalni amaterski klub iz svog mjesta, koji je pred koju godinu propao, i nikako nije mogao shvatiti zašto. Kao što mu nije bilo jasno zašto je propala mjesna brodarska kompanija za koju je plovio cijelog života, od kadeta do kapetana duge plovidbe. A razlozi su slični. Tako da osobno neću biti nimalo nesretan ako ovo što se desilo u Splitu rezultira izbacivanjem reprezentacije s Eura. Kladionice, igrači, i suci sudjeluju u namještanjima utakmica; navijači apsolutno preziru reprezentaciju za koju, kao, navijaju; a nogometni savez vodi bulumenta mutnih “nogometnih menadžera” kojima je ona ionako prilika da dodatno zarade. No, ja osobno tu nisam mjerodavan, zbog svog općenitog prezira i nezainteresiranosti za nogomet.
A postoji samo jedan način da se to ubuduće izbjegne, a to je da se u nogometu u Hrvatskoj napravi reda, kad već ne možemo napraviti reda u redovima UEFA-e. A to se neće postići udarom na huligane ili stručnjake za hortikulturu, već na HNS. Šuker je na pitanje o ostavci odgovorio sa “Hvala lijepa”. Mnogi smatraju da se ne bi ništa promijenilo ni kad Mamića i Šukera ne bi bilo, jedni zato što misle da bi mafija i dalje vodila nogomet, jer je ovdje takva društvena klima, a drugi jer misle da bi huligani uvijek našli načina za sabotiranje reprezentacije. No, u cijeloj priči zaboravlja se meritum stvari: ostavke čelništva HNS-a bi bile minimum nekog poštovanja. Trebali bi reći, “nismo uspjeli, ne možemo uvesti reda na stadione, a UEFA to od nas traži”. To je čisto stvar preuzimanja odgovornosti. Ako UEFA drži HNS odgovornim za zbivanja za stadionima, bilo to pošteno ili ne, onda oni moraju priznati da je to odgovornost kojoj nisu dorasli. Hoće li se što promijeniti kad njih ne bude je pitanje, no posve je sigurno da se ništa neće promijeniti dok god su oni tu, i da policija i savez to ne mogu spriječiti. Ako treba birati između žrtvovanja reprezentacije i vodstva HNS-a, bolje žrtvovati potonje, pa makar to netko proglasio i pobjedom “huligana”. Jer, realno, huligani su ih pobijedili.
Nema komentara:
Objavi komentar