Red je neke stvari ispraviti i objasniti ....

LUKA POPOV:

+AAA-

GENIJALAN ODGOVOR PERNARU: Red je neke stvari ispraviti i objasniti

Nije ovdje bitan Pernar kao Pernar, već to što bi ovakve besmislice bilo spremno potpisati jako puno političara i predstavnika narodne vlasti.

Nakon što je Pernar na Facebooku objavio da se ispisao iz Katoličke Crkve jer se ne slaže s naukom, odgovorio mu je Luka Popov jedan od najpoznatiji ekonomskih blogera u Hrvatskoj i član udruge Vigilare.

Njegov odgovor Pernaru prenosimo u cijelosti:

Nepoznavanje osnova katolicizma u državi u kojoj se 85% stanovništva izjašnjava katolicima i u civilizaciji koju je izgradila Katolička crkva znak je velike intelektualne lijenosti i površnosti. Nije ovdje bitan Pernar kao Pernar, već to što bi ovakve besmislice bilo spremno potpisati jako puno političara i predstavnika narodne vlasti. Pa se mislim, red je neke stvari ispraviti i objasniti:

1. Katolička crkva nije klub da se možeš “ispisati”. Moguće je otpasti od
vjere (apostaza) i biti izopćen (ekskomunikacija). Ovima je sv. Ciprijan još
u trećem stoljeću poručio: “Extra Ecclesiam nulla salus”, što je s vremenom
prihvaćeno kao jedna od temeljnih dogmi katoličke vjere.

2. Celibat za svećeništvo nije dio katoličke vjere, već disciplinska norma
koja je pridržana svećenicima latinskog obreda. Mnogi katolički svećenici su
oženjeni, npr. naši grkokatolici. Prema tome, nije istina da Katolička crkva
zabranjuje oženjenim muškarcima da prime sveti red, pa to ne može biti točka
neslaganja s Crkvom.

3. Čistilište. Tu je u pravu – ne možeš biti dio Katoličke crkve i u isto
vrijeme odbacivati dogmu o čistilištu. Drugo je pitanje da li Pernar
razumije doktrinu o čistilištu. S obzirom na ove druge bisere, iznenadio bih
se da razumije.

4. Katolici se ne klanjaju kipovima, katolici štuju kipove. Razlika je
enormna. Klanjanje kipovima je idolatrija i težak grijeh protiv Prve Božje
Zapovijedi. Štovati kipove je pobožna navika koja nam pomaže da zadržimo
fokus u molitivi i potiče nas na razmatranje nebeskih stvarnosti. Optužiti
katolike da se klanjaju kipovima jest kao da optužite majku koja u novčaniku
ima fotografije svoje djece da se klanja fotografijama – non sequitur.

5. Katolici ne vjeruju da je papa nepogrešiv. Papa je grešnik kao i svaki
čovjek, tome svjedoči i činjenica da su sve pape imale svoje ispovjednike
kod kojih su se redovito ispovijedali. Papa može pogriješiti i griješi svaki
dan. Ono na što se ovdje vjerojatno misli jest dogma o papinoj
nezabludivosti, koja kaže da je papa nezabludiv kada proglašava dogmu vjere,
i to u vrlo ograničenim i strogo definiranim uvjetima. Do sada, u 2000
godina od kada postoji Crkva, samo su trojica papa progovorila u svojstvu
nezabludivosti (Pio IX. kada je proglasio dogmu o Bezgrešnom začeću, Pio
XII. kada je proglasio dogmu o Marijinom uznesenju i Ivan Pavao II. kada je
potvrdio nauk o nemogućnosti Crkve da zaredi ženu).

6. Svećenici ne mogu opraštati grijehe, to može samo Isus Krist. Svećenik je
samo sredstvo, medijator, preko kojeg Krist djeluje i oprašta grijehe. Reći
da ti je svećenik oprostio grijeh je kao reći da ti je javni bilježnik kod
kojeg si ovjerio ugovor o kupoprodaji nekretnine prodao stan.

7. Sveta Misa je kozmički događaj, najuzvišenije otajstvo katoličke vjere,
stvarni i fizički susret Boga i čovjeka, točka u kojoj se doslovno susreću
Nebo i zemlja. Onaj tko ne vjeruje u to ne bi trebao prisustvovati
prikazanju svete misne žrtve. To nam kaže sam Isus Krist kada kaže da ne
dajemo svoje svetinje psima i ne bacamo biserje pred svinje.

Podsjetimo, Pernar je na Facebooku napisao: Za one koji ne znaju, a zanima ih, nisam katolik, ispisao sam se iz katoličke crkve jer se ne slažem s vjerskim naukom njenim, niti političkim porukama.
Npr. ne vjerujem u zabranu ženidbe za svećenstvo, čistilište, u ispravnost klanjanja pred kipovima, nepogrešivost pape, da svećenici mogu opraštati grijehe, ima tu štošta, ovo je najosnovnije.
 Međutim, bez obzira na vjersko neslaganje, otišao bi (kao politički predstavnik) na proslavu Badnjaka i Božića u katoličku crkvu da nisu slizani s HDZ-om i da su me pozvali.

Autor: Dnevno.hrUtorak, 10. Siječanj 2017. u 12:55

Hrvatska se treba okrenuti Srbima koji su je branili, a ne napadali!

U 'jugoslavenskoj republici Hrvatskoj' je normalno da zločinci, ubojice i agresori budu u vlasti

- Hrvatska se ne ponaša kao samostalna suverena i slobodna država. Hrvatski premijer Plenković ponižava narod i državu dodvoravanjem svome koalicijskom partneru Pupovcu, čija su dva brata bila u četnicima, a čiji je predsjednik Stanimirović bio ministar u vladi zločinačke tzv. Krajine. Na cijeli taj mučni skup mogla bi se primijeniti poznata narodna ganga: 'Ko je moga pomisliti lani da će Božić slavit partizani...'. Naime, na tom insceniranom, lažnom 'božićnjem' domjenku u Boga ne vjeruje nitko, niti Božić ne slavi itko. Cijela farsa se organizira kako bi se pokazala prava srpsko-antifašističko-ateistička snaga i razotkrila sva bijeda podaničke i kukavičke hrvatske politike, koja ponizno dolazi po porciju uvreda.

Sasvim je predvidljivo i očekivano da Pupovac premijera proziva i ponižava  spominjući mu kao istočni grijeh spomen ploču poginulim HOS-ovcima. Zašto premijer ne smije ili ne želi njega pitati tko je ubio te hrabre hrvatske branitelje, tko je masakrirao HOS-ovce. Možda netko od Miloradove braće, možda netko od Stanimirovićevih pobočnika, možda netko od nazočnih na 'božićnjem' domjenku, ili netko od četnika koje predstavlja srpski izaslanik, a koji drži lekciju Hrvatskoj iz morala i pravde. Izraz četnik na žalost nije negativan niti je uvreda, on je u Srbiji  pozitivan i poželjan, ali je zato u Hrvatskoj najpozitivnije rodoljublje opet  prozvano kao ustaštvo i fašizam. Na sramotu hrvatskih kukavica na vlasti.

Za službenu srpsku politiku mi još uvijek živimo u Jugoslaviji, oni su nam nadređeni i oni odlučuju o našoj sudbini. Na žalost službena hrvatska politika na to pristaje i s time se miri. Nisu nama za takva poniženje krivi Srbi ni Srbija, pa ni četnik predsjednik Srbije, ni četnik predsjednik vlade Srbije, pa ni četnik kojega su poslali kao izaslanika na 'božićni domjenak'. Krivi smo sami jer nismo normalna država, jer dopuštamo agresoru da nam određuje budućnost. Bi li ovo bilo moguće u Izraelu ili Americi ili bilo kojoj suverenoj državi, da agresor opet ponižava žrtvu?

Normalna hrvatska država bi prekinula sve odnose s agresorskom Srbijom dok su joj na čelu četnici, u normalnoj državi, vučići, nikolići, vujini, božovići i slični bi bili uhićeni čim pređu granicu ne samo Hrvatske nego Europske unije. Normalna Hrvatska bi spriječila ulazak četničke Srbije u Europsku uniju, a ova šizofrena Hrvatska im pomaže i otvara poglavlja bez obzira što miloševićevska Srbija uhićuje branitelje i prijeti Hrvatskoj. U normalnoj državi bi odavno postojala Hrvatska pravoslavna crkva, u kojoj bi pravoslavni vjernici imali sva prava, a ne bi Srpska pravoslavna crkva umjesto vjere slobodno širila velikosrpsku politiku u Hrvatskoj. U normalnoj državi bi Stanimirović bio u zatvoru, a Pupovac pod istragom zbog Tesla banke i drugih kriminalnih djelatnosti. U normalnoj državi 'Novosti' kao glasilo mržnje i zločina bi bile zabranjene, a ne financirane iz proračuna. Nasuprot tome, u 'jugoslavenskoj republici Hrvatskoj' je normalno i prirodno da zločinci, ubojice i agresori budu u vlasti, da drsko vrijeđaju i ponižavaju žrtve, a uz to cinički i nadmoćno moraliziraju o pravdi i poštenju.

Stoga samo naivne čude govori Pupovca i Božovića. Nakon svih zločina od Vukovara i Škabrnje, nakon Bleiburga i Križnog puta, nakon što su iza sebe ostavili stotine i tisuće Hudih jama prepunih masakriranih nevinih žrtava, srpski predstavnici opet koriste legendarnu strategiju Dobriše Ćosića koja glasi: laži, laži i samo laži, beskrajno, bezočno i drsko laži, pa opet laži... jer uvijek ima dovoljno glupih Hrvata koji će povjerovati u te tisuću puta ponovljene laži. Tako, nažalost,  mnogi naivni Hrvati vjeruju u njihove monstruozne laži o Jasenovcu, a sada nam u Zagrebu pred premijerom i to na vjerskom 'božićnom' domjenku lažu o Oluji i prijete da više neće biti Oluje jer je Srbija neće dopustiti i spriječit će je svim sredstvima. Jadno je i ponižavajuće takve prijetnje dostojne Raškovića, Šešelja i Miloševića slušati u svom glavnom gradu iz usta agresora i uz pljesak nazočnik 'vjernika'. 

Hrvatska iako članica NATO pakta i Europske unije, pokorno trpi prijetnje i poniženja agresorske zločinačke države koju vode četnici. Hrvatska vlast se igra sa strpljenjem poniženog, prevarenog i posramljenog hrvatskog naroda. Umjesto da se Hrvatska napokon osloni na one Srbe u Hrvatskoj koji su je branili i koji je poštuju, a koji su potpuno marginalizirani od strane i Hrvatske i Srbije, ona i dalje protežira razne pupovce i stanimiroviće, koji provociraju Hrvate a najviše štete Srbima u Hrvatskoj. 

Takvim ponašanjem i svakodnevnim provociranjem uz bezočne laži i uvrede, kao i otvorenim prijetnjama koje su umjesto osudom, dočekane pljeskom nazočnih na lažnom 'božićnom' domjenku, može se kao odgovor očekivati i dobiti, pravu i konačnu Oluju. Hrvatskim poltronima i srpskim vladajućim četnicima - usprkos.

Luka Podrug

M.P. | 06. 01. 2017.

SREĆAN TI 25. ROĐENDAN REPUBLIKO MRSKA tkz SRPSKA

SREĆAN TI 25. ROĐENDAN REPUBLIKO SRPSKA

Pripremio

 Stina Pradidova

 -

8. Siječanj 2017.

Republiku Srpsku za njen 25. rođendan častimo do sada neviđenim dokumentima!

Nastala si u krvi nevinih,na pljački i paležu,progonu ,silovanju.

Uvjerimo se i sami

„FIZIČKA LICA KOJA ODLAZE IZ AUTONOMNE REGIJE KRAJINE MOGU IZNIJETI NAJVIŠE 300 DM ILI ODOVARAJUĆU VALUTU DO TOGA IZNOSA“

Dokument za download: OVDJE

……….“Izjavljujem da sve što posjedujem ostavljam republici Srpskoj i da se neću nikad vratiti“

Dokument za download: OVDJE

………… „Dobrovoljno napuštam općinu Ključ i svu svoju imovinu dobrovoljno ostavljam općini Ključ“

Dokument za download: OVDJE

Veterani HOS-a za Krugoval Domovina

ZA DOM SPREMNI!

Sva prava pridržava Krugoval Domovina

NA GENOCIDU SI NASTALA - ZBOG GENOCIDA ĆEŠ NESTATI

 

Održavanjem referenduma u punom smislu riječi predstavljat će najteži napad na ustavno pravni poredak Bosne i Hercegovine poslije okončanja agresije i genocida, jer niža jedinica vlasti (bh. entitet Republika Srpska) održava referendum o radu državnih insittucija. U prošlosti slična ponašanja političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini sanskcionisana su od strane Kancelarije Visokog predstavnika, gdje je isti zabranjivao političarima da dalje obavljaju političke funkcije, a zakone koje su donosili entiteti, kantoni u Bosni i Hercegovoni stavljani su van snage odlukama Visokog predstavnika, jer su ugoržavali naparedak Bosne i Hercegovine.
Odluka o referendumu je donesena, Ustavni sud Republike Srpske je dao zeleno svijetlo, datum održavnja će uskoro biti određen. Zbog čega međunarodna zajednica, Visoki predstavnik ne zaustave takvo ponašanje i sanskcionišu odgovorne pojedince u Republici Srpskoj? Dopusti li se održavanje referenduma uz činjenicu da isti entitet institucionalno ograničava osnovna ljudska prava, da Bošnjaci preživljavaju klasični genocid i aparthjed u miru, ostat će zabilježeno kao nova izdaja međunarodne zajednice.

Svim relevantnim stručnjacima iz oblasti međunarodnog prava, sociologije, političkih nauka, jasno je da je Republika Srpska genocidna tvorevina koja je nastala na planiranom sistematskom ubijanju i etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva, a njeno dalje postojanje dovest će se u pitanje okončanjem postupaka koji se vode pred sudom u Haagu u predmetima srpsko-crnogorskih ratnih zločinaca Karadžić i Mladić, ali i postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine, gdje su vojnici i generali vojske Republike Srpske optuženi da su počinili krivično djelo genocida. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Haggu je osudio više generala i vojnika vojske RS za krivično djelo genocida, a pred Sudom BiH za krivično djelo genocida optuženo je 38 Srba, od kojih je 12 proglašeno krivim.

Upravo iz ovog podatka se krije cilj zvaničnih predstavnika Republike Srpske za održavanje referenduma o radu Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Po svaku cijenu se mora spriječiti rad Suda i Tužilaštvo BiH u procesuiranju odgovornih za najteže zločine, posebno da se spriječi procesuiranje onih koji su oputženi da su počinili genocid. Svaka sljedeća presuda za genocid koja bude donesena u ovom slučaju od strane državne institucije Suda Bosne i Hercegovine dovest će u pitanje postajanje genocidne tvorevine.

 153.000, Hrvata prognano sa sadašnjeg prostora “Republike Srpske” 1992. i 1993. godine

"IVICA DAČIĆ GOVORI GLUPOSTI"

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je da je Republika Srpska genocidna tvorevina i da je nastala na genocidu.

Čedomir Jovanović

"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi poslije Drugog svetskog rata", kaže Jovanović, a prenosi beogradski list Kurir.

On je na sjednici Glavnog odbora stranke izvrijeđao neke od svojih političkih protivnika, a za ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića rekao je da govori gluposti.

'Prodajem kuću', to zapravo znači 'Odlazim''

FRANKFURTSKI FAZ O ODSELJAVANJU IZ SLAVONIJE 'Posvuda piše 'Prodajem kuću', to zapravo znači 'Odlazim''

Ne prodaju se samo lijepe kuće nego sve što ima četiri zida.

Autor: CroExpress

Frankfurter Allgemeine Zeitung u reportaži iz Hrvatske navodi Hrvatima dobro poznatu činjenicu da mnogi Slavonci prodaju svoje kuće jer odlaze živjeti negdje drugdje.

FAZ piše kako je Slavonija okružena Mađarskom, Bosnom i Srbijom, čiji se stanovnici uglavnom drže podalje ove hrvatske regije. Na mnogim kućama stoje znakovi 'Prodajem kuću' i 'Prodaje se'. FAZ navodi kako vam odmah bude jasno zašto bi trebali kupiti kuću ovdje – Panonska nizina, piše, nigdje nije tako lijepa. Uske uličice, polja suncokreta, slavonska sela gdje rode podižu svoje mlade na svakom drugom stupu, domaćini koji vas pozivaju na rakiju i slaninu od vlastitih svinja...

No, piše FAZ, što više natpisa se vidi, jasnije je da nitko ne želi kupiti ove kuće. Ne prodaju se samo lijepe kuće nego sve što ima četiri zida. Neki znakovi su se okrenuli pa se ni ne vide, neki su zahrđali, a nalaze se posvuda, i u selima i u gradovima.

FAZ u razgovoru s mladom Osječankom doznaje da mnogi stanovnici ovog grada odlaze živjeti u Zagreb ili inozemstvo, osobito Dublin. Navodi riječi stanovnika koji uspoređuju današnju centraliziranost države s onom u Jugoslaviji.

'Kroz vrijeme, posjetitelj shvati da nije znao što zapravo znači 'Prodajem kuću'. Ne znači 'Prodajem kuću' nego 'Odlazim', zaključuju.

KAKAV JE I ČIJI ZAPRAVO PROJEKT 'HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA'

AUTOR: 
• • Inoslav Bešker
 

Hanza Media

Hrvatska pravoslavna crkva se javlja se u Hrvata ništa manje nego 155 godina – ali svejedno još nije pustila korijen. Stoga je korisno vidjeti, na temelju dosadašnjih iskustava, kakav je i čiji to (bio) projekt.

Eugen Kvaternik, doglavnik „oca Domovine“ Ante Starčevića i, po nekima, praotac hrvatskog ustaštva i terorizma, zauzeo se za osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve još 1861, prigodom ustoličenja bana Josipa Šokčevića. Nije bio zadnji kome je to palo na pamet, kako je posvjedočeno u knjizi Hrvatska pravoslavna crkva u prošlosti i budućnosti pokojnoga Petra Požara, marljivog proučavatelja baštine. Glavninu ovdje izloženoga povjesničkog pregleda dugujemo toj knjizi i istraživanjima Mirka Vida Mlakara, koji je prije 20 godina poentirao da od Kvaternika do suvremenih pravaša nitko nije protiv pravoslavlja, nego samo protiv srpskoga. Poenta, dakle, nije u konfesiji, nego u nacionalnosti – i tu je (jedna od) razlika između bl. Alojzija Stepinca i pok. Ante Pavelića.

Kvaternik je, prenosimo, je u srpskom pravoslavlju vidio faktor odnarođivanja na konfesionalnoj osnovi: smatrao je da se samo zato dio useljenoga vlaškog stanovništva počeo smatrati Srbima, a ne Hrvatima. Istodobno je pravoslavne i idealizirao: da bi bili najbolji Hrvati pošto se nisu kontaminirali pogubnim romanskim i germanskim utjecajima (gdje bi mu, intelektualcu, palo na pamet da su balkanski Vlasi nastali baš romaniziranjem prastanovništva (a u Daciji i kolonizacijom rimskih veterana). Na tragu Kvaternika je i Pavelić (kao, uostalom, i Stipica Radić, a za razliku od Andrije Artukovića) smatrao da su Hrvati upravo zbog pripadnosti Rimskoj Crkvi ostali bez vlastite crkve kao važnoga nacionalnog oslonca, odnosno da je odanost Rimu bila nauštrb hrvatskim narodnim i državnim težnjama. Ivan Mužić navodi da je Pavelić prije prvoga svjetskog rata bio ne samo u skupini koja je pripremala osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, nego je i sam kanio postati njezinim pripadnikom.

Tu se razlikovao od Radića ne po strategiji, nego po taktici: ni oni koji se još kunu u Stipicu Radića ne spominju njegovo gledište: „Znate ja mislim, da nema potpunog narodnog ujedinjenja bez vjerskog. Zato si je svaki veliki narod stvorio svoju crkvu. Kod pravoslavlja je bilo lako. (…) Ali kod katolicizma je to teško. Tu je Rim, papa, ogromna kultura i golema tradicija. Tu je borba teška, gotovo bezizgledna. (...) Naša bi generacija morala ispuniti bar jedan preduvjet, a to je da se Hrvati oslobode Rima. To će biti za par godina, ako mi Hrvati i Srbi, budemo složni i ako sredimo državu (…)“. Oni bezobrazniji to gledište pripisuju Titu kao autoru, iako bi on u tom slučaju bio samo plagijator. Radić se, u tom smjeru, bio približio i Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi, ali je realpolitički od nje i odustao, shvativši da ona ima malo prostora za širenje.

Pravaši povijesno nisu bili zadrti katolici, pa ni zadrti kršćani, inače u ustaškoj državi ne bi vladala krilatica o muslimanima kao „cvijeću hrvatstva“ niti bi džamija bila važan vizualni simbol u centru Zagreba (kako ilustrira povjesničar Zlatko Hasanbegović).

Pravaške ustaške vlasti su 7. travnja 1942. objavile odredbu „o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve na području Nezavisne Države Hrvatske“. „Kad program iseljavanja i fizičkog uništenja srpskoga pravoslavnog stanovništva, a potom i prijelazi pravoslavaca na katolicizam nisu uspjeli, rješenje se tražilo u uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) kao sredstva odmicanja pravoslavnog stanovništva od nacionalne identifikacije sa srpstvom“, sažima Vladimir Geiger. Pavelić je 1944, kako donosi Jure Krišto, obznanio: „Gospodo, u pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj državi ne može biti srbske pravoslavne crkve! Zašto? Zato, jer su svagdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srbska pravoslavna crkva jest sastavni dio srbske države, Srbije.“ Dakle, pravoslavnima u Hrvatskoj bila je potrebna hrvatska državna pravoslavna crkva.

Unatoč svemu, ta se kanonski nepriznata crkva nije uvriježila (za razliku od onih kanonskih nepriznatih koje jesu izraz nacionalnih zajednica u svojim zemljama). Iako je uredbom predviđeno da joj na čelu bude patrijarh (sa sufraganskim eparhijama u Bosanskom Brodu, Bosanskom Petrovcu i Sarajevu), ustaše su se morali zadovoljiti mitropolitom. Nisu ga uspjeli naći među postojećim arhijerejima ne samo među pravoslavnima u Hrvatskoj i Bosni, nego nigdje na Balkanu, pa su morali posegnuti za 81-godišnjim Germogenom (Georgijem Ivanovičem Maksimovim), izbjeglim ruskim episkopom jekaterinoslavskim i novomoskovskim, koji je dotad bio nekanonski upravitelj ruskih pravoslavnih izbjeglih u Grčku i sjevernu Afriku. Tako su se dobro razumjeli u to da su mu ostavili rusificirano ime Germogen (umjesto Hermogen, prikladno hrvatskome). O problemima s popunjavanjem eparhijskih katedri govori i to što je Spiridon (Mifka) sarajevskim episkopom postao tek u kolovozu 1944, spominje Mlakar. U lipnju 1945 po presudi jugoslavenskoga vojnog suda (u istom procesu, koji Geiger ocjenjuje montiranim s obzirom na dokaze, zajedno s osuđenicima na smrt fra Miroslavom Filipovićem „Majstorovićem“, zagrebačkim muftijom Ismetom ef. Muftićem, evangeličkim biskupom Philippom Poppom itd.) Spiridon je obješen, a Germogen strijeljan (pa ga je kanonski nepriznata Ruska istinopravna pravoslavna zagranična crkva 2010 proglasila svecem).

Idejom o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi bavio se i dr. Franjo Tuđman. Za posjeta Rimu mi je 24. svibnja 1991. grubom ideološkom diskvalifikacijom odbrusio kada sam negativno odgovorio na pitanje što mislim „o obnovi Hrvatske pravoslavne crkve“. Uputio sam ga na kardinala Kuharića, uvjeren da tu mislimo jednako. Za „obnovu“ HPC-a javno se zauzeo tadašnji dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. Juraj Kolarić. U proljeće je tadašnji Kuharićev pomoćni biskup zagrebački Đuro Kokša izjavio da Kolarićevo mišljenje ne odražava službeno stajalište Crkve.

Prije sedam godina, u proljeće 2010, javio se projekt Hrvatske pravoslavne zajednice. Tada smo ga ocijenili kao provokaciju, podsjetivši da je period državnih crkava prošao, ma što o tome mislili na Balkanu pravoslavni, a i nerijetki katolici (kojima je i Rim neprijatelj kada ne pristaje uz njihov nacionalizam). U katolištvu je minuo kada je satrt galikanizam, a preminuo raspadom Austro-Ugarske; u pravoslavlju prerastanjem državnih crkava u nacionalne crkve, postupno, od osmanskog sistema miliyeta do formiranja zadnjih nacija (zato se još tektonski sliježe u Makedoniji i Crnoj Gori).

Formalno gledano, građani imaju pravo udružiti se u vjersku zajednicu po svojoj volji pa se i registrirati, u skladu sa zakonom. U postojećim uvjetima, gdje nema šanse da pravoslavni uvrste u svoj broj ikakvu HPC, taj projekt nije primarno vjerski nego politički.

ČLAN HPC-A ŽELIO JE POSTATI I PAVELIĆ, ZA 'OSLOBOĐENJE HRVATA OD RIMA' BIO JE I RADIĆ

PRAVOSLAVNI / ILI KATOLIČKI BOŽIĆ

Danas nije pravoslavni Božić! Evo i osam razloga zašto nije!

Mnogi misle da je 7. siječnja “pravoslavni” Božić pa onda brže bolje raskite bor i bace ga da ne bi netko slučajno pomislio da su oni pravoslavci. Mnogi se također ljute ako im svećenik dođe blagosloviti kuću na današnji datum, i opet da susjedi ne bi pomislili da su pravoslavci. Do kada traje Božić i koji Božić danas slavimo, odgovara profesor Ivan Zelić.

1. Baš SVI kršćani slave Božić 25. prosinca, ali ne svi po istom kalendaru.*

2. Razlika u kalendaru NIJE razlika u vjeri.

3. Danas slave Božić oni kršćani koji se u liturgiji drže julijanskog (“starog”) kalendara, a po tom kalendaru DANAS je 25. prosinca 2015.

4. Nije točno da se katolici drže novog kalendara a pravoslavni starog kalendara, nego se NEKI katolici i pravoslavni drže novog, a NEKI se katolici i pravoslavni drže starog kalendara. Neki primjeri slijede.

5. DANAS slave Božić vjernici Srpske i Ruske PRAVOSLAVNE Crkve, ali isto tako KATOLICI Ukrajinske grkokatoličke Crkve.

6. Prije 13 dana smo Božić (po novom kalendaru) slavili mi KATOLICI rimskog obreda (službeno: latinska Crkva), ali isto tako i vjernici Grčke, Bugarske i Rumunjske PRAVOSLAVNE Crkve.

7. I papa uvijek čestita Božić “katolicima i pravoslavnima” koji ga danas slave.

8. U svakom slučaju: sretan vam Božić svima. Naime, ni za nas katolike rimskog obreda Božićno vrijeme NIJE završilo jučer (kako neki krivo misle) ni na Staru godinu (kako neki drugi krivo misle), nego ono službeno liturgijski završava u Nedjelju krštenja Isusova, tj. prvu nedjelju nakon Bogojavljenja (Sveta tri kralja).

Ivan Zelić | Bitno.net

---

* Iznimka je Armenska Crkva koja blagdan Bogojavljenja i Božić slavi isti dan – 6. siječnja, prema staroj kršćanskoj tradiciji.

Srbija nastavlja s rehabilitacijama četnika

– uskoro odluka o Nikoli Kalabiću

• Category: Istaknuto, Vijesti
• permalink

Odluka o sudskoj rehabilitaciji zloglasnog četničkog vođe Nikole Kalabića trebala je biti donesena danas, ali je odgođena. Sud u Valjevu traži dodatne dokaze i svjedočenje povjesničara. Ali ako je Haag rehabilitirao Šešelja, zašto onda ne bi i Srbija Kalabića?

Viši sud u Valjevu odgodio je danas donošenje odluke o zahtjevu za rehabilitacijom nekadašnjeg komandanta “Gorske garde Kraljevske vojske u otadžbini” Nikole Kalabića, i ponovo otvorio glavnu raspravu. Nastavak glavne rasprave zakazan je za 9. veljače, kad će se na klupi za svjedoke naći povjesničar Bojan Dimitrijević. Zahtjev za rehabilitacijom Nikole Kalabića podnijela je njegova unuka Vesna Kalabić, koja tvrdi da nije bio ratni zločinac, i da nije izdao Dražu Mihailovića, obzirom da je strijeljan prije njega, kao i da je osuđen iz političkih, nacionalnih, i ideoloških razloga.

Stvar je vjerojatno ipak motivirana više materijalnim nego domoljubnim razlozima – naime, Sreski sud u Mionici je u rujnu 1946. donio presudu kojom je Kalabić proglašen narodnim neprijateljem pa mu je, osim što je strijeljan, konfiscirana sva imovina. Unuka bi imala pravo na naknadu od Republike Srbije ako bi sudski postupak Kalabiću, kao i Draži prije njega, bio proglašen nevažećim i pristranim. Tijekom četvorogodišnjeg postupka, Više javno tužiteljstvo u Valjevu protivilo se rehabilitaciji, pozivajući se na odredbe Zakona po kojima osobe koje su odlukom Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača tijekom Drugog svjetskog rata proglašene ratnim zločincima, ne mogu rehabilitirati. Zanimljivo je da je Kalabić tek 2011. godine proglašen mrtvim, temeljem odluke Osnovnog suda u Valjevu.

Srbijanski mediji prenose da je Kalabićeva unuka sudu dostavila svjedočenje umirovljenog pravoslavnog svećenika Mijaila Danilovića iz Gornjeg Milanovca, koji je tvrdio da su Kalabića ubili pripadnici OZNE 19. januara, na Bogojavljenje 1946. godine, u pećini u kanjonu reke Gradac, nedaleko od Valjeva. Kalabićeva unuka Vesna izjavila je da želi “skinut ljagu s dedinog imena”, a njen odvjetnik je u završnoj riječi naveo kako je Nikola Kalabić bio “jedna od najznačajnijih figura u Ravnogorskom pokretu, čuveni geometar, poštovan obiteljski čovjek, častan oficir, izuzetan časnik”, te da je likvidiran iz političkih, nacionalnih i ideoloških razloga. Vesna pak kaže, “Moj deda nije državni neprijatelj, on je bio jedan divan čovjek. A ovo što oni izmišljaju, svaka im čast”.

Nikola Kalabić je prije rata bio geometar Katastarske uprave u Valjevu. Na početku rata prilazi četnicima Koste Pećanca i dobiva čin vojvode. Ubrzo se, međutim, razilaze, a Kalabić prilazi Ravnogorskom pokretu Draže Mihailovića, gdje je prvo bio komandant Prateće čete, a potom komandant Gorske kraljeve garde. “Korpus Gorske garde je jedna od najozloglašenijih četničkih jedinica”, kaže povjesničarka Jelena Đureinović. Dok potomci tvrde da nema dokaza da je Kalabić bio zločinac, te da će sud na osnovu dokaza “razotkriti gnjusne laži koje su o njemu širili komunisti”, Jelena Đureinović navodi da dokumentacija i prepiske iz ratnog vremena potvrđuju njegovu odgovornost za teror, pljačke, premlaćivanja i pokolje civila u Srbiji.

“Na primjer, pokolj u Kopljaru kod Aranđelovca, u prosincu 1943. kad je ubijeno 20 ljudi, gdje on sam u depeši piše – “sve sam ih poklao”. Imamo 1944. godine Banju, Mali Požarevac, Drugovac. Godine 1942. i 1943. dosta upada u sela, klanja ljudi, posebno u okolini Aranđelovca. Imamo dokumente i četničkog pokreta, pa tako za Rudnički kraj postoji i pismo jednog anonimnog oficira Draži Mihailoviću, koji kaže da su pedeset posto žrtava tih pokolja nevini ljudi, a da se u izvješćima prikazuje kao da nisu. I ono što se često događa je da se žrtve prikazuje kao komuniste jer bi onda to trebao biti legitiman čin”, kaže Jelena Đureinović.

Kalabića su i vlastiti četnici smatrali krvoločnim. 3. studenog 1943. jedan član Kalabićevog stožera pisao je Draži Mihailoviću o zločinima Kalabićevih četnika na području Rudnika:

1. — Varošicu Stragare zapalili su zato što su od prvog do posljednjeg bili svi pijani. To je bilo prvo djelo Kalabića, čime je stupio na tlo svoga ozemlja…
2. — Od cjelokupnog br. stanja koje su poklali 50% su nevine žrtve. Znam da podnose izvještaj da su poklani kao krivci.

3. — Narod kada čuje da četnici dolaze u selo, više se plaše nego kada dolaze Nijemci, Bugari, Arnauti i svaka druga vjera. Jer oni svi kada dolaze ako treba nekoga protjerati ili ubiti oni protjeraju ili ubiju, ali ovi prebiju da nakon tri dana mora dotična osoba umrijeti. Navest ću Vam samo jedan slučaj, a takvih slučajeva ima dosta. Kalabić osobno prebio je u s. Ljubičevac tri čovjeka i jednu djevojku koji su nakon četiri dana pomrli. Nisu bili u stvari krivi ništa. Znam da će Vam podnijeti izvještaj da su – ustvari krivi. Dakle to povijest čovječanstva nije zapamtila. Narod se čudi čija je to vojska i za koga Kalabić radi, kad su ti ljudi od pamtivijeka nacionalisti.

5. — Kalabić, osobno nijedan obrok ne jede bez pečenja.

6. — Vode borbu s partizanima koji im se uvijek izvuku, oni zatim zađu po selima i pokolju onaj nevini narod, i podnose izvještaj kako su u borbi nanijeli gubitke partizanima…
Mogu samo Vam reći to da narod psuje majku Kralju, Vama — Draži i svima redom, kažu kad je ovakva Garda kakva je ta druga vojska. I podvlačim Vam da je narod jako ogorčen, i nemam riječi kojima bih izrazio koliko narod vapi za pomoći. (…) Jer ovakav rad Kalabića, veća je promidžba za partizane, nego što je i oni sami imaju, trebate me razumijeti. “

Nešto kasnije, 27. studenog 1943., Nikola Kalabić potpisao je ugovor s predstavnicima njemačke vojske, Wehrmachta o zajedničkoj borbi protiv partizana. Ugovor među ostalim navodi zajedničku borbu protiv komunista i “Uključivanje četničkih postrojbi u njemačko borbeno vodstvo prilikom većih zajedničkih borbenih djelovanja. Borbene zadatke četničkim postrojbama za ovo vrijeme određuje njemačko vodstvo”, te da se “ugovor ima držati u tajnosti”.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA. PRAVA I LAŽNA

Pripremio

 Stina Pradidova

 -

7. Siječanj 2017.

Nije nepoznanica da se Hrvatska Pravoslavna Crkva već godinama bori za priznavanje u republici Hrvatskoj.

No,vjernici i mnogi naši građani  su zbunjeni jer se dva gospodina predstavljaju poglavarima HPC-a.

Objasnit ćemo.

Poglavar HPC-a je Arhiepiskop Andrija Bonifacije. „Njegova“ HPC je priznata od rumunjske, grčke,ukrajinske i ruske pravoslavne crkve.

što može posvjedočiti i dokumentom:

Njihove aktivnosti možete pratiti na njihovoj web stranici : OVDJE

Ili na Facebook profilu Arhiepiskopa (nadbiskupa) Andrije Škulića.

Čovjek koji se lažno predstavlja kao glavni čovjek hrvatskih pravoslavaca , kojih se 17 000 izjasnilo kao Hrvati-pravoslavci je Bugarski pop Aleksandar Radoev Ivanov koji čak nema niti odobren boravak u RH . Kako smo saznali , Bugarin je s lažnim dokumentima pokušao priskrbiti hrvatsku adresu . Izbačen je iz bugarske pravoslavne crkve i pokušava se uhljebiti u Hrvatskoj već duže vrijeme. Čak je neke medije uspio prevariti i instrumentalizirati ih u svoje nakane.

Napominjem da je bugarska pravoslavna crkva sklona  Svetosavskoj , koja ne priznaje RH pa se naziva SRPSKOM PRAVOSLAVNOM CRKVOM 

https://youtu.be/XOTLAtHMaV8 

Mitropolit Porfirije pjeva četničku pjesmu - Šta se ono na Dinari sjaji

MITROPOLIT PORFIRIJE: Hrvatska pravoslavna crkva ne postoji

Eparhijski upravni odbor Eparhije zagrebačko-ljubljanske u Zagrebu dostavio je u četvrtak kasno navečer medijima priopćenje mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija u kojem se kaže da grupacija koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom za pravoslavlje ne postoji i da je ona isključivo problem države u Hrvatskoj.

Djelovanje grupacije koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom ne vidim kao problem Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve u svijetu, ističe se u priopćenju mitropolita Porfirija i dodaje da ona za pravoslavlje jednostavno ne postoji.

“Takva grupacija je, poznato je, postojala samo u fašističkoj NDH, kada je služila isključivo ostvarivanju genocidnog programa prema srpskom narodu”, kaže se u priopćenju.

Stoga je njihovo djelovanje isključivo problem države, njenog identiteta, načina kako država želi da je dožive njezini građani, ali i kakvu sliku o sebi šalje u Europu i svijet, kaže se u priopćenju mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija.

Hrvatska pravoslavna crkva i Projekt Velebit najavili su jučer da će na Cvjetnom trgu u Zagrebu održati javni obred ‘Veliko posvećivanje vode povodom blagdana Bogojavljanja’, što je predsjednik SNV-a i zastupnik u Saboru Milorad Pupovac ocijenio kao “provokaciju i prijetnju” i kazao da se nada da će nadležni učiniti sve da vjernici bez provokacija i bez pokušaja širenja straha proslave rođenje Kristovo.

Izvor: direktno.hr

Krugoval Domovina 

Hrvatski nacionalni front 

https://www.youtube.com/watch?v=hB0o1qmJmGg 

Pjesma otpjevana u manastiru Fenek na proslavi manastirske slave.

Autor: Dragan Stanišić
Kompozitor: Goran Krsmanović
Pevaju: djeca iz razreda  učitelja Gorana Krsmanovića
Ceo dan se šetaju po selu
Sve Četnici u novom odelu
Dugačke im i kose i brade
Na kapama sve zlatne kokarde.
Predvodi ih Kalabić Nikola
Njega voze Kralja Petra kola
Borbu vode vojvode četničke
Sve dušmane šalju na bunjište

Oni idu savet da potraže
Od srpskoga Đenerala Draže
Njima Čiča, mudar savet daje
Kako Srpska kolevka da traje.
Hrabra srca oni u boj kreću
Pred ikonom, Bogu pale sveću.
Da pomognu Srpskome narodu
Za Krst časni i zlatnu slobodu.

ref:
Svi četnici idu brat do brata
I slušaju Đujić komandanta,
Svi četnici ljutu bitku biji
Svi se bore za svoju Srbiju.

Preuzeto sa kanala rasaphoto IRP