HRVATSKOJ ODANI SINOVI I KĆERI 
| DOMINIKANAC VJEKOSLAV LASIĆ HRABRO IZREKAO ZABRANJENU ISTINU O USTAŠAMA |  |  |  |
| Vijesti - Zanimljivosti | |
 Hrvati svijesni u kakvu nas je sve skupa situaciju ovaj današnji režim doveo, trebali bi pokrenuti postupak za odlikovanje Vjekoslava Lasića za hrabrost i demokratičnost, tvrdi odvjetnik Anđelko Galić Hrabri govor hrvatskog dominikanca patera Vjekoslava Lasića na pogrebu Dinku Šakiću, koji je umro u zatvoru zbog lažnih optužbi i politički motiviranog suđenja čija je prvenstvena svrha bila spriječiti stvarni uvid u lažne partizanske konstrukcije o Jasenovcu, trebao bi biti dovoljan za dobivanje odlikovanja za hrabrost i demokraciju na području puno širem od granica Socijalističke Republike Hrvatske. - Sada su na potezu Hrvati koji su svijesni i koji su spremni ugledati se na patera Vjekoslava Lasića koji bi postupak trebali pokrenuti, jer je ovo odličan momentum za jednu takvu akciju – tvrdi odvjetnik Andjelko Galic, komentirajući u subotu najnovije izjave partizanski orijentiranog odvjetnika Miljevića koji se do sada ničim nije proslavio a ovakvim se neodgovornim izjavama iznešenim u partizanskoj Slobodnoj Dalmaciji samo dokazuje kao tipčan komunsitički kadrovik. Odličje za hrabrost i demokraciju na europskom nivou "Ustaški pokret je 10. travnja 1941. godine obnovio hrvatsku državu”, Točno tako, iako je o tome danas de facto u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj zabranjeno išta ili govoriti ili istraživati. Naravno, zabranjeno na svim relevantnim mjestima – naglašava Galić. “NDH je temelj današnje domovine Hrvatske, države za koju je naš mučenik Alojzije Stepinac hrabro posvjedočio pred bezbožnim komunističkim sudom”. Točno tako, iako je o tome danas de facto zabranjeno ili što istraživati ili govoriti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Narano, zabranjeno na svim relevantnim mjestima i u svim medijima. Zato partizanima i jest sada muka radi patera Lasića jer kud ćeš boljeg medija od jednog zrelog i svijesnog svećenika koji je spreman podnijeti sve žrtve za hrvatsku istinu. “Svaki pošteni Hrvat treba se ponositi Šakićevim imenom” - jer je Dinko Šakić najnovija hrvatska žrtva partizanskog, odnosno komunističkog terora koji se jasno očitovao u poltički motiviranom i potpuno montiranom procesu u kojem današnji režim nije ničim dokazao negovu osobnu krivnju nego je tim putem samo, bez ikakvih dokaza, želio osuditi i još jednom lažno optužiti Nezavisnu Državu Hrvatsku kao svog idejnog protivnika, i to protivnika par excellence. Ovakvo hrabro iznošenje ove zabranjene hrvatske istine samo je jedan dio repertoara patera Lasića kojim on sigurno sebi osigurava priznanje za hrabrost i demokraciju na prostorima daleko širim od današnjih granica Socijalističke Republike Hrvatske. Zbog toga će njegov govor s ispraćaja Šakića na zagrebačkome Krematoriju sigurno jednog dana, nakon isteka ovih za slobodu medija olovnih godina u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, opravdano biti okarakteriziran kao povijesni istup protiv ovog režima, bez obzira da li se netko slagao s njegovim stavovima ili ne. U tome, naime, i jest Lasićeva poanta: da režim koji je nasilno prigrabio vlast ne može odlučivati o tome šta je istina a šta nije istina, odnosno da taj isti režim ne može diktirati šta svatko drugi mora misliti. Osnovna ideja iza modernih zakona o slobodi misli i govora u modernim demokratskim državma je upravo to: da svatko ima pravo pokušati dokazati netočnost nečijih teza i javno iznijeti svoje dokaze za svoje teze. Očito je da današnjim predstavnicima režima u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nešto takvo nikako ne ide u glavu, a htijeli bi kažu u demokratsku Europu!? Zašto nisu već u Europi ako su toliki demokrati, i ako su oni toliki “antifašisti, i ako je njihov antifašizam za sve to primaran? Ili je to bila samo još jedna serija njihovih klasičnih komunističkih laži? Ako se uzme u obzir kontinuitet komunističkih kadrova i njihove prakse od dana krvavog terora kojim je komunizam zaveden na našim prostorima pa sve do danas, kada ljudi poput ovog režimski nastrojenog Miljevića na osnovu tog sprovedenog fizičkog terora žele sprovoditi i idejni terror, onda je posve razmljivo zbog čega oni jedno posve održivo političko mišljenje jednog svećenika žele nama predstaviti kao kazneno djelo. Ako se svako ispitivanje komunističkih laži može tako proizvoljno okarakterizirati kaznenim djelom onda bi svima trebalo biti jasno da svrha tok komunističkog zakona u današnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nije u sprečavanju “uznemirivanja većeg broja građana” nego u tome da se nikome ne omogući stvarni uvid u laži i falsifikate na kojima je utemeljena ne samo osuda pokojnog Dinak Šakića ( i mnogih drugih) nego i sami ustavni ustroj države na kojemu se temelji sve ostalo što sustavno Hrvate u Socijalističkoj Republici Hrvtskoj vodi odnarođenju, očaju, i direktnom izumiranju. - Ako se izjave patera Lasića mogu sankcionirati prema članku 322. Kaznenog zakona, koji kaže da će se onaj tko iznosi, pronosi ili širi glasine za koje zna da su lažne, s ciljem da njima izazove uznemirenje većeg broja građana, i takvo uznemirenje i nastupi, kazniti novčanom kaznom do 150 dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci – onda to nije ništa drugo nego dokaz da je ovaj današnji režim u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj usvojio taj komunistički zakon jer se boji istine o zlodjelima koja su počinili partizani nad Hrvatima - prenosi odvjetnik Galić.  - Po tom istom “zakonu” bi se moglo optužiti sve veće političke partije u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i sve njihove gospodare (po zapovjednoj odgovornosti) jer oni sustavno iznose neistine za koje se zna da su lažne i za koje se zna da na veliko uznemiruju građane. Razlika je samo u tome, ističe odvjetnik Galić, što je državno odvjetništvo pod potpunom kontrolom režima i zbog toga je spremno kazneno progoniti samo idejne protivnike režima tako da nitko drugi nema šanse da se taj zakon primjeni i na lažnu komunističku i partizansku propagandu koja se i danas putem državnih medija širi protiv ustaša i to sračunato upravo da bi uznemirila veći broj građana. Da ima imalo volje, tvrdi Galić, bilo bi lako dokazati ne samo da je Blaženi Alojzije Stepinac hrabro svjedočio za Nezavisnu Državu Hrvatsku nego da je on kao kardinal smatrao obranu i uspostavljanje Nezavisne Države Hrvatske Božjom zapovijedi, to su kardinalove pažljivo odabrane riječi, svim Hrvatima. Kako je kardinal na putu svetosti njegovi će stavovi i o partizanima i o ustašama prije ili kasnije izići u javnost pa ćemo svi moći sami odlučiti o tome šta je kardinal Stepinac stvarno mislio o Hrvatima a šta o komunistima i o jugoslavneskim partizanima tako da onda nećemo više morati slušati bezbožnička komunistička naklapanja o tome kako se trebaju ponašati i šta moraju misliti katolički svećenici i vjernici. Za izrečene Lasićeve tvrdnje, kaže Galić, mi bismo morali patera Lasića imenovati za sve postojeće nagrade za hrabrost i demokraciju jer je nastup patera Lasića na pogrebu Dinka Šakića po svom značaju ravan nastupu mladog Kineza koji je u Bejingu svojim malim tijelom stao pred veliki režimski tenk i zaustavio ga. Samo takvim hrabrim nastupima mi ćemo natjerati ovaj režim u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj da se suči s monsturoznim lažima, zlodjelima i genocidom kojeg su partizani, idejni i biološki očevi današnjih moćnika u Hrvatskoj, počinili nad nama Hrvatima nakon završetka Drugog svjetskog rata, što oni danas pokušavaju na sve moguće načine zaustaviti ne prežući ni od apsurdnih poteza kao što su osude mladića na zatvorske kazne radi nošenja hrvatskih simbola na svojim kapama. To je, kao i ovaj Miljevićev istup u (Ne) Slobodnoj Dalmaciji dobar znak da je režim u očaju pa se hvata za svaku slamku koja mu nudi bilo kakvu šansu da sa alarmatnih promašaja i na međunarodnoj i na domaćoj političkoj sceni skrene pozornost javnosti na nešto drugo što još uvijek duboko odzvanja u svijesti hrvatskog čovjeka i istovremno ga dijeli po kriterijima koje on nikako ne smije spoznati – da se ni slučajno ne bi osvijestio i usprotivio se ovom sadašnjem režimu koji na sva usta hvali demokraciju i liberalne stavove, a u praksi nas sve terorizira ovakvom brutalnom staljinističkom praksom ismijavanja zakona o navodnoj zaštiti građana u kojoj ni istina ne oslobađa, pogotovo ako se izrečeno odnosi na kakvog visoko pozicioniranog režimskog funkcionera, ili ne daj Bože, dovodi u pitanje tekovine partizanskog terora nad Hrvatima. | |
